Objavljeno u Nacionalu br. 428, 2004-01-27

Autor: Borivoje Dokler

GODINA ZELENOG MAJMUNA

Zagreb dobiva kinesku četvrt

Prošle se godine udvostručio broj ilegalnih prelazaka hrvatskih granica kineskih državljana, a i broj stalno naseljenih Kineza sve je veći što pokazuje da im je Hrvatska sve privlačnija

Kinezi koji danas naseljavaju Hrvatsku uglavnom se bave trgovinom ili ugostiteljstvom, dok su oni pristigli znatno ranije uglavnom bili visokoobrazovani stručnjaci. Jedan od prvih Kineza u Hrvatskoj bio je liječnik Liu Yage (66).Kinezi koji danas naseljavaju Hrvatsku uglavnom se bave trgovinom ili ugostiteljstvom, dok su oni pristigli znatno ranije uglavnom bili visokoobrazovani stručnjaci. Jedan od prvih Kineza u Hrvatskoj bio je liječnik Liu Yage (66).U posljednjih nekoliko godina broj Kineza u Hrvatskoj neprestano raste. Taj trend, zbog ekonomskog i političkog otvaranja Kine prisutan u svim razvijenim europskim zemljama, samo potvrđuje kako je Hrvatska gospodarski i politički sve bliže zapadnoj Europi. Kinezi koji danas naseljavaju Hrvatsku uglavnom se bave trgovinom ili ugostiteljstvom, dok su oni pristigli znatno ranije uglavnom bili visokoobrazovani stručnjaci. Jedan od prvih Kineza u Hrvatskoj bio je liječnik Liu Yage (66). Dok je radio u Pekingu uspio je oživjeti čovjeka kojem srce nije radilo više od pola sata, a da pritom mozak nije pretrpio nikakva oštećenja. “Tog zimskog dana sam bio dežuran u bolnici. Odmah nakon zaprimljenog poziva o urušenom zidu pohitali smo na mjesto nesreće. Kada smo otkopali kamenje i pronašli unesrećenog, vidio sam da ne izgleda dobro. Srce mu nije radilo i imao je ispupčene oči, što su sigurni znaci da mu više nema pomoći. Nisam se želio predati, otkopčao sam ga i rukom počeo masirati srce. Nakon što sam već gubio snagu, srce je proradilo. Ubrzo su i pluća počela funkcionirati, što je bio siguran znak da će preživjeti. Unesrećeni je prebačen u bolnicu gdje se, nakon devet dana provedenih u komi, probudio. Tek tada se dogodilo pravo čudo, jer je ustanovljeno kako mu mozak, bez obzira na činjenicu što je više od pola sata proveo bez kisika, nije nimalo oštećen. Čovjek se ubrzo potpuno oporavio i nastavio normalno živjeti. Ni jedan liječnik nije mogao objasniti kako se to dogodilo, a ja smatram da se tajna skriva u oštroj pekinškoj zimi zbog koje je kamenje urušenog zida bilo jako hladno, te na neki način zaštitilo zatrpanog čovjeka”, kazao je Yage.

Liu Yage ugledan je liječnik koji je liječio i Milku Mesić i Franju Gregurića Zhu Honghui prije nego što je došao u Europu znao je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, pogotovo za trojku Šuker - Boban ? Prosinečki Chen Wenzi: 'Kada sam stigao u Hrvatsku, postojala su samo jedan ili dva kineska restorana, a danas ih je već trinaest pa je konkurencija velika Hao Lin ne izlazi navečer jer smatra da bi kao strankinja mogla imati problema. Jednom ju je jedan mladić zaplašio, ali nije bilo ništa ozbiljno. Restoran Asia koji vodi Chen-lie Xiaotong najveći je i najkvalitetniji kineski restoran u Hrvatskoj, a klijentelu uglavnom čine strani diplomati i poslovni ljudiOvaj kineski liječnik je, kombinirajući tradicionalnu kinesku i modernu medicinu, do sada liječio mnoge poznate osobe, među kojima Milku Mesić i Franju Gregurića. Yage je studirao i specijalizirao ortopediju u Pekingu, gdje je godinama radio u bolnici. Prvi put je u Zagreb, putem programa razmjene liječnika, stigao 1983. Prije doseljenja u Zagreb radio je kao neokirurg u poznatim njemačkim i švicarskim bolnicama. Prve tri godine radio je na Rebru, a ubrzo se i oženio Hrvaticom, s kojom danas ima devetogodišnje dijete. Yage kaže kako ne poznaje puno svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, što obrazlaže činjenicom da je tu već duže vrijeme te da radi kao stručnjak, dok većina Kineza u zemlji boravi odnedavno i bavi se trgovinom ili ugostiteljstvom. “Većina mojih prijatelja su Hrvati, a Hrvatsku doživljavam kao drugu domovinu. Ovo je mala zemlja, ali veoma lijepa. Ipak, za mene su najveće bogatstvo Hrvatske njezini ljudi, koji su jako dragi i ljubazni. Kada sam prvi put stigao u Hrvatsku, mnogi ljudi su me zaustavljali na cesti i nudili pomoć. Poneki su me čak, iako su me vidjeli prvi put u životu, pozivali na ručak. Moram priznati da takvu toplinu nisam osjetio ni u jednoj drugoj zemlji u kojoj sam radio. Ako imam problema, znam da su tu prijatelje koji bi za mene gurnuli ruku u vatru ”. Yage ističe kako je, dok je radio u Pekingu, imao vrlo dobra primanja, te da je u Hrvatsku došao zato jer Kinezi jako vole pomagati drugima. Prošle godine posjetio je i obitelj u Kini i bio jako sretan, jer je primijetio da ljudi žive znatno bolje i slobodnije nego prije.

“Prije dvadeset godina Kinezima je glavni problem bio kako se prehraniti, a danas moj brat kupuje stan od 120 kvadrata, koji je uređen kao najbolji hotel. Nema više velikih problema ni s vizama prilikom ulaska u Kinu. Ja sam hrvatski državljanin i više nemam kinesku putovnicu, ali sam prošle godine, prilikom posjeta Kini, dobio vizu za ulazak u deset minuta”. Zhu Honghui (35), vlasnik veleprodajnog dućana Ai Hua, stigao je u Hrvatsku tijekom prošle godine. Prije toga je sedam godina boravio u Rumunjskoj, a u Hrvatsku je došao jer smatra kako ima dobre poslovne mogućnosti. Za razliku od rumunjskog, hrvatski jezik mu je vrlo težak, pa ga uopće ne govori. Usprkos tomu, zahvaljujući ljubaznosti i susretljivošću domaćih ljudi, brzo se snašao i pokrenuo posao. Kao jedini problem ističe to što u Hrvatskoj, za razliku od ostalih europskih gradova, kineski dućani nisu na okupu, pa ljudi slabije znaju za njih. Kaže da u Rumunjskoj postoje veliki kineski trgovački centri u koje dolaze i kupci iz susjednih zemalja.

Hrvatska mu se jako sviđa, posebice jadranska obala i more. Voli pratiti sve sportove, a najviše nogomet. Često ide na utakmice u Maksimir, a najdraži su mu derbiji između Dinama i Hajduka. Ističe kako je nogomet u Kini izuzetno popularan, tako da je prije nego što je došao u Europu znao za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, pogotovo za trojku Šuker – Boban – Prosinečki. Upravo preko nogometa stekao je brojne prijatelje u Hrvatskoj. Voli pogledati i košarku, a posljednji put je bio na utakmici između Cibone i Barcelone. Posebno pamti igre Dražena Petrovića, za kojeg tvrdi kako je zasigurno jedan od najvećih igrača svih vremena. Zhu smatra kako su Hrvati izuzetni dobri sportaši i veliki ljubitelji sporta. Bio je jako iznenađen kada je vidio da skoro svaka škola, pa i velik broj parkova, imaju stolove za stolni tenis. Žena i trogodišnje dijete su mu trenutno u Kini na dočeku Nove godine, ali će se ubrzo vratiti u Hrvatsku.

Chen Wenzi (39) došao je u Hrvatsku 1993. a prije toga je dvije godine boravio u Austriji. “Došao sam pomoći svojim sunarodnjacima koji su već imali kineski restoran. Nakon pet godina uspio sam otvoriti i vlastiti restoran “China House” u Zagrebu. Posao mi ide dobro, iako bi mogao i bolje. Naime, kada sam stigao u Hrvatsku, postojala su samo jedan ili dva kineska restorana, a danas ih je već trinaest pa je konkurencija velika. Na početku su Hrvati bili dosta skeptični prema kineskoj hrani, ali kada su je probali, više nisu mogli bez nje. Imam dva sina, od 13 i 18 godina. Obojica idu u hrvatske škole, ali za razliku od mene, nemaju hrvatsko državljanstvo. Mlađi jako voli nogomet i igra za klub “Trnje”. Dobro govori hrvatski, dok stariji uči malo teže. U Hrvatskoj mi se jako sviđa, a Kinu posjetim jednom godišnje. S obzirom na to da majka, sestra i veći dio obitelji živi u Austriji, često idem i njima u posjete. Hrvatska hrana nije loša, a posebno je vole moje kuhari jer se lako spravlja. Osobno mi se najviše sviđaju ćevapi. S ostalim Kinezima u Zagrebu se dosta družim, posebno u posljednje dvije tri godine, jer ih je znatno više nego prije”.

Chenov stariji sin Chen Ming (18) rođen je u Kini gdje je išao u osnovnu školu. U Hrvatsku je došao prije pet godina, a trenutno pohađa četvrti razred matematičke gimnazije. “Ovdje mi se jako sviđa, a najljepše je na moru. Ne govorim dobro hrvatski jer sam dugo živio u Kini. Zbog toga, nakon završene srednje škole, mislim otići studirati informatiku negdje na zapad, ili u Kinu. Nakon diplome se namjeravam vratiti u Hrvatsku. Ovdje sam stekao brojne prijatelje i nikada nisam imao problema. Hrvatska i kineska kultura dosta su različite, ali su ljudi u nekim stvarima slični. Zapazio sam da Hrvati, kao i Kinezi, jako vole pjevati”.

Putem programa kineske vlade prošle godine u Zagreb je stigla i profesorica Hao Lin (30)i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predaje kineski jezik i kulturu. Prije dolaska u Hrvatsku provela je godinu dana u Koreji. Trenutno ima dvadesetak studenata za koje kaže da su marljivi i inteligentni. S obzirom na to da joj je ovo tek prva godina na Filozofskom fakultetu, nada se da će iduće imati još više studenata. Hrvatska kultura joj se čini dosta zapadnjačka i nema puno sličnosti s kineskom, a hrvatski jezik smatra teškim. Ne izlazi navečer jer smatra da bi kao strankinja mogla imati problema. Jednom ju je jedan mladić zaplašio, ali nije bilo ništa ozbiljno. S prijateljima se uglavnom druži na popodnevnim kavama. Polako se privikava i na hrvatsku hranu, ali kaže kako je može jesti najviše dvaput na tjedan. Uglavnom kod kuće sama priprema kineska jela.

Prije četrnaest godina, zajedno s obitelji, u Hrvatsku je stigla i Chen-lie Xiaotong (36). “U Hrvatsku nisam došla izravno iz Kine. Naime, trinaest godina sam živjela u Austriji pa sam stekla i njihovo državljanstvo. Iz Beča smo u Hrvatsku došli poslovno jer je jedan bratov školski prijatelj, inače Hrvat, spomenuo kako u Zagrebu nema pravog kineskog restorana. Tako smo 1989. u Zagrebu otvorili prvi pravi kineski tradicionalni restoran “Asia”. Početkom rata, 1991., otišli smo ponovno u Beč, ali smo se vratili 1994. Sve to vrijeme restoran je i dalje uspješno radio. Danas je to najveći i vjerojatno najkvalitetniji kineski restoran u Hrvatskoj. Našu klijentelu uglavnom čine strani diplomati i poslovni ljudi. Jako nam se sviđa u Hrvatskoj, nikad nismo imali problema, a ljudi su vrlo ugodni i ljubazni. Ako bude sve u redu s poslom, ostat ćemo u Hrvatskoj, iako čovjek nikad ne zna što donosi budućnost. Imamo blizance od dvije pol godine, koji idu u hrvatski vrtić, a trenutno su na praznicima kod bake u Kini. Kinezi se u Hrvatskoj međusobno ne druže previše, uglavnom se drže svoje obitelji”, zaključuje Chen-Lie.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj su 2003. zabilježena 330 kineskih državljana, od toga 60 sa statusom trajno naseljenog stranca, 155 sa statusom stranca na produženom boravku, te 115 s poslovnom vizom. Iako ovi podaci, kao i činjenica da kineski državljani čine samo 5 posto ukupnih ilegalnih ulazaka u Hrvatsku, sugeriraju kako u državi boravi veoma mali broj Kineza, svakodnevno smo svjedoci nicanja novih kineskih dućana i restorana. Najočitiji primjer je zagrebačko naselje Kajzerica gdje je u vrlo kratkom vremenu otvoreno sedam kineskih veleprodajnih dućana i naselje se danas s pravom naziva malom zagrebačkom kineskom četvrti. U dućanima se uglavnom prodaje niskokvalitetna jeftina roba koju najčešće kupuju prekupci iz čitave Hrvatske. Prodavači su Kinezi a hrvatski jezik im je još uvijek stran. Prilikom pokušaja razgovora s vlasnicima i prodavačima dućana, Nacionalovi novinari naišli su na zid šutnje. Na svaki upit koji nije bio povezan s kupnjom odgovarali bi “Ne razumijem” ili “Policija?”.

Osim na Kajzerici, u Zagrebu postoji još nekoliko kineskih dućana koji su, pošto nisu grupirani, teško upadljivi. Toga su svjesni i vlasnici dućana i napominju kako bi bilo puno lakše poslovati kada bi dućani bili na jednom mjestu. Upravo iz tog razloga u skoro svakoj europskoj i svjetskoj metropoli nastale su velike trgovačke kineske četvrti. Kako Hrvatska postaje sve više poslovno interesantna Kinezima, uskoro se u Zagrebu može očekivati prava kineska četvrt. Hrvatska kineskim državljanima koristi i kao usputna stanica pri pokušajima imigrantskog ulaska u zemlje Europske unije. Taj trend krijumčarenja u stalnom je porastu, što jasno pokazuje podatak kako se u prošloj godini broj ilegalnih prelazaka kineskih državljana udvostručio. Kinezi u Hrvatsku uglavnom ulaze preko Srbije u koju im je, zbog političkim razloga, olakšan ulazak. U prošlogodišnjoj velikoj akciji u srpnju uhićena je skupina od 35 Kineza koja se namjeravala morskim putem iz Šibenika domoći Italije. Sličan slučaj, ali s malo dubljom pozadinom, zbio se u studenom prošle godine kada su iz jednog zagrebačkog hotela nestala 34 kineska turista. Dio odgovornosti za taj slučaj leži i na Ministarstvu turizma na čijem je čelu tada bila ministrica Pave Župan-Rusković. Naime, Ministarstvo turizma je 18. veljače 2003. s kineskom Upravom za turizam potpisalo Memorandum o provedbi plana putovanja kineskih državljana, na osnovi kojeg je Hrvatska, uz Maltu, Mađarsku i Njemačku, postala rijetka europska zemlja u koju Kinezi smiju putovati.

Prema tom dogovoru, Ministarstvo turizma i kineska Uprava za turizam u svojim su zemljama natječajem odabrali ovlaštene turističke agencije koji mogu organizirati putovanja u Kinu i Hrvatsku. Tim turističkim agencijama omogućeno je da puno bržom i lakšom procedurom dođu do putnih viza za svoje klijente. To se rješenje nije pokazalo najboljim, jer je prva grupa komercijalnih kineskih turista koja je stigla u Hrvatsku nakon početka primjene sporazuma, umjesto povratka kući, nestala. Nedugo zatim četvorica nestalih Kineza pronađena su u Italiji, što jasno dokazuje kako je ta izgubljena grupa unaprijed planirala iskoristiti putovanje, odnosno lakše dobivanje putnih viza, kako bi imigrirala u zemlje EU-a. Hrvatska ovlaštena turistička agencija famozne grupe bila je dubrovački Elite Travel koji je, prema izjavama direktora agencije Marka Rešetara, u neku ruku i sretan što se takvo nešto dogodilo na prvom putovanju, jer će se morati uvesti bolji i sigurniji kontrolni mehanizmi.

Redovni put dobivanja hrvatski putnih viza za Kineze traje do 30 dana, a da bi je se dobilo mora postajati ovjereno pismo iz Hrvatske ili vaučer o plaćenom hotelu. Od 1. siječnja 2003. Zakon o kretanju i boravku stranaca se, radi prilagodbe zakonodavstvu EU-a, malo izmijenio, tako da kineski državljani s putnom vizom u Hrvatskoj smiju boraviti najviše 90 dana, ali u roku od 6 mjeseci. Do sada je u zakonu stajalo samo da se smije boraviti do 90 dana pa se moglo dogoditi da netko, kada mu istekne 90 dana, ode iz zemlje na dan-dva, vrati se i opet ostane 90 dana. Što se tiče trajnog naseljena, ono se može odobriti strancu koji je najmanje jednu godinu u braku s hrvatskim državljanom ili strancem kojem je odobreno trajno nastanjenje u Hrvatskoj, ili koji je tri godine neprekidno u radnom odnosu. Iznimno se može odobriti i drugim strancima koji su zbog posebnih osobnih ili poslovnih razloga važni Hrvatskoj.

Također, malodobno dijete slijedi roditelja kojem je odobreno trajno nastanjenje. Da bi stranac dobio hrvatsko državljanstvo mora biti punoljetan i imati radnu sposobnost, treba se odreći stranog državljanstva te mora imati neprekidno prijavljen boravak u Hrvatskoj najmanje pet godina. Državljanstvo stranac može steći i prirođenjem, odnosno ako je u braku s hrvatskim državljaninom kojem je odobreno trajno nastanjenje. Iako se u posljednje vrijeme broj Kineza u Hrvatskoj povećao, još uvijek je znatno manji nego u većini europskih zemalja. U 2003. ukupno je u Hrvatskoj registrirano oko 35.000 stranaca, od čega najveći postotak otpada na državljane Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu 330 Kineza ne igra neku značajniju ulogu u strukturi stranaca u Hrvatskoj. Oni u Hrvatsku dolaze uglavnom preko rodbinskog ključa, a tako se i zapošljavaju. Treba spomenuti i činjenicu da je prošle godine protiv kineskih državljana podignuta samo jedna kaznena prijava.

Širom cijelog svijeta Kinezi su 22. siječnja slavili ulazak u Novu godinu. Tom prigodom doček je organizirao i kineski restoran “Asia” i okupilo se mnogo poznatih osoba iz hrvatskog političkog i sportskog miljea. Na meniju je bila tradicionalna kineska hrana, a goste su zabavljali Krunoslav Kićo Slabinac i Paola Jusić. U ponoć su goste tradicionalnom kineskom novogodišnjom pjesmom počastili vlasnici restorana, bračni par Chen-Lie. Na programu su se te večeri našle kineske karaoke i igre, a održana je i humanitarna akcija za nezbrinutu djecu. Među gostima nije bilo Kineza jer oni Novu godinu dočekuju u krugu obitelji.
Kineska Nova godina je dio tradicionalnog Proljetnog festivala koji traje petnaestak dana i unutar kojeg Kinezi obilježavaju razne prigodne blagdane. Nova godina je Kinezima najveći i najznačajniji blagdan. Službeno postoji sedam dana odmora, ali po tradiciji, osobito na selu, novogodišnje slavlje traje i po mjesec dana. Kineska Nova godina pada uvijek između 21. siječnja i 19. veljače, na prvi dan punog mjeseca lunarnog kalendara. Prema kineskom kalendaru, ova je godina u znaku zelenog majmuna. Ona simbolizira vitalnost, pokretnost i intelekt pa se već tradicionalno, zbog sreće i blagostanja, u godini majmuna u Kini doživljava baby-boom. Tradicionalni doček kineske Nove godine započinje svečanom večerom, nakon koje obitelj provodi noć u veselju, igrajući razne igre ili gledajući televizijski program koji je specijalno pripremljen za tu prigodu. Svjetla su upaljena cijelu noć, a u ponoć sve kulminira velikim vatrometom. Drugi dan ujutro djeca bude roditelje a oni ih, kako bi se izbjegla nesreća i nepravda, darivaju novcem u crvenim kuvertama. Tijekom dana posjećuju se rodbina i prijatelji, a praznik završava Festivalom lampiona, koji je ispunjen dekoracijama, pirotehnikom i glazbom.
Početak proslave Nove godine povezan je s legendom o zvijeri nian (na kineskom nian znači godina). U drevno doba u Kini je postojala zvijer po imenu nian koja je tijekom godine živjela na dnu mora, a u novogodišnjoj noći bi izlazila van i gutala ljude, stoku i životinje. Ljudi su zato uoči svake novogodišnje noći bježali u planine kako bi pobjegli nianu. No jedne godine se dogodilo čudo jer se jedan prosjak usudio ostati u selu i suočiti s nianom. Na vrata i prozore zalijepio je crvene papire, zapalio svijeće u kući i izvan nje te napravio zvuk poput vatrometa. Uspio je potjerati niana i od tada se slavi taj dan. Najpoznatije tradicionalno novogodišnje jelo na sjeveru Kine je jiaozi, što bi se moglo prevesti kao “spavajmo zajedno i imajmo sinove”, a to je i dugovječna želja obitelji. Radi se o tijestu punjenom mesom i povrćem koje se kuha u vodi. Na jugu Kine obavezno se jede kolač nian gao, koji simbolizira uspjeh. Nian znači godina a gao visoko, tako da ljudi vjeruju da će im u idućoj godini život ići uzbrdo.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika