"U Portugalu će od najboljih momčadi na svijetu nedostajati samo Brazil, Argentina i Turska, bit će to natjecanje u rangu svjetskog prvenstva."Tomislav Ivić jedini je hrvatski nogometni trener koji je ostavio ozbiljnog traga u europskom nogometu. Radio je sa sedam velikih svjetskih momčadi koje ove godine sve odreda igraju u Ligi prvaka: portugalskim Portom, belgijskim Anderlechtom, turskim Galatasarayom, grčkim Panathinaikosom, nizozemskim Ajaxom, francuskim Marseilleom, Monacom iz Monte Carla. S Portom je u sezoni 1987./8. postigao ono što nikada ni jednoj momčadi nije uspjelo: osvojio je prvenstvo države i kup, bio je prvak Europe, pobijedio je u Superkupu i Interkontinentalnom kupu. Trenirao je još turski Fenerbahce, Paris Saint Germain, lisabonsku Benficu, Standard iz Liegea, Dinamo iz Zagreba, stvorio je čuvenu generaciju Hajdukovih “beba” koje su potkraj 70-ih harale jugoslavenskim nogometom, a nedavno je televizijske gledatelje impresionirao stručnim komentiranjem kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo u Portugalu te mečevima Lige prvaka. Iskustvom i moći zapažanja te svojom sposobnošću prosuđivanja igre i vrijednosti nogometaša nametnuo se poseban autoritet i najveći teoretičar i analitičar nogometne igre u nas. Stoga smo ga na početku razgovora zamolili da odgovori na takvo pitanje.

NACIONAL: Kakav će se nogomet igrati na Europskom prvenstvu u Portugalu? – U Portugalu će od najboljih momčadi na svijetu nedostajati samo Brazil, Argentina i Turska, bit će to natjecanje u rangu svjetskog prvenstva. U igri će se nastavitii trendovi i velike promjene sa SP-a 2002. u Aziji. Tada su sjajne ekipe poput Francuske, Argentine, pa Engleska, Italija Španjolska, Portugal rano ispale premda su imale igrače na iznimno visokoj tehničkoj i taktičkoj razini. Pokazalo se, međutim, da to nije bilo dovoljno. Pojavili su se, naime, neki novi elementi, ponajprije izvanredni pojedinci te fenomenalna fizička pripremljenost koja je dolazila do izražaja u istovremenom, zajedničkom trčanju. To je dalo novu dimenziju fizičkim kvalitetama igrača koje je odlikovala još jedan posve nova kvaliteta: fanatična borbenost. A ona je pak rezultirala izvanrednom pojedinačnom i momčadskom pokretljivošću. To su najbolje demonstrirale momčadi Japana i Južne Koreje. Protiv Francuske i Argentine nije se moglo igrati jedan na jedan jer svaki njihov igrač bez problema prolazi jednog čuvara. Stoga su im se protivnici suprotstavili kolektivnom igrom i zajedničkom snagom svih igrača. U takvim uvjetima iskustvo, znanje i zalaganje nisu bili dovoljni. Stoga će i u Portugalu, koji će biti nastavak i nadgradnja prvenstva u Aziji, dominirati fanatizam kretanja, taktička disciplina i automotivacijski faktor, odnosno koncentriranost i želja igrača za igrom i uspjehom. Najbolje momčadi biti će one koje budu imale zrele, inteligentne, zdrave ljude. Njih imaju najviše Francuska, Engleska, Italija, Španjolska, koje, siguran sam, neće u Portugalu ponoviti greške iz Azije. Budite uvjereni da će i one biti maksimalno fizički spremne i psihički pripremljene da se nose s borbenošću protivnika. Zbog toga će EP u Portugalu biti novi korak naprijed u razvoju nogometa.

NACIONAL: Brazil je postao prvak svijeta zahvaljujući jakim pojedincima poput Ronalda, Ronaldhina, Rivalda? – Oni su nosili i konstruirali igru, omogućili drugima da igraju, zabijali su golove, ali i branili svoj gol. Uvijek su bili otkriveni, spremno su primali loptu, čuvali je ili dodavali, po potrebi. Takvih klasnih igrača, o kojima ovisi igra momčadi, nema mnogo.

NACIONAL: Upravo oni najviše nedostaju hrvatskoj reprezentaciji? – Takvi se igrači rijetko rađaju. Francuzi imaju Zidanea, Talijani Tottija i Pirla, Nijemci Balacka. Oni su vođe koji rješavaju sve probleme u igri. Kako ih nema mnogo, morate ih stvarati, i to tako da ih klonirate treningom i usavršavate da budu što sličniji uzorima. U nas je problem što nema individualnog rada s igračima, bek trenira jednako kao vezni igrač, a riječ je o posve različitim zadaćama, igri i kretanju. Stoga mi danas nemamo ni rođenih ni priučenih kreatora igre. Od naših trenera koji su potpuno marginalizirani, koji su sedme ili osme ličnosti u klubu, ne možete očekivati da će odgajati igrače. Oni ovise o trenutačnim rezultatima, o neznalicama u upravi i zato nema sustavnog rada.

NACIONAL: Tko od hrvatskih igrača može biti kreator igre? – U veznoj liniji imamo kvalitetnih igrača, Juricu Vranješa, Giovannija Rossu, Niku Kovača, Igora Bišćana, Jerka Leku. Srđana Andrića i Marija Carevića valja također iskušati, ne samo radi Portugala nego i zbog kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. Na kraju će se vidjeti tko će od njih ispasti najbolji. Nitko od njih nije rođeni kreator igre, a nedostaje im i iskustvo. No možete ih osposobiti za igru specifičnim radom.

NACIONAL: A Niko Kranjčar? – Najprije valja definirati koji je tip igrača Kranjčar. Neosporno je talentiran, ima tehniku i znanje. No nitko ne zna je li on špica, polušpica ili vezni igrač. Polušpica je strašno zahtjevna uloga, mora se ubacivati naprijed bez lopte i s loptom, vraćati se u obranu. Ne znam koliko je Kranjčar tjelesno pripremljen za takvu zadaću.

NACIONAL: Kranjčar ni jednu važnu Dinamovu utakmicu nije odigrao dobro niti ju je odlučio, ali ga uporno proglašavaju velikim igračem. – Nekritičko pisanje stvara probleme mladim igračima, a ne pomaže im da se bolje prodaju vani. Kranjčar je odličan kad njegova ekipa dominira, kad se nalazi na 25 metara od gola. Tada lako prelazi čuvare na malom prostoru, može dodati loptu, zabiti gol. Ali kad ga izbace 60 metara od gola, nastaje problem. Barić tek treba vidjeti koji su njegovi dometi.

NACIONAL: Je li izbornik Otto Barić napokon pronašao pravu postavu? – Nažalost, naša ekipa nije definirana, ona je još u tranziciji. Nakon kraha i raspada momčadi na SP-u u Aziji 2002. nitko od trenera i stručnjaka nije poznavao igrače koji su ih trebali zamijeniti. Jedno je doživljavati igrača gledajući utakmice, a drugo je kad morate s njima raditi i krenuti u rat. Tada se vidi tko je tko. Zbog toga je Barić morao iskušati velik broj igrača. Dio se potvrdio, pa su sada mnoge stvari bolje posložene. No to nije dovoljno. Barić sada mora iskušati i mlađe igrače, a za to treba vremena jer nitko ne zna njihov pravi potencijal. Talent nije dovoljan.

NACIONAL: Koji su to igrači? – Kranjčar, Ljubojević, Pranjić, koji ima sjajnu lijevu nogu, podsjeća na Lizarazua, Babić, Lučić, Petrić? U pripremama ne bih mučio igrače koji će ići u Portugal. Koncentrirao bih se na rad s mladima, vodio ih na turneje i pripreme da se iskristaliziraju. Imamo potencijal, valja imati samo strategiju i viziju rada.

NACIONAL: Slažete li se za zahtjevima Zdravka Mamića i Igora Štimca da se Barić smijeni? – Barić je neupitan izbornik, u Hrvatskoj nema boljega. Mlađi su treneri bez iskustva i dovoljno znanja, dio nas je prestar, a klubovi su upropastili generaciju trenera od 50 godina koji su sada trebali preuzeti odgovornost za reprezentaciju i klubove. Sada će upropastiti i ove mlađe trenere koje prerano guraju u vatru i koji će zbog toga vrlo brzo izgorjeti. Pošli smo krvave kvalifikacije, a kroz njih je Barić mora obaviti mnoge zadaće: odabrati igrače, napraviti od njih momčad, organizirati igru i osigurati rezultat. Za Barića je dodatni problem bilo to što je stalno bio na udaru kritičara, od kojih su neki zastupali pojedinačne i skupne interese koji su bili u suprotnosti s interesima reprezentacije. No sve je probleme uspješno prevladao.

NACIONAL: Barić tvrdi da je naša reprezentacija u Ljubljani igrala blizu svog maksimuma? – Ako Barić kaže da je utakmica sa Slovenijom, koja je bila vrlo dobra, odigrana s 90 posto mogućnosti te da će on na to dodati još deset posto, u zabludi je. To, naime, neće biti dovoljno. Ako u Portugalu želi imati ozbiljnu ulogu, ova ekipa mora igrati barem 50 posto bolje nego u Ljubljani. U skupini ćemo imati najmanje dva protivnika koja će biti objektivno jača od nas. Uz to, UEFA će protežirati atraktivnije momčadi od naše. Morat ćemo igrati protiv protivnika, ali i nadzemaljskih sila. Stoga ćemo, želimo li preživjeti, morati biti 50, a ne samo 10 posto jači nego u Ljubljani.

NACIONAL: Je li to moguće? – Svi se slažu da je utakmica u Zagrebu protiv Slovenija bila slaba, no ako smo realni, priznat ćemo da nas i utakmica u Ljubljani mora zabrinuti. I poučiti. Ono što je, primjerice, učinio Tudor, neoprostivo je, u Portugalu se takvo ponašanje ne može tolerirati. U Zagrebu smo pogriješili jer smo igrali s tri špice, Pršom, Olićem i Mornarom koji su se uzajamno gušili. U Ljubljani su Slovenci ponovili našu grešku. Stavili su u napad dva velika znalca, Čeha i Zahoviča, no oni čekaju loptu u noge, s njom se okreću i idu naprijed ili natrag, a nikada nisu utrčavali u prazan prostor iza Kovača i Tudora. Zbog toga su se naši vezni mogli na vrijeme vratiti i pomoći obrani da ih zaustavi. U Portugalu toga neće biti: svaka će momčad imati i bolje znalce od Čeha i Zahoviča, ali ispred njih će imati još van Nistelrooya, Inzaghija, Raula koji će utrčavati iza leđa naših igrača. I to valja spriječiti. Utakmica u Ljubljani nije ništa riješila, ondje smo gdje smo i bili.

NACIONAL: Najveći je nedostatak naših obrambenih igrača to što ne odlaze u napad, nisu kreativni i graditelji igre? – U modernom nogometu začetnici napada su obrambeni igrači. Oni su čak i važniji od središnjih veznih igrača jer su slobodni više nego oni, kad se ubace naprijed, lako prime loptu, iznesu je ili dodaju, naprave višak igrača. Bekovi Roberto Carlos i Salgadao nose igru Reala, Kafu i Sirginho koji su zapravo napadači, Milana, Lippi je u Juventusu stavio napadača Zambrottu u obranu. Mi imamo bekove koji su odlični obrambeni igrači, ali dalje od obrane ne idu i zato nam uvijek u napadu nedostaju igrači.

NACIONAL: Kako riješiti taj problem? – Individualnim pripremama do početka EP u Portugalu. Do ljeta moramo osposobiti Šimića, Šimunića, Živkovića, Babića, Kovača, Tudora, Tomasa za napadačke zadaće. Oni su odlični igrači i Barić se može opredijeliti za sustav koji želi. No unutar tog sustava mora poraditi na ofenzivnosti, kreativnosti, na stvaranju viška igrača u napadu. Barić bi morao odmah poslije Nove godine pripremiti za svakog igrača na kojega računa upute za individualne treninge, pojedinačne pripreme i specijalizaciju. Ako to učini, premda nemamo klasnih igrača, može napraviti odličan kolektiv. Barić mora svakom igraču objasniti koje su mu zadaće i zatražiti od njega, ali i od kluba, da nakon svakog treninga još 15-20 minuta radi na specifičnim vježbama kretanja, dodavanja, nabacivanja, šutiranja? Svaki će trener uslišati molbu selektora da ponekad, na treningu, stavi igrača na mjesto koje mu je namijenjeno u reprezentaciji. Ja sam to radio Pionteceku dok je vodio dansku reprezentaciju i Teu Benackeru dok je bio na čelu nizozemske reprezentacije. Ako Srna u klubu igra veznog igrača, a nama treba na boku, onda Srna mora nakon svakog treninga nabacivati lopte s krila. U Ljubljani nije imao zadnji pas i sve je padalo u vodu, zalud su mu bili driblinzi i prodori po boku kad nije mogao nabaciti loptu. Niko Kovač koji inače luta terenom, trči za loptom a zaboravlja prostor, u Ljubljani je prvi put igrao kako treba, nije ispadao iz igre, držao je igru ispred sebe, presijecao napade protivnika. Bit će još bolji bude li se individualno pripremao za tu ulogu.

NACIONAL: Što je s napadom? – Srna i Rapajić potvrdili su se kao bočni napadači i ako budu bolje pripremljeni, za njih neće biti problema. Pršo je našao sebe i svoje mjesto. On mora imati ispred sebe još jednog napadača jer nije startno brz pa ne može pobjeći na malom prostoru kao Olić i Mornar. Pršo je definiran, najbolji je kad dolazi malo sa strane. Olića pak valja pripremati da igra prvu špicu, on se tu najbolje snalazi.

Bernd Schuster bio je moj igrač, poznam ga, gura ga inteligentna i prodorna supruga, ali ipak nije veliki trener. Bojim se da on neće unaprijediti igru Darija Srne i da zbog toga Barić mora pomoći Srni da ima što kvalitetnije pripreme.

Imamo tri kvalitetna vratara Stipu Pletikosu, Tomislava Butinu i Vedrana Runju.