Sergey Brin i Larry Page ovih su dana objavili da će dionice svoje fantastično uspješne kompanije Google sljedeće godine prvi put ponuditi na burzi.Za tvrtku, koju su prije pet godina dvojica studenata sa sveučilišta Stanford osnovali u studentskoj sobi i potom je preselili u garažu, sljedeće godine, kad za 25 milijardi dolara bude ponuđena na tržištu, počet će rat s nesagledivim posljedicama za američku privredu. Riječ je o internetskoj kompaniji Google, čiji su osnivači i glavni vlasnici ? danas 30-godišnjaci Sergey Brin i Larry Page ? ovih dana objavili da će dionice svoje fantastično uspješne kompanije sljedeće godine prvi put ponuditi na burzi. To je izazvalo golemo uzbuđenje među potencijalnim investitorima jer je vrijednost Googlea u pet godina narasla na nekoliko desetaka milijardi dolara. Brin i Page na taj su potez djelomice bili i prisiljeni kako bi zaštitili kompaniju.

Stručnjaci u Microsoftu procjenjuju da je ulazak u Google za njih ključan jer se neće moći dalje razvijati ako ne budu imali kontrolu nad onim što Google radiProšlog tjedna New York Times je otkrio da su posljednjih dana o budućnosti Googlea tajno pregovarali njegovi šefovi i predstavnici Microsofta, koji su obznanili da je Microsoft vitalno zainteresiran da uđe u Google. Objavili su da je Microsoft spreman kupiti cijeli Google po bilo kojoj cijeni. Ako vlasnici Googlea za to nisu zainteresirani, predlažu djelomičan ulazak Microsofta u Google ili ekskluzivnu tehnološku suradnju. Microsoft je procijenio da se ni sam neće moći razvijati ne bude li imao kontrolu nad onim što Google radi.

Google je tako uspješna i za razvoj Interneta i visoke kompjuterske tehnologije tako važna tvrtka jer su Brin i Page svojom inovacijom u sferi Interneta promijenili način na koji se ljudi služe Internetom. Osim što je izvanredno djelotvoran sustav komuniciranja, Internet je i divovska biblioteka milijardi tekstova, slika, glazbenih zapisa i drugih dokumenata koji su kaotično pohranjeni na tisućama kompjutera diljem svijeta. Od početka je osnovni problem bio kako preko Interneta naći ono što nekoga zanima. Zato su se sredinom 90-ih pojavile razne internetske tražilice, portali koji su nudili programe za pretraživanje Interneta, više ili manje uspješne, Yahoo!, Excite, Altavista, MSN Search i druge.

No problem je bio u tome što rezultati pretraživanja nisu bili svrstani po važnosti pa su se jedni pokraj drugih nalazili podaci o posve nevažnim siteovima, gdje se traženi pojam pojavljivao samo uzgred, i o onima gdje se o traženom pojmu nalaze zaista važni, ključni dokumenti. Taj je problem bio posebno velik kad bi se tražili opći pojmovi. Projektanti tražilica nastojali su pronaći način kako da podatke poredaju po važnosti, ali to su uspjeli samo studenti Brin i Page.

Sergey Brin rodio se 1973. u Moskvi, ali se njegova obitelj, kad mu je bilo šest godina, preselila u SAD. Od najmlađih dana zanimao za kompjutere pa je studiraoj informatiku i kompjutersku tehnologiju na sveučilištu Maryland. Kao odličan student dobio je nacionalnu stipendiju za postdiplomski studij na Stanfordu, nedaleko od San Francisca, usred Silicijske doline. Njegov vršnjak Larry Page rodom je iz Michigana. Njegov otac Carl Victor profesor je informatike na sveučilištu Michigan u Ann Arboru, gdje je i Page studirao kompjutersko inženjerstvo. I on je nakon Brina dobio stipendiju za postdiplomski na Stanford.

Priča se da njihov prvi susret na sveučilištu nije baš bio ugodan. Brin je bio zadužen da novodošlim studentima pokaže sveučilište i uputi ih u studij, a Pageu se nije sviđalo kako je to činio pa su se posvađali. No uskoro su shvatili da imaju slično želje i ideje. Uvidjevši kako dotadašnje internetske tražilice nisu dobre počeli su razmišljati kako da stvore tražilicu koja bi bila djelotvorna pa su 1996. udružili. Po njihovu mišljenju, ključno je bilo pronaći način kako svrstavati informacije o pronađenim podacima tako da na vrhu liste budu najkorisniji podaci.

Nakon mnogo razmišljanja zaključili su da kriterij treba biti koliko koja Internet stranica ima linkova na druge stranice: ako je važna, tvorci drugih stranica pravit će linkove na nju. Tražilica koju su oni htjeli konstruirati trebala je ne samo pronaći traženi pojam, nego i analizirati stranicu na kojoj se nalazi i vidjeti po linkovima koliko se ona na Internetu uvažava. Potom će rezultati biti poredani tako da stranice s više linkova budu pri vrhu liste, a one s manje pri dnu. Uveli su još neke kriterije, kao onaj koliko se puta traženi pojam na stranici nalazi.

Dvojica mladića napisali su program takve tražilice, no bilo im je jasno da ona mora biti brza. Analizirajući kako rade druge tražilice, smještene najčešće na velikim kompjuterima, zaključili su da bi se brži rezultati traženja mogli postići kad bi tražilica bila dislocirana na manja računala. Svoju su tražilicu nazvali BackRub. Poslije su je preimenovali u Google, prema broju googol koji iza jedinice ima 100 nula.

Internetskim tvrtkama koje su na svojim stranicama imale tražilice nudili su svoju tražilicu. No nitko nije bio zainteresiran jer nisu mogli objasniti zašto bi njihova tražilica bila bolja od postojećih. Tada je najpopularnija tražilica bio Yahoo!, ali ne toliko zbog performansi koliko stoga što su tvorci Yahooa! nudili i razne druge korisne sadržaje.

Brin i Page počeli su gubiti nadu da će itko uzeti njihovu tražilicu pa su počeli prihvaćati savjete prijatelja i poslovnih ljudi da osnuju vlastitu kompaniju. Tada su pak tražili investitore, a mnogi su htjeli financirati nove informatičke tvrtke ako bi prepoznali ideje koje obećavaju.

Dugo su pokušavali uspostaviti kontakt s Andyjem Bechtolsheimom, jednim od osnivača Sun Microsystemsa, dok ga nisu uhvatili rano ujutro ispred njegove kuće u Palo Altu. Objašnjavali su mu što su smislili i na svom prijenosnom računalu pokazali demo verziju. On im je rekao: “Nemam sad vremena za vaš program, ali sviđa mi se što pričate i imam vremena da vam ispišem ček.” Dao im je ček na 100.000 dolara za tvrtku Google Inc. i otišao.

Začuđeni Brin i Page odmah su osnovali poduzeće i unovčili ček. Na kraju su i od manjih investitora i donacija obitelji i prijatelja skupiti ukupno milijun dolara. Najvećim dijelom novca kupili su opremu, u prvom redu diskove velikog kapaciteta za pohranu podataka o pretragama. Opremu su smjestili u Pageovu sobu u studentskom domu u Stanfordu, a uskoro su unajmili garažu u Menlo Parku.

Google je iz te garaže počeo raditi 7. rujna 1998.. Tih prvih dana uz Brina i Pagea radili su još dvojica njihovih znanaca. Google je već nakon nekoliko tjedana imao 10.000 pretraga dnevno. Prvi korisnici bili su vrlo zadovoljni novom tražilicom, koja je bila vrlo jednostavna, a čiji su rezultati bili logičnije i brže složeni. U veljači 1999. Google je već obrađivao 500.000 pretraga dnevno i zapošljavao osam ljudi. Garaža je postala premala pa se tvrtka preselila u veliki uredski blok u Palo Altu usred Silicijske doline. Početkom 1999. već se uvelike govorilo o Googleu kao o najboljoj tražilici, o dvojici inovatora pojavili su se članci u novinama. Postalo im je jasno da se poduzeće neće moći širiti bez novih investicija pa su u ljeto 1999. prihvatili ponudu dviju kalifornijskih kompanija, Sequoia Capital i Kleiner Perkins Caufield & Buyers, koje su uložile novac u Google Inc. i dobile mjesta u nadzornom odboru.

Kad je prije dva mjeseca Google slavio petu godišnjicu, objavljeno je da Google dnevno obrađuje 200 milijuna traženja a na njegovih devet servera nalaze se podaci o 3,1 milijardi dokumenata. Google danas zapošljava tisuću ljudi a za korisnike se pokazao toliko boljim od ostalih tražilica da već gotovo ima monopol.

Google je postigao uspjeh zahvaljujući sjajnim performansama, ali i mudroj poslovnoj politici Brina, Page i Erica Schmidta, koji je 2001. preuzeo vođenje svakodnevnih poslova Drugi mladi kompjuterski poduzetnici u drugoj polovici 90-ih, kada su Internet tvrtke bile izrazito konjunkturne, pomamili su se za novcem i svoje kompanije odmah stavili na burzu. Tako u jednom trenutku zaradili ogroman novac, ali su, kad je 2001. konjunktura nestala, mnogi propali. Održale su se samo one koje su stvarale profit i nisu živjele samo od sve većih ulaganja nadobudnih investitora koji su očekivali zaradu tek u budućnosti.

Brin i Page odbili su prijedloge da što prije iziđu na burzu. Odlučili su steći novac prodajom svog proizvoda na dva načina. Iskoristili su to što imaju dominantnu tražilicu, zbog čega su mnoge kompanije na svojim Internet stranicama htjele imati Google, što je Google naplaćivao. Ta tražilica danas radi na 80 jezika.

Na Internetu se najviše zarađuje od oglasa koji se objavljuju na pojedinim stranicama. Google je potencijalnim oglašivačima ponudio dinamični način oglašavanja vezan uz tražilicu. Ako korisnik, na primjer, traži informacije o nekoj zemlji, na Googleovoj stranici će se s desne strane pojaviti link do oglasa turističkih agencija koje imaju aranžmane za tu zemlju, ako korisnik traži informacije o obradi životinjske kože, pojavit će se link reklame proizvođača ženskih torbica ili cipela, ako traži informacije o kompjuterima, pojavit će se link reklame kompjuterskih tvrtki. Kompanije koje se tako reklamiraju plaćaju Googleu honorar prema broju ulazaka Internet korisnika u te linkove koji vode do njihovih reklama. Zahvaljujući takvoj poslovnoj orijentaciji Google odlično zarađuje, ima promet od 800 milijuna dolara godišnje, a ove se godine očekuje profit od 200 milijuna. Financijski magazin Fortune procjenjuje Pageovo i Brinovo bogatstvo na oko 900 milijuna dolara i oni su na listi deset najbogatijih Amerikanaca mlađih od 40 godina, zajedno s osnivačem Internet prodavaonice knjiga Amazon.com Jeffom Bezosom, osnivačem Internet dražbovaonice eBay Pierreom Omidyarom i osnivačem tvrtke za prodaju računala Dell Michaelom Dellom.

Brin i Page sada su najavili izlazak na burzu iz strateških razloga. Google je postao tako veliki i moćan da je počeo smetati Microsoftu, najvećoj hi-tech kompaniji na svijetu, koja nije sigurna za svoju budućnost. Njen je osnovni biznis prodaja operativnog sistema Windows, koji zasad najbolje zadovoljava korisnike kompjutera pa se nalazi na 90 posto kompjutera diljem svijeta, praktični ima monopol. No taj mu je monopol ugrožen jer je sve više korisnika besplatnog operativnog sistema Linux i programa koji ga prate. Bill Gates je svjestan da će Microsoft opstati samo bude li i u sljedećoj fazi razvoja kompjuterske tehnologije svojim softverima zadovoljavao većinu korisnika. Zato Microsoft već dugo ulaže golem novac u novi OS Longhorn.

Microsoft pomno proučava trendove ne bi li procijenio buduće potrebe korisnika. Sredinom 90-ih našao se u velikoj krizi jer nije shvatio buduću važnost Interneta. Internet je sredinom 90-ih naglo postao ključan za razvoj visoke tehnologije, a Microsoft je taj trend dočekao nespreman. Kad je porastao interes za Internet, korisnicima je bio nužan djelotvoran pretraživač. Korisnicima se najviše svidio Netscapeov pretraživač a Gates je tako gubio dio softverskog tržišta. Stoga je sa zakašnjenjem razvijao vlastiti pretraživač Explorer, koji je potom, da bi uništio opasnog konkurenta Netscape, počeo distribuirati besplatno, u paketu s operativnim sustavom Windows. Netscape, koji je svoj pretraživač prodavao, obratio se sudu kako bi spriječio dampinško, monopolističko ponašanje Microsofta. Nakon nekoliko godina povlačenja po sudovima Netscape je propao, a danas golemaa većina korisnika upotrebljava besplatni Explorer umjesto Netscapea koji su trebali plaćati.

Microsoftovi analitičari očekuju daljnji brz razvoj Interneta. Stoga će korisnicima biti važno sve ono što im olakšava rad na Internetu, u što svakako spada i tražilica. I uspjeh budućeg operativnog sustava Longhorn ovisi o tome kako će se iz njega moći pretraživati Internet. Google je danas nedvojbeno najbolja tražilica na svijetu pa je u interesu Microsofta da Google bude povezan s Longhornom.

Google je odbio ponude Microsofta, ali su Brin i Page svjesni da će Microsoft pritiskati i dalje. Ne samo da će slijediti nove financijske ponude, nego vjerojatno i pritisak na one koji investiraju u Google, na banke. Microsoft će, bude li Google uporno odbijao suradnju, pokrenuti svoje financijske i ljudske resurse za stvaranje tražilice koja će biti još efikasnija od Googlea. Googleu
je itekako poznata sudbina Netscapea.

Zato Google izlazi na burzu, iz dva razloga. Skupit će se novi kapital za daljnji razvoj tražilice i svega onoga što uz nju nastalo, kao što su specijalizirana tražilica za vijesti, za slike, nova tražilica za kupnju preko Interneta i drugi servisi. Bit će potreban golem novac kako bi Google odolio ako Microsoft stane razvijati vlastitu tražilicu. No Brin i Page kane svoju kompaniju zaštitili od preuzimanja. Iako se velike američke banke nude da vode taj izlazak na burzu, Brin i Page imaju drulčije ideje. Uobičajeno je da velike banke preuzmu kompliciranu operaciju izlaska na burzu, pri čemu same otkupe dio dionica, drugi dio nude partnerskim bankama i fondovima, te tako učvrste cijenu prije nego što dionice dođu do malih investitora. U financijskim se krugovima tvrdi da bi banke mogle biti jako zainteresirane za taj posao jer bi izlazak Googlea na burzu mogao oživiti cjelokupni hi-tech sektor, koji je potkraj 90-ih doveo do fantastičnog rasta burze, a potom izazvao njen kolaps. Izlazak Googlea na burzu mogao bi povećati vrijednost dionica i drugih Internet tvrtki.

No Brin i Page dionice žele ponuditi malim investitorima, a ne velikim bankama, jer će tako moći zaštititi neovisnost svoje kompanije. Upravo razrađuju kako će dionice na dražbi ponuditi malim dioničarima, a da zaobiđu banke. Pri tome će se, naravno, služiti Internetom.