Objavljeno u Nacionalu br. 408, 2003-09-11

Autor: Iva Koerbler

LJETNIKOVAC ZA RUSKOG BIZNISMENA

Ruski tajkun Hrvat završava hvarsku palaču nakon 600 godina

Stefan Vlahović (38), ruski industrijalac i multimilijunaš porijeklom s Hvara, kupio je Hektorovićevu palaču u Hvaru koja stoji nedovršena od 15. stoljeća te će je potpuno obnoviti tako da će izvana biti autentična, a iznutra supermoderna

Najbogatiji Hrvat u Rusiji, Stefano Vlahović, vlasnik i predsjednik tvrtke "Produkty pitanija"Najbogatiji Hrvat u Rusiji, Stefano Vlahović, vlasnik i predsjednik tvrtke "Produkty pitanija"“Neshvatljivo mi je da me u hrvatskim novinama uporno nazivaju Rusom kada su korijeni moje obitelji s Hvara i ja se osjećam kao Hrvat”, požalio se u izjavi za Nacional najbogatiji Hrvat u Rusiji, Stefano Vlahović, vlasnik i predsjednik tvrtke “Produkty pitanija” koja smrznutom piletinom opskrbljuje područje od Sankt Peterburga do Vladivostoka i čije je bogatstvo procijenjeno na 65 milijuna dolara. U središte zanimanja javnosti došao je nedavno kada je kupio nedovršenu srednjovjekovnu tzv. palaču Hektorović u središtu Hvara, jedan od najvrednijih zaštićenih spomenika kulture, a Nacional ekskluzivno doznaje da će je Vlahović nakon 600 godina dovršiti. Neki arhitekti smatraju takav zahvat upitnim, a posebne polemike izazvala je ideja da se na palaču stavi krov. To su po njima otvorena pitanja na koja je odgovor mogao dati jedino graditelj iz 15. stoljeća, a sve ostalo je nagađanje i kompromis. Palača je u vlasništvu obitelji Vlahović od 1875., a susjedna kuća Jakšić od 1909., pa je nakon prodaje dijela sklopa hotelskom poduzeću 1970. Stefano Vlahović uz velike napore 1997. otkupio natrag taj dio i vratio sklop u vlasništvo obitelji Vlahović. Snažno vezan za korijene, Vlahović je svog oca dao pokopati u srednjovjekovnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u blizini palače Hektorović-Vlahović. Iako trenutačno živi s djevojkom u Moskvi, palača će biti Vlahovićeva obiteljska rezidencija u kojoj će stanovati koliko mu dopuste česta poslovna putovanja po svijetu i obveze u Rusiji, a bit će kao spomenik kulture otvorena za javnost.

Stefano Vlahović rođen je u Italiji jer je njegov otac nakon nacionalizacije trgovine tekstilom u Splitu posao preselio u filijalu u Trstu. Po povratku u Jugoslaviju pedesetih godina bio je uhićen, a od zatvora ga je spasio sovjetski časnik kojem je tijekom rata sašio uniformu. Sedamdesetih godina otac Stefana Vlahovića u Trstu je pravodobno odvezao u bolnicu jednog prijatelja tog časnika i tako mu spasio život. U znak zahvalnosti taj je časnik, tada već zamjenik šefa gospodarske komore u Moskvi, pozvao obitelj u SSSR. Kako je otac u međuvremenu umro, majka je otišla u Moskvu sama s osmogodišnjim Stefanom.

Vlahović je stekao menadžersko obrazovanje u Americi, a prvi veći novac zaradio je na uvozu piletine iz SAD-a. Nakon nekog vremena odlučio je pokrenuti proizvodnju stvarajući vlastiti brand “Zlatni pjetlić”, uvozeći piletinu iz cijeloga svijeta i prerađujući je u gotove proizvode. Danas posjeduje dvije moderne tvornice u Kalinjingradu – gradu na Baltičkom moru koji je nakon raspada SSSR-a ostao teritorijalno nepovezan s maticom zemljom – poslovnu zgradu u Moskvi te distributivne centre u svakom većem gradu Rusije. Guverner kalinjingradske regije spominje kao ozbiljne investitore u regiji jedino Stefana Vlahovića i BMW. U tom dijelu Rusije Vlahović je danas najveći strani investitor. Zaposlio je 1240 radnika, s mjesečnim prometom tvrtke preko sedam milijuna dolara. Službeno je postao počasnim konzulom Hrvatske u Kalinjingradu i o svojem je trošku započeo gradnju rezidencijalne vile u kojoj će biti i hrvatski konzulat.

Palača obitelji Vlahović nalazi se unutar hvarskih zidina, uz samostan benediktinki i crkvu sv. Kuzme i Damjana. Palača je oslonjena na južni gradski zid uz glavna gradska vrata, a preko ulice su u visini prvoga kata sagrađeni svodovi nad kojima su smješteni katovi kuće Jakšić i palače Hektorović, nazvane tako samo po grbu obitelji Hektorović na kući. Katovi palače podignuti su u dva navrata do kraja 15. stoljeća. Palača je čist primjer zrele, cvjetne venecijanske gotike, no šest je stoljeća ostala nedovršena. Krov, prozori i unutrašnjost nisu nikada bili napravljeni. Ova je palača kroz stoljeća postala zaštitnim znakom Hvara, poput arhitektonske kulise ili scenografije grada. Stoga je veliki izazov pokušaj da se takav objekt “stavi pod krov” i da mu se vrati izvorna rezidencijalna funkcija.

Iako je akademik Cvito Fisković šezdesetih godina smatrao da je bolje ništa ne dirati na palači, Boris Magaš napravio je projekt kojim bi palača postala elitni aneks hotela Palace. Nakon što je Vlahović 1997. postao vlasnikom palače, započeli su kontakti sa splitskim konzervatorima Joškom Belamarićem i Anitom Gamulin, koja vodi projekt konzervacije i sanacije palače u ime Zavoda. Najveći je problem bila rekonstrukcija završnog vijenca i krova palače: oblik krova izabran je po uzoru na susjedne gotičke kuće na Hvaru s kraja 15. stoljeća, posebno palače Paladivi. Belamarić je za Nacional izjavio da su radovi maksimalno savjesno vođeni i da Vlahović ni na koji način nije utjecao na konzervatore. Na preporuku svoje savjetnice, arhitektice Sonje Duke, Vlahović je angažirao zagrebačkog arhitekta Andriju Rusana, poznatog po svježim i nepretencioznim idejama. Rusanu su se pridružili arhitekti Ante Nikša Bilić i Jasminka Rusan, zajedno rješavajući najosjetljivija pitanja potpune adaptacije palače i unutrašnjeg uređenja po sistemu total-dizajna. Imajući neograničen budžet tim se odlučio da u projektu jasno odijeli novo od starog. Napravit će zapravo kuću u kući ? iza nedovršenog starog zida stajat će novo tijelo kuće od čelika, čeličnog lima, prozirnog stakla i stropova s drvenim gredama, a sa srednjovjekovnim će zidovima biti povezana metalnim spojkama. Tako će i prozorska stakla biti uvučena iza postojećih gotičkih prozora. Na drugom katu velika je biblioteka u koju će Vlahović smjestiti svoju kolekciju knjiga, a u podrumu, koji ranije nije postojao, bit će osim vinoteke, kotlovnice i saune i mala dvorana za aikido – Vlahović trenira tu borilačku vještinu. Prostor kuće Jakšić, minorne po vrijednosti, zamišljen je kao prijemni dio, a na katovima su u nju smještene sobe za goste i glavna spavaonica s garderobom. Belamarić je za Nacional rekao da je Rusan vrlo senzibilno ukomponirao konzervatorske smjernice te da je obnova palače “metodološki iznimno interesantan primjer koji se izdiže iznad razine efektna kompromisa”.

Paralelno su vođena arheološka istraživanja koja financira Ministarstvo kulture pod vodstvom Miroslava Katića s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Već duže se zna da lokalitet urbane jezgre Hvara, nekad jedne od glavnih luka na putu iz Venecije u Levant, krije važne arheološke slojeve. Prema Katićevim riječima teren ispod palače Vlahović dao je nove odgovore o nastanku kasnoantičkog grada na Jadranu iz 4. i 5. stoljeća: pri kopanju podrumske etaže arheolozi su u palači Vlahović i oko nje pronašli u slojevima debelima 2-4 m ne samo potvrdu za rimski nego i grčki sloj iz 3. i 4. stoljeća prije naše ere, kao i dokaze o prethistorijskom sloju ilirske gradine na Hvaru iz željeznog doba.

Neki će nalazi ostati tamo gdje su nađeni u podrumu palače, a neki će biti premješteni u muzej. Vlahović je u potpunosti svjestan kako prostor palače Vlahović zapravo živi već zadnjih tri tisuće godina i u izjavi za Nacional priznao je da se nikada ne bi upustio u tako financijski zahtjevan projekt da nije za njega duboko emotivno vezan.

Vezane vijesti

Hvar dobio 2 miljuna eura za energetsku obnovu

Hvar dobio 2 miljuna eura za energetsku obnovu

Partneri u europskom projektu "Solution" na otoku Hvaru (Splitsko-dalmatinska županija, HEP – OIE d.o.o. i Ic grupa) u četvrtak i petak su u Starom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika