Za svoje odvjetničke usluge dojučerašnjem klijentu, splitskom nogometnom klubu, ispostavila je račun od čak 7,9 milijuna kuna, iako je godinama tvrdila da svoje usluge ne naplaćuje zbog "velike ljubavi prema klubu".Ne ostvarvši političku ambiciju da postane ministrica pravosuđa, splitska odvjetnica Doris Košta krenula je u rat protiv Hajduka. Za svoje odvjetničke usluge dojučerašnjem klijentu, splitskom nogometnom klubu, ispostavila je račun od čak 7,9 milijuna kuna, iako je godinama tvrdila da svoje usluge ne naplaćuje zbog “velike ljubavi prema klubu”. Hajduk je, doznaje Nacional, prema Ugovoru dosad Doris Košti isplatio 1,5 milijuna kuna, plativši umjesto nje i PDV od 1,8 milijuna kuna. Kad je najavila da će pristupiti odvjetničkom timu haaškog optuženika Ivice Rajića, zahvaljujući starom prijateljstvu sa Željkom Olujićem, Alen Bokšić, proslavljeni Hajdukov reprezentativac, za samovolju u poslovima kluba preko medija je optužio sportskog direktora kluba Igora Štimca. Ali Nacional iz dobro obaviještenih izvora doznaje da Doris Košta nikad i nije bila Sanaderova kandidatkinja za ministricu, ali da je umiješana u sukob između Štimca i Bokšića, kojeg su podržali Asanović i Bilić. Bokšić, član Uprave Hajduka, optužuje dugogodišnjeg prijatelja Doris Košte, Igora Štimca, za preveliku samostalnost u klupskim poslovima. Dok se od predsjednika kluba Branka Grgića očekuje da riješi krizu Uprave i donese odluku o enormnom Koštinom zahtjevu za isplatom, Štimac izjavljuje da u Bokšićevim napadima i Asanovićevim prigovorima “osjeća prste odvjetnice Košte”, svoje dojučerašnje prijateljice koja mu duguje posuđenih 150.000 eura. Grgić se već našao s Bokšićem, dogovoren je sastanak kako bi se napeta situacija stavila pod kontrolu. No čini se da sukob Bokšić ? Štimac nema veze sa stanjem u Hajduku nego da su u pitanju nerazjašnjene transakcije. U prvom redu kladionice “Sport Tip”. Prije dvije godine Štimac, Asanović, Bokšić i Bilić, u Hajduk su uložili 3 milijuna maraka. Iako u Hajduku razumiju tešku Koštinu novčanu situaciju, jer se u kuloarima spominje da zbog kupnje dvaju stanova i loših poslovnih poteza duguje više od 300.000 eura, Hajduk njezin račun smatra izmišljenim i ne kani ga platiti. Stoga će Doris Košta, koja prijeti da će blokirati više od 300 sudskih predmeta, teško doći do tog novca.

MIJEŠANJE U SUKOB Nacional iz dobro obaviještenih izvora doznaje da je Doris Košta umiješana u sukob između Štimca i Bokšića, kojeg su podržali i Asanović i Bilić BEZ DOKAZA OKO TRANSFERA Zbog sumnje u legalnost transfera Stipe Pletikose i Darija Srne u Šahtjor Kriminalistička policija posjetila je Hajduk, ali nije pronašla dokaze OPĆE RASPOLOŽENJE U SPLITU U Splitu prevladava mišljenje da Doris Košta nema izgleda u sukobu s Hajdukom i Grgićem, koji kontrolira situaciju i drži klub stabilnimDoris Košta, nekadašnja zamjenica općinskog javnog tužitelja u Splitu, 1997. je postala odvjetnicom Hajduka zahvaljujući Petru Reiću, tadašnjem predsjedniku kluba, kojega je na mjesto predsjednika splitskog HDZ-a postavio Ivić Pašalić uz Tuđmanovu suglasnost. Doris Košta se svima u Hajduku brzo svidjela. Medijski se postavila kao sposobna odvjetnica, koja Hajdukove probleme rješava kao od šale. Takav je dojam ostavio i “slučaj Andrić”, kad je Košta Hrvatskom nogometnom savezu dokazivala da Hajduku nisu smjela biti oduzeta tri boda nakon utakmice s Hrvatskim dragovoljcem. Ni kad je 2000. na čelo Hajduka zasjela nova Uprava na čelu s Brankom Grgićem, unatoč zahtjevima da je otpusti zbog poslovnih pogrešaka na štetu kluba, Grgić to nije učinio. Danas je jasno da je Doris Košta sebi u zasluge bučno pripisivala i one slučajeve koji uopće nisu okončani u korist Hajduka. Prije nekoliko mjeseci tvrdila je da je Hajdukov dug državi zbog neplaćenih poreza smanjila sa 180 milijuna na 60 milijuna kuna. Ali ništa nije riješila. Porezna uprava ovih su dana ponovno u Hajduku utvrđuje Hajdukov dug. Odvjetnica nije taj dug smanjila nego je država svim klubovima smanjila dug uz obnovu postupka. Dora Košta nije riješila ni slučaj Jarni, premda je stvorila dojam da se nagodila s odvjetnikom Roberta Jarnija. Međutim, upravo je ona odgađala rješenje i isplatu odštete Jarniju, iako je bilo neupitno da mu Hajduk duguje 3 milijuna maraka. Nagodbe s odvjetnikom Krkom latio se predsjednik Grgić i platio 1,5 milijuna maraka, uz jamstva Hypo banke i Zagrebačke pivovare da će Jarniju isplatiti novac ako to Hajduk ne bude mogao. Hajduk bi bolje prošao da se Košta odmah nagodila.

Doris Košta spretno je 2001. u klub kao ulagače dovela četvoricu slavnih nogometaša. Tek što je Hajduk te godine osvojio prvenstvo, tadašnji sportski direktor Ivica Šurjak napao je Upravu zbog nedostatka novca. No već šest mjeseci prije predsjednik Grgić razgovarao je sa Štimcem i Asanovićem da se vrate u klub i pomognu mu. Nakon Šurjakove prozivke Doris Košta predložila je Grgiću i Upravi da se četvorica velikih igrača vrate u klub, ulože novac u dionice nakon pretvorbe kluba u dioničko društvo. Sa Štimcem, Asanovićem, Bilićem i Bokšićem potpisan je ugovor o ulaganju 3 milijuna maraka u klub, novac je namjenski usmjeren na isplatu obveza prema igračima, kojima je Hajduk dugovao 5 milijuna maraka. Uloženi se novac knjiži kao pozajmica i na njega su se obračunavale kamate sve dok Skupština kluba, šest mjeseci nakon potpisivanja ugovora, nije verificirala članstvo Štimca, Asanovića, Bilića i Bokšića u Upravi. Te su godine Štimac i Asanović još nastupali u prvoj Hajdukovoj momčadi, Bokšić je igrao u Engleskoj, a Bilić se uključio u rad Uprave. Čim je četvorka kupila mjesto u Upravi, izgubila je pravo na kamate. Zbog sumnje da se uvećava vrijednost uloga kojim bi četvorka kupila klub i sumnje u legalnost transfera Stipe Pletikose i Darija Srne u Šahtjor kriminalistička policija ponovno je posjetila Hajduk ali nije našla dokaze nelegalnosti.

Odnosi između Uprave i Doris Košte bili su dobri sve dok se odvjetnica nije počela miješati u transfere igrača, tvrde Nacionalovi izvori. Najpoznatija je njezina uloga u prodaji Ivana Bošnjaka u Libiju. Sve je češće zapadala u sukob interesa zastupnice kluba, pojedinih igrača i slavne četvorke. Ali imala je veliku podršku Igora Štimca, koji je bio član Uprave i vrebao na Šurjakovo mjesto. Kad je Uprava smijenila Nenada Gračana i za trenera Hajduka postavila Slavena Bilića, Košta je protestirala jer je nitko iz Uprave o tome nije pitao za mišljenje. U svom je ormaru držala više od 300 sudskih predmeta i temeljne dokumente kluba. Uprava je nekoliko puta tražila tematsku sjednicu na kojoj bi odvjetnica iznijela pregled svih sudskih sporova. Košta to nikada nije učinila nego je podnosila izvješća o pojedinačnim slučajevima. Pojedini igrači žalili su se Upravi na Koštino uplitanje u transfere.

Ona je 1997./98. s bivšom upravom potpisala ugovor po kojem je dužna davati klubu pravne savjete i pružati odvjetničke usluge za naknadu od 2000 DEM mjesečno, uz obvezu kluba da plaća i PDV. Ali Košta klubu nije fakturirala račune o odvjetničkim uslugama jer “sve radi iz ljubavi prema klubu”. Sada, kad je ispostavila račun od 7,9 milijuna kuna, tvrdi da su Ugovorom predviđeni samo poslovi pružanja pravne pomoći, a ne i odvjetničkih usluga, koje tek sad naplaćuje. Račune prije nije slala, ističe, jer nije bila zadovoljna Ugovorom. Ali ni 2000., kad je nova uprava potvrdila njen ugovor potpisan sa starom, nije se bunila. Ovih dana Upravi se javljaju bivši članovi Uprave koji su u mogućem sudskom sporu spremni potvrditi da je po ugovoru potpisanom prije pet godina Doris Košta bila dužna obavljati i odvjetničke poslove kao punomoćnica Hajduka u sudskim sporovima. To znači da je njen račun neosnovan. Kad je nova uprava na čelu s Grgićem potvrdila Ugovor, Doris Košta počela je zahtijevati da joj se ipak plate ugovoreni iznosi, posebno troškovi za sudske sporove. Hajduk joj je plaćao sve do 2003. U tom ona je primila 1,5 milijuna kuna, a za PDV Hajduk je platio još 1,8 milijuna. Ugovor je sadržavao je i klauzulu o nagradi za uspješno obavljene poslove. Tako je za pravnu pomoć i odvjetničko zastupanje u minulih šest godina primila 600.000 kuna, a kao nagradu 900.000 kuna.

Grgić i njegovi suradnici nisu blagonaklono gledali na političku karijeru Doris Košte. Kao odvjetnica se pojavila u sudskim procesima s jakom političkom konotacijom, u slučaju Lora i slučaju gospićke skupine. Tim statusom nije bila zadovoljna i zato se, u depolitiziranom Hajduku, politički aktivirala u Demokratskom centru i postala predsjednicom splitskog ogranka. Uprava je više nije htjela za klupsku odvjetnicu, a kad su joj usred izborne kampanje prestali isplaćivati odvjetničke honorare, jer više nije bila klupski odvjetnik, Doris Košta počela je prijetiti Hajduku nakon izborne pobjede HDZ-a da će progovoriti o “mutnim” stvarima ako joj se ne plati, tvrde Nacionalovi izvori. Navodno je na Poljudu rekla da je Sanader hoće za ministricu pravosuđa te da će s tog položaja progoniti Upravu Hajduka. Nekolicina ljudi od nje je potraživala velike svote posuđenog novca, prema pouzdanim izvorima, više od 300.000 eura. Kupila je dva stana, a za kupnju jednog novac joj je posudio Štimac i ne može mu ga vratiti. Koštini vjerovnici u Hajduku su uzalud pokušavali naplatiti svoja potraživanja. Košta je od Hajduka zatražila da joj plati milijun kuna, ali je Uprava to odbacila. Tada je obračunala svoje odvjetničke usluge Hajduku na 7,9 milijuna. A preko Globusa prijeti da će, ako je iz Hajduka otjeraju, potvrditi da rade nelegalno jer zna sve Hajdukove tajne. Najavljivala je da će od novca naplaćenog od Hajduka milijun kuna dati za nezbrinutu djecu a milijun Torcidi.

Nesuglasice Doris Košte s Štimcem i Asanovićem ubrzale su se nakon transfera Pletikose i Srne u Šahtjor. Javna je tajna na Poljudu da je ona očekivala nagradu od tih transfera. Kad je izostala, odnosi sa Štimcem su se zaoštrili, a priče o lažnom transferu i dvostrukim iznosima, o krađi i sumnjivoj Štimčevoj ulozi postajale su sve glasnije. Hajduk je za obojicu igrača utržio 1,8 milijuna dolara. Koliko su od Šahtjora dobili Srna i Pletikosa, nije stvar kluba. Doris Košta je u Moskvi sudjelovala u prodaji Ivice Olića, najavljivala da će braniti Zdravka Mamića u sporu s Miroslavom Blaževićem, zastupala igrače Zagreba, Šabića i Hasančića, u sporu s klubom, prestavši tako biti odvjetnica Hajduka. U Hajduku joj ne mogu oprostiti pokušaj politizacije kluba, manipuliranje računima, pritiska pozivanjem na Sanadera i napad na klub koji je navodno toliko voljela. U intervjuu jednim dnevnim novinama ustvrdila je da je Hajduk “crveni” klub i da su nju, kao politički desno orijentiranu osobu, izbacili iz kluba. Sve njezine izjave u Splitu se objašnjavaju kao opravdanja pred vjerovnicima. Doris Košta najavila je prijelaz u HSS, u koji je želi primiti predsjednik gradskog ogranka, dogradonačelnik Željko Sikirica. HSS je već peta stranka u kojoj bi bila član. Nakon SKJ, HNS-a, HSLS-a i DC-a na redu je i HSS. U Splitu se priča da je ponudila usluge Sikirici u njegovu obračunu s gradonačelnikom Miroslavom Buličićem.

Štimac je ugovarao poslove i štitio interese “četvorke” u Hajduku. I dok su ostala trojica nezainteresirano promatrali što se zbiva, Štimac je vrijeme provodio u klubu. Bokšića u klubu nije bilo dvije godine, Bilić se potpuno pasivizirao. Ali jasno je da su privatni poslovni interesi izvan kluba razlog Bokšićeva napada na Štimca. U pitanju je dividenda u kladionici “Sport Tip”, odnosno podjela novca zarađenog na kladionici. Uz četvorku suvlasnici “Sport Tipa” su Goran Ivanišević, Davor Šuker, Joško Jeličić i još neki sportaši. Ako je u Štimčevu radu u Hajduku išta upitno, na što Bokšić aludira, to mogu biti samo poslovi vezani uz transfer igrača. Ali zasad nema ni jednog dokaza o tome u transferu Srne i Pletikose. Trojka zamjera Štimcu i što se u drugim poslovima političkim vezama približio umirovljenom pukovniku Mirku Klariću, jer je Klarić poznat kao aktivni sudionik zbivanja oko generala Norca, Gotovine i Bobetka.

Ali u Splitu se sumnja da trojku u napadu na Štimca instruira Doris Košta, uz pomoć novinara Sportskih novosti Zdravka Reića, koji se navodno kani okušati u prodaji igrača. Nacionalovi izvori tvrde da Reić za trenera hoće Bilića, jer zna da uz Štimca i Zorana Vulića nema nikakvih izgleda da prodaje Hajdukove igrače. Ako je tako, u Splitu prevladava mišljenje da Doris Košta nema izgleda u sukobu s Hajdukom i Grgićem. Klub je financijski stabilan i ima potpisane ugovore s pet najjačih sponzora: Zagrebačkom pivovarom, Agrokorom, HT-om, Privrednom bankom i Siemensom. Za utakmicu s Romom inkasirano je 4,5 milijuna kuna, ni jedna karta nije dana besplatno. U uspješnom vođenju sportskog pogona velikih zasluga ima Štimac. On je ljut na Bokšića što je poslovne probleme sa zaradom kladionica iznio u javnost. No Štimac jako pazi da mu se ne prigovore ambicije u preuzimanju kluba. On zna da ga prati glas da, “ako Štimcu pustiš, uzet će sve”. Grgić kontrolira situaciju na Poljudu: četvorka će se primiriti, a Doris Košta neće dobiti traženi iznos. A prodaja Mate Neretljaka Hamburgu ili Sttutgartu financijski će stabilizirati klub.