Ivo Goldstein, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, objavio je prije nekoliko godina djelo "Hrvatska povijest" u kojem je također pobrojao najvažnije osobe hrvatskog društva kroz povijest.Nacionalov izbor najvećeg Hrvata u povijesti izazvao je veliki interes javnosti ? samo u prvih pet dana na Internetu i putem dopisnica glasalo je približno tisuću osoba. Međutim, kao i mnoge slične ankete i ova je izazvala brojne kontroverze, poput toga je li trebao biti uvršten vođa ustaškog pokreta Ante Pavelić ili njegov ministar i književnik Mile Budak. Druga vrsta primjedbi odnosi se na uvrštavanje osoba popularnih posljednjih godina – od Severine i Marka Perkovića-Thompsona do Tarika Filipovića – što je premalo za konačnu valorizaciju njihovih karijera.
Ivo Goldstein, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, objavio je prije nekoliko godina djelo “Hrvatska povijest” u kojem je također pobrojao najvažnije osobe hrvatskog društva kroz povijest. Za Nacional komentira svoje viđenje izbora najvažnijeg Hrvata u povijesti i iznosi vlastito viđenje kontroverznih pitanja.

'Siguran sam da se povijesna uloga Pavelića i Budaka ne može promijeniti, ali bilo bi dobro znati što o njima misli javnost' LEAD 'Nacionalovu popisu dodao bih Vladimira Bakarića i pravaša Erazma Barčića koji je opalio vritnjak Khuen-Hedervaryju' LEAD Od umjetnika svjetski je najpoznatiji Ivo Pogorelić, no reproduktivni umjetnici ne mogu doseći slavu kompozitoraNACIONAL: Što mislite o anketama ovog tipa? – Svaka takva anketa je logična i opravdana ako to opravdavaju tržišne prilike. Drugo je pitanje koliko su dobiveni rezultati relevantni, odnosno na koji ih način tumačiti. Tu ima jako mnogo pitanja i problema. Navodim, da ne kažem nabacujem, samo neke: vidim da na listi ima jako puno ljudi iz današnjeg vremena ili onih koji su tek nedavno umrli. Da sam ja sastavljao ovaj popis, vjerojatno bih na njega stavio više osoba iz nešto dalje prošlosti. Dodatan je problem to što nema nikakvog čvršćeg kriterija po kojem biste mogli uspoređivati umjetnike i sportaše, političare i znanstvenike ? to znači da miješate kruške i jabuke. Drugim riječima ? kao što je rekao Albert Einstein ? sve je relativno. U mojoj knjizi “Hrvatska povijest” stoji slika vjerojatno najvećeg hrvatskog košarkaša svih vremena Dražena Petrovića, on je spomenut i u tekstu. Razlog spominjanja jest taj što je, dijelom i zbog tragične smrti, postao legenda. Stavio sam i sliku Janice Kostelić, ali se značaj njih dvoje ne može uspoređivati s nekim drugim javnim osobama iz ankete.

NACIONAL: Za koga biste Vi glasali? – Ne mogu Vam dati decidiran odgovor. Jedno je ako me pitate o tome tko je utjecao na hrvatsku povijest na domaćoj razini, a tko je u međunarodnim razmjerima doživljavan kao svjetska ličnost. U obje je konkurencije Tito bio bez premca: pri tome ne zaboravljam ni negativne aspekte njegove vladavine o čemu sam dosta pisao. Tito je bio svjetska politička veličina od odlaska u antifašističku borbu 1941. do smrti. Među komunističkim vlastodršcima izdvojio se jer je prvi krenuo u oružanu borbu protiv okupatora i antifašistički pokret pod njegovim vodstvom postao je daleko najjači u okupiranoj Europi. Potom je 1948. prekinuo odnose sa SSSR-om i Istočnim blokom. To su bile dvije hrabre i vizionarske odluke i zbog njih je Tito zaslužio mjesto među najvećim državnicima XX. stoljeća.

Drugi najveći Hrvat, bez obzira na svoje srpsko podrijetlo, jest Nikola Tesla. Sa svojim istraživanjima i izumima Tesla je došao u sam vrh izumiteljske elite ? uostalom dobio je i svoju mjernu jedinicu. U međunarodnim okvirima nije mu se približio nitko od hrvatskih znanstvenika ili umjetnika, možda dijelom zato što je Tesla živio u herojsko doba znanosti kada su istraživači djelovali samostalno a ne kao danas, kada do otkrića dolaze anonimni timovi stručnjaka i zato ne mogu doseći Teslinu slavu i značaj. Kada je riječ o glazbenicima i umjetnicima, Ivo Pogorelić je zasigurno poznat, ali reproduktivni umjetnici i glazbenici nikada ne dosežu slavu kompozitora, a na tom polju Hrvatska nije dala osobu svjetskog značaja. U renesansno doba Hrvatska je u likovnim umjetnostima dala minijaturista Julija Klovića. U novije vrijeme možemo kao svjetski relevantnog izdvojiti tek Ivana Meštrovića, iako ni on ne spada u sam vrh svjetskog kiparstva svoga doba. Možda je Meštroviću blizu Dušan Džamonja, ali da bi se njegov opus vrednovao u međunarodnoj znanstvenoj produkciji treba proteći još neko vrijeme.

NACIONAL: Što je s domaćom situacijom? – Hrvatski kulturni i društveni život 20. stoljeća umnogome je obilježio Miroslav Krleža koji je u njemu bio jedna od središnjih ličnosti punih 60 godina. Stjepan Radić je od 1920. do smrti bio neosporni lider hrvatske politike, a njegovo ubojstvo je temeljito promijenilo stanje u tadašnjoj državi. U 19. stoljeću Hrvatsku su obilježili Josip Juraj Strossmayer, Ivan Mažuranić, Ljudevit Gaj i Ante Starčević, makar je Starčević važniji kao ideolog i legenda čije je djelo kasnije dobivalo mnoge nastavljače, a manje kao praktični političar koji je direktno utjecao na politički život.

NACIONAL: U kojoj su mjeri poznati Hrvati doista utjecali na događaje? – Svaka nacija ili zemlja ima takve ljude i da njih nije bilo, u javnosti bi se afirmirao netko drugi, možda malo drukčiji, sposobniji ili nesposobniji, prilagodljiviji ili principijelniji. Njih se može slaviti, njima se može ponositi, ali svakako o njima treba dosta znati. Oni ne trebaju biti ikone ili idoli, ali treba poznavati njihovo djelo i vrijeme u kojem su živjeli.

NACIONAL: Nerijetko se u ovdašnjoj javnosti izjednačavaju komunizam i nacizam/fašizam kao i osobe koje ih personificiraju – Tito i Pavelić. U čemu je razlika između ova dva totalitarna sustava? – Kod nas se uobičajilo koristiti sintagmu fašizam i komunizam kao dva podjednaka zla, ali to nije točno. Nacizam i fašizam kao ideologije predstavljaju izvorno zlo jer idejno polaze od apsolutizacije nacionalnog i rasnog. Pripadnost naciji ili rasi dovodi njihove pripadnike u superioran položaj prema drugim ljudima. Te teze, pa i druge elemente nacističke i fašističke ideologije i prakse, današnji liberalno-demokratski svijet nije samo osudio nego se sam izgrađivao upravo na jasnoj opoziciji svim tim postavkama. S druge strane, komunizam nije počeo sa Staljinom, ali ni s marksističko-lenjinističkom tezom o diktaturi proletarijata. U osnovi komunizma jest humana ideja o jednakosti svih ljudi te o izbjegavanju eksploatacije čovjeka po čovjeku. Tako je dio komunističko-socijalističkih ideja sa svim svojim specifičnostima integriran u suvremene liberalno-demokratske sustave, među ostalim, u vidu ideje o socijalnom osiguranju i sigurnosti, participacije u odlučivanju u poduzećima pa čak i dioničarstva. Naravno, nikada ne treba smetnuti s uma da se jedan odvjetak komunističke ideje transformirao u staljinizam i odnio milijune života. Jednostavno rečeno, može se raspravljati o nacizmu i komunizmu, ali se između ta dva pojma ne može stavljati znak jednakosti. Isto je i s Titom koji je sasvim sigurno jedna kompleksna ličnost, ali o njemu ne možete dati jednostavan odgovor na principu je li dobar ili loš.

NACIONAL: Treba li u ovakve ankete uvrstiti osobe kao što su Ante Pavelić ili Mile Budak? – Mislim da da. Jest da su oni osuđeni ratni zločinci, no u Vašoj anketi je presudan kriterij važnost za nacionalnu povijest. Pri tome valja znati da nijedna “veličina” nacionalne povijesti nije neupitna. Veličina svake “veličine” vrlo je relativna; svaka je “veličina” podložna propitivanju. Siguran sam da se povijesna ocjena Pavelića i Budaka ne može bitno promijeniti, ali ne bi bilo loše znati što o njima misli javnost.

NACIONAL: Koje su još kontroverzne osobe hrvatske povijesti? – Puno je takvih, primjerice, je li kontroverzan Starčević koji je izjavio da “pravi Hrvati piju samo vino” jer pivo piju njemu omrznuti Nijemci. Što ćemo onda s Karlovačkom i Zagrebačkom pivovarom? Koliko je kontroverzan Nikola Šubić Zrinski, neosporno hrabar čovjek i velikan hrvatske povijesti? Naime, on je poput nekakvog modernog tajkuna kmetovima zabranjivao da višak poljoprivrednih proizvoda prodaju na tržištu, sam ih je od njih kupovao i onda preprodavao po višim cijenama. I Krleža se često smatra kontroverznim. No taj epitet često govori i o nečijoj veličini, naime, koji veliki čovjek nije kontroverzan? Slučaj Dražena Budiše također je izrazito poučan jer govori koliko je važan trenutak kada se ocjenjuje određena ličnost. Da je ova anketa rađena prije 10 godina, u vrijeme kada je slovio kao legendarni studentski vođa, bio predsjednik HSLS-a koji je tada bio na vrhuncu snage te se smatrao jednim od glavnih kandidata za vodeću ličnost posttuđmanovske Hrvatske, Budiša bi se vjerojatno visoko plasirao. Danas, nakon katastrofalnog izbornog poraza, o njemu se sudi na posve drukčiji način.

NACIONAL: Što je s povijesnim ličnostima oko kojih su se ispleli mitovi, poput kralja Tomislava? – Teško je suditi o ličnostima poput Tomislava koji je živio u 10. stoljeću – o njemu su zabilježene točno četiri rečenice. Možemo samo nagađati o godini i mjestu njegova rođenja i smrti, kao i o drugim, najbanalnijim biografskim podacima. Malo znamo i o općim prilikama u hrvatskom društvu 10. stoljeća. Upravo Tomislav može biti argument za tezu da nije moguće zbrajati kruške i jabuke.

NACIONAL: Koliko su u svoje vrijeme bili utjecajni Ruđer Bošković ili Ivan Gundulić? – Gundulić i Držić su u temeljima hrvatske književnosti, čime postaju i ključne ličnosti društvenog života. Bošković je značajno utjecao na znanost svog vremena, ali on nije utjecao na zbivanja u Hrvatskoj. Marko Marulić je bio neosporno važan i u europskom kontekstu.

NACIONAL: Biste li koga dodali Nacionalovu popisu 100 najzaslužnijih Hrvata u povijesti? – Recimo pravaša Erazma Barčića koji je Khuen-Héderváryju opalio vritnjak ili Josipa Franka, jednu od ključnih ličnosti hrvatskog političkog života na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Trebalo je biti mjesta i za Vladimira Bakarića. Iz moje profesorske perspektive tešku ste pogrešku napravili što ste izostavili i biskupa Maksimilijana Vrhovca, a isto toliko tešku, ako ne i još težu što nema Eugena Kvaternika i Nikole Šubića Zrinskoga. Mogao bih toj listi dodati još pokoje ime. S druge strane, otvoreno govoreći, ima nekih na Vašoj listi kojima tu nikako nije mjesto, a mislim da ste ih i sami stavili više iz štosa.

NajHrvati 420

Kako objašnjavate svojevrsnu revijalizaciju ovakvih izbora pa je u Britaniji na trećem mjestu izabrana princeza Diana, odmah iza Churchilla i Brunela, a ispred Darwina, Newtona ili Shakespearea? – Utjecaj masovne kulture danas je toliko jak da ga ne možete zanemariti. No to daje draž tim anketama jer prije svega govore o dobu kada se one rade. Za dvadeset ili pedeset godina princeza Diana će biti osoba koja će se spominjati jer je imala osebujan život te je, na posljetku, umrla na tragičan način. Danas tek malobrojni znaju za Isadoru Duncan ili za Matu Hari, a one su u svoje doba, u prvim desetljećima 20. stoljeća, bile medijske veličine poput Diane danas. Protok vremena mijenja našu percepciju o ljudima: neke današnje političke veličine spominjat će se samo na studiju povijesti i moji nasljednici na profesorskom mjestu studente će puštati na ispitu čak i ako o njima ne budu znali mnogo uz opasku “ma, ovako ili onako, kao da su oni još nekome važni”.