Objavljeno u Nacionalu br. 427, 2004-01-20

Autor: Maroje Mihovilović

POTRAGA ZA ŽIVOTOM U SVEMIRU

Bush pokrenuo novu svemirsku utrku

Nakon što je američka sonda 'Spirit' uspješno sletjela i počela istraživati Mars, američki predsjednik Bush najavio je da želi pokrenuti program koji će idućih desetljeća uspostaviti koloniju na Mjesecu i poslati prve ljude na Mars

U prvoj polovici siječnja na Mars se spustila američka svemirska sonda "Spirit" koja se odvojila od svemirske letjelice "Mars Explorer".U prvoj polovici siječnja na Mars se spustila američka svemirska sonda "Spirit" koja se odvojila od svemirske letjelice "Mars Explorer".U samo nekoliko tjedana od sredine prosinca do kraja siječnja na površinu Marsa iz tri letjelice trebala su se iskrcati tri različita vozila-robota te početi istraživati površinu Marsa kako bi utvrdili je li na Marsu ikad bilo života i ima li na Marsu vode. Prva se potkraj prosinca na Mars spustila britanska sonda “Beagle 2”, koja se odvojila od svemirske letjelice “Mars Express”, u kojoj se nalazilo istoimeno vozilo veličine aktovke sa zadatkom da istražuje površinu Marsa. U prvoj polovici siječnja na Mars se spustila američka svemirska sonda “Spirit” koja se odvojila od svemirske letjelice “Mars Explorer” u kojoj se nalazila istovjetno vozilo veličine motocikla. Do kraja siječnja na Mars će se spustiti i američka sonda “Opportunity”, istovjetna “Spiritu”.

Budući da je Mars dalje od Sunca nego Zemlja, vrijeme njegova obilaska je dulje pa se međusobni položaj Zemlje i Marsa stalno mijenja. Najbliže su svakih 26 mjeseci pa znanstvenici iskoriste taj trenutak za slanje sonde prema nekoliko stotina milijuna kilometara udaljenom Marsu. Britanska svemirska letjelica krenula je 2. lipnja 2003. izbačena u svemir s ruskom raketom iz kazahstanskog svemirskog poligona Bajkonur. Amerikanci su svoje letjelice poslali nekoliko dana poslije sa svog svemirskog poligona Cape Canaveral, prvu sa “Spiritom” 10. lipnja, a drugu s “Opportunityjem” 7. srpnja 2003.

Prva je na Mars sletjela britanska sonda “Beagle 2”, nazvana prema poznatom istraživačkom brodu “Beagle” prirodoslovca Charlesa Darwina iz 19. stoljeća. Britanski znanstvenici primijenili su najnovija znanja iz robotike kako bi na Mars poslali sasvim malo vozilo, ali sposobno za složene znanstvene eksperimente. Ono se trebalo spustiti na Mars u posebno dizajniranoj kapsuli opremljenoj zračnim jastucima, koji su trebali ublažiti udar pri dodiru tla. Potom se sonda trebala rastvoriti, kako bi “Beagle 2” mogao izići iz nje na tlo Marsa. To se trebalo zbiti na Božić pa su znanstvenici tog dana pozorno iščekivali prve signale “Beaglea 2” s Marsa. Ali tih signala nije bilo.

Signale je s površine Marsa do Zemlje trebala prenositi američka sonda “Mars Orbiter” koja od 1998. stalno kruži oko Marsa, ali ih nije uspjela uhvatiti. Potom je nad mjesto kamo se “Beagle 2” trebao spustiti na Marsovu području Isidis Planitia preusmjerena britanska letjelica “Mars Express” da ona pokuša uhvatiti signal, ali ni njoj to nije uspjelo. Nije uspjelo ni pretraživanja terena sa snažnim teleskopom s te letjelice, jer znanstvenici nisu mogli na tlu Marsa zamijetiti veliki balon koji je također služio za ublažavanje udara sonde u tlo. Ne znaju što se s “Beaglom 2” dogodilo, je li udario u površinu u razbio se, je li sretno sletio, ali mu se pokvario radio, da li se možda nalazi u kakvoj udolini odakle ne može emitirati ili je sonda promašila Mars.

Britanski su znanstvenici bili uzrujani i razočarani jer s “Beagleom 2” nisu uspostaviti kontakt, a nije im pomoglo ni to što se uklapaju u svemirsku statistiku uspješnih i neuspješnih misija.

Mars je zemlji najbliži planet pa odavno fascinira znanstvenike. Počeli su ga istraživati čim je Galileo Galilei izumio teleskop i o njemu iznosili razne teorije. Po jednoj ranoj teoriji, budući da je Mars vrlo blizu Zemlji, na njemu mora biti života. Bilo je čak pretpostavki da su i ondje nastala bića slična čovjeku, a širile su se i glasine da predstoji invazija Marsovaca na Zemlju. Orson Welles 1938. je izazvao paniku u SAD-u radijskom dramatizacijom romana H.G. Wellsa “Rat svjetova”: slušatelji su pomislili da se prenosi iskrcavanje Marsovaca na Zemlju.

Od početka je postojala i druga teorija, da je Mars “planet smrti”, da ondje nikad nije bilo života. Dok su se u javnosti još mogle širiti naivne priče o Marsovcima, u znanstvenim krugovima od kraja 19. stoljeća potpuno je prevladala teorija o Marsu kao “planetu smrti”. Ali kad je 1996. na Antarktiku pronađen meteorit s Marsa, proučavali su ga znanstvenici NASA-e i otkrili u njemu sićušne strukture koje upućuju na to da je na Marsu možda ipak bilo života.

O tome ima li ili nema života na Marsu raspravlja se još i danas. Tu dilemu znanstvenici i istraživači svemira odlučili su provjeriti još prije više od 40 godina, čim je počelo slanje satelita u svemir. Samo tri godine nakon što je 1957. SSSR u orbitu oko Zemlje poslao prvi satelit “Sputnjik”, sovjetski su znanstvenici 1960. poslali prvu letjelicu prema Marsu, “Marsnjak”, čiji je zadatak bio da samo proleti pokraj Marsa, ali brzo nakon što se počela udaljavati od Zemlje s njom je izgubljen kontakt. U 44 godine nakon toga prema Marsu je poslano 40 letjelica, a dvije trećine misija završilo je neuspjehom. Najčešće je izgubljen kontakt s letjelicama još dok su letjele prema Marsu, a katkad su letjelice skrenule s putanje određene sa Zemlje.

Ipak, 1962. je sovjetska letjelica proletjela pokraj Marsa, a iste je godine druga usmjerena na sam Mars da u njega udari. Početkom 70-ih poslane su prve sovjetske i američke letjelice da kruže oko Marsa, a potom su uslijedili pokušaji mekog spuštnja kako bi se snimilo stanje. To je uspjelo američkom “Vikingu” 1975Slijedili su razni drugi neuspješni i ? rjeđe ? uspješni letovi prema Marsu, a 1996. je meko sletjela na Mars sonda “Mars Pathfinder”, koja je na površinu pustila vrlo malo vozilo “Sojourner”, koje je krećući se kratko površinom Marsa snimilo kamerom tamošnji krajolik. Potom su opet slijedile katastrofe. Američka svemirska agencija NASA 1999. je u samo deset tjedana izgubila četiri misije na Mars, za što je potrošila 300 milijuna dolara. Jednu je letjelicu izgubila jer su na njoj radili razni tomovi inženjera, od kojih su se jedni služili metričkim sistemom, a drugi američkim sistemom mjera.

Britanski znanstvenici, koji su se prvi put upustiti u slanje sonde na Mars, mogu biti zadovoljni time što je do posljednje faze misije sve bilo besprijekorno, a i dio misije se nastavlja, jer britanska svemirska letjelica “Mars Express” i dalje leti u orbiti oko Marsa, snima njegovu površinu i obavlja neke analize. Britanski znanstvenici uskoro će poslati još jedan “Beagle 2” na Mars, nadajući se boljoj sreći.

Ipak, za njih je bolna bila informacija da su njihovi američki konkurenti, samo nekoliko dana poslije uspjeli u onome u čemu oni nisu. Na Mars se nekoliko dana nakon “Beaglea 2” spustila američka sonda s vozilom “Spirit”. Čim se sonda rastvorila, “Spirit” je poslao signal te je veza sa Zemljom uspostavljena i mogao je krenuti na zadatak. Prije nego što je “Spirit” mogao krenuti sa sonde, trebalo je vidjeti gdje se nalazi. Sa sonde je poslano više od 3000 snimki krajolika pomoću devet “Spiritovih” kamera pa se znalo gdje se “Spirit” nalazi i kuda se kreće. Kad je “Spirit” trebalo poslati da se sa sonde spusti na površinu Marsa, pojavio se problem. Pri otvaranju sonde jedan je balon ostao ispod glavne rampe sonde pa “Spirit” tim putem nije mogao sići. No američki su znanstvenici uspjeli polako na platformi sonde slanjem signala okrenuti “Spirit” za 115 stupnjeva pa je on preko druge rampe sišao sa sonde s nekoliko dana zakašnjenja.

Potom je “Rover” poslao nove senzacionalne snimke neposrednog okoliša, na kojima se vidjelo nekoliko većih kamena, kojima su znanstvenici smjesta dali imena “Adirondack” i “Sashimi”, te mala udolina koja je dobila ime “Sleepy Hollow” ? “Uspavana rupa”. Znanstvenici su obznanili da će “Spirit” ispitati tlo na kojem se nalazi kako bi uređaji na tom vozilu-robotu analizirali kemijski sastav tla. Tražit će se tvari organskog podrijetla koje bi upućivale na bivši život na Marsu. Potom će “Spirit” pažljivije istražiti neposredni okoliš, pa i “Sleepy Hollow”, a na kraju će se uputiti prema velikom krateru što ga je napravio pali meteorit, kako bi tako došao do uzoraka tla ispod površine. Krater je udaljen oko 30 metara, koje će “Spirit” proći krećući se svakog dana nekoliko metara. To će biti ključno za istraživanje je li nekoć na Marsu bilo života, odnosno ima li tragova da je na Marsu nekada postojala voda. U to vrijeme već će se na Mars spustiti i sonda “Opportunity”, čije je mjesto spuštanja s druge strane tog istog kratera pa će ga i ona istraživati s drugog kraja.

Uspjehom misije na Marsu američka svemirska tehnologija još se jednom pokazala superiornom, a to je jako obradovalo i Bushovu administraciju jer se podudarilo s njegovom inicijativom koja je sada lansirana u svjetlu tog velikog znanstvenog uspjeha. U srijedu, 14. siječnja, Bush je u sjedištu američke svemirske agencije NASA objavio da će američka vlada snažno poduprijeti američki svemirski program, koji će dobiti nove ambiciozne ciljeve. Na opće iznenađenje, najavio je povratak američkih astronauta na Mjesec, gdje nisu bili od 1972., i slanje američkih astronauta na Mars, i to nakon što se mislilo da će Bush prema NASA-i voditi restriktivnu politiku.

Prema planu koji je Bush iznio Amerikanci bi trebali ponovno biti na Mjesecu možda već 2015. godine, a najkasnije 2020., pola stoljeća nakon što je Neil Armstrong stupio na tlo Mjeseca 1969. Ondje bi uspostavili stalnu svemirsku stanicu, koja bi bila baza za odlazak na druge planete, u prvom redu na Mars. Kad će Amerikanci krenuti na Mars, Bush nije najavio, no pripreme za to epohalno šestomjesečno putovanje do drugog planeta počinju odmah. Bush je najavio i obnovu letova space shuttlea i rad na njihovoj zamjeni, za što će država dati milijardu dolara, te daljnju suradnju s Rusijom na Međunarodnoj svemirskoj stanici u orbiti oko Zemlje.

Riječ je o izvanredno skupom programu čija bi cijena zbog odlaska na Mars mogla premašiti 500 milijardi dolara, što je i za bogatu američku privredu jako mnogo. U američkoj svemirskoj agenciji oduševljeni su najavom novih svemirskih projekata. Bojali su se da će Bush smanjiti proračun NASA-e, što je najavljivao prije četiri godine u predizbornoj kampanji, za što bi moglo biti i dodatnih razloga nakon katastrofe space shuttlea “Columbia” prije godinu dana. Nakon te katastrofe čulo se kako bi bilo najpametnije reducirati svemirska istraživanja, jer od njih nema velike koristi, a vrlo su skupa i opasna za ljudske živote. Predlagalo se i da se potpuno odustane od slanja ljudi u svemir, jer bitna svemirska istraživanja mogu obavljati i roboti, što dokazuju i američki roboti na Marsu.

Bush je sada ipak iznio taj zamašan prijedlog svemirskih istraživanja pa se nagađa zašto je promijenio stav. Dio američkih komentatora tvrdi da je to učinio iz predizbornih razloga: projekt ambicioznog istraživanja svemira bit će dobro primljen među biračima, jer će goditi njihovu nacionalnom ponosu i podsjeća Amerikance na nekadašnju uspješnu svemirsku trku s bivšim SSSR-om u doba kad je SAD općenito napredovao. Bile su to 60-e godine, koje se u SAD-u mitologiziraju velikim dijelom i zbog mladog i poletnog predsjednika Johna Kennedyja. SAD je već tada ? na inicijativu Kennedyjeva prethodnika Dwighta Eisenhowera ? razvijao svoj svemirski program, ali je kaskao za SSSR-om, koji je u listopadu 1957. prvi poslao satelit u orbitu oko Zemlje, a u travnju 1961. i prvog čovjeka, kozmonauta Jurija Gagarina. Kennedy je ocijenio da je za SAD porazno da zaostaje za SSSR-om te je u svibnju 1961., samo mjesec dana nakon što je Gagarin bio u orbiti, obznanio projekt slanja prvog čovjeka na Mjesec “do kraja desetljeća”. Taj je projekt i ostvaren, iako ga Kennedy, ubijen u atentatu 1963., nije doživio. Stupanjem američkog astronauta Neila Armstronga u srpnju 1969. na Mjesec SAD je pretekao SSSR u istraživanju svemira i do danas ostao jedina država koja je uspjela ljude poslati na drugo svemirsko tijelo.

Bush je izjavio da to neće biti obnavljanje nekadašnje svemirske utrke. No ipak se ne zaboravlja da i ruski svemirski stručnjaci planiraju u roku od deset godina poslati čovjeka na Mars. Glavni konstruktor ruske kompanije za istraživanje svemira Energija, Leonid Gerškov, izjavio je da je moguće da ljudi stupe na Mars već 2014. i napomenuo da će Rusija raditi na takvom projektu, koji bi stajati samo 15 milijardi dolara. I Kina ambiciozno realizira svoj svemirski program, pa je nakon uspješnog slanja prvog kineskog astronauta u svemir najavila ambiciozne nove projekte. SAD je na to morao odgovoriti.

Novi američki interes za istraživanje svemirskih prostora motiviran je i potrebom da se pokaže kako je SAD “prvi u svijetu” u svemu. No čule su se i primjedbe da će to dokazivanje američkog primata u istraživanju svemira biti preveliko financijsko opterećenje kad SAD, zbog Bushova smanjenja poreza, ulazi u golem budžetni deficit. Busha je kritizirao senator Joseph Lieberman, jedan od demokratskih predsjedničkih kandidata: besmislene su “misije milijune milja daleko od Zemlje kad su financijski resursi države toliko ograničeni”.

Neki znanstvenici već su izjavili da bi se novac koji će se potrošiti za slanje čovjeka na Mjesec i Mars mogao kudikamo svrsishodnije iskoristiti, u prvom redu za poticanje razvoja svemirske robotike, koja se pokazala znatno pogodnijom za istraživanje udaljenijih točaka svemira od čovjeka. Uspjeh “Spirita” argument je protivnika slanja čovjeka na Mars.

Vezane vijesti

Mars povećava udio certificiranog kakaa u svojoj proizvodnji

Mars povećava udio certificiranog kakaa u svojoj proizvodnji

Kompanija Mars, jedan od vodećih svjetskih proizvođača čokolade objavljuje da je u samo tri godine postigao značajan napredak u ispunjavanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika