Objavljeno u Nacionalu br. 424, 2003-12-30

Autor: Tanja Simić

BIOLOŠKI INŽENJERING NA OPATIJSKOJ RIVIJERI

Ugradnja umjetno uzgojene hrskavice u Lovranu

Kirurški tim Klinike za ortopediju Lovran na čelu s Borisom Nemecom odnedavna pacijentima transplantira umjetno uzgojenu zglobnu hrskavicu: riječ je o najsuvremenijoj metodi kakvom se koristi samo nekolicina drugih vodećih europskih klinika

Zahvat obavlja kirurški tim lovranske Klinike predvođen prof. dr. sc. Borisom Nemecom, voditeljem IV. odjela Klinike i liječnikom hrvatske nogometne reprezentacije.Zahvat obavlja kirurški tim lovranske Klinike predvođen prof. dr. sc. Borisom Nemecom, voditeljem IV. odjela Klinike i liječnikom hrvatske nogometne reprezentacije.Klinika za ortopediju u Lovranu pridružila se krajem listopada ove godine klinikama u Bologni, Beču, Heidelbergu, Barceloni, Pragu, Baselu i Ateni u kojima se odnedavno uspješno provodi nova metoda transplantacije umjetno uzgojene zglobne hrskavice. Zahvat obavlja kirurški tim lovranske Klinike predvođen prof. dr. sc. Borisom Nemecom, voditeljem IV. odjela Klinike i liječnikom hrvatske nogometne reprezentacije. Takav zahvat, pod nazivom autologna hondrocitna transplantacija (ACT), prvi je put obavljen u Bologni 2000., a do danas je u Europi uspješno operirano više od tri tisuće osoba među kojima je i mnogo svjetski poznatih sportaša.

“Ova se metoda smatra dosad najkvalitetnijim načinom liječenja oštećenja zglobne hrskavice, najčešće ozljede kod profesionalnih sportaša i jednog od uzročnika teške reumatske bolesti artroze”, kaže Nemec. “Kod dosadašnjih metoda najveći je problem bio što bi se defekt hrskavice nekoliko godina nakon zahvata ponovno pojavio. Ova se metoda ne provodi dovoljno dugo da bi se sa sigurnošću isključila ta mogućnost, ali je do sada pokazala rezultate koji obećavaju i smatra se najdaljim iskorakom u liječenju takve vrste oštećenja”, naglašava Nemec.

“Hrskavica uzgojena umjetnim putem na trodimenzionalnoj matrici uzgaja se biološkim inženjeringom u laboratorijima talijanske tvrtke ‘Fidia Advanced Biopolymers’ (FAB). Postupak je takav da se uzorak stanica zdrave hrskavice artroskopijom zgloba uzme od pacijenta i pošalje u laboratorij, gdje se mjesec dana uzgaja dok se ne stvori tvar tipična za prirodnu hrskavicu. Takva uzgojena hrskavica implantira se u dio zgloba na kojem je došlo do oštećenja gdje zatim hondrociti, sitne stanice hrskavice, sami nastavljaju rasti i stvarati hrskavično tkivo”, objašnjava Nemec. “Bitno je naglasiti da takva implantacija ne pomaže u slučajevima kada je već došlo do artroze, jer to znači da je oštećena kost. Ovakav je postupak idealan za liječenje defekata većih od tri i manjih od 19 četvornih centimetara. Oštećenja manja od tri četvorna centimetra uspješno se liječe ostalim metodama poput mikrofakture, implantacije tekuće hrskavice ili metodom ‘mozaik-plastika’.”

Implantacija tekuće hrskavice jedna je od najraširenijih tehnika liječenja oštećenja zglobne hrskavice u svijetu. “Takva hrskavica također je uzgojena u laboratoriju samo na drugačijoj matrici, mrežastom okviru na molekularnom nivou za koji se stanice hvataju. Kod uzgoja tekuće umjetne hrskavice, koji je započeo u Švedskoj 1987., stanice hrskavice sade se na dvodimenzionalnoj matrici koja ne odgovara prirodnom okolišu stanica u tijelu. Zbog toga se stanice moraju prilagoditi neprirodnoj površini, što izaziva njihovu deformaciju, stoga brže odumiru ili se lakše odlijepe. Nova, trodimenzionalna matrica stanicama omogućava rast u uvjetima do sada najsličnijim prirodnima. Tako se izbjegne njihovo deformiranje i lakše se prilagode prirodnom okruženju nakon implantacije u zglob”, objašnjava Jasna Pinjuh, direktorica tvrtke ‘’CSC Pharmaceuticals, predstavništvo Zagreb’’, zastupnika talijanskog proizvođača trodimenzionalne hrskavice HYALOGRAFT-C “Fidia Advanced Biopolymers”.

Osnovna funkcija zglobne hrskavice je amortizacija udaraca u zglobu i omogućavanje klizanja zglobnih površina skoro bez ikakvog trenja. Specifičnost hrskavičnog tkiva je u tome što ne sadrži krvne žile, zbog čega stanice hrskavice nemaju mogućnost regenerirati defekt i nastala ozljeda ne može sama zacijeliti. Posljedica njenog oštećenja su bolovi u zglobu, njegovo oticanje i otežano gibanje. Najveći problem je što zbog postupnog gubitka hrskavice oko defekta na jednom dijelu zgloba s vremenom dolazi do oštećenja kosti i razvoja najčešće reumatske bolesti artroze, karakteristične za osobe starije od 75 godina. Rezultati istraživanja provedenog u SAD-u pokazali su da je artroza jedna od najskupljih bolesti u SAD-u. Za liječenje tog oboljenja SAD godišnje izdvaja milijarde dolara, a njen utjecaj na slabljenje radne sposobnosti stanovništva donosi dodatne troškove.

Oštećenjima zglobne hrskavice posebno su izloženi mladi sportaši, kod kojih zbog takvih deformacija do artroze može doći u vrlo ranoj životnoj dobi. Zbog svoje visoke otpornosti i čvrstoće hrskavica može podnijeti opterećenje i do četiri puta veće od težine ljudskog tijela, ali zbog velikih tjelesnih napora kojima se podvrgavaju profesionalni sportaši deformacija hrskavice jedna je od najučestalijih sportskih ozljeda. Probleme s hrskavicom najčešće imaju nogometaši, skijaši i košarkaši, a nizozemski nogometaš Marco Van Basten samo je jedan od mnogih koji su zbog toga bili prisiljeni prekinuti svoju sportsku karijeru. “Metoda transplantacije hrskavice uzgojene na trodimenzionalnoj matrici revolucionarna je jer mladim sportašima daje dosad najveću nadu da će se šest mjeseci nakon operacije ponovno moći baviti sportom na prijašnjoj razini te da neće već u ranijoj životnoj dobi oboljeti od artroze. Budući da se to često događa zbog preopterećenja zglobova baš kada su sportaši na vrhuncu snage i kada postižu najbolje rezultate, za njih to može značiti i početak kraja njihove karijere”, objašnjava Nemec. ‘’Osim kod sportaša, do defekta hrskavice dolazi i kod adolescenata oboljelih od bolesti Osteochondritis dissecans, koja dovodi do odvajanja koštanog hrskavičnog dijela zgloba te deformacije i hrskavice i kosti. Upravo je takvo oboljenje bilo slučaj kod prve pacijentice operirane u Lovranu, 20-godišnje studentice iz Splita. Pacijentica je u nekoliko navrata bila operirana zbog bolova u koljenu. Nije se mogla baviti sportom, a bolovi su se pojavljivali i kod malo bržeg hoda. Budući da se ni jednom metodom nije došlo do poboljšanja, odlučeno je da se napravi transplantacija hrskavice. Operacija je trajala sat i 30 minuta, a nakon dva mjeseca rehabilitacijskih vježbi pacijentica će početi opterećivati operirano koljeno”, kaže Nemec.

Prema riječima dr. Nemeca, valja imati na umu da umjetno uzgojena hrskavica, bez obzira na to kojom metodom, nikad ne može biti iste kvalitete kao prirodna. Umjetno uzgojeno tkivo sadrži od 10 do 20 puta više stanica, zbog čega ima veću sposobnost regeneracije od prirodne hrskavice, ali ima i svoje nedostatke. Manje je otporna i ima kraći vijek trajanja, tako da s godinama svejedno može doći do artroze. ‘’Ipak, hrskavica uzgojena na trodimenzionalnoj matrici smatra se najkvalitetnijom hrskavicom uzgojenom do sada, a vjeruje se da će se razvojem znanosti s vremenom uspjeti uzgojiti i takva identične kvalitete kao prirodna. Osim toga, postupak transplantacije trodimenzionalne hrskavice jednostavniji je od zahvata transplantacije tekuće, jer ne zahtijeva dodatno šivanje ili lijepljenje. Trodimenzionalna hrskavica je kompaktna i iskroji se prema veličini i obliku defekta te se umetne u njega i pusti da se stopi s postojećom, prirodnom hrskavicom. No kod velikih oštećenja zbog složene zakrivljenosti zglobnih tijela nekada postoji mogućnost da se implantirana hrskavica pomakne iz svog ležišta, pa je i nju potrebno dodatno zašiti ili zalijepiti. Takav zahvat preporučuje se samo osobama u dobi između 14. i 50. godine’’, ističe Nemec.

Nova metoda transplantacije zglobne hrskavice što se provodi u lovranskoj klinici izazvala je pozornost i oprečna mišljenja u zagrebačkim liječničkim krugovima. U nekim zagrebačkim bolnicama smatraju da je prerano govoriti o kvaliteti zglobne hrskavice uzgojene u laboratoriju, sve dok se kliničkim pokusom ne dokaže mogući vijek trajanja takvog tkiva. No za to je potrebno sustavno praćenje operiranih osoba niz godina. U Zagrebu se također odnedavno provodi transplantacija umjetno uzgojene hrskavice, ali će se o njoj službeno govoriti kada se detaljno ispitaju rezultati takvog zahvata.

Budući da je uzgoj stanica u laboratorijima relativno mlada praksa u medicini, u svijetu još ne postoji ni jedan klinički testiran proizvod kada je o stanicama riječ. Osnovni problem kod diobe stanica u laboratoriju je to što se pri tom postupku nakon određenog broja dioba stanice mijenjaju i gube identitet. Prvi klinički pokus u povijesti medicine u kojem se testiraju stanice hrskavice trenutačno je u tijeku i on će pokazati koliko se puta one pri uzgoju mogu dijeliti, a da zadrže svoje osnovne značajke.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika