Objavljeno u Nacionalu br. 432, 2004-02-24

Autor: Saša Kosanović

NEOBJAVLJENE FOTOGRAFIJE SEKS SIMBOLA 20. STOLJEĆA

Berlinska izložba o newyorškim godinama Merilyn Monroe

U Berlinu jeparaleno s izdavanjem monografije postavljena izložba fotografija Marilyn Monroe Sama Shawa, fotografa specijaliziranog za slavne osobe i filmskog producenta

Knjiga pod naslovom "Marilyn ? njujorške godine" sadrži 160 fotografija, od kojih više od 100 nikada nisu viđene.Knjiga pod naslovom "Marilyn ? njujorške godine" sadrži 160 fotografija, od kojih više od 100 nikada nisu viđene.U Njemačkoj je 30. siječnja izdana knjiga većinom neobjavljenih fotografija možda i najvećeg seks simbola 20. stoljeća, nezaboravne Marilyn Monroe. Knjiga pod naslovom “Marilyn ? njujorške godine” sadrži 160 fotografija, od kojih više od 100 nikada nisu viđene. Veliki broj tih fotografija može se vidjeti i na izložbi u pomodnom berlinskom “Einstein caffeu”, multimedijalnom mjestu na kojem se održavaju razne izložbe, koncerti, prezentacije knjiga i sl.
Autor fotografija je 1999. preminuli fotograf, kipar i slikar Sam Shaw, koji je fotografsku karijeru započeo 40-ih snimajući, među ostalim, rudare u zapadnoj Virginiji i glazbenike u New Orleansu. Shaw je 50-ih godina bio autor brojnih naslovnica magazina Life i Look. Kritičari ga smatraju jednim od najvažnijih autora fotografije u brojnim filmovima 50-ih. Kasnije se okušao i kao producent u filmovima Johna Cassavetesa. Nakon Shawove smrti u 87. godini života, u kaosu arhive koju je ostavio, fotografije Marilyn Monroe otkrio je autorov sin Larry i izdao ih u poznatoj njemačkoj izdavačkoj kući Lardon Media, koja je dotad objavljivala slične knjige s fotografijama iz života Romy Schneider i Franka Sinatre.
Shaw je autor i najpoznatije fotografije Marilyn Monroe, na kojoj njezinu bijelu haljinu podiže povjetarac iz otvora podzemne željeznice, koja je ovjekovječena i u filmu “Sedam godina vjernosti”. Shaw je fotografije iz knjige snimio u razdoblju između 1954. i 1957. Bio je prijatelj i glumice i dvojice njenih supruga ? pisca Arthura Millera i jednog od najvećih igrača bejzbola, Joea DiMaggia. Upoznali su se i sprijateljili dok je 1952. Shaw radio fotografije Marlona Branda, tijekom snimanja filma “Viva Zapatta”. Evo kako Shaw opisuje taj susret: “Kada sam prvi put sreo Marilyn, bila je nepoznata mlada djevojka. Bila je pod ugovorom 20th Century Foxa. Privremeno? na probnom roku od dva mjeseca. Draga djevojka, draga mlada žena. Vozila me na lokacije snimanja.”
O razlozima koji su ga motivirali za snimanje još uvijek relativno nepoznate glumice Shaw je rekao: “Samo sam htio pokazati ovu fascinantnu ženu, nezaštićenu, na poslu, izvan scene, dijeleći njene trenutke slave i kakva je često bila ? sama.” U knjizi se nalazi vrlo malo teksta, desetak kratkih rečenica u kojima o glumici govori Shaw ili citata same Marilyn. Te rečenice otkrivaju slojevitost njenog karaktera i govore o tome kako se teško nosila sa slikom koju su o njoj stvorili mediji i filmovi: “U stvari sam vrlo nesretna žena. Sve te gluposti oko stvaranja legende o meni, sav taj glamur i popularnost. Na neki način ja sam uvijek razočaravala ljude. Slava je uzrok samo privremenoj sreći. Nikada te ne ispunjava do kraja.”
Iako iz tih glumičinih riječi izvire sva bol koju je nosila u sebi i koja je i rezultirala njenim samoubojstvom, kao i otpor prema vlastitoj slici u javnosti, javno te slabosti nije često pokazivala. Prema riječima Sama Shawa, Marilyn Monroe je bila opsjednuta željom da se svidi takozvanim običnim ljudima, odnosno da održi iluziju sebe kao nedodirljive predivne filmske dive. “Nije se osjećala lijepom ? prirodno lijepom poput Elizabeth Taylor”, rekao je Shaw opisujući kako je prije dolaska službenog šminkera, koji ju je pripremao za snimanje, tri sata trošila sama se šminkajući kako bi pokrila sjenu vlastitog nosa koji je smatrala previše ? krumpirastim.
Shaw je izjavio kako joj je jednom takvom prigodom rekao: “Marilyn, kada te ja fotografiram, ne želim fotografiju lijepe djevojke. Ja samo želim snimiti zvijezdu na poslu. Želim snimiti na koji se način zvijezda stvara ? i lijepe i ružne i neuredne kose. Želim pokazati transformaciju iz profesionalne ljepotice u profesionalnu glumicu.” Marilyn mu je odgovorila u svom stilu: “Sam, vanjski svijet želi me vidjeti glamuroznu, moji me obožavatelji žele takvu vidjeti. Neću ih iznevjeriti.”
I doista, Norma Jean Mortensen, poznatija kao Marilyn Monroe, kada je glamur u pitanju nije iznevjerila svoje obožavatelje. I glamura i tračeva dala im je previše. Amerika i cijeli svijet pratili su nju i njene slavne supruge i ljubavnike, poput američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, ali i njegova brata Roberta, puno više nego što je njena ranjena ličnost mogla podnijeti. Kraj je svima poznat ? smrt u 36. godini života, 5. kolovoza 1962., pod navodno nerazjašnjenim okolnostima, iako je službeno objavljeno da je počinila samoubojstvo prevelikom dozom sredstava za smirenje. “Katkad mi se čini kako bi bilo dobro izbjeći starost i umrijeti mlad, ali tada nikada ne bi završio svoj život, zar ne? Nikada ne bi u stvari saznao tko si”, rekla je malo prije smrti Marilyn Monroe.
Tajna njene seksualnosti očito i danas rasplamsava mušku maštu, a knjiga “Marilyn ? njujorške godine”, koja u Njemačkoj košta 30 eura, i fotografije u njoj, koje prikazuju glumičinu svakodnevicu viđenu očima slavnog fotografa, možda će na tu temu baciti novo svjetlo. Na pitanje zašto mit o seksepilu Marilyn Monroe još uvijek traje, sredinom 90-ih Shaw odgovara: “Mislim da glavni razlog za to što je njen mit svakim danom postajao sve veći i pretvarao se u legendu koja je stalno rasla nije tragedija njenog života. To je radost djevojčice u njoj: ona predstavlja radosne trenutke drhtave, prestrašene žene. Najvažnije, ona predstavlja slobodu koju djeca imaju danas, samo je bila 15 ili 20 godina ispred vremena i zato je morala platiti veliku cijenu za svoju slobodu?”

VEZE S KLANOM KENNEDY Bila je prijateljica s predsjednikom Kennedyjem, a pričalo se da je bila ljubavnica njemu i njegovu bratu RobertuSMRT POD SUMNJIVIM OKOLNOSTIMA
Liječnik je smrt proglasio samoubojstvom pilulama za spavanje, ali one nisu pronađene u želucu

Američki erotski magazin Playboy, pripremajući se za kraj stoljeća, napravio je anketu o tome tko je bila najveća seks bomba 20. stoljeća. Rezultat nije nikoga iznenadio: premoćno je pobijedila Marilyn Monroe, plavokosa američka ljepotica koja je tragično preminula 5. kolovoza 1962. u 36. godini života. Marilyn Monroe je bila pojam seksepilnosti ne samo za vrijeme svog života, nego i nakon smrti. Bila je najzaslužnija što je stvoren mit o plavokosim ljepoticama te i danas plavojke, prilikom ovakvih izbora, imaju više uspjeha od žena drugih boja kose. Ona je danas simbol za plavokosu filmsku divu, iako prirodno nije bila plavuša. O njoj je napisano mnoštvo knjiga, članaka, ali i ozbiljnih socioloških i psiholoških studija, jer je Marilyn Monroe postala i simbol za tragičnu sudbinu koju mogu doživjeti i najslavnije žene Hollywooda, jer ih filmski svijet mrvi i uništava. Na listi najseksepilnijih žena 20. stoljeća iza Marilyn Monroe na drugom mjestu je također plavokosa prsata američka filmska glumica Jayne Mansfield a potom slijede Amerikanka Raquel Welch, francuska seks bomba Brigitte Bardot, najpoznatija manekenka i supermodel današnjice Cindy Crawford, talijanska ljepotica Sophia Loren, hollywoodska diva britanskog porijekla Elizabeth Taylor, plavokosa prsata televizijska glumica Pamela Anderson, danas već pomalo zaboravljena Bo Derek i najstarija među njima, vrsna hollywoodska glumica tridesetih godina Jean Harlow.
Pažljivi analitičari ovog popisa smjesta će uočiti da je Marilyn Monroe i za ovu anketu postavila kriterije, jer je još nekoliko ljepotica izabranih na listi samo zbog toga jer pripadaju njenom tipu plavokose ljepote, kao što su Jane Mansfield, Jane Harlow ili Pamela Anderson. Za Pamelu Anderson novinari otvoreno kažu da je “Marilyn Monroe devedesetih godina” te na njenom primjeru pokazuju koliko i 36 godina nakon smrti Marilyn Monroe utječe na masovnu kulturu. Marilyn Monroe rodila se l. lipnja 1926. u Los Angelesu. Pravo joj je ime bilo Norma Jean Mortenson/Baker. Nikada nije upoznala oca, jer je njenu majku napustio prije nego što se rodila. Majka je bila mentalno nestabilna pa je završila u umobolnici. Dok je bila sasvim mala, odgajala ju je tetka a odrastala je u sirotištima ili u privremenim obiteljima. Kasnije je tvrdila da je doživljavala ponižavanja i napastovanja a prvo se dogodilo kad je imala samo osam godina. Da bi se izvukla iz tog života, sa samo 16 godina se udala za 21-godišnjeg Jamesa Doughertyja, ali je u braku bila kratko jer je muž otišao u rat na Pacifik. Godine 1942. se zaposlila u jednoj tvornici u Burbanku. Tamo ju je fotografirao neki vojni fotograf za promociju ratnog angažmana a nakon što je slika objavljena, zaključila je da bi na taj način mogla napraviti karijeru, ili kao fotomodel ili – što je posebno željela – kao filmska glumica. Rado je pozirala fotografima, čak i razodjevena, a neki od poznanika u to doba tvrdili su da je bila i vrlo slobodna u ljubavnom životu.
Usprkos tome što su njene fotografije postale dosta popularne, posebno među vojnicima, u početku nije imala sreće u naporima da započne filmsku karijeru. Nakon mnogo pokušaja i motanja po filmskim studijima, druženja s producentima i drugim filmašima, tek 1947. je dobila prvu malu ulogu u filmu “Dangeorus Years”. Sljedeće godine slijedila je druga mala uloga. Bile su to teške godine za nju, jer od zarade fotomodela i starlete gotovo nije mogla preživjeti pa se hranila sa sendvičima i kravljim sirom. Tek je 1950. dobila dvije malo bolje epizodne uloge, u filmovima “Sve o Evi” i “Džungla na asfaltu”, gdje je pokazala da ima talenta. Producentska kuća Fox ponudila joj je ugovor i počela je zarađivati za nju ogromnih 450 dolara tjedno. No ona je sama učinila nešto zbog čega je zaslužna što je od epizodistice i starlete postala velika zvijezda. Neke njene stare polunage fotografije pojavile su se na jednom kalendaru a da to nitko nije znao. Primijetila je da se kalendar dobro prodaje pa se je dosjetila da od toga napravi skandal. Otišla je u marketinški odjel svoje producentske kuće i agentima predložila da prezentiraju javnosti kako su to njene fotografije.
No oni su odbili prijedlog, tvrdeći da je bolje da se o tome ne zna ništa, jer će joj upropastiti karijeru. Međutim, ona je mislila drukčije i diskretno je novinarima otkrila cijelu priču. Nakon objavljivanja je izbio skandal koji joj nije naudio, već pomogao. Prodaja kalendara je enormno porasla, o njoj se počelo pisati, preko noći je postala najpoznatija starleta Hollywooda i dobila glavne uloge u nekoliko spektakularnih filmova. Postala je zvijezda filma “Muškarci vole plavuše” 1953. i američki seks simbol 50-ih. Slijedili su filmovi “Kako se udati za milijunaša”, “Niagara”, “Autobusna stanica”, “Rijeka bez povratka” i “Sedam godina vjernosti”, u kojima je pokazivala svoju ljepotu, ali i svoj veliki prirodni glumački talent. Pojedine scene iz tih filmova postale su klasične kao, primjerice, ona iz “Sedam godina vjernosti”, gdje joj zrak iz otvora tunela podzemne željeznice podiže široku, bijelu haljinu. Godine 1953. izašao je i prvi broj erotskog magazina Playboy u kojem je objavljena jedna njena naga fotografija što je i magazinu i njoj pomoglo u dodatnom uspjehu. O njoj su se još više raspisali tračerski novinari, posebno nakon što je ušla u jedan od najspektakularnijih ondašnjih brakova. Udala se za tada najpoznatijeg igrača baseballa Joea DiMaggija. Brak je trajao samo devet mjeseci, ali i za to kratko vrijeme je očarala DiMaggija. On joj je ostao privržen i nakon što su se razveli a i nakon njene smrti pa je tri puta tjedno, sve do svoje smrti, slao crvene ruže na njen grob.
Nakon prvotnog uspjeha bila je nezadovoljna samom sobom i likom koji je postala. U filmovima su je najčešće prikazivali kao neku glupavu, plavokosu ljepoticu koja ništa ne zna i koja je jedino predmet muške požude. Takve je uloge izvrsno igrala, ali s njima nije bila zadovoljna. Zato se sredinom 50-ih iz Hollywooda preselila u New York i to iz dva razloga. Kao prvo, željela je polaziti tada najbolju glumačku školu Actors Studio, koju je vodio slavni Lee Strasberg. Kao drugo, željela je biti bliže čovjeku u kojeg se zaljubila, slavnom kazališnom piscu Arthuru Milleru. Oni su se 1956. vjenčali i u braku su proveli pet godina. Nezadovoljna karijerom i svojim životom, napravila je stanku od dvije godine. Na film se vratila 1959. komedijom “Neki to vole vruće”, u kojoj se ponovno istakla izuzetnim glumačkim umijećem, ali ponovno u ulozi glupave plavojke. Slijedila su još samo dva filma a posljednji je bio “Neprilagođeni” iz 1961., sniman prema priči supruga. Tamo se, navodno, dogodila jedna tragična stvar. Silno je željela dijete, ali je zbog nekog nesretnog pada tijekom snimanja trudna Marilyn Monroe pobacila. Tada se i razvela od Millera.
Umrla je 5. kolovoza 1962. u tajanstvenim okolnostima. Nađena je mrtva u spavaćoj sobi u novoj kući u Los Angelesu u 3.40 sati izjutra. Sudski liječnik je ustanovio da je umrla od prevelike doze tableta za spavanje i izjavio da je riječ o samoubojstvu. No kasnije se tvrdilo da je s nalazom bio sumnjiv, jer u njenom želucu nisu nađene tablete pa se smatralo da ju je netko ubio, uštrcavši joj u krv injekciju sredstava za spavanje. Oni koji su je poznavali tvrde da nije imala nikakvih suicidalnih namjera, da je bila dobro raspoložena, iako je njen psihijatar tvrdio da je bila u prilično depresivnom stanju. Tvrdilo se da su te noći oko njene kuće viđeni neki sumnjivi muškarci pa su se pojavile tri različite verzije njene smrti: neki su tvrdili da je policijski izvještaj točan i da je počinila samoubojstvo, drugi da je umrla nepažnjom, jer ju je mučila nesanica pa je uzela previše sredstva za spavanje, dok su treći tvrdili da je – ubijena. Oni koji su bili skloni ovoj posljednjoj verziji počeli su širiti priče kako iza njenog ubojstva stoji klan Kennedy. Ona je bila prijateljica s američkim predsjednikom Johnom Kennedyjem a tvrdilo se da mu je bila i ljubavnica. No čule su se tvrdnje da je bila i ljubavnica njegovog brata, tadašnjem ministra pravde Roberta Kennedyja. Smatralo se da je ubijena zbog toga jer je željela javno progovoriti o tim vezama. Oni koji su je poznavali tvrde da je takva verzija neistinita i samo zbog toga jer je Marilyn Monroe bila uvijek krajnje diskretna kada je njen buran ljubavni život bio u pitanju.
Nakon smrti njen mit se još i povećao. Mnoge glumice su pokušale zauzeti njeno mjesto ali niti jednoj nije uspjelo. Svi koji su je poznavali tvrdili su da je bila izuzetno inteligentna osoba koja je dobro razumjela svoj položaj. Uloge glupavih plavojka na filmu a pokatkad i u životu, igrala je da bi stigla do uspjeha, ali takva nije bila u stvarnom životu. No svjesna svoje situacije, znala je da je njen ondašnji imidž bio jako krhak i stalno je govorila kako je ona “građevima bez temelja”. Zato je upisala glumačku školu da jednom, kada više neće moći biti samo seksualni simbol, može nastaviti raditi kao glumica. Bila je svjesna svoje krhkosti i to se vidjelo i na ekranu. Gledatelji su to prepoznali pa su je zbog toga i voljeli. Iako se mijenja i moda i pojam ženske ljepote i trenutno se cijene mršave visoke manekenke nego glumice pedesetih godina raskošnih oblika i dubokog dekoltea, na tradiciji njene ljepote i danas mnoge mlađe glumice nastoje graditi svoje karijere. Nije takva samo Pamela Anderson, koja svojom figurom podsjeća na Marilyn Monroe, nego i druge mlade glumice današnjice, primjerice Cameron Diaz pa čak i zvijezda televizijske serije “Prijatelji” Jennifer Aniston.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika