Nakon nekoliko članaka o povezanosti kriminala i države, novinar Miro Petek, dopisnik mariborskog dnevnog lista Večer, napadnut je ispred svoje kućeSlučaj slovenskog novinara Mira Peteka, koji je brutalno pretučen 28. veljače 2001., ovih je dana ušao u novu fazu. Dvije i pol godine nakon samog događaja slovenska je policija privela devet osoba za koje sumnja da su neposredno sudjelovale u napadu. Najviši dužnosnici policije i državnog odvjetništva slavodobitno su na tiskovnoj konferenciji objavili da znaju cijelu istinu i da je pitanje dana kada će sve objaviti.

Nakon nekoliko članaka o povezanosti kriminala i države, novinar Miro Petek, dopisnik mariborskog dnevnog lista Večer, napadnut je ispred svoje kuće u Mežici kraj Slovenj Gradeca. Nakon što je izišao iz automobila, napala su ga dvojica. Jedan ga je odmah udario palicom u zatiljak, nakon čega se Petek srušio. Divljački napad trajao je nekoliko minuta, a napadači su udarce palicom i nogama usmjerili prvenstveno prema glavi i licu. “Bilo je kao u klasičnom mafijaškom filmu. Rukama sam pokušao zaštititi glavu, nisam vidio ništa osim nogu koje su me udarale. Napad je bio brutalan, kao da su profesionalci, bez ijedne izrečene riječi”, rekao je Petek. Nakon nekoliko minuta napadači su otišli a Petek se dovukao do kućnih vrata. U kući su bili osmogodišnji sin i supruga Nežka koja je pozvala policiju i hitnu pomoć kako bi Peteka odvezli u bolnicu gdje su utvrđene teške ozljede glave ? zdrobljen nos, obje jagodične kosti i čeljust. Četiri dana liječnici su se borili za njegov život, a da bi mu sačuvali lice, postavili su ploče od titana u jagodične kosti i pričvrstili ih vijcima. Napad je ostavio trajne posljedice. Miro Petek izgubio je njuh, trajno mu je oslabio vid i ima problema s koncentracijom. Kvaliteta života drastično mu je i nepovratno smanjena. Na kući, na kojoj prije napada nije trebalo ni zatvarati vrata, sada je vidljiv alarmni uređaj, a strah od novog napada svakodnevan je, govori Petek. Psihička trauma ostavila je traga i na supruzi i na sinu.

Miro Petek rođen je 1959. u Koruškoj. Diplomirao je studij novinarstva u Ljubljani, za vrijeme kojega je pisao za nekoliko novina, osobito za Mladinu i Večer. Nakon studija vratio se u Korušku gdje već 17 godina radi kao dopisnik za mariborski list Večer. Dobitnik je obiju nagrada koje se u Sloveniji dodjeljuju za izniman novinarski rad: 2000. nagrade Društva novinara Slovenije Consortium veritatis, a 2002. i Jurčičeve nagrade koju dodjeljuje Društvo slovenskih pisaca u suradnji s Novom revijom i skupinom intelektualaca. Pisao je o povezanosti države i kriminala, što ga je na kraju umalo stajalo života. Petek za Nacional govori kako su sva njegova očekivanja i nade usmjerene prema temeljitom i konačnom rješavanju slučaja, ne samo prema presudi počiniteljima, nego i organizatoru. Nakon što se sudski utvrdi tko su neposredni počinitelji, Petek najavljuje da će protiv njih podići privatnu tužbu za naknadu štete. Kaže da će odštetni zahtjev biti dosad najveći u Sloveniji i da će u njega uključiti troškove koje je Republika Slovenija imala radi operacije, liječenja i četveromjesečne rehabilitacije, troškove prouzročene njegovom invalidnošću i troškove duševne boli njega i njegove obitelji. Više puta nagrađivani novinar Miro Petek danas je invalid, a, kako kaže, samo sreći može zahvaliti što je ostao živ. O svojim napadačima govori kao o ljudima oskudne inteligencije koji nisu razmišljali o posljedicama svojih postupaka i koji su se nadali da će slučaj nekoliko dana biti u crnoj kronici i nakon toga nestati. O rješavanju slučaja govori kao o kamenu kušnje pred Slovenijom, a o posljedicama će ovisiti sloboda medija u državi.

Među privedenima je i Goran Petković, po navodima medija kralj srpske duhanske mafije u Sloveniji i osobni prijatelja Marka Miloševića, sina Slobodana Miloševića. Od devetorice privedenih u pritvoru su zadržane četiri osobe, svi pripadnici mariborskog podzemlja, dok su ostali oslobođeni sumnje za povezanost s napadom. Vlado Kun, osoba koju mediji sumnjiče kao organizatora samog napada i koji je u Sloveniji na glasu kao jedan od šefova mafije, nije se pojavio pred slovenskim pravosuđem i za njim je raspisana međunarodna tjeralica. Trenutačno nije na teritoriju Slovenije nego u Hrvatskoj, gdje prema navodima samog Mira Peteka svake godine provodi nekoliko mjeseci na svom brodu na vezu na otoku Rabu. Vlado Kun slovenskoj je vlasti putem POP TV-a poručio kako je u Hrvatskoj sa svojim odvjetnikom te kako će u Sloveniju stići za nekoliko dana. Također je napomenuo da nije povezan s napadom na Peteka i da neće dopustiti da u taj slučaj bude upleten. Svi privedeni terete se za pokušaj teškog ubojstva, jer su počinitelji bili organizirani i plaćeni, za što je u slovenskom kaznenom zakonu propisana kazna od 10 do 30 godina zatvora. Miro Petek rekao je da ima podatke da su dvojica izravnih počinitelja za svoj “rad” bili plaćeni: jedan sa 20.000 njemačkih maraka a drugi novim automobilom marke Opel.

Naravno, pravi je i krajnji cilj slovenskog pravosuđa osuditi ne samo izravne počinitelje toga djela, nego pronaći i osuditi glavnog pokretača i organizatora napada. Budući da se napad dogodio četiri dana nakon članka u mariborskom dnevnom listu Večer u kojem se Petek osvrće na dodjelu nagrade Slovenske gospodarske komore Janku Zakeršniku, slovenski su mediji Zakeršnika stavili na prvo mjesto osumnjičenih za organiziranje i financiranje ubojstva Mira Peteka. Uz Janka Zakeršnika u medijima se spominju i njegovi sinovi Janez i Dušan, i to kao ljudi koji su osobno pregovarali i platili kriminalcima ubojstvo slovenskog novinara. U svezi s izravnim povezivanjem Zakeršnikovih sinova i počinitelja napada u mariborskom se dnevnom listu Večer pojavio članak u sklopu kojeg je objavljena i pismena pogodba između Janeza i Dušana Zakeršnika kao naručitelja i nepoznatih osoba kao izvršitelja likvidacije novinara Mira Peteka. Povod tom članku i njegova tema pokušaj je ucjene Janka Zakeršnika. Ucjenjivači su tražili da im se isplati 400.000 eura ili će vlastima u Ljubljanu poslati pismenu pogodbu koja govori o ubojstvu i na kojoj su potpisi organizatora i izvršitelja ubojstva.

Janko Zakeršnik zanimljiva je osoba, što je Miro Petek i napisao četiri dana prije nego što je bio napadnut. Prema slovenskim medijima on je prvoosumnjičeni kao organizator napada. Tipičan je tajkun tranzicijskog razdoblja i jedan od najbogatijih ljudi Slovenije danas. Počeo je kao vozač kamiona, da bi preko raznih poznanstava stekao temelj za pokretanje vlastite tvrtke Eurocity, koja je u samo nekoliko godina od sedam kamiona u pogonu narasla na čak 150. Nakon određenog vremena Zakeršnikovi su poslovi prerasli teritorij Koruške, tako da je Eurocity počeo kupovati manje tvrtke širom Slovenije. Sljedeći korak bio je povezivanje s ljudima izvan same države i širenje, poglavito na istok, u zemlje jeftinije radne snage u koje spadaju i Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Preko poznanstva s Nijazom Hastorom, bivšim direktorom sarajevskog TAS-a i osobnim prijateljem Hasana Čengića, prema navodima bosanskohercegovačkih medija najvećeg trgovca oružjem na području BiH, ušao kao veliki dioničar u međunarodnu tvrtku Prevent. Uz to Zakeršnik je i najveći dioničar slovenske tvrtke Koroški Holding. Suradnja tih dviju tvrtki, kojima su na čelu, kako spominju slovenski mediji, osobe vrlo mutne prošlosti i upitnog morala, rezultirala je širenjem poslovanja na teritorij Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Moldavije, Francuske, Njemačke, Brazila i još nekih zemalja. Nama najzanimljiviji podatak je onaj da je tvrtka Prevent kupila tvrtke u Hrvatskoj – AD Plastik, Torpedo u Rijeci i Prevent u Zlataru.

Tvrtka Prevent bavi se, uz ostalo, i vrlo unosnom izradom presvlaka za vozila marke VW, do čega je došla preko Hastorovih poznanstava iz vremena dok je bio direktor sarajevskog TAS-a, a preko njemačke tvrtke Prevent DEV, sa sjedištem u njemačkom gradu Wolfsburgu. Preko te djelatnosti Zakeršnik i Hastor došli su i do kupnje tvrtke u Brazilu, gdje je VW pokrenuo pogon. Ovo je vrlo zanimljiv podatak s obzirom na to da se u slovenskim medijima, a i prema riječima samog Peteka, Janez Zakeršnik, sin Janka Zakeršnika, u ovom trenutku nalazi, ako baš ne u bijegu, onda barem na sigurnom upravo u Brazilu. Naime Zakeršnik je i vlasnik dviju zračnih luka u Sloveniji ? u Slovenj Gradecu i Mariboru, a u svom vlasništvu ima i više privatnih zrakoplova. Zakeršnik, očito svestrana osoba, osim što zna upravljati kamionom, umije upravljati i zrakoplovom. Prema riječima Mira Peteka, jednom je prilikom, kad je također medijski bio sumnjičen za određena kažnjiva djela, Janko Zakeršnik sjeo u svoj zrakoplov King 200 u Mariboru i odletio na sigurno u Split.

Neučinkovitost slovenske policije i pravosuđa, zbog koje se stvar nije pomaknula s mrtve točke dvije i pol godine, izazvala je velik medijski pritisak. Cijeli je slučaj u prvo vrijeme pravno kvalificiran kao nanošenje teških tjelesnih ozljeda od nepoznatih osoba bez naznaka o organiziranju i s obzirom na to slučajem su se bavili koruška policija i regionalno sudstvo. Sam Miro Petek govori kako su jaki poslovni ljudi regije, u što uključuje i Zakeršnika, na razne načine povezani s regionalnim pravosuđem i policijom, čime odgovara na pitanje o tome zašto je istraga stajala na mjestu cijelo vrijeme. Kroz slovenske medije provlačila su se imena policijskih dužnosnika Koruške koji su izravno sudjelovali u postupku, dok su se istodobno često družili s osumnjičenima. Petek također navodi nekoliko sličnih primjera u kojima su koruški poduzetnici povezani sa Zakeršnikom financirali i sudjelovali na policijskim zabavama. Kako ima istine u tezi o povezanosti policije i Zakeršnikova kruga, pokazuje i izjava Srečka Kropea, savjetnika slovenske vlade. On je izjavio da je imao poteškoća s prikupljanjem informacija u svezi slučaja Petek jer je dio ljudi, koji su surađivali s policijom i odvjetništvom a koji su radili u poduzećima na području Koruške, bez razloga ostao bez posla. Također se pokazalo i da je suprug jedne od koruških odvjetnica, koja je radila na ovom slučaju, poslovno povezan s ljudima na koje Zakeršnik ima utjecaj.

Medijski pritisak u međuvremenu je postao dovoljno jak da prijeđe granice Slovenije i za slučaj su se zainteresirale sve svjetske novinske organizacije. SEEMO – medijska organizacija jugoistočne Europe – u svoja je dva godišnja izvješća o slobodi tiska u svijetu, 2001. i 2002. godine, iznijela i mišljenje o slučaju Petek. U izvješćima se navodi kako istraga nije donijela nikakve rezultate, čak ni nakon osnutka Parlamentarnog istražnog povjerenstva. Nadalje se u izvješću poimence navode Janko Zakeršnik, kao osoba koja je pokrenula privatne tužbe protiv novinara koji su pisali o Petekovu slučaju, i Jože Glogovšek, kao predsjednik Upravnog odbora Nova KBM banke i predsjednik nadzornog odbora lista Večer, o čijem je sumnjivom djelovanju također pisao Petek. Kao pokazatelj neprofesionalnosti slovenske policije SEEMO navodi izjavu policijskog glasnogovornika u kojoj se kritiziraju slovenski mediji zbog njihovih tvrdnji o neučinkovitosti istrage i optužuju mediji zbog svoje vlastite neučinkovitost. U izvješćima SEEMO poziva slovenskog predsjednika i premijera da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se slučaj riješio.

U slučaj Petek uključio se i IFJ ? Međunarodna novinarska federacija i u Sloveniju poslala svog posebnog istražitelja, pravnika Alexandera Samija. Sami je tijekom istrage posjetio i urede slovenskog predsjednika i premijera i sastavio izvješće o slučaju na 40 stranica. U njegovu izvješću stoji tvrdnja o neučinkovitosti lokalne policije i sudstva u čijim je rukama bilo rješavanje slučaja, navode se pogreške učinjene slučajno ili namjerno u istrazi, a također se ponovno poimence navodi i Janko Zakeršnik. To je izvješće bilo temelj Međunarodnoj novinarskoj federaciji da Romanu Prodiju nekoliko puta skrene pozornost na taj događaj i od njega zatraži da iskoristi svoj autoritet i moć radi rješavanja slučaja. Pritisak medija pojavio se i u Sjedinjenim Državama, State Department je dva puta izdao priopćenja o slučaju Petek i pozvao slovensku vlast na što hitnije rješavanje toga pitanja, čime je povećan vanjski pritisak na Sloveniju.

Pritisak medija napravio je svoje i stvari su se polako počele rješavati. Slučaj je iz nanošenja teških tjelesnih ozljeda prekvalificiran u pokušaj ubojstva, čime su se pravosuđu otvorile nove mogućnosti u istrazi i otklonjena je mogućnost ulaska postupka u zastaru. Slučaj je iz Slovenj Gradeca, male sredine povezane prijateljskim i sumnjivim poslovnim vezama, prebačen u nadležnost mariborskog pravosuđa i pod vodstvo Elizabete Gyoerkoes, glavne mariborske okružne državne odvjetnice. Kad je dobila slučaj u ruke, ustrojila je radnu skupinu u kojoj osim nje djeluje još dvoje odvjetnika, a posljedica njezina rada jesu i posljednja privođenja.