Nekadašnji riječki učenik i student prava, zaposlen u zadarskoj špediterskoj agenciji "Lepur", uspio se probiti u studio "Milijunaša" među deset odabranih, ni iz dva pokušaja nije uspio prijeći prepreku "najbrži prst".Često u “Milijunašu” natjecatelji u pomoć zovu Mirka Miočića iz Zadra jer “sve zna”. On je zacijelo najuspješniji hrvatski natjecatelj u kvizovima svih vremena: sudjelovao je u 25 emisija televizijskih kvizova. Rodio se 23. srpnja 1956. u Rtini nadomak Paškog mosta. U travnju 1983. i posebno u travnju 1986. zablistao je u velikom finalu svih pobjednika “Kviskoteke” uz apsolutnog pobjednika Radoslava Dodiga, Roberta Pauletića i Jasenku Stanišić. Miočić se stalno dokazuje u svim kvizovima koji su 90-ih emitirani na HTV-u. Taj nekadašnji riječki učenik i student prava, zaposlen u zadarskoj špediterskoj agenciji “Lepur”, uspio se probiti u studio “Milijunaša” među deset odabranih, ni iz dva pokušaja nije uspio prijeći prepreku “najbrži prst”. To ga frustrira, jer je siguran da bi osvojio milijun, ali neće odustati, pokušat će opet: “Mi iz Rtine uporni smo, u ratu smo braneći Paški most srušili tri neprijateljska aviona.” U 128. brigadi HV-a borio se i u Lici. Kao dijete s roditeljima preselio u Rijeku: “U Rijeci sam završio gimnaziju i apsolvirao pravo.” Kad je tvrtka u Rijeci u kojoj je radio propala, početkom 90-ih vratio se u Rtinu, gdje i danas živi s majkom i bratom.

'Svaku TV igru shvaćam kao igru gledatelja protiv televizije. Zato se moramo organizirati da uzmemo novac od sponzora' 'Na Internetu su se pojavile tvrdnje da zarađujem silan novac jer ljudima uzimam postotak. Ništa ja ne uzimam' 'Iluzorna je očekivati da ću ja s 47 godina biti brži od Rudolfa Barešića starog 23'NACIONAL: Kad ste počeli nastupati u kvizovima? – Početkom 70-ih, dok sam bio srednjoškolac u riječkoj gimnaziji, zainteresirao sam se za kviz. Uspješne kvizove na jugoslavenskoj televiziji vodili su Ljubo Jelčić, Ivan Hetrich, Oliver Mlakar, Mića Orlović. Prvi put sam se pojavio u kvizu “Tri, dva, jedan, ali vrijedan” 1972. u drugom razredu gimnazije i osvojio drugo mjesto, što je bilo veliko iznenađenje za okolinu, školu, nastavnike. Dok sam 1980./81. služio vojsku u Beogradu, pratio sam “Kviskoteku” i sljedeće godine prošao testiranje, koje mi je bilo lako. Pobijedio sam u tri emisije “Kviskoteke” i 1983. bio pobjednik cjelogodišnje serije “Kviskoteke”. Tadašnja pravila sudionicima “Kviskoteke” zabranjivala su nastup sljedeće godine.

NACIONAL: Ali u “Kviskoteci ste se okušali još jednom? – Lazo Goluža je 1985. završio “Kviskoteke” pozvavši 64 najbolja natjecatelja iz prethodnih pet godina. Od 64 kandidata eliminacijom su odabrana 32, 24 natjecatelja i osam rezervi. U tom natjecanju u proljeće 1986. podijelio sam 3. i 4. mjesto s Jasenkom Stanišić. Pobijedio je Radoslav Dodig, drugi je bio Robert Pauletić. Ukupno sam sudjelovao u 25 emisija kvizova na televiziji, ali ta serija iz 1986. ostala je nenadmašena. Nikada se ni jedan kviz po znanju natjecatelja nije ni približio toj seriji “Kviskoteke”. Dodig je osvojio 99 bodova, Pauletić 91, Jasenka Stanišić i ja 89. Odlučivale su nijanse, zadnje pitanje.

NACIONAL: U kojim ste još kvizovima sudjelovali? – Goluža je 1992. počeo emitirati “Tri, dva, jedan, kreni!”. U tri sam emisije pobijedio, u četvrtoj ispao. U kvizu “Diplomac” Joška Lokasa, koji je trajao jednu sezonu, pobijedio sam 1998. u cjelogodišnjoj seriji. U “Izazovu” sam 2000. pobijedio u osam emisija i osvojio 104.000 kuna.

NACIONAL: Ali zasada u “Milijunašu” niste uspjeli kao natjecatelj, nego ste svima poznati kao joker “zovi”! – Dva sam se puta ove godine plasirao u “Milijunaša”, ali nisam uspio preskočiti “najbrži prst”. Otad sam sudjelovao i u “Upitniku”, “Jack Potu” na Novoj TV i u brojnim radijskim kvizovima. Pasionirani sam kvizoman ili, kako je rekao Lazo Goluža, “vitez uzaludnog znanja”. Od specifičnih znanja kojima čovjek pobjeđuje u kvizu drugdje u životu nema velike koristi. Ali neki ljudi su za to nadareni, imaju bolju moć koncentracije, bolju memoriju. Ja sam jedan od takvih. U zadnje vrijeme to se pročulo u vezi s mojom pomoći natjecateljima kao jokera “zovi” u “Milijunašu”. Počelo je kad su me prijatelji i znanci iz Zadra zamolili za pomoć kad su sudjelovali u “Milijunašu”. Moj sumještanin Krešo Lilić prvi je otvorio pitanje za milijun kuna. Nakon toga uslijedila je moja pomoć i drugima. Imao sam sreće i znanja pogoditi sva pitanja na kojima je sudionicima trebala pomoć. U nekim sam medijima rekao da sam voljan pomoći i otad mi se javljaju i nepoznati.

NACIONAL: Je li točno da svoju pomoć naplaćujete? – Nije. Na Internetu su se pojavile tvrdnje da zarađujem silan novac jer ljudima uzimam postotak. Ništa ja ne uzimam. Zvalo me dosad za pomoć 50-60 ljudi, ali je na stolac sučelice Tariku Filipoviću uspjelo sjesti njih 14. Kažem im, nastojte moju pomoć iskoristiti što kasnije, a kad osvojite neki iznos, sami procijenite koliko vam vrijedi moj odgovor. Svaku TV igru shvaćam kao igru gledatelja protiv televizije. HTV hoće našu pažnju, a sam će to bogato naplatiti reklamama. I zato se mi trebamo organizirati da uzmemo novac koji ionako stiže od sponzora pa sam voljan pomoći.

NACIONAL: Tko je od onih kojima ste pomogli stigao najdalje? – Trojica su osvojili po 125.000 kuna: Valter Radulić iz Zadra, pa moj prijatelj Mirko Čikić iz Zagreba i nedavno Jakov Karin, psiholog 4. gardijske brigade iz Knina. Čikiću sam pomogao na pitanju: “Kojim je sporazumom Kraljevina Jugoslavija ustupila Dalmaciju, Istru i otoke Italiji?” Čikić se dvoumio između Londonskog i Rapallskog sporazuma. Drugo je točno. Karinu sam pomogao odgovoriti na pitanje kako se zvala turska vlada u doba sultana ? Visoka porta. U 14 puta koliko sam bio zamoljen za pomoć nisam naišao na pitanje na koje nisam znao odgovoriti. Pomogao sam mnogima koji su osvojili 64.000 kuna, gđi Penović iz Splita azorskom anticiklonom. Više od 99 posto pitanja u “Milijunašu” meni nisu nikakav problem.

NACIONAL: Je li “Milijunaš” vaš izazov ili kompleks? – Izazov. I sam sam se htio okušati. Ali teško je očekivati da ću biti “najbrži prst” na pitanju: “Poredajte riječi tako da tvore naslov hit grupe ET.” Čim Tarik to pročita, svih nas deset znamo da je to “Tek je 12 sati”. Nije pitanje tko zna, nego tko će prvi utipkati. I iluzorno je očekivati da ću ja, sa svojih 47 godina, biti brži od Rudolfa Barešića, apsolventa povijesti, koji je sa svoje 23 godine to uspio prvi. Jer on se rodio s kompjutorom. Na probama, gdje se pojavljuju pitanja koja su se vrtjela prije godinu dana, kao: “Poredajte starije hrvatske književnike po kronološkom redu”, u “najbržem prstu” sam prvi. Kad dođe teško pitanje, “poredajte američke predsjednike”, “poredajte planinske vrhove ili rijeke”, gdje treba znanje, tu me nitko ne može preteći.

NACIONAL: Medijima nije promaknuo nesretni izraz vašeg lica na drugom sudjelovanju u “Milijunašu”, kad se plasirala jedina milijunašica, Mira Bićanić? – U obje emisije kandidatima se otvorilo pitanje za 500.000 kuna. Na oba pitanja znao sam odgovor. Barešić je bio korektan i odustao vidjevši da ne zna. Ali gđica Franka, kad je shvatila da ne zna da je Zapruder snimio amaterski film prilikom atentata na J. F. Kennedyja, što sam ja znao, s Tarikom je pričala još 12 minuta. Svi smo izgubili za drugu kvalifikaciju. Ne samo da se nisam plasirao, nego sam oba puta u sekundi znao odgovoriti na pitanje za pola milijuna kuna. Čast Pahiću, Liliću i Miri Bićanić koji su jedini pogodili pitanja za 500.000 kuna. Ali da u dvije emisije u kojima sam bio u studiju znam odgovor za taj iznos, a ne uspijem se plasirati! To zaista frustrira.

NACIONAL: Što je vaša najjača starana? – Uspjeh u kvizu je nemoguć ako čovjek nema dobru memoriju. Meni se nije teško sjetiti podatka od prije 30 godina. I treba dobro znati povijest. A meni je povijest u riječkoj gimnaziji predavala profesorica Obrenović. Precizno nam je opisala atentat na kralja Aleksandra u Marseilleu, kad je uz njega poginuo i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou. I sada, 9. lipnja, moja rođakinja Stoša Miočić dobije na “Upitniku” na jack potu, pitanje za 25. 000 kuna: “Kako se zvao francuski ministar vanjskih poslova koji je poginuo u atentatu?” Ja sam bio na drugom telefonu i odmah joj rekao odgovor. Nadalje, znanje treba osvježavati. Najjednostavniji je gledati “TV kalendar”. Uvijek me zanimala povijest, učiteljica života. Pročitao sam mnogo knjigao atomskoj bombi, kad je napravljena, kad je bačena na Hirošimu i Nagasaki. Ali zanima me i kako se zvao pilot ili avion. I baš se takva pitanja redaju na kvizu. I čovjek dok nastupa u kvizu ne smije imati tremu. Strašni znalci izgube se zbog treme.

NACIONAL: Kakav mora biti uspješan televizijski kviz? – Po mjeri prosječnog čovjeka. Svakom se natjecatelju mora činiti da mu je odgovor “navrh jezika”. Dobri kvizovi nisu ni preteški, ni specijalistički, jer moraju biti gledani. Ljudi moraju vjerovati da i sami mogu nastupiti i pobijediti.

NACIONAL: Osim povijesti, što je još vaša specijalnost u kvizu? – Zzemljopis. Potom čitanje knjiga, dnevnih novina, tjednika, gledanje televizije, posebno dokumentaraca. Uvijek sam volio i filmove i sport. Povijest sporta i povijest Olimpijada također dobro poznajem. I neobičnosti. Recimo, euro je stupio na snagu 1. siječnja 2001. Sve hrvatske novine objavile su fotografije svih novčanica u aponenima. Na Novu godinu brat Marijan i ja razgovaramo i sjetim se. Kažem mu, zbroji vrijednost svih tih novačnica eura. Ispalo je 888. A 26 dana poslije u “Jack Potu” pojavi se pitanje koliko iznosi ukupna vrijednost novčanica eura. Stalno se mora biti spreman i kupiti informacije.

NACIONAL: Koje vam je bilo najteže pitanje u “Milijunašu”? – Najteže pitanje, koje sam znao, bilo je tko je bio pomoćnik Sherlocka Holmesa ? publika je dala nula posto Johnu Watsonu. Nisam znao za 250.000 kuna kako se piše slovo A u Morseovoj abecedi. Ni jedno pitanje iz astronomije.

NACIONAL: Koga biste vi zvali u pomoć? – Starog prijatelja Radoslava Dodiga iz Ljubuškoga. Najveća je nepravda ako Radoslav ne osvoji taj milijun. On je nepobjediv. Mislim da ga nema u “Milijunašu” jer ne želi ostati upamćen po neuspjehu. Sjetim se Goluže koji nam je znao govoriti: “Pobjednik kviza osvojit će ‘fiću’ bez kotača!” To bi značilo da je godišnji pobjednik “Kviskoteka” u cijeloj sezoni mogao zaraditi maksimalno 25.000 kuna. Sad se ipak isplati.

NACIONAL: Koliko ste vi osvojili novca u kvizovima? – Najveća svota u davnim “Kviskotekama” bila jed dva puta po 25.000 kuna. Kada bi se uračunala inflacija, na svim kvizovima dosad zaradio sam oko 70.000 kuna. A na jednom “Milijunašu” to se zaradi sa šest pitanja, bez većeg napora. U “Izazovu” sam 2000. za tri dana osvojio 104.000 kuna. Pobjednici na talijanskoj televiziji osvajaju enormne svote. Mi dobivamo milijun kuna, a Talijani i Njemci milijun eura, 7,7 puta više. I to je s obzirom na različite životne standarde normalno. Ali početkom 80-ih omjer je bio 77 puta više!

NACIONAL: Hoćete li se ponovo okušati u “Milijunašu”? – Naravno. I uspjet ću, ako me zdravlje posluži. Nemam tremu, neću odustati. I Tarik je zaslužan, inzistiranjem na mom imenu, razgovorom sa mnom. Tako sam postao javno dobro: “Zovi Mirka!” Pitanja u “Milijunašu” nisu teška. U “Upitniku” su teža. Treća sreća! I Tarik mi poručuje da očekuje da se jednom sretnemo.