Objavljeno u Nacionalu br. 414, 2003-10-21

Autor: Nina Ožegović

NAJPOZNATIJI BERNSTEINOV MJUZIKL U HNK

'West Side Story' napokon u Hrvatskoj

Češki redatelj Stanislav Moša i dirigent Thomas Conlin, učenik Leonarda Bernsteina, postavit će u Zagrebu mjuzikl 'Priča sa zapadne strane' o sukobu newyorških bandi koji je šokirao publiku kada je bio praizveden, a naslovne će uloge pjevati Miljenka Grđan i Đani Stipaničev

Nastupit će i glumci poput Božidara Alića, Zrinke Cvitešić i Ivana Katića, a bande Portorikanaca i Amerikanaca tumačit će plesači Baleta HNK.Nastupit će i glumci poput Božidara Alića, Zrinke Cvitešić i Ivana Katića, a bande Portorikanaca i Amerikanaca tumačit će plesači Baleta HNK.“Tema mjuzikla nevjerojatno je aktualna i u 21. stoljeću, jer je problem etničkih, nacionalnih i rasnih sukoba prisutan i danas u Americi kao što je bio u šezdesetima, kada je praizveden, a nije zaobišao niti Hrvatsku”, kaže Stanislav Moša (47), češki redatelj, koji u HNK u Zagrebu režira prvu hrvatsku verziju jednog od najslavnijih i najizvođenijih mjuzikala svih vremena “Priča sa zapadne strane” američkog skladatelja i uvjerenog liberala Leonarda Bernsteina.

lead1: Redatelj Stanislav Moša: 'Kad sam mjuzikl postavljao na scenu, imao sam na umu sukob Hrvata i Srba u bivšoj Jugoslaviji' lead2: Koreograf Igor Barberić: 'To je bio prvi mjuzikl s tragičnim završetkom, koji je opisivao opore događaje iz susjedstva'Premijera tog mjuzikla u kojem dominiraju jazz i latinoamerička glazba i koji je promijenio američki glazbeni teatar, najavljena je za 25. listopada, a nastupit će sva tri kazališna ansambla ? opera, balet i drama, znači, s orkestrom sveukupno 120 izvođača. Tim mjuziklom, koji se temelji na Shakespeareovoj tragediji “Romeo i Julija”, HNK nastavlja temu o sukobu generacija, a zapravo želi privući mlade gledatelje, koji već godinama zaobilaze to kazalište.

Uz Mošu, međunarodnu ekipu čine i dirigent Thomas Conlin, bivši student Leonarda Bernsteina, koji je diljem svijeta poznat kao čovjek koji je u operu prvi uveo titl za prijevod opera, te scenograf Hans Georg Schaffer, koji je prije dvije godine osmislio scenu za operu Tan Duna “Marko Polo” u režiji Krešimira Dolenčića. Ekipu zaokružuju mladi koreograf Igor Barberić, koji 12 godina živi u inozemstvu, a zadnjih šest u Dusseldorfu u Njemačkoj, te kostimografkinja Danica Dedijer-Marčić.

Iako redatelj Moša drži u strogoj tajnosti premijernu podjelu uloga, saznajemo da će se u ulogama Marie pojaviti pjevačica Miljenka Grđan, a kao Tony Đani Stipaničev, poznat po ulozi Isusa u mjuziklu “Jesus Christ Superstar”. Također, sudjelovat će brojni mladi solisti i zboristi pa se može reći da će “Priča sa zapadne strane” biti njihova velika provjera. Uz njih nastupit će i glumci poput Božidara Alića, Zrinke Cvitešić i Ivana Katića, a bande Portorikanaca i Amerikanaca tumačit će plesači Baleta HNK.

“Legenda broadwayskog mjuzikla Jerome Robbins, koreograf i redatelj, predložio je 1949. poznatom dirigentu i skladatelju Leonardu Bernsteinu da naprave priču o sukobu između katolika i Židova, koja bi se događala između Uskrsa i Pashe na Manhattanu. No morao je odgoditi projekt, a onda je izvorna ideja izgubila na aktualnosti. S porastom rasizma u SAD-u u pedesetima, Bernstein se odlučio za drugu verziju u kojoj Tony, član ulične bande poljskog podrijetla, slučajno ubija brata svoje ljubavnice Portorikanke Marije iz protivničke bande”, nastavlja Moša, bivši profesor glume, mjuzikla i kazališnog menadžmenta, a sadašnji intendant Mestskega divadla u Brnu, jednog od najboljih u Češkoj, u kojem je prošlog petka proslavio 500. izvedbu svog prvog mjuzikla “Priča sa zapadne strane”. Od toga je 250 izvedbi bilo u 11 europskih zemalja, od Portugala do Austrije. Inače, Moša je do sada režirao 100 predstava, a inicirao je gradnju novoga glazbenog kazališta u Brnu.

“Dok sam mjuzikl 1996. prvi put postavljao na scenu, imao sam na umu sukob između Hrvata i Srba u bivšoj Jugoslaviji, no istodobno sam razmišljao o konfliktu s Muslimanima, te o etničkim sukobima u mnogim europskim i azijskim zemljama te u SAD-u, primjerice, između Cigana i skinheadsa. Danas se situacija nije puno promijenila”, zaključio je Moša, koji je odlično naučio slovenski jezik radeći u Slovenskom narodnom gledališču u Trstu i Novoj Goriziji.

Tekst će biti na hrvatskom, a songovi će se pjevati na engleskom jeziku. Audicija za mjuzikl održana je još prije ljeta, no probe su se zahuktale tek prije dvadesetak dana tako da su ovih dana svi maksimalno zaposleni. U prvoj verziji mjuzikl je trebao režirati Dolenčić, koji je htio napraviti modernu newyoršku verziju reality-showa s elementima rocka i punka. U maloj ulozi Girl trebala se pojaviti i Ivana Ranilović Vrdoljak koja bi bila otpjevala popularnu ariju “Somewhere”, koju je svojedobno interpretirala Barbra Streisand. No s Dolenčićevim odlaskom u Peking gdje je postavio “Aidu”, otpala je i Vanna, a na njegovo je mjesto u zadnji trenutak uskočio Stanislav Moša.

HNK je pozvao češkog redatelja da režira “Priču sa zapadne strane” zbog toga što odlično poznaje taj mjuzikl: osim u Brnu postavio ga je i u Njemačkoj, a nakon Zagreba odlazi u Amsterdam gdje će u suradnji s Amerikancima napraviti novu i posve drukčiju verziju sukoba između zaraćenih obitelji Cappuleti i Montechi. Kaže da je u svakoj o tih verzija pokušao biti autentičan jer se ne voli ponavljati. U zagrebačkoj verziji dočekala ga je gotova scenografija, naslijeđe od Dolenčićeve koncepcije, no to mu nije bio problem. Dapače, kaže da se brzo složio s dirigentom, scenografom i svima ostalima. “To sam doživio kao eksperiment, a pristup će svakako biti moderan”, kaže Moša.

Na pitanje što ga toliko privlači u tom mjuziklu, odgovorio je da ga je oduvijek fascinirala univerzalna priča o ljubavi i buđenju seksualnosti kod adolescenata, koji se preko noći, kroz sukob, pretvaraju u odrasle ljude. “Mislim da između našeg rođenja i smrti nema ništa fascinantnije od ljubavi. Čovjek se tijekom života zaljubi nekoliko puta, no prvu ljubav najviše pamti. Ona je toliko snažna da zapravo može biti destruktivna jednako kao mržnja. Tu metamorfozu odlično pokazuje Shakespeare, a to je ono što i mene najviše zanima”, kaže on.

Kako nam je otkrio intendant Mladen Tarbuk, mjuzikl će se u ovoj sezoni izvesti, zajedno s generalkom, samo šest puta, što je, po općem mišljenju, neracionalno i najblaže rečeno čudno. No Tarbuk tvrdi da je to u skladu s novom politikom kuće i da problem nije bio u skupoći licence – platili su je samo dvije i pol tisuće dolara, ni u autorskim pravima, nego u cjelokupnoj cijeni cijele predstave. “Zbog međunarodne ekipe, cijena mjuzikla je narasla, no igrat ćemo ga ponovno u drugoj sezoni”, rekao je Tarbuk. Cijena licence je viša što su autorska prava zaštićenija, no HNK je kupio slobodniju verziju pa je i cijena bila znatno niža. To znači da su zapravo imali odriješene ruke u postavljanju mjuzikla na scenu, primjerice, nisu trebali striktno poštovati originalnu koreografiju i režiju, a bilo im je dopušteno i da krate tekst, što su obilato iskoristili.

Zanimljivo je da praizvedba “Priče sa zapadne strane” nije bila na Broadwayu, kako se smatra, nego u kolovozu 1957. u Washingtonu i da glavnu ulogu nikada nije tumačila latinskoamerička pjevačica. Mjuzikl je na Broadwayju izveden tek mjesec dana poslije, a u glavnim ulogama su nastupili Carol Lawrence kao Maria i Larry Kert kao Tony. Godine 1961. snimljen je film s Natalie Wood i Richardom Beymerom, koji je dobio deset Oscara, no songove su pjevali Marni Nixon i Jim Bryant. Kazališna izvedba i film ipak se razlikuju, primjerice, iz filma je izbačena velika grupna plesna točka, nekim je pjesmama zamijenjen redoslijed, a ubačeni su i neki novi likovi. Od tada je mjuzikl doživio različite varijante, od punk-rock verzije preko monodrame slavne američke pjevačice Cher do izvedbe u milanskoj Scali.

Dirigenta Thomasa Conlina, dobitnika nagrade Grammy, američke novine opisuju “kao savršenog dirigenta, okretna na podiju poput jaguara i slikovitih gesti poput pantomimičara”. Potječe iz muzičke obitelji, studirao je klavir, violinu i komponiranje, a do sada je dirigirao brojnim verzijama ovog mjuzikla u SAD-u i u Europi. Govoreći o svom profesoru Bernsteinu, smjestio ga je u krug klasičnih američkih skladatelja 20. stoljeća, uz bok Colu Porteru i Georgeu Gershwinu. “U mjuziklu ‘Priča sa zapadne strane’ pomiješao je sve američke popularne muzičke forme poput jazza, rocka, big banda sa zvukovima s Kube, iz Meksika i Latinske Amerike, a dao je jasnu poantu: problem se ne može riješiti nasilnim putem nego dogovorom i suživotom”, rekao je Conlin, dodavši da je Bernstein upravo taj mjuzikl smatrao svojim najboljim djelom.

Koreograf Igor Barberić (30) u Zagreb je došao na poziv Dinka Bogdanića, direktora Baleta HNK. Kaže da je mjuzikl “Priča sa zapadne strane” svjetski klasik, možda pomalo starinski, ali i danas aktualan kao u doba premijere. “To je bio prvi mjuzikl s tragičnim završetkom, vulgaran i drukčiji od dotadašnjih sladunjavih priča, koji je šokirao publiku jer je opisivao opore događaje iz susjedstva, samo dva bloka dalje od nas”, kaže Barberić koji je “Priču?” gledao nekoliko puta, a prije nego što je počeo koreografirati, napravio je dubinsko istraživanje, posebno dobro proučivši glazbenu partituru. “Njegova važnost u povijesti mjuzikla je u tome što je prvi integrirao ples, muziku i glumu da ih poslije više nije bilo moguće razdvojiti.”

“Veliki je izazov raditi koreografiju na tu odličnu, ali jako kompliciranu Bernsteinovu muziku, kojoj se jedino mogu klanjati do zemlje”, nastavio je Barberić, odgovarajući na pitanje je li bio opterećen slavom i uspjehom jednog od najslavnijih mjuzikala svijeta. “Radom na mjuziklu još sam se više zaljubio u tu partituru. Ona je klasična i ništa ne treba mijenjati. Zbog toga je i koreografija zadana i ne može se previše modernizirati.”

Barberić trenutačno živi u Dusseldorfu u Njemačkoj gdje se šest godina usavršavao u plesu, pjevanju i glumi, a specijalizirao se kao rock-bariton. Zadnjih šest godina nastupao je i u brojnim mjuziklima, primjerice, uskočio je u slavni mjuzikl “Mačke” na njihovoj europskoj turneji, a sudjelovao je još u “Jadnicima”, “Briljantinu”, “Groznici subotnje večeri”, “Chicagu” i drugima. Kaže da mu je koreografija oduvijek bila velika strast, ali zbog ubitačnog poslovnog ritma u Njemačkoj do sada je našao vremena samo za manje prigodne koreografije. Samo prošle godine nastupao je osam puta tjedno, što znači da je odigrao oko 400 predstava. Zbog toga je nakon “Chicaga” odlučio napraviti stanku i više se posvetiti koreografiji pa je tako, među ostalim, koreografirao cjelovečernji show glumici Ani Montanaro.

Na pitanje jesu li mu slike iz jednako slavnog filma stvarale konfuziju u njegovoj koncepciji, Barberić je priznao da je teško raditi koreografiju nakon Jeremyja Robbinsa, koreografa i redatelja mjuzikla. No i on je u filmskoj verziji jako promijenio vlastitu koreografiju pa je i film bio posve drukčiji od originalne kazališne verzije. “Jednostavno sam se isključio iz svega što sam vidio, što je teško, no mislim da je to jedini način da se napravi kreativan posao”, zaključio je Barberić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika