Dok su drugi demokratski predsjednički kandidati najviše nade polagali u tradicionalne načine animiranja birača, televizijske intervjue i izravne susrete s njima, Dean se okrenuo novoj tehnologiji te tako postigao izvanredan uspjehMeđu devet demokratskih predsjedničkih kandidata napokon se izdvojio jedan, za kojeg se sada svi slažu da je trenutno najveći favorit da dobije demokratsku predsjedničku nominaciju i bude protivnik republikanskom kandidatu, predsjedniku Georgeu W. Bushu na predsjedničkim izborima u studenom 2004. godine. To je Howard Dean, bivši guverner Vermonta, koji je to postigao zahvaljujući ? Internetu. Dok su drugi demokratski predsjednički kandidati najviše nade polagali u tradicionalne načine animiranja birača, televizijske intervjue i izravne susrete s njima, Dean se okrenuo novoj tehnologiji te tako postigao izvanredan uspjeh.

Dean ima znatno bolju Internet stranicu od svojih suparnika. Njegovi aktivisti elektronskom poštom distribuiraju njegove poruke ogromnom broju sljedbenika te na isti način angažiraju i nove dobrovoljce koji pomažu kampanji. Njegovi Internet forumi privlače mnogo više sudionika debata od foruma drugih kandidata, on preko Interneta organizira posebne susrete svojih sljedbenika te ? što je osobito važno ? putem Interneta vrlo učinkovito prikuplja donacije za svoju kampanju i tu je ponajviše revolucionirao cijelu kampanju.

Dosad su se ovakvi stranački predsjednički kandidati pri prikupljanju novca najviše oslanjali na velike i srednje donatore, koje su često morali animirati sami pozivajući ih na sastanke, donatorske večere, nagovarajući ih osobno da daju novac. Budući da Dean putem Interneta može doprijeti do velikog broja pristalica, počeo je od njih tražiti male donacije, koje su oni spremni preko Interneta i davati. Umjesto da skuplja velike donacije od malog broja donatora, on je skupljajući male donacije od jako velikog broja pristalica, skupio znatno veći novac od bilo koga drugog. U zadnjem tromjesečju Dean je skupio 10,3 milijuna dolara, što je više nego što je ikada u svojoj predizbornoj aktivnosti skupio dosad najveći majstor za skupljanje financijskih donacija u povijesti Demokratske stranke, bivši predsjednik Bill Clinton. Deanu je sve to uspjelo u prvom redu zato što se taj moderni političar obraća mlađim i modernijim američkim biračima.

Na početku se Dean doimao kao još jedan od brojnih demokratskih autsajdera koji se iz nerealnih osobnih političkih ambicija javio na predsjedničke izbore da bi skrenuo pozornost na sebe, bez velikih izgleda da dobije demokratsku nominaciju, a još manje da pobijedi na izborima 2004. godine zasad neprikosnovenog favorita, američkog predsjednika Busha koji za sebe traži drugi predsjednički mandat.

U američkoj predsjedničkoj kampanji već sudjeluje devet demokratskih kandidata, a nije isključeno da će im se pridružiti i još neki. Zasad su to bivši guverner Vermonta Howard Dean, senator iz Massachusettsa John Kerry, senator iz Sjeverne Caroline John Edwards, senator iz Connecticuta, bivši demokratski potpredsjednički kandidat Joseph Lieberman, senator iz Floride Bob Graham, kongresmen iz Missourija, bivši vođa demokratske većine u Predstavničkom domu Richard Gephardt, kongresmen iz Ohioja Dennis Kucinich, bivša senatorica iz Illinoisa Carol Moseley Braun te crnački vođa, radikalni propovjednik iz New Yorka Al Sharpton. Tih devetero kandidata već obilaze zemlju, agitiraju, skupljaju dobrovoljne priloge za svoju kampanju, debatiraju pred biračima, a dugo nije bilo sasvim jasno tko među njima ima najveće izglede. Najveće su se šanse davale Liebermanu jer je sigurno zbog sudjelovanja u predizbornoj kampanji 2000. godine najpoznatiji političar među njima, Johnu Kerryju jer ima najviše privatnog novca budući da mu je žena iznimno bogata te Richardu Gephardtu jer ima podršku sindikata. Tvrdilo se da će se to točno znati tek početkom sljedeće godine, kada će biti održani prvi primarni izbori, i to oni djelomični primarni izbori krajem siječnja u američkoj saveznoj državi Iowi, gdje sudjeluju samo stranački predstavnici, te puni predsjednički primarni izbori u američkoj saveznoj državi New Hampshire, na kojima sudjeluju svi birači, a koji se smatraju ključnim indikatorom realnih šansi predsjedničkih kandidata za izbore u studenom 2004. godine.

No da bi se ipak stekla neka slika o izgledima kandidata, provode se stalna ispitivanja javnog mnijenja i različite ankete među biračima, koje do početka ovog ljeta nisu davale veću prednost nijednom od kandidata. Stoga je iznimnu pozornost izazvala jedna anketa napravljena krajem lipnja preko Interneta, na kojoj se ipak značajno izdvojio jedan kandidat, pokazao da bi u jednoj važnoj populaciji demokratskih birača mogao dobiti presudnu podršku te se u sljedećim mjesecima legitimirati kao vrlo važan demokratski predsjednički kandidat.

Tu je anketu preko Interneta provela lijevo orijentirana politička grupa demokratskih aktivista “MoveOn”, koja ima sjedište u poznatom studentskom i sveučilišnom centru Berkeleyju, središtu raznih ljevičarskih i liberalnih događanja i inicijativa posljednjih desetljeća. Ta organizacija ima 1,4 milijuna članova, lijevih aktivista Demokratske stranke, koje je ona pozvala da sudjeluju u toj anketi preko Interneta. Odazvala se četvrtina, a oni su na vrlo zanimljiv način dali svoje glasove. Čak 44 posto njih glasovalo je za dotad malo poznatog bivšeg guvernera male američke savezne države Vermont Howarda Deana. Na drugom mjestu našao se s 24 posto lijevo orijentirani kongresmen iz Ohioja Dennis Kuchinich, dok je tek treći umjereni senator iz Massachusettsa John Kerry. Ostalo šestero kandidata dobilo je po ispod pet posto glasova.

Rezultat ove ankete izazvao je veliku pozornost u SAD-u jer je ona prva ozbiljnije skrenula pozornost na Howarda Deana, kojem su dotad svi davali jako male šanse, iako su neki ljevičari vrlo glasno već mjesecima agitirali za njega. S ovom anketom on se odjednom među priličnim brojem demokratskih birača legitimirao kao ozbiljan kandidat, neovisno o tome što je u anketi sudjelovala mahom lijevo orijentirana liberalna biračka populacija. Među devet demokratskih kandidata barem je polovica lijevo orijentiranih, a ako je Howard Dean od njih najprihvatljiviji tako usmjerenim biračima, to je za cijelu demokratsku predsjedničku utrku vrlo značajno.

Howardu Deanu dotad nisu davali velikih šansi jer dolazi iz malene savezne države te jer dotad nije igrao nikakvu ulogu na američkoj nacionalnoj sceni. Vermont je po stanovništvu – sa samo 613.000 stanovnika – druga najmanja američka država, od Vermonta manje stanovnika ima samo savezna država Wyoming. Riječ je, međutim, o prilično imućnoj državi koja se nalazi na krajnjem sjeveroistoku zemlje, poznatoj po prekrasnim krajolicima, čistoj prirodi i turizmu. To je savezna država u kojoj su ljudi jako zainteresirani za ekološka pitanja. Howard Dean nije rodom iz Vermonta, rodio se 17. studenog 1948. godine u New Yorku. On je 1978. godine stekao liječničku diplomu na slavnom sveučilištu Yale te se sa suprugom, liječnicom iz Vermonta, doselio u njezinu saveznu državu. Otvorili su zajedničku liječničku internističku ordinaciju, koju ona i danas vodi. On se sredinom osamdesetih godina uz liječničku praksu počeo baviti i lokalnom politikom te je postao član skupštine Vermonta, zatim pomoćnik guvernera. Kada je 1989. godine umro dotadašnji guverner Vermonta, Dean je postao guverner i na tom je položaju bio do 2002. godine, kada je sam odustao da bi se mogao koncentrirati na predsjedničku kampanju.

Kao guverner iskazao se u dvije stvari. Najvažnije je za njegovo guvernersko djelovanje, a i za njegovu saveznu državu, bilo što je uredio financije Vermonta te je Vermont, koji je ranije bio u velikom dugu, pretvorio u saveznu državu sa značajnom fiskalnom rezervom. Usto je u Vermontu provodio vrlo široku socijalnu politiku, uveo je zdravstveno osiguranje za svu djecu mlađu od 18 godina, značajno se brinuo za ekologiju, a Vermont je postao prva savezna država u SAD-u koja je dopustila homoseksualne brakove. Zbog takve politike sam je Dean za sebe rekao da je “fiskalni konzervativac i socijalni liberal” te je pod tim geslom 2002. godine ? kao prvi demokratski kandidat koji je to formalno napravio ? ušao u predsjedničku kampanju.

Njegovi pristalice tvrdili su da je čovjek novih ideja, socijalno svjestan, fiskalno tvrd, te da će biti odgovoran na međunarodnoj sceni, što je pokazao time što je bio jedan od najoštrijih kritičara politike američkog predsjednika Georgea W. Busha prema Iraku i tamošnjoj ratnoj operaciji. Njegovi protivnici tvrdili su da on ipak ima male šanse jer je na nacionalnoj sceni uglavnom nepoznat, dolazi iz sasvim male savezne države, potpuno je neiskusan na međunarodnoj sceni, ne poznaje Washington i nacionalnu političku scenu, a na početku su tvrdili i da nije osobito spretan u skupljanju donacija, važnih za financiranje predizborne kampanje. Optuživali su ga da je odviše lijevo orijentiran da bi se svidio umjerenijim demokratima, i pogotovo nezavisnim biračima. Njegovi zagovornici podsjećali su, pak, da su od petorice posljednjih američkih predsjednika četvorica ? Jimmy Carter, Ronald Reagan, Bill Clinton i George W. Bush ? bili bivši guverneri Georgije, Kalifornije, Arkansasa i Teksasa, da su i njima predbacivali slične stvari kakve sada predbacuju Deanu, a to ih nije spriječilo ni da budu izabrani, ni da budu dobri predsjednici.

Dean je spomenutom Internet anketom prvi puta skrenuo pozornost na sebe, ali je u široj javnosti i dalje bio potpuni anonimac, što se djelomično promijenilo u ponedjeljak 4. kolovoza. Taj dan dva najnakladnija i najutjecajnija američka newsmagazina “Time” i “Newsweek” izašla su s gotovo identičnim naslovnim stranicama. Na naslovnim stranicama oba magazina bila je slika demokratskog predsjedničkog kandidata Deana. Oba su lista objavila i velike priloge o njemu, što je dan ranije napravio i jedan od dva najutjecajnija američka dnevna lista “Washington Post”, koji je na svojoj naslovnoj stranici objavio članak u Deanu. Očito je bilo da su vodeći američki listovi tada gotovo istodobno napokon prepoznali Deana kao značajan politički fenomen koji bi mogao odigrati ključnu ulogu u oblikovanju predsjedničke predizborne kampanje u narednom razdoblju jer se napokon legitimirao kao vjerojatno najzanimljivija ličnost među devet demokrata koji su se dosad službeno i neslužbeno pojavili kao predsjednički kandidati za izbore 2004. godine.

I oba newsmagazina i utjecajni američki dnevnik konstatirali su da Dean stvarno jest politički fenomen jer se uvelike razlikuje od ostalih demokratskih predsjedničkih kandidata, i po biografiji, i po stilu, i po političkim metodama i idejama. U javnosti su ga proglasili liberalom zbog nekih njegovih stavova o ratu u Iraku te zbog činjenice da je kao guverner Vermonta, male američke savezne države iz Nove Engleske, prvi u SAD-u legalizirao homoseksualne brakove. No sva ta tri lista konstatirala su da je i njegov politički stil odgovoran što nosi tu etiketu jer se svojim neformalnim stilom, koji se razlikuje od stila političara iz Washingtona, najviše sviđa mlađim, liberalnim, urbanim biračima. Podsjetili su da je Dean prvi važniji političar u povijesti SAD-a koji je veliki dio svoje predizborne kampanje, posebno kada je riječ o prikupljanju novca, bazirao na Internetu.

Dean je svojom pojavom doista dinamizirao predsjedničku kampanju unutar Demokratske stranke. Počeo je predsjedničku kampanju kao potpuni autsajder, dobivajući u prvim ispitivanjima javnog mnijenja jedva koji postotak glasova, a tada, početkom kolovoza, popularnost mu je kontinuirano rasla i već je bio zajedno sa senatorima Josephom Liebermanom i Johnom Kerryjem te članom Predstavničkog doma Richardom Gephardtom među vodećim demokratskim predsjedničkim kandidatima. Tadašnja ispitivanja javnog mnijenja pokazivala su da će se Dean na prvim preliminarnim izborima u Iowi i New Hampshireu boriti za pobjedu, u Iowi s Gephardtom, a u mnogo važnijem New Hempshireu s Kerryjem.

U to doba pojavili su se prvi komentari u kojima se govorilo da Dean ima šanse za uspjeh. No i dalje je bilo mnogo onih koji su bili iznimno skeptični i tvrdili da bi njegov izbor ? zbog njegova liberalizma ? mogao na kraju prerasti u grozan debakl za Demokratsku stranku, kao što su to bili raniji pokušaji s jako liberalnim kandidatima, na primjer 1972. godine kada je demokratski kandidat bio George McGovern, koji je katastrofalno izgubio od Richarda Nixona, te 1988. godine kada je Michael Dukakis, također bivši guverner iz jedne savezne države iz Nove Engleske, katastrofalno izgubio od Georgea Busha.

No članci o Deanu koji su se početkom kolovoza pojavili u vodećim američkim tiskanim medijima, bili su važni iz još jednog razloga. Oni su, naime, političku javnost upozorili na jednu važnu ? prema mišljenju tih listova ? pogrešnu percepciju što je javnost ima o Deanu. Istina je da Deana danas podržavaju ponajviše lijevi, liberalni pristaše Demokratske stranke, no analiza njegova političkog djelovanja iz vremena kada je bio guverner Vermonta te analiza onoga što sada govori pokazuje da on zapravo i nije pravi, tipični liberal. Ako se izuzmu legalizacija homoseksualnih brakova te neke mjere u školstvu, Dean se ? ukazivali su ti listovi – kao guverner uopće nije ponašao kao liberal, nego je ? naprotiv ? vukao najčešće poteze kojima su skloni konzervativniji političari.

“Washington Post”, koji upravo tom aspektu Deanove dosadašnje političke karijere posvećuje svoj početkom kolovoza objavljen veliki članak, tvrdio je da bi za Deana u daljnjoj predizbornoj kampanji bilo ključno da i javnost dovoljno detaljno upozna s činjenicom da nije rasipni liberal, kako ga ljudi percipiraju, nego savjesni fiskalni konzervativac, upravo ono što birači u ovom trenutku očekuju od onoga koji pretendira na predsjednički položaj. Sva tri lista koja su objavila prve zapažene velike članke o Deanu tvrdila su da Dean može biti ozbiljnija prijetnja velikom favoritu Bushu samo ako se oslobodi svoje liberalne etikete te se umjerenijim demokratima na jugu SAD-a, a posebno nezavisnim biračima, o čijim glasovima uvijek ovisi ishod predsjedničkih izbora, pokaže u tom novom svjetlu. Liberalna etiketa može mu, ako mnogo novih, mladih liberalnih birača izađe na izbore, doduše pomoći u borbi za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke, ali će ga uništiti na predsjedničkim izborima, slagala su se sva tri lista.

Posljednjih tjedana Deanova popularnost polako raste. U četvrtak 4. rujna bitka za demokratsku nominaciju ušla je u novu fazu jer je u gradu Albuquerqueu u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko održana prva od šest televizijskih debata demokratskih predsjedničkih kandidata. Od devet dosad službeno prijavljenih demokratskih kandidata u debati ih je sudjelovalo osam jer radikalni newyorški crnački borac za ljudska prava Al Shrapton zbog lošeg vremena nije uspio stići u Albuquerque.

U najavama debate politički analitičari tvrdili su da će ona vjerojatno biti vrlo oštra jer će ostali kandidati iskoristiti ovu priliku da napadnu novog favorita Howarda Deana, no to se nije dogodilo. Naprotiv debata je bila vrlo mirna jer su svi sudionici iskoristili priliku da napadnu svojeg najvećeg neprijatelja ? američkog predsjednika i budućeg republikanskog kandidata na predsjedničkim izborima 2004. godine Georgea W. Busha.

Razna su objašnjenja zašto je prva debata prošla bez međusobnih svađa. Po jednoj teoriji to je stoga što je svim kandidatima jasno da je još prerano za međusobne obračune, da je besmisleno uništavati imidž svojih demokratskih suparnika dok većina kandidata još zapravo nije stvorila vlastiti odgovarajući uvjerljivi imidž. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju, naime, jednu paradoksalnu stvar – većina američkih građana još uopće ne zna tko je tko među demokratskim kandidatima. Čak dvije trećine birača nema pojma tko su demokratski predsjednički kandidati, a kamoli da bi mogli među njima otkriti svojeg favorita.

To donekle umanjuje i važnost položaja favorita koji u ovom trenutku ima Dean jer kod tako velikog broja neopredijeljenih birača, koji još ništa ne znaju o kandidatima, iznenađenja su moguća. On doduše sada među demokratskim kandidatima – kod onih birača koji su se već odlučili izaći na izbore – vodi na listi popularnosti, a po donacijama za svoju predizbornu kampanju daleko nadmašuje sve ostale predsjedničke kandidate zajedno. On jest jedini svojim istupima uspio skrenuti na sebe i pozornost medija, no to je još uvijek premalo da bi ga se proglasilo velikim apsolutnim favoritom za demokratsku predsjedničku nominaciju te potpuno odbacilo šanse ostalih. On možda stoji bolje od ostalih, ali sljedećih šest mjeseci će ipak i za Deana biti teški.

Najnovija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi, da se izbori održavaju u ovom trenutku, Bush pobijedio bilo kojeg od sadašnjih službenih demokratskih predsjedničkih kandidata, ali tješnje nego ranije. Busheva opća popularnost značajno pada, pa iznosi tek 55 posto, što je po njega zabrinjavajući pad prema popularnosti od iznad 80 posto koju je bilježio prije dvije godine, nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na New York i Washington. On bi i Deana i uz taj pad popularnosti ipak lako pobijedio s 45 naprema 34 posto glasova uz 21 posto neopredijeljenih. Stoga se čuju mišljenja da bi Demokratska stranka najbolje napravila kada bi u predsjedničku utrku ubacila neku mnogo poznatiju i prepoznatljiviju osobu od devetero dosadašnjih uglavnom anonimnih kandidata.
Neko se vrijeme govorilo da bi se u kampanju mogao uključiti Al Gore, bivši potpredsjednik i predsjednički kandidat na izborima 2000. godine, ali je on to energično otklonio. Za ulazak u izbornu kampanju kao demokratski kandidat priprema se bivši general Wesley Clark, bivši zapovjednik NATO-a u vrijeme napada NATO-a na SR Jugoslaviju zbog Kosova 1999. godine, ali izgledi njegova političkog angažmana zasad su potpuna nepoznanica jer on ima podršku vrlo malog postotka birača.
Jedno drugo slavno ime posljednjih se dana ponovno spominjalo – bivša “prva dama Amerike”, senatorica iz New Yorka Hillary Clinton. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da bi ona ? ako bi se kandidirala – bila daleko najozbiljniji Bushev rival. Usto je ? procjenjuje se ? iznimno sposobna za prikupljanje financijskih donacija, možda u tome sposobnija i od Deana, pa demokratska predsjednička kampanja ne bi imala problema s financijama.
O mogućnosti kandidiranja Hillary Clinton na predsjedničkim izborima mnogo se spekuliralo i u prošlosti. Ona nije nijekala da bi za to mogla biti zainteresirana, ali tek na nekim sljedećim predsjedničkim izborima. No vodeći demokratski političari navodno su ovih dana još jednom kontaktirali Hillary Clinton i pokušali je nagovoriti da se ipak kandidira već sada. Ona je to ponovno odbila tvrdeći da ne želi prekršiti obećanje biračima New Yorka, koje im je dala kada se 2000. godine, doselivši se u New York, kandidirala za njihova predstavnika u Senatu. Tada je javno obećala da će biti njihov senator najmanje cijeli prvi mandat, koji istječe tek 2006. godine.