Objavljeno u Nacionalu br. 419, 2003-11-25

Autor: Robert Bajruši

Boro Cvetković na čelu Obilića

Dinamova zvijezda novi trener Arkanova kluba

Boro Cvetković, napadač Dinama iz generacije prvaka Jugoslavije, koji je 1986. prešao u Crvenu zvezdu zbog sukoba s Miroslavom Blaževićem, od prošlog tjedna vodi beogradski Obilić: za Nacional govori o Blaževiću, suradnji s Cecom Ražnatović te uspoređuje hrvatski i srpski nogomet

"U Obiliću sam već dvije godine, radio sam s kadetima, a postigao sam i sasvim dobre rezultate. Zbog toga sam dobio ponudu da postanem trener prve momčadi, što nisam mogao odbiti.""U Obiliću sam već dvije godine, radio sam s kadetima, a postigao sam i sasvim dobre rezultate. Zbog toga sam dobio ponudu da postanem trener prve momčadi, što nisam mogao odbiti."Premda je Zagreb i Hrvatsku napustio prije 17 godina, Boro Cvetković još uvijek spada među najpoznatije napadače Dinama. U Maksimiru je nastupao šest sezona i sudjelovao u osvajanju prvenstva i kupa, a onda je nakon svađe s Miroslavom Blaževićem 1986. prešao u Crvenu zvezdu. Istu stvar tih su godina napravili Tomislav Ivković, Milivoj Bračun i Robert Prosinečki. Nekoliko godina proveo je u slabom talijanskom prvoligašu Ascoliju, a posljednji put za njega se čulo sredinom 90-tih kada je zaigrao za Borac iz Čačka ?puna tri tjedna.

Miroslav Blažević laže kad kaže da je Dinamo osvojio prvenstvo Jugoslavije 1982. zbog nacionalnog naboja Tomislav Ivić najbolji je trener kojeg sam imao: tjerao nas je na treninge, što mi je tada išlo na živceIz anonimnosti je izišao prije desetak dana kada je odlukom Svetlane Ražnatović ? supruge ubijenog ratnog zločinca Arkana kojega je naslijedila na položaju klupske predsjednice ? imenovan novim trenerom Nogometnog kluba Obilić. Još iz Arkanovog razdoblja Obilić ima aureolu velikosrpskog kluba, zasigurno ne moćnog poput Crvene zvezde, ali sasvim sigurno nacionalistički orijentiranog. Kako Boro Cvetković nikada nije bio blizak politici, njegov je izbor za mnoge predstavljao veliko iznenađenje. Govoreći za Nacional, više puta je ustvrdio kako ga politika ne zanima, iako voli svoju predsjednicu. Ima dosta težak posao jer je klub tek deveti, dok su kada je Arkan bio živ jedne godine čak bili i prvaci. Iako neki tvrde da tada suci, tko zna zbog čega, nisu bili neskloni Obiliću.

NACIONAL: Vaš izbor za trenera Obilića u Hrvatskoj je izazvalo dosta veliko iznenađenje? – U Hrvatskoj je možda iznenađenje, ali ovdje nije. U Obiliću sam već dvije godine, radio sam s kadetima, a postigao sam i sasvim dobre rezultate. Zbog toga sam dobio ponudu da postanem trener prve momčadi, što nisam mogao odbiti. U prvenstvu smo među prva tri kluba, zajedno s Partizanom i Zvezdom. Imali smo dobre rezultate pa su ljudi u klubu vidjeli da dobro radimo. Ljetos sam trebao raditi s trenerom Milanom Živadinovićem, ali sam odbio i rekao da želim raditi sam ili neću biti trener.

NACIONAL: Treći ste trener u devet mjeseci nakon Dostanića i Živadinovića. Što se događa s Obilićem da se tako često mijenjaju treneri? – Dostanić je trenirao Obilić, odlazio i vraćao se. Velika je kriza trenera u nogometu. Nisam previše pratio događaje oko nogometa u Srbiji pa ne znam detalje.

NACIONAL: Koji su ciljevi Obilića? – Željeli bismo postići da se Obilić plasira među prvih pet-šest momčadi. Klub je u krizi jednim dijelom i zbog događanja oko predsjednice kluba, a i zbog financijskih sredstava. Skupilo se dosta toga pa je klub u jednom trenutku bio malo poljuljan.

NACIONAL: Kao igrač niste se baš dobro slagali s trenerima. Kako je to danas kad ste i sami postali trener? – Želim s igračima postići izuzetno korektan odnos. U ovih tjedan dana koliko radim vrlo sam zadovoljan i mislim da će sve biti u redu.

NACIONAL: Kad se sjetite svoje igračke karijere, jeste li zadovoljni? – Nisam potpuno zadovoljan, ali ne treba plakati za onim što je bilo. Najbolje razdoblje bilo je u Dinamu 1981. i 1983. Slavne 1982. kada je Dinamo bio prvak poslije pune 24 godine malo sam igrao, a zatim sam otišao u vojsku. Jedna od najboljih godina mi je i prva sezona u Crvenoj zvezdi kad sam bio prvi strijelac Kupa prvaka sa sedam postignutih pogodaka, a zabio sam dosta golova i u prvenstvu.

NACIONAL: Iz Zvezde ste otišli u talijanski Ascoli. Nije li to predstavljalo igračku degradaciju? – Imao sam 26 godina i u tim godinama počinjete pomalo slabiti kao nogometaš. Igrao sam u malom klubu i polako se je nazirao kraj karijere. Teško se može napredovati u klubu koji se svake godine bori za opstanak – jedne godine je u drugoj ligi, pa se vrati u prvu, pa sve ispočetka.

NACIONAL: Još i danas se priča o generacija 1982. i njihovim noćnim izlascima. Koje je bila vaša ekipa i jeste li i vi izlazili s prijateljima? – Imao sam dosta školskih prijatelja i više sam vremena provodio s njima, a od kolega iz kluba najviše sam se družio s Deverićem i Mlinarićem. Najviše vremena provodili smo u “Karaki”.

NACIONAL: S kim ste se družili u Crvenoj zvezdi? – Najviše sam se družio s Draganom Stojkovićem jer smo zajedno godinu i pol dana stanovali u hotelu Metropol. Tamo su neko vrijeme stanovali Bračun i Prosinečki.

NACIONAL: Kad je na Ivićevo mjesto u Dinamo dolazio Miroslav Ćiro Blažević jako ste bili za njega. Međutim, kasnije ste govorili da vas je on otjerao u Crvenu zvezdu. – Ćiro Blažević je posebna ličnost i kad god je dolazio u neki klubu želio je vladati njime i kao direktor i predsjednik i trener. Došlo je do nesporazuma zbog novca koji mi je klub bio dužan. Te godine Dinamo nije ušao u Kup UEFA, pa je Blažević svu krivnju svalio na mene. Govorio je da neću igrati, da sam čitave noći vani i slično. Uvijek je krivnju za neuspjeh kluba svaljivao na nekog drugog.

NACIONAL: Otada je prošlo dosta godina pa možete priznati: jeste li često noću izlazili s društvom? – Ne tvrdim da nisam, ali svatko treba snositi svoj dio krivnje.

NACIONAL: Definitivni razlaz s Dinamom i Blaževićem uslijedio je nakon što u posljednjem kolu niste došli na utakmicu s Vojvodinom. – Bila je to ponovljena utakmica, a za novac koji mi je bio dužan Blažević je lagao da ću ga dobiti “sutra, preksutra”. Bio sam revoltiran, a on je taj eksces iskoristio da bi me eliminirao.

NACIONAL: Jeste li se kasnije sreli s Blaževićem? – Sreli smo se u Beogradu kad je bila utakmica Dinamo ? Partizan, ali nikada poslije nismo ostvarili neki kontakt. Da budem iskren, nemam ni želju za susretom.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s bivšim Dinamovcima Prosinečkim i Bračunom? – Odličnim.

NACIONAL: Dosta je Dinamovaca odlazilo u Crvenu zvezdu, iako je u Jugoslaviji Dinamo bio naglašeno hrvatski, a Crvena zvezda prosrpski orijentiran klub? – To je vjerojatno zbog toga kad odlazite iz velikog kluba kao što je Dinamo opet tražite veliki klub jer vam on osigurava daljnji uspjeh u karijeri. U mom slučaju se nije radilo o politici. Nije bilo važno što je Crvena zvezda iz Beograda jer je bila veliki klub, poznata u Europi. Prema tome, idete tamo gdje ćete nešto postići. Odlaskom u Crvenu zvezdu profitirao sam i nisam ništa izgubio.

NACIONAL: U čemu je bila prednost Crvene zvezde u odnosu na klubove velike četvorke? – U organizaciji. Svatko je ispunjavao svoje obveze s ozbiljnošću, a pomagali su mi i u privatnom životu. Dinamo to nije imao i Blažević je vodio cijelu klupsku politiku i utjecao od sve , od predsjednika pa do čistačica. Htio je držati klub pod kontrolom.

NACIONAL: Koje su prema vašem mišljenju najveće utakmice koje ste igrali? – Dosta sam dobro igrao derbije. Zabijao sam dosta golova Crvenoj zvezdi i Partizanu, jedino Hajduku nisam.

NACIONAL: Uvijek ste se razlikovali od svog brata ? Zvjezdan je bio obrambeni igrač, ozbiljan, a vi niste. Da li vas je ikada kada savjetovao da se promijenite? – Imali smo sitnih problema oko tih stvari. Uvijek sam bio tvrdoglav i nastojao istjerati ono što sam zamislio. Nije se to događalo samo s bratom. Istina, Zvjezdan je ozbiljan, izuzetno vrijedan i mislim da je zaslužio više od onoga što trenutno radi. Zasad trenira pionire.

NACIONAL: Kad ste se vratili iz Italije igrali ste u Borcu iz Čačka. To je bilo prilično iznenađenje. – Moj vrlo dobar prijatelj iz Beograda nagovorio me da odem u Borac kako bih pomogao klubu. Htio sam iz Beograda putovati u Čačak, ali shvatio sam da je predaleko da bih putovao svaki dan. Nakon tri tjedna provedenih u Borcu definitivno sam završio karijeru nogometaša.

NACIONAL: Kakav je danas nogomet u Srbiji i Crnoj Gori? – Sličan hrvatskom. Dva kluba odskaču od ostalih, a svi drugi su prilično problematični. Prva na ljestvici je Crvena zvezda. Imaju odličnu, mladu, čvrstu momčad. Mislim da će za godinu dana biti prava europska ekipa.

NACIONAL: Ne mislite li da će i njima, baš kao i u hrvatskim klubovima, pokupovati najbolje igrače? – To je jedini problem. U ekipi su vrlo mladi dečki od 19-20 godina, ali već igraju iskusno. Prije deset dana bio je derbi između Crvene zvezde i Partizana. Bio je jako dobar ambijent, postoji još ponos i inat navijača. Ali, ostalo je prilično jadno. Jedino što se gleda su derbiji, ostale utakmice slabo su posjećene.

NACIONAL: Zašto reprezentacija SiCG već četiri godine igra loše? – Imaju dobre igrače, dosta igrača igra u boljim europskih klubovima i ne znam zašto ne mogu učiniti više.

NACIONAL: S obzirom na to da ste u Obiliću, preko Saveza kontaktirate i s Cecom Ražnatović, predsjednicom i Arkanovom suprugom. Kako biste je ocijenili? – Ona je izuzetno fer i korektna žena. O nogometu ne pričamo mnogo, više se šalimo. Ona je ozbiljna i sve što obeća igračima i ljudima iz kluba i ostvari. Ljudi iz kluba i javnog života cijene je i poštuju.

NACIONAL: Koliko se razumije u nogomet? – Kao žena mislim da dosta zna, čak i previše. Ona je pametna žena, brzo uči.

NACIONAL: Dolazi li na utakmice? – Redovno.

NACIONAL: Ceca Ražnatović provela je nekoliko mjeseci u zatvoru. Što se tada događalo s klubom? – Tada sam u jednom sportskom centru trenirao kadete i nisam bio u klubu pa ne znam ništa o tome.

NACIONAL: Kako doživljavate napetost u sukobima između hrvatskih i srpskih navijača? – Još uvijek ne mogu shvatiti da postoji mržnja. Živim u iluziji neke Jugoslavije koja je bila i ne mogu shvatiti da se može mrziti neko zbog toga jer je iz Beograda, Zagreba ili Sarajeva.

NACIONAL: Ali igrali ste, uvjetno govoreći, u najhrvatskijem i najsrpskijem klubu. Je li u to vrijeme bilo politike? – Vjerojatno da, ali nebitno. Bilo je malo zezanja, ali politika se primjećivala jako malo.

NACIONAL: Miroslav Ćiro Blažević tvrdi da je 1982., zahvaljujući nacionalnom naboju, Dinamo postao prvak. – Mislim da laže, kao što ima običaj da neke stvari izmišlja kako bi bio zanimljiviji javnosti. To nije istina.

NACIONAL: Ako nije tajna, koliko vam je novca ostao dužan? – Ne sjećam se više. To je jako malo i nebitno u odnosu na to kako se predstavlja – da je strašno human, da pomaže svima.

NACIONAL: Imate li neke trenerske uzore? – Kod Tomislava Ivića se dosta treniralo. Tada ga nisam shvaćao, čak mi je i smetalo. Kad sam završio karijeru i sve sumirao, shvatio sam da je Ivić najbolji trener kojeg sam imao.

NACIONAL: U čemu je razlika u nogometu prije 15-tak godina, kad ste bili na vrhuncu karijere, i današnjeg vrhunskog europskog nogometa? – Današnji nogomet je više fizička sprema, brzina, manje je nogometno znanje nego u ta vremena. Sve je postalo brzina i sve se svodi na presing. Više nema ljepote igranja.

NACIONAL: Obilić ima reputaciju desničarskog srpskog kluba, jedan od vođa bio mu je i Željko Ražnatović Arkan. Doživljavate li ga vi tako? – U Obiliću su ljudi koji nemaju veze s politikom: treneri mlađih kategorija su bivši igrači Crvene zvezde Miloš Šestić i Zoran Pavlović, kao i jedan od direktora, Dragiša Binić, te Branko Davidović, bivši golman Crvene zvezde. Sve osobe u rukovodstvu kluba su bivši sportaši.

NACIONAL: Jeste li poznavali Arkana? – Površno. Više ga se sjećam kao vođe Zvezdinih navijača u vrijeme kad sam igrao. Poslije velikih pobjeda dolazio nas je pozdraviti.

NACIONAL: Povremeno dolazite u Hrvatsku. S kim se družite? – Odlazim u Karlovac i Zagreb, a najviše se družim s mojim prijateljima s kojima sam nekad išao u školu.

NACIONAL: Kako to da niste bliski s bivšim igračima? – Ne kažem da nisam, ali svatko ima dosta svojih obveza. Netko je u inozemstvu, netko je trener negdje izvan Karlovca i Zagreba. Razišli smo se i nemamo više toliko vremena za susrete. Telefonom se čujem s Deverićem i Mlinarićem. Imamo korektne odnose.

NACIONAL: Jeste li gledali hrvatsku reprezentaciju protiv slovenske? Kako vam se čini i kakvi su im izgledi na prvenstvu Europe? – Mislim da su izgledi hrvatske reprezentacije slabašni. Dobri su bili Pršo i Srna i obrana je bila dosta čvrsta, ali to je nedovoljno u sudarima s pravim reprezentacijama.

NACIONAL: A što je loše? – Ne bih mogao argumentirano ogovoriti. Hrvatska je zavrijedjela pobjedu i bila bolja, ali mislim da je reprezentacija dosta slaba za Europsko prvenstvo. Nisam vidio ni jednu konkretnu akciju, konkretan udarac na gol. I gol što je zabio Pršo bio je sreća. Slovenski golman Dabanović krivo je zalegao i samo je morao gurnuti loptu u gol. Tko zna, možda ne bi bilo loše naći novog trenera umjesto Otta Barića.

NACIONAL: Imate li neki gol kojeg smatrate najvažnijim u karijeri? – Kup prvaka 1987. kad je Crvena zvezda igrala protiv Reala u Beogradu. Rezultat je bio 4:2 za Crvenu zvezdu, a ja sam bio strijelac jednog pogotka.

Boro Cvetković je rođen u Karlovcu, a kao 12-godišnjak prešao je u pionire Dinama. Zajedno s bratom Zvjezdanom proveo je šest godina u maksimirskom klubu i sudjelovao u osvajanju prvenstva 1982. i kupa 1983. godine. Godine 1986. nakon svađe s Miroslavom Blaževićem prešao je u Crvenu zvezdu u kojoj se zadržao dvije godine i postao najbolji strijelac Kupa europskih prvaka. Iz Zvezde je otišao u Ascoli u kojem je završio profesionalnu karijeru. Dok je igrao za Dinamo bio je poznat po nedisciplini, a zbog krhkog izgleda radijski komentator Ivo Tomić ga je prozvao “lane sa Korane”. Cvetković je igrao 14 puta za reprezentaciju Jugoslavije i postigao dva gola.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika