Objavljeno u Nacionalu br. 416, 2003-11-05

Autor: Tonko Vulić

INTERVIEW

Michio Kushi - ključ zdravlja oca makrobiotike

Michio Kushi utemeljio je makrobiotiku jer je uvjeren da ta prehrana ljudima donosi dug život, zdravlje i mir

Kushi je u Hrvatsku došao na poziv voditelja Makronova centra Zlatka Pejića i Jadranke Boban Pejić, pionira makrobiotike u Hrvatskoj.Kushi je u Hrvatsku došao na poziv voditelja Makronova centra Zlatka Pejića i Jadranke Boban Pejić, pionira makrobiotike u Hrvatskoj.Michio Kushi (77), osnivač suvremene makrobiotike, boravio je prošlog tjedna u Zagrebu gdje je u prepunoj dvorani Kina SC-a održao predavanje o emocionalnom razvoju, prehrani i budućnosti čovječanstva. Za Kushija makrobiotika nije samo način prehrane nego obuhvaća sve dimenzije ljudskog života, a ujedinjuje oblike ponašanja, mišljenja, disanja, vježbanja i odnosa prema drugima. Makrobiotske
obroke sačinjavaju žitarice 30 do 60 posto, juhe 10 posto, povrće 25 do 40 posto, mahunarke 10 do 20 posto, a alge 2 do 5 posto.
Kushi je u Hrvatsku došao na poziv voditelja Makronova centra Zlatka Pejića i Jadranke Boban Pejić, pionira makrobiotike u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je posljednji put boravio 1988., pa smo ga na početku razgovora zapitali kako ocjenjuje promjene koje su se u međuvremenu dogodile.
“Kada sam prvi put bio ovdje, još uvijek je postojala Jugoslavija. Dobro sam se osjećao dok sam tu boravio, ali mi se tadašnji poredak činio sasvim neprirodnim. Svake se je godine mijenjao predsjednik, a svi su segment života bili određeni nekim krutim pravilima. Zbog toga sam osjećao da će doći do konflikta, ali sam se ipak nadao da će se sve
završiti nekim dogovorom i intelektualnim rješenjem. No, kada su se nagomilani problemi počeli emotivno razrješavati, a ljudi krvavo razračunavati, bio sam vrlo tužan. Nadam se da su ti grozni ratni događaji pomogli ovdašnjim ljudima da razviju osjećaj za zdrav razum i bolje
razumijevanje različitosti. Nadam se da će novonastale zemlje ostati nezavisne, ali da će razviti prijateljske odnose.

U Hirošimi nije bilo ni ljudi, ni životinja, nije se čuo čak ni cvrkut ptica. Tada sam odlučio posvetiti život postizanju mira za cijeli svijet NACIONAL: Koji su uzroci ovdašnjeg rata? – Vrlo burni i nikada do kraja razriješeni događaji iz povijesti i način prehrane ljudi s ovih područja osnovni su uzroci krvavog rata. Ovdašnja je prehrana još uvijek zasnovana na mesu, namirnici koja vrlo lako uzrokuje bijes i agresiju u ljudskom biću. Rat su poticali i razni
međunarodni faktori zainteresirani za širenje tržišta i povećanje zarade.

NACIONAL: Većina ljudi u Hrvatskoj ne vjeruje da hrana utječe na agresivnost i zasigurno će se smijati kada ovo pročitaju. – Tako razmišlja većina ljudi, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta, no nisu uvijek u pravu oni koji su u većini. Hrana koju jedemo izravno utječe na način našeg ponašanja i razmišljanja jer je ljudsko tijelo sagrađeno od namirnica koje unosimo u organizam. Ljudi koji jedu
žitarice, mahunarke i povrće mirniji su, harmoničniji, skloniji pregovorima i mirnim rješenjima jer te namirnice ne izazivaju burne reakcije u tijelu, pa ni u mozgu. Oni koji jedu velike količine namirnica životinjskog porijekla sebični su i agresivni. Sve su ratove izazvali i poveli ljudi koji jedu meso.

NACIONAL: Jede li se u Hrvatskoj još uvijek previše mesa? – Iako je meso i dalje glavna namirnica, primjećujem da je i u Hrvatskoj sve prisutniji trend konzumacije povrća. Osnovni je razlog danas već sasvim poznata činjenica da makrobiotički način prehrane smanjuje vjerojatnost oboljenja od raka i raznih drugih bolesti. Taj je proces spor, ali nezaustavljiv. S razvijanjem samosvijesti ljudi
makrobiotika će postajati sve rašireniji način ishrane. Uostalom, i piramida zdrave prehrane koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija sve je sličnija makrobiotičkoj piramidi.

NACIONAL: Uravnoteženost svjetskog poretka o kojem govorite nalikuje uravnoteženosti makrobiotičke prehrane – Točno. Način prehrane osnovi je uzrok ratova, ali i brojnih fizičkih i psihičkih problema i bolesti s kojima se suočava suvremena civilizacija. Konzumiranje namirnica poput rafiniranog brašna, šećera, gaziranih pića, jakih začina, alkohola izaziva burne reakcije u ljudskim organima i psihi što se u krajnjoj liniji reflektira u ponašanju čovjeka. Ukupan zbroj ljudskih ponašanja daje stanje određene zajednice, društva, odnosno cjelokupnog čovječanstva. Kada bi ljudi počeli jesti uravnoteženu hranu i sami bi postali takvi, pa bi njihov način razmišljanja i ponašanja bio uravnoteženiji.

NACIONAL: Većina ljudi misli da je riječ o nekom čudnom,
kompliciranom i skupom načinu prehrane za uvrnute ili prebogate ljude.
– Širenje znanja o makrobiotici, unatoč velikim naporima, sporo napreduje pa će proći puno vremena dok širi krugovi ljudi shvate da im je makrobiotika zaista daleko bliža i prirodnija nego “klasična” prehrana. Već i sam naziv makrobiotika, koji vuče korijen iz grčkih riječi “macros” i “bios”, što u prijevodu znači “velik” ili “dug život”, govori o tome da je riječ o ljudskom putu usklađenom s prirodom i kozmosom. Na kvalitetu i način života svakog ljudskog bića utječu tisuće faktora, ali hrana je odlučujući i najutjecajniji faktor. Njome stvaramo i
mijenjamo stanice tijela, mišiće, krv, kosti, mozak. Makrobiotika nije i ne može biti sekta. Ona daje odgovore na pitanje kako živjeti dugo, sretno, zdravo i mirno. Osim toga, makrobiotska hrana nije ni komplicirana za spremanje, ni neukusna. Pred onima koji svladaju te osnove odjednom se pokaže bogatstvo raznovrsnih i sasvim prirodnih ukusa, te maštovite kombinacije jela. Danas se u brojnim vodećim
svjetskim hotelima poslužuju makrobiotička jela koja su vrlo ukusna, dobra i vizualno zanimljiva.

NACIONAL: Kako biste najjednostavnije definiralima krobiotiku? – Namirnice od kojih se pripremaju jela trebaju biti ekonomične, a osnova bi trebale biti integralne, organski uzgojene žitarice, mahunarke i povrće. Kao dodatak može se koristiti i voće, koštičaste plodove, pa čak i meso, ali pri tom se mora obratiti velika pažnja na fizičko i mentalno zdravlje ukućana. Ipak, najvažnije je da i sama domaćica bude mirna osoba puna strpljenja i ljubavi za svoje ukućane.

NACIONAL: Koje su namirnice zabranjene u makrobiotici? – Makrobiotika ne zabranjuje nijednu namirnicu, ali savjetuje ljudima da jedu što manje životinjskog ili ribljeg mesa jer je ono osnovni uzročnik većine koronarnih i malignih bolesti od kojih pati današnja civilizacija. Ljudi jedu previše mesa, a ono je puno kolestreola, hormona, pesticida, lijekova i raznih drugih sastojaka koji izuzetno loše utječu na ljusko zdravlje. Makrobiotika ne preporučuje ni korištenje snažnih začina, rafiniranog šećera i soli.

NACIONAL: Koja je osnovna razlika između vegetarijanstva i makrobiotike? – Cilj vegetarijanstva i makrobiotike je isti: postizanje mira na svijetu, ali putovi su različiti. Vegetarijanski način prehrane prvenstveno je zasnovan na moralnom principu nenasilja i neubijanja životinja, dok je makorbiotika zasnovana na postizanju optimalnog ljudskog zdravlja.
Vegetarijanci ne uviđaju važnost žitarica, jedu vrlo mnogo sirovog povrća, voća, piju mlijeko i jedu mliječne proizvode, što nije dobro za ljudsko zdravlje. Osnova makrobiotičkog tanjura su integralne žitarice i povrće s dodacima algi. Sirove salate samo se ponekad jedu, a voće
samo u toplijim krajevima ili primjerice u Hrvatskoj tijekom ljeta. Makrobiotika je daleko promišljenija i zasnovana na brojnim starim i suvremenim saznanjima i istraživanjima o prehrani i ljudskom zdravlju.

NACIONAL: Kako ste se osjećali gledajući Hirošimu par dana nakon eksplozije atomske bombe? – Čim je bilo moguće vlakom sam se zaputio u Hirošimu. Od epicentra eksplozije kilometrima prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu prostirala su se zgarišta. Nije bilo nikakvih znakova života: ni ljudi, ni životinja, nije
se čuo čak ni cvrkut ptica. Iz mene su tada provalile suze, bijes i tuga. Suze za tisuće umrlih, bijes zbog bezosjećajne i nerazumne ljudske pohlepe i nasilja koji leže duboko u svima nama, uključujući i mene samog, te tuga zbog neuspjeha čovječanstva da spozna prelijepi svijet
duhovnosti koji mi se otkrio jednom dok sam meditirao u svetištu. Duboko u srcu odlučio sam posvetiti svoj život postizanju mira za cijeli svijet, sve ljude, čitavo čovječanstvo, sve životinje i za sva živa bića.

NACIONAL: Na koji ste način spoznali svijet duhovnosti? – S osam godina počeo sam meditirati u svetištu koje se nalazilo pokraj naše kuće. Nisam se bavio nikakvom posebnom meditativnom tehnikom, već bih jednostavno sjeo i zaboravio na sve oko sebe. Tijekom jedne meditacije, kada sam već bio 16-godišnjak, pojavilo se snažno svijetlo koje je obasjalo unutrašnjost hrama i mene. Ni sam ne znam koliko je ta blještava svijetlost trajala, a kada je počela jenjavati
ustao sam i izašao. Na stepenicama sam počeo plakati i svjetlost se ponovo pojavila. Zgrade, planine, stabla i sve što se nalazilo pretvorilo se u svjetlo. Toga sam dana shvatio da je sve živo i neživo što postoji na zemlji svjetlo, da je sve dio velikog kozmosa i da je sve jedno. No, tada nisam znao kako bih svoje saznanje prenio ljudima. Nakon rata upisao sam Međunarodno pravo misleći daću tako moći dati najveći doprinos svjetskom miru.

NACIONAL: Kada ste shvatili da na taj način ipak nećete moći pomoći čovječanstvu na način koji ste željeli? – Razgovarao sam i s tadašnjim vodećim znanstvenicima, političarima poput Alberta Einsteina, Thomasa Manna, Uptona Sinclaira i brojnim drugima. Svi su kazali da su svojim radovima pokušali doprinijeti svjetskom miru, ali su ljudi na kraju njihova dostignuća iskoristili protiv mira. Uvidio sam da se pripadnici religijskih pokreta koji se zaklinju u
bogove međusobno mrze i ubijaju, da ljudi koji se obrazuju na kraju iskorištavaju ili uništavaju druge. Jedan mi je profesor Harvardskog sveučilišta, koji je proučavao altruističnu ljubav i život svetaca, pred kraj života rekao: “Moj je život bio uzaludan jer nisam uspio shvatiti
kako razviti altruističnu ljubav u čovjeku”. Tada mi je postalo jasno da neću od nikoga naučiti što je bit čovjeka, i kako na nju pozitivno utjecati. Odustao sam od Međunarodnog prava i počeo istraživati ljudsku prirodu. Na kraju sam shvatio da je čovjek izgrađen od dva osnovna
faktora: okoliša i hrane. U okoliš spada priroda sa svim svojim raznovrsnostima poput topline, hladnoće, godišnjih doba, stabala, kozmosa, te umjetni okoliš koji je čovjek stvorio svojim razvojem poput tehnološkog napretka, informacija, obrazovanja i drugog. Čovjek ne može utjecati na faktore iz okoliša, ali zato može u potpunosti utjecati na svoj način prehrane. Sjetio sam se i učenja Georgea Oshave kojega sam susreo tijekom studija u Japanu. On je naučavao da je hrana ključ prema zdravlju, a zdravlje je ključ prema miru i vjerovao je da bi povratkom na cjelovitu, prirodnu prehranu čovječanstvo povratilo svoju mentalnu i fizičku ravnotežu i postalo miroljubivije.

NACIONAL: Da li je makrobiotika zasnovana na japanskim
namirnicama?
– Nije, ali iz japanske tradicije preuzeo sam način obrade i korištenje nekih namirnica koje su u drugim dijelovima svijeta bile potpuno zanemarene. Od soje, koja je za ljude izuzetno zdrava namirnica, u Japanu se stoljećima dobiva miso, soja sos, tempeh, tofu, sojino mlijeko. U Americi su se, međutim, do pred 40 godina sojom hranile životinje. Iz japanske sam tradicije preuzeo i korištenje algi jer su bogate mineralima i izvrsni su čistači organizma. Danas je, na primjer, opće raširena teza
da je jogurt vrlo zdrava namirnica za poboljšanje probave. To je točno, no pri tom svi zaboravljaju ili prešućuju činjenicu da je jogurt spravljen od mlijeka koje izrazito loše utječe na ljudsko zdravlje. Miso puno bolje utječe na probavu, a za razliku od jogurta, nema nikakvih loših
posljedica za ljudsko zdravlje.

NACIONAL: Kako je makrobiotika utjecala na vaše zdravlje? – Od rođenja sam se hranio polu makrobiotičkim načinom ishrane, ali otkada sam prije 50-tak godina prešao na potpunu makrobiotiku, nikada se nisam razbolio. No, kada god pokušam zavarati samog sebe i pojedem nešto što ne spada u makrobiotiku, odmah osjetim promjenu. Slabije je osjećam, misli mi se zamute ili izgubim snagu.

NACIONAL: Dali je točno da se makrobiotikom mogu liječiti kancerogena oboljenja pa čak i AIDS, koji zapadna medicina smatra neizlječivom bolešću? – Neizlječive bolesti ne postoje, već samo postoje bolesti koje ljudi još uvijek ne znaju liječiti. Sve bolesti u naš organizam stižu ili iz okoline ili iz hrane koju jedemo. Prema tome, ako znamo koja ih hrana ili koji
uzrok iz okoliša izaziva, možemo ih promijeniti i ozdraviti. Svoja sam istraživanja i saznanja o radu s ljudima oboljelim od AIDS-a objavio u dvije knjige. Standardna makrobiotička prehrana uspijeva zadržati HIV
virus u nedjelotvornom stanju tako da zaraženoj osobi ne pada imunitet, a čak i oni koji su bili u posljednjoj fazi i imali razvijen Kaposijev sarkom, uspjeli su se oporaviti provodeći striktnu makrobiotičku dijetu.

NACIONAL: No makrobiotika ipak ne može uništiti virus? – Naravno. Virus ostaje u krvi, ali postaje uspavan te ne uništava zdrave stanice. Ja poznajem ljude koji već 15 godina žive sretno i aktivno konzumirajući makrobiotičku hranu. Svima koji su zaraženi virusom HIV-a nastojim objasniti da nisu žrtve nego da su sami odgovorni za nastanak svoje bolesti, te da je ublažavanje simptoma u
njihovim rukama. AIDS je prvenstveno poremećaj i degeneracija krvi i limfe, a nastaje kao rezultat dugotrajnog kaotičnog života i načina ishrane. Zbog toga ljudi zaraženim virusom savjetujem da trebaju prvenstveno promijeniti način prehrane i vratiti se urednom životu.
Smeđa riža i druge integralne namirnica, miso juha, svježe povrće, mahune, riba i druge industrijski neobrađene namirnice količinski dobro uravnotežene i pažljivo pripremanje osnažit će im kvalitetu krvi pa će se stanje prirodnim putem stabilizirati ili čak znatno poboljšati.

NACIONAL: Što biste, na kraju, preporučili ljudima u Hrvatskoj? – Hrvatska je idealna zemlja za širenje makrobiotike, zdravlja, sreće i mira. Imate prekrasnu klimu sa četiri godišnja doba, čisti okoliš, izvrsnu kulturnu i kulinarsku tradiciju, a ovdašnji ljudi još uvijek nisu zagađeni utjecajem američke kulture. Hrvatska ima sve potencijale da
postane mali raj u koji će dolaziti stanovnici drugih evropskih zemalja kako bi naučili raditi tofu, sojimo mlijeko i druge namirnice. Možda zvuči utopijskim u ovom trenutku, no vjerujem da se kontinuiranim obrazovanjem ljudi to zaista može postići.

BIOGRAFIJA
ROĐEN 1926. U JAPANU
1945. posjetio Hirošimu nakon eksplozije, bio je zgranut prizorom koji je vidio, te je odlučio posvetiti svoj život postizanju svjetskog mira.Upisao je pravo i političke znanosti na tokijskom sveučilištu 1949. otišao u New York uz podršku supruge Aveline Kushi, počeo je proučavati tradicionalne i moderne načine kuhanja iz svih dijelova
svijeta, te stvorio suvremenu makrobiotiku. 1960. seli u Boston i tamo osniva poduzeće Erewhon kako bi organski
uzgojenu, cjelovitu i prirodno obrađenu hranu učinili dostupnom svima. 1979. Kushi i supruga osnovali su Kushi institut, organizaciju za obrazovanje i odgoj učitelja, savjetnika i kuhara s podružnicama u Londonu, Amsterdamu, Antwerpenu, Firenci, Barceloni, Lisabonu, Kientalu u Švicarskoj, te Willambardu u Francuskoj. od 1980 Osamdesetih se godina Kushi sastaje s predstavnicima vlada u Ujedinjenim narodima, a njegovi su seminari i predavanja privlače tisuće liječnika, nutricionista i drugih stručnjaka iz područja zdravstvene skrbi. Medicinska su istraživanja na brojnim američkim sveučilištima i bolnicama pokazala dobrobiti prehrane cjelovitim namirnicama.
1989 Kushi i supruga su u planinama Berkshirea osnovali selo One Peaceful World Willage, koje se razvilo u samostalnu zajednicu otvorenu ljudima zainteresiranim za cjelovit pristup prehrani. Kushi je dobitnik mnogih priznanja, odlikovanja i nominacija, od kojih
je su najznačajnija The Peace Abbey of Conscience Award koja se dodjeljuje za izvanredan doprinos na području svjetskog mira, pravde i nenasilja. Aveline Kushi umrla je 3. srpanj 2001. godine, a Smithsonian institut sakuplja sve dokumente vezane uz njihov rad, te ih katalogizira u
Povijesnom muzeju SAD-a.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika