Taj brod, sagrađen prije 29 godina, bit će potpuno obnovljen, pregrađen i opremljen prema indijskim zahtjevima.U namjeri da učvrsti svoj položaj dominantne vojne sile u svojoj regiji, Indija je obznanila da je s Rusijom postigla važan vojni sporazum prema kojem će Rusija Indiji prodati moderno opremljen nosač aviona “Admiral Gorškov” za 652 milijuna dolara. Taj brod, sagrađen prije 29 godina, bit će potpuno obnovljen, pregrađen i opremljen prema indijskim zahtjevima. Bit će to najmoćniji brod indijske ratne mornarice. Očekuje se da će ploviti još najmanje 40 godina te indijsku ratnu mornaricu učiniti nadmoćnom svim susjednim mornaricama, a posebno pakistanskoj. To će zacijelo pokrenuti novu rundu utrke u naoružanju između Indije i Pakistana i u pomorskim snagama, nakon nadmetanja u kopnenim snagama, raketnim kapacitetima i nuklearnom oružju.

RAZLOG ZA KUPNJU NOSAČA OD RUSA Nakon što je 1997. 'Vikrant' povučen iz upotrebe, vlada je zaključila da Indiji treba novi nosač aviona, ali da ga ne može sama izgraditi RUSKO OKLIJEVANJE S RASPRODAJOM NOSAČA Rusija se krajem 90-ih potpuno odrekla nosača osim 'Kuznjecova', a ostale je odlučila prodati, ali tako da ne naruši stratešku ravnotežu u svijetu LAŽNA UZBUNA OKO KINESKE KUPNJE Veliku je pozornost u kolovozu 2000. izazvala vijest da je Kina od Rusije kupila nosač aviona 'Kijev', ali Rusi su s njega skinuli svu opremuIndija već ima jedan nosač aviona, ali mnogo manjeg kapaciteta od “Admirala Gorškova”, trećeg nosača aviona u sastavu indijske ratne mornarice otkad je Indija 1947. stekla nezavisnost. Britanski nosač aviona HMS “Hercules” iz II. svjetskog rata ušao je 1957. pod imenom “Vikrant” u sastav indijske flote, bio je malih kapaciteta i zastario pa je 1986. Indija kupila tada još moderni britanski nosač “Hermes”, koji je 1982. kao admiralski brod britanske flote sudjelovao u Falklandskom ratu. No on je bio premale nosivosti. Nakon što je 1997. “Vikrant” povučen iz plovidbe, indijska je vlada zaključila da Indiji treba novi, veći nosač aviona. Čak se planiralo da Indija sama sagradi nosač aviona od 37.000 tona, ali su indijski stručnjaci upozorili da bi to bilo skupo i riskantno jer Indija nema potrebnih znanja za takav posao.

Zato je Indija odlučila kupiti nosač aviona od tadašnjeg Sovjetskog Saveza koji je 70-ih i 80-ih godina širio svoju flotu, koja je po zamisli sovjetskog pomorskog stratega admirala Sergeja Gorškova trebala postati globalni suparnik dotad nadmoćnoj američkoj floti. Kako bi se moglo konkurirati američkoj floti, koja u svom sastavu stalno ima petnaestak aktivnih nosača aviona, planirana je izgradnja sovjetskih nosača aviona, koje SSSR prije nije imao.

Rusija nema veliku mornaričku tradiciju, iako je ogromna zemlja s izlazom na četiri mora, jer su sve to zatvorena mora, nepogodna da budu baza za velike pomorske operacije: Baltik zatvaraju Danska i Norveška, Crno more Turska, Ohotsko more Japan, a Barentsovo more – led. Ipak, sredinom 60-ih i 70-ih SSSR je ambiciozno razvijao svoju mornaricu kako bi ona u oceanima konkurirala američkim eskadrama. U SSSR-u su se gradili veliki oceanski brodovi, sovjetske eskadre počele su izlaziti na oceane, sovjetski su se brodovi počeli pojavljivati tamo gdje su dotad operirali samo američki, a posebno je veliko rivalstvo nastalo u Sredozemlju. SSSR je počeo stvarati pomorske baze u udaljenim zemljama, u Siriji, na otoku Sokotra na ulazu u Indijski ocean, u Vijetnamu.

SSSR je gradio i snažnu podmorničku flotu. U skladu s ondašnjom američkom i sovjetskom nuklearnom doktrinom MAD (Mutual Assured Destruction – Osigurano uzajamno uništenje) SSSR je počeo graditi nuklearne podmornice naoružane nuklearnim balističkim raketama, sposobnim da se prikriju pod površinom oceana i budu neuništiva prijetnja nuklearnim napadom drugoj strani ako ona prva zaprijeti nuklearnim napadom. Te američke i sovjetske podmornice drugoj su strani pokazivale da joj neće pomoći ako prva krene u nuklearni napad, jer će napadnuta strana skrivenim podmornicama uzvratiti udarac. Obje su strane gradile i podmornice za napade na protivničke podmornice i brodove.

Sovjetske pomorske planere najviše je zabrinjavalo to što SAD svoju pomorsku doktrinu gradi na nosačima aviona, koji su središte američkih pomorskih operacija diljem svijeta. Dok je SAD imao petnaestak nosača aviona u operativnom stanju, SSSR je 80-ih tek počeo graditi prve nosače aviona. Jedan od prvih zadataka sovjetske mornarice u slučaju rata trebalo je biti uništavanje američkih nosača aviona. Stoga je izgrađena serija sovjetskih podmornica iz klasa “Granit” i “Antij” (kojima je NATO dao kodna imena “Oscar I” i “Oscar II”). To su podmornice na nuklearni pogon naoružane s 24 krstareće nuklearne rakete dometa 500 km, posebno namijenjene napadima na nosače aviona i prateće brodove. Izgrađene su četiri podmornice tipa “Granit” i 11 podmornica tipa “Antij”: Posljednja među njima proizvedena je 1995., podmornica “Kursk” koja je stradala u poznatoj nesreći u ljeto 2000. Rusija je počela graditi i vrlo moćne brodove s raketnim naoružanjem za napade na druge brodove, pri čemu su američki nosači trebali biti glavni cilj.

Dok je SSSR planirao kako će uništavati američke nosače aviona, gradio je i vlastite. Prvi manji nosači helikoptera tipa “Moskva” mogli su 70-ih nositi i avione za vertikalno polijetanje, a potom su sagrađena četiri nosača aviona tipa “Kijev”? “Kijev”, “Novorosijsk”, “Minsk” i “Baku” ?svaki veći i bolje opremljen od prethodnog. Bili su zapravo kombinacija nosača aviona manjeg kapaciteta i moćne raketne krstarice. Posljednji iz serije, “Baku”, imao je 47.000 tona, 1200 članova posade i nosio je najveći broj aviona. Budući da se ta serija pokazala jako dobrom, sovjetska mornarička komanda krenula je u izgradnju još većih “pravih” nosača aviona, od kojih je jedan ? “Aleksandar Kuznjecov” ? ušao u sastav flote, dok je drugi ? “Varjag” ? zaplovio, ali nikada nije opremljen oružjem, borbenim sustava i avionima.

Već potkraj 80-ih, kad su poboljšani odnosi SSSR-a i SAD-a, Moskva je počela mijenjati svoju pomorsku strategiju, a kad se SSSR raspao, Rusija je potpuno napustila dotadašnju ratnu pomorsku doktrinu izgradnje globalne flote. U ekonomskoj krizi predsjednik Boris Jeljcin procijenio je da Rusiji uopće nije potrebna onolika flota kakva se gradila po doktrini admirala Gorškova, pogotovo nakon prestanka hladnog rata i pri nastojanju Rusije da postane partner SAD-a i zapadnih zemalja. Skresan je vojni proračun, posebno dio za mornaricu (s 15 na 12 posto), jer je ona skupa i u novoj doktrini najmanje potrebna. Jedva je dostajalo za mornaričke plaće, a za izgradnju novih brodova i popravak starih gotovo više nije bilo novca. Prekinuta je čak i izgradnja nosača aviona “Kremlj”. Brodovi su mnogo rjeđe odlazili na manevre. Jedini pravi ruski nosač aviona u operativnom stanju “Admiral Kuznjecov”, nekadašnji ponos ruske flote, isplovio je iz luke posljednjih godina tek nekoliko puta, a njegovi piloti imaju samo po četrdesetak sati letenja godišnje. Smanjuje se drastično i broj brodova u operativnom stanju, u posljednjih deset godina ruska mornarica smanjila je broj brodova za tisuću. I važnih balističkih podmornica sve je manje u operativnom stanju: od 62 iz 1990. godine početkom ovog desetljeća ostalo ih je 18, a samo jedna stalno patrolira ispod oceanske pučine. Mornarica ima samo osam posto potrebnih troškova za održavanje i popravak brodova pa oni hrđaju u lukama Murmanska, Vladivostoka i Sevastopolja. Kakvo je stanje u ruskoj mornarici, pokazala je 2000. katastrofa s podmornicom “Kursk”, koja je greškom posade potonula ispred Murmanska sa 117 članova posade.

Rusija se stoga odrekla nosača aviona. Odlučila je zadržati samo “Aleksandra Kuznjecova”, dok su svi ostali nosači povučeni u drugoj polovici 90-ih. Ležali su zaboravljeni u ruskim lukama, a potom ih je vlada odlučila prodati. No svaka prodaja tako moćnog broda kakav je nosač aviona može promijeniti stratešku ravnotežu u nekom području pa je politički delikatna.

Danas uz SAD, Rusiju i Indiju nosače imaju još i Britanija, Francuska, Španjolska, Italija, Brazil i Argentina. Britanija ima dva mala nosača aviona tipa “Invincible”, ali je najavila izgradnju velikog u ovom desetljeću. Francuska je donedavno imala dva nosača aviona, “Clemenceau” i “Foch”, ali je prvi povukla a drugi prodala Brazilu, jer je dovršen moderan nosač aviona “Charles de Gaulle”. On još nije u u upotrebi zbog puknuća propelera na prvoj pokusnoj plovidbi i požara u brodogradilištu u Nantesu. Španjolska također ima dva nosača aviona, stari “Dedalo (bivši američki “Cabot”) i moderni “Principe de Asturias”, Italija ima mali “Giuseppe Garibaldi”, Brazil bivši francuski “Foch” koji je dobio ime “Sao Paulo”, dok je “Minais Gerais” povučen. Argentina je imala stari nosač “25 de Mayo”, nekadašnji britanski “Colossus”, koji se za Falklandskog rata nije usudio isploviti iz svoje argentinske baze a i sada je neaktivan. Nakon II. svjetskog rata nosače su imale i Australija, Kanada i Nizozemska. Japan je između dva svjetska rata imao snažnu flotu nosača čiji su avioni 7. prosinca 1941. napali Pearl Harbor, ali su doživjeli težak udarac u bitki kod Midwaya. I Njemačka je u II. svjetskom ratu htjela izgraditi nosač aviona. No te zemlje sada nisu zainteresirane za nosače. No jedna nova sila jest ? Kina.

Kineski vojni planeri već dugo razmišljaju o nabavi ili izgradnji nosača aviona, jer smatraju da bez toga ne mogu uspostaviti stratešku ravnotežu na moru, a bez nje ne mogu izvesti potencijalno najvažniji zadatak, invaziju na Tajvan. Tajvan brane Amerikanci koji na Dalekom istoku drže goleme pomorske snage. Za SAD je u obrani Tajvana presudna pomorsku nadmoć na Dalekom istoku. Amerikanci imaju stalno spremne dvije eskadre s nosačima aviona, koje operiraju iz baza u Japanu. I Tajvan gradi svoju mornaricu, početkom 90-ih kupio je šest francuskih fregata? zbog čega se nedavno u Francuskoj bivšem ministru vanjskih poslova Rolandu Dumasu sudilo za korupciju.

Kina nema tehnoloških mogućnosti da sama gradi moćne brodove pa se priklonila kupnji od Rusije. Već je prije Kina od Rusije kupovala brojne fregate i podmornice, a sredinom 90-ih i razarače tipa “Sovremenij”. Poseban poticaj Kini je dala kriza početkom 1996., kad je održavala velike manevre kraj svoje obale preko puta Tajvana, a Amerikanci su, plašeći se da je to priprema za invaziju, poslali nosače aviona “Independence” i “Nimitz” da prođu kroz Tajvanski tjesnac.

Kineskom vojnom vodstvu tada je postalo jasno da mora ojačati svoje pomorske snage želi li se spremiti za invaziju Tajvana, pa je 1998. odlučeno da se kupe dva ruska razarača tipa “Sovremenij”, moćni brodovi koje je SSSR konstruirao početkom 80-ih i počeo ih isporučivati svojoj floti početkom 90-ih. To je brod dug 156 metara od 7600 tona, snažno naoružan za borbu protiv pučinskih brodova. Ima iznimno snažne rakete NATO-ove oznake “Sunburn”, koje mogu uništiti neprijateljski brod iste veličine na daljini od 130 km. Takav brod s nekoliko pogodaka može uništiti i američki nosač aviona, a njegove rakete i elektronski sustavi mogu probiti i američki obrambeni raketno-elektronski sustav “Aegis”, što ga imaju američke krstarice iz flotnih sastava, koje štite nosače aviona. To je velika prijetnja američkim brodovima, jer se nakon kineskih podmornica pojavilo kinesko plovilo opasno za Amerikance.

Ta kineska nabavka potakla je Tajvan da nabavi podmornice iz Njemačke i zatraži dodatne brodove iz SAD-a pa je američki predsjednik Bush odobrio prodaju razarača opremljenih sustavm “Aegis” Tajvanu. Kina je odgovorila nabavom dodatnih podmornica iz Rusije, a u diplomatskim krugovima tvrdilo se da je Kina pokazala interes i za kupnju nekog od još moćnijih ruskih ratnih brodova, pa i nosača aviona, koji bi zaista promijenio stratešku ravnotežu. Tvrdilo se da je Kina bila zainteresirana za kupnju nosača i drugdje, ali od zapadnih zemalja nije mogla dobiti nijedan jer to Amerikanci ne bi dopustili. Čulo se da je Kina bila zainteresirana za kupnju nekog davno odbačenog nosača iz II. svjetskog rata, koji propada na odlagalištu starih brodove, i to samo da kineski konstruktori vide kako je konstruiran, što bi što bi im koristilo ako Kina odluči sama graditi nosač aviona.

Veliku je stoga pozornost izazvala vijest objavljena u kolovozu 2000. da je Kina od Rusije kupila nosač aviona “Kijev”. No američki se vojni zapovjednici nisu zabrinuli jer su Rusi s “Kijeva” skinuli sve oružje, svu elektronsku opremu, strojeve i odlučili ga prodati u inozemstvu kao staro željezo. Najveću cijenu za to željezo dala je kineska tvrtka. Nosač aviona dovučen je te godine u veliku kinesku luku Tjencin. Kineska tvrtka “Tianma”, koja se bavi demontažom brodova i prodajom starog željeza, platila je za tu olupinu 8,4 milijuna dolara. Nakon kupnje u Kini se predlagalo da se brod ne razreže nego da se ponovno opremi motorima, oružjem, elektronskom opremom i avionima, no kineska vojska odbacila je to kao preskup i za kinesku tehnološku razinu nemoguć zadatak.

Nekoliko mjeseci poslije u Kinu je stigao i nosač aviona “Minsk”, također bez naoružanja, opreme i motora, ali nije razrezan nego je u kineskoj luci Senzhen nedaleko od Hong Konga pretvoren u ? zabavište. Nosač su kao staro željezo kupili kineski poslovni ljudi i osnovali tvrtku “Minsk Aircraft Carrier Industry Company Ltd.”. Za brod su platili 5 milijuna USD i za još 28 milijuna opremili ga raznim atrakcijama. U potpalublju, u nekadašnjem skladištu torpeda, sada je kinodvorana, u drugim dijelu broda muzej o sovjetskoj mornarici gdje su vodiči Ruskinje. Na palubi su zabavni automati, trgovine sa suvenirima. Od oružja su ostala samo dva aviona MiG-23 koji više ne mogu poletjeti i replike protubrodskih raketa, ali i mali top koji ispaljuje drvene metke kojima djeca mogu gađati balone, što ih ispušta automatski uređaj. I treći brod iz te klase, “Novorosijsk”, prodan je kao staro željezo u Južnu Koreju, ali je poslije preprodan rezalištu u Kini. Od četiri slavna broda sovjetske mornarice samo je “Baku” izbjegao takvu žalosnu sudbinu.

Budući da je raspadom SSSR-a Baku postao glavni grad neovisnog Azerbajdžana, brodu je promijenjeno ime u “Admiral Gorškov”. On je od brodova klase “Kijev” ostao najduže u sastavu ruske mornarice, ali su i njega smatrali suvišnim pa je 1998. povučen, ali nije bio prodan u staro željezo jer su potkraj 90-ih počeli razgovori s Indijom koja ga je htjela kupiti. Ruska vlada procijenila je da ta prodaja, budući da Indija već ima nosače aviona, neće dramatično promijeniti ravnoteže na Indijskom oceanu. Indija je značajan ruski politički i trgovački partner, a već dugo najveći kupac ruskog oružja i vojne opreme. No kad se počelo razgovarati o prodaji “Gorškova”, indijska je strana zatražila znatne preinake. Sa broda su skinute rakete, koje su mogle nositi i nuklearne bojne glave, ali su znatno povećani njegovi zrakoplovni kapaciteti, jer će brod, koji je prije mogao nositi samo avione za vertikalno polijetanje, s novom pistom biti osposobljen da nosi 12 lovačkih aviona MiG-29.

Dogovorena je kupnja broda i tridesetak aviona MiG-29. Brod će se u sastavu indijske ratne mornarice naći potkraj 2007. i ? ma što ruska vlada govorila ? ipak znatno promijeniti stratešku situaciju u Indijskom oceanu, pa i na širem području Dalekog istoka. Svjetskim morima i dalje će dominirati američki nosači aviona, ali u mogućem regionalnom sukobu u južnoj Aziji Indija će na moru biti najmoćnija. Nijedna druga zemlja iz tog područja nema nosače aviona. Čak ni Kina, koja je zasad odustala od nosač aviona procijenivši da njena mornarica još nije toliko razvijena da integrira to moćno plovilo. Indija, naprotiv, već ima 140 brodova, od toga 26 razarača i fregata.

Ako Kina ipak kupi nosač aviona, upravo joj se ovog trenutka za to pruža izvrsna prilika: jedan nosač aviona od Božića se može kupiti ? na Internetu. Riječ je o posljednjem nosaču aviona iz II. svjetskog rata koji je još u plovnom stanju, a do prije dvije godine bio je u aktivnoj službi. Ponuđen je na prodaju preko internetske dražbovaonice eBay, a vlasnici očekuju 3 milijuna dolara. Zainteresirani su bogataši koji bi ga kupili kao skupu igračku, trgovci starim željezom, poduzetnici koji osnivaju zabavne parkove, a navodno će se u nadmetanje uključiti i društvo bivših mornara s tog broda koji ga žele sačuvati od rezališta. Težak je 16.000 tona a 1944. je izgrađen u britanskom brodogradilištui 1945. ušao u britansku ratnu flotu pod imenom HMS “Vengeance”. Operirao je po Sredozemlju i Dalekom istoku a 1947. ga je britanska mornarica prepustila australskoj, koja ga je preimenovala u HAMS “Melbourne”. Sredinom 50-ih kupila ga je brazilska ratna mornarica pa je dobio ime “Mineas Gerais”. Pri posljednjoj modernizaciji prepravljen je u nosač helikoptera. Dugo je bio admiralski brod brazilske ratne mornarice i najjača njena plovna jedinica sve dok nedavno Brazil nije nabavio bivši francuski nosač “Foch”. “Mineas Gerais” usidren je od 2001. i nedavno prodan poduzetnicima koji ga sada prodaju preko Interneta.