Najviše žena, logično, dolazi iz redova najbrojnije stranke u Hrvatskom saboru, čak petnaest, a potpredsjednica Kluba zastupnika HDZ-a Marija Bajt smatra da je važan konačan broj zastupnica, a ne procedura kojom su ušle u parlament.Trideset i četiri hrvatske političarke postale su saborske zastupnice u novom sazivu Hrvatskog sabora. Većina zastupnica zadovoljna je postotkom od 23 posto žena pa Katarina Fuček iz HDZ-a broj kolegica u Saboru smatra veoma pozitivnim napretkom u hrvatskoj politici, no neke žene nisu odviše optimistične: “To je minimalni pomak od prošlog saziva, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je dobar dio kolegica u Sabor ušao tek kao zamjena za muške kolege koji su otišli na druge funkcije”, kaže Marija Lugarić iz SDP-a, a njezina stranačka kolegica Željka Antunović dodaje: “Kad smo kao stranka prije devet godina započeli kampanju za žene u politici, u početku smo bili prozivani da se ponašamo afežeovski, ali korak po korak uspjeli smo povećati broj žena političarki, i to ne samo u svojoj stranci. Krajnji rezultat je da se možemo mjeriti sa zemljama stare demokracije, da nas uspoređuju sa Švedskom ili Njemačkom.”

ŽELJKA ANTUNOVIĆ O ŽENAMA U SDP-u 'Kad smo kao stranka prije devet godina započeli kampanju za žene u politici, optužili su nas u početku da se ponašamo afežeovski' INGRID ANTIČEVIĆ-MARINOVIĆ 'Nemoguće je formirati ženski lobi s kolegicama iz vladajuće stranke jer žene u HDZ-u mogu voditi politiku isključivo pod muškim uvjetima' DOROTEA PEŠIĆ-BUKOVAC 'Imala sam vlastitu tvrtku koja se bavila opremanjem turističkih objekata, ali prodala sam je kad sam doznala da ću u Sabor'Najviše žena, logično, dolazi iz redova najbrojnije stranke u Hrvatskom saboru, čak petnaest, a potpredsjednica Kluba zastupnika HDZ-a Marija Bajt smatra da je važan konačan broj zastupnica, a ne procedura kojom su ušle u parlament: “U redovima naše stranke došlo je do smjene stare generacije, ostalo je vrlo malo nas ‘starih’, a kolegice koje su ušle u Sabor iskazale su se kao vrlo aktivne u područjima svog djelovanja. Zamjene i premještanja događaju se u svim strankama.” Povećan broj žena u Saboru govori i o stavovima hrvatskog društva o ženama političarkama, o čemu Jagoda Majska-Martinčević iz HDZ-a kaže: “Kao što ni inače ne vjerujem u podjele na ‘muške’ i ‘ženske’ poslove, isto tako smatram da žene i muškarci mogu potpuno ravnopravno sudjelovati u političkom životu zemlje.”

Predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol iz SDP-a vjeruje da će broj zastupnica u Saboru općenito utjecati na hrvatsko društvo i to na način da se žene više uključuju u tradicionalno “muško” zanimanje. Liječnica Lucija Čikeš iz HDZ-a u politici je aktivna već 14 godina, a posljednjih dvanaest godina ravnateljica je Centra za rehabilitaciju djece i odraslih ometenih u razvoju “Mir”. “Da bi se žena bavila politikom, potrebno je mnogo snage i energije jer treba zadovoljiti obje strane, privatnu i profesionalnu. U toj dilemi žena se najčešće odlučuje posvetiti onome što joj je milije i draže, a to je obitelj. Ja sam se uspjela organizirati tako da se mogu baviti objema”, objašnjava.

Mladoj zastupnici Jeleni Pavičić-Vukičević iz SDP-a zastupnička dužnost prvo je radno mjesto u životu: “Diplomirala sam komparativnu književnost i kroatistiku i dvije godine honorarno radila u Leksikografskom zavodu. Želim ostati u politici, ali to mi nije imperativ – spremna sam jednog dana svoje mjesto prepustiti nekome drugome i vratiti se u svoju struku. Smatram to normalnim životnim razvojnim putem. Posao saborske zastupnice je naporan, k tome sam i mlada majka, ali svaka zaposlena mlada žena danas ima sličan tempo života, možda i teži. Jako je malo žena koje rade samo osam sati dnevno i nakon toga odlaze kući i posvećuju se svojoj djeci.”

Baka troje unučadi, Ivana Sučec-Trakoštanec iz HDZ-a u politici je već punih četrnaest godina, a u nju je ušla – slučajno: “Godine 1990. jedne subote sam u trenirci sjedila u kući kad su došli kolege i ponudili mi funkciju koju je prethodno odbilo pet muškaraca. Radilo se o funkciji predsjednika izvršnog vijeća bivše općine Križevci i predsjedniku kriznog štaba. Do ponedjeljka sam razmišljala i na kraju pristala. Nakon toga sam sama išla na pregovore u obližnju vojarnu u sastavu varaždinskog korpusa JNA i plod mojih pregovora sa zapovjednikom vojarne bio je da smo ušli u nju puno prije Bjelovara, Koprivnice i Varaždina.”

Riječanka Dorotea Pešić-Bukovac u politiku je došla iz poduzetništva: “Uvijek sam željela studirati arhitekturu u Zagrebu, ali moja ljubav je bila u Rijeci, pa sam ovdje upisala građevinu jer je to bilo slično. Dogurala sam i do apsolventskog statusa, ali nikad nisam završila studij. Nakon što sam radila u jednoj tvrtki iz Delnica, 1994. sam otvorila vlastitu tvrtku koja se bavila opremanjem turističkih objekata, a prošle godine, kad sam znala da ću postati saborska zastupnica, prodala sam tvrtku jer smatram da se čovjek mora posvetiti samo jednom poslu.” U IDS-u je od 1995., a politikom se aktivnije počela baviti 2001. kao gradska vijećnica u Rijeci. “Dotad sam imala stranačke funkcije koje mi nisu donosile nikakvu financijsku korist, čak štoviše sama sam financirala sebe, svoj rad i stranku. Svako svoje putovanje u Pulu ili Pazin plaćala sam sama, ali me stranka tijekom godina slala na različite seminare na kojima sam se dodatno politički obrazovala. Nije sve u novcu”, dodaje današnja potpredsjednica IDS-a.

Odluku o političkom angažmanu diplomirana inženjerka kemije Mirjana Brnadić iz HDZ-a donijela je lako: “Čitav svoj radni vijek provela sam u državnim službama, točnije u javnom zdravstvu: isprva kao sanitarni inspektor, pa vodopravni inspektor, zatim inspektor zaštite okoliša, stručni suradnik u Hrvatskim vodama i na kraju kao ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo. Kad kao majka više nisam imala velik angažman u obitelji jer mi je sve troje djece odraslo, poželjela sam pridonijeti dobrobiti Hrvatske svojim znanjem i iskustvom.”

Žene zastupnice u Hrvatskom saboru na radnom su mjestu suočene sa svojih 118 muških kolega, no bez obzira na taj podatak one se uglavnom osjećaju potpuno ravnopravno: ”Što nas je više u Saboru, muškarci se navikavaju na nas i prestajemo kolegama biti ‘egzotične’. U mom prvom mandatu bilo nas je svega 5,2 posto i tada je bilo najteže raditi. Danas je već drukčije. Ipak, moram istaknuti da povećan broj žena zastupnica nije rezultat samih političkih stranaka, nego i nevladinih udruga koje su godinama vrlo jasno i pozitivno agresivno inzistirale na tome da u Saboru bude što više žena. Dugo je trebalo da neke stranke prekinu s praksom da imaju kvotu od 30 posto žena, ali koje bi smještali na zadnja mjesta na listama”, kaže HSLS-ova potpredsjednica Sabora Đurđa Adlešić.

“Čim žena dođe do parlamenta, znači da se već angažirala i istakla u radu jer inače ne bi bila na toj funkciji”, smatra Katarina Fuček iz HDZ-a. Jedina zastupnica IDS-a u Saboru Dorotea Pešić-Bukovac u Saboru se osjeća potpuno ravnopravno: “Ni u privatnom ni u poslovnom životu ne dopuštam da me itko diskriminira pa još nikad nisam doživjela ikoji oblik diskriminacije. Čak štoviše, nisam morala ništa reći da dečki iz mog kluba napišu poslovnik o radu kluba u dva roda. Tako su mi dali do znanja da misle na mene čak i na takvim detaljima.”

Na pitanje o mogućoj diskriminaciji u Saboru, mnoge će zastupnice reći da ne postoji, premda se o njoj često govori. “Diskriminacije apsolutno nema, čak nam se ponekad čini da smo povlaštene u odnosu na muške kolege”, kaže Božica Šolić iz HDZ-a. “Osjećam se potpuno ravnopravno s kolegama jer se s njima znam nositi. Ipak, neke kolegice s manje iskustva u Saboru imaju određenih problema s, primjerice, muško-šovinističko-bahatim stilom kolege Vladimira Šeksa. Ja osobno tih problema nemam, mislim da između mene i kolege Šeksa postoji visoka uzajamna razina poštovanja”, kaže Željka Antunović iz SDP-a.

Ipak, ponekad je teško utvrditi nastupaju li muškarci u Saboru s pozicije ravnopravnosti ili je riječ o nečem drugom: “Osobno nikad nisam doživjela bilo koji oblik diskriminacije, ali smatram da postoji razlika između poštovanja prava žena i različitih oblika kurtoazije i lijepog ponašanja. Postoje muškarci u Hrvatskom saboru koji su vrlo kurtoazni, ali to ne znači da će vas podržati u nekim naprednim svjetonazorima, njihovo razmišljanje nije na tom tragu, ali su pritom vrlo učtivi i pristojni. Na žalost, to ne znači da ženu doživljavaju kao ravnopravnog partnera”, objašnjava Alenka Košiša Čičin-Šain iz HNS-a.

Da je pristojno ponašanje nekih muških kolega samo nominalne naravi, najbolje svjedoče primjeri uvreda koje su žene zastupnice pretrpjele od zastupnika muškaraca u prošlim sazivima hrvatskog parlamenta. Najpoznatiji primjer svakako je izjava o “madracu” koju je u prošlom sazivu hrvatskog parlamenta Vesni Pusić uputio zastupnik HKDU-a Anto Kovačević, no jedna od prvih takvih uvreda bila je rečenica “Više rađaj, manje pričaj”, koju je tadašnji zastupnik a danas sudac Ustavnog suda Vice Vukojević krajem 90-ih uputio Đurđi Adlešić.

“Drugu uvredu izrekao je Ivan Jakovčić na račun Ljerke Mintas-Hodak kad je tijekom obraćanja u saborskoj raspravi rekao da će kolegica Mintas-Hodak svojim šarmom kolege baciti na leđa”, prisjeća se Đurđa Adlešić. Kako kaže Marija Lugarić iz SDP-a, zastupnice u Saboru već su navikle na uobičajene doskočice o izgledu, dužini suknje i slične rečenice koje im upućuju muški kolege. Marija Bajt iz HDZ-a sjeća se i slučaja u kojem ju je u prošlom sazivu parlamenta uvrijedio tadašnji ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević: “Na jedno moje pitanje gospodin Ivanišević mi je vrlo ružno odgovorio da mi se kao ženi to pitanje oprašta, ali inače mi ne bi oprostio. Na žalost, nisam doživjela da se netko pobunio na tu njegovu rečenicu.”

Slučajevi u kojima muški zastupnici uvrijede ženske kolegice oslikavaju i stanje ženske solidarnosti u Saboru. “Ovdje se ljudi bore političkim idejama i solidarnost se može pokazati tek kad se prijeđe granica pristojnosti, ali tada reagiraju i muški kolege, i takva pozitivna reakcija je u porastu. Kad sam ja dobila ‘više rađaj’, sve su kolegice šutjele, čak i one iz SDP-a, premda su inače vrlo žestoke”, kaže Đurđa Adlešić. Milanka Opačić iz SDP-a spominje i primjer u kojem su neki zastupnici pozivali na ubojstvo jedne zastupnice a kolegice nisu reagirale bilo kakvim prosvjedom.

U novom sazivu takvih uvreda dosad nije bilo, ali Jagoda Majska-Martinčević iz HDZ-a ističe: “Da nas netko povrijedi, sve bismo stale na istu stranu.” Na pitanje o mogućem neformalnom ženskom lobiju u Saboru, Mirjana Brnadić iz HDZ-a odgovara: “Prerano je govoriti o tome jer se mnoge još ne poznajemo. Mislim da je to moguće jer nema razloga da se gledamo sa suprotstavljenih strana.” “Nemoguće je formirati ženski lobi s kolegicama iz vladajuće stranke jer žene u HDZ-u mogu voditi politiku isključivo pod muškim uvjetima i pravilima. Kad bi jedna od njih istupila drukčije, to bi bio remetilački faktor njihovog unisono patrijarhalnog ponašanja, pojačanog stranačkom stegom”, smatra Ingrid Antičević-Marinović iz SDP-a.

Unutar redova zastupnica u Saboru postoji ipak jedan usuglašen stav – kvaliteta i prednosti žena nad muškarcima. Tako Irena Ahel iz HDZ-a smatra da su žene više od muškaraca zaokupljene brigom o čovjeku i međuljudskim odnosima, njezina stranačka kolegica Mirjana Brnadić kaže da su žene senzibilnije i detaljnije, a Milanka Opačić iz SDP-a smatra da su “žene tolerantnije i manje sklone sukobima, što je vrlo korisno u parlamentu”. Ivana Sučec-Trakoštanec iz HDZ-a rekla je da su žene realnije, praktičnije i operativnije, odnosno da su muškarci apstraktniji a žene konkretnije. Lucija Čikeš iz HDZ-a tu će raspravu zaključiti riječima: ”Žene više idu srcem, a muškarci razumom. Možda to nije bolje za politiku, ali je pravednije.”

Gordana Sobol, predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova
Predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova za sljedeću saborsku sjednicu priprema promjene i amandmane Poslovnika Hrvatskog sabora i vjeruje da će se prigodom glasovanja o tim promjenama na djelu pokazati ženska solidarnost. “Pokušavam se izboriti da se Poslovnikom zabrane bilo kakve uvrede na spolnoj razini. Isto tako, u Poslovnik valja uvrstiti odredbu po kojoj saborske delegacije moraju voditi računa da u izaslanstvima bude podjednak broj žena i muškaraca. To je pogotovo važno u situacijama kad naša saborska izaslanstva odlaze u institucije Europske unije, jer se nedavno dogodio slučaj da je jedna slovenska parlamentarna delegacija otputovala u Bruxelles i tamo primila ‘packe’ zato što u višečlanoj delegaciji nije bilo nijedne žene”, kaže Gordana Sobol i upozorava na neprikladan sastav saborskih odbora: “Od 24 saborska odbora, žene predsjedaju samo trima odborima. Nadalje, kako treba shvatiti činjenicu da u saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost nema nijedne žene? Zanimljivo je i da u mojem odboru za ravnopravnost spolova sjedi osam muškaraca i samo pet žena.”

U većini zemalja članica Europske unije na svakim novim izborima sve je veći broj žena koje ulaze u tijela zakonodavne i izvršne vlasti. Povećana feminizacija politike najizraženija je u skandinavskim državama među kojima je na prvom mjestu Švedska u kojoj nakon prošlih izbora žene – kojih je 12 od ukupno 22 člana vlade – čine većinu u socijaldemokratskom kabinetu premijera Gorana Perssona. Najpoznatija među njima bila je ministrica vanjskih poslova Anna Lindh koju je prošle godine ubio mentalno poremećeni atentator, a na njezinom mjestu danas se također nalazi žena – Laila Freiwalds. Slična situacija je i u tamošnjem parlamentu Rikstagu u kojem su od 349 (46 posto) zastupnika njih 161 žene, a preostalih 188 muškarci.
Tek neznatno slabija situacija je u Njemačkoj, gdje su od 603 člana Bundestaga njih 196 žene. I u vladi kancelara Gerharda Schrodera žene vode pet od 15 ministarstava, a to su Brigitte Zypries (pravosuđe), Renate Kunast (poljoprivreda), Renate Schmidt (obitelj, mladež i starije osobe), Ulla Schmidt (zdravstvo i socijalna politika) i Heidemarie Wieczorek (ekonomski razvoj). Političarke vode i dvije parlamentarne stranke: Angela Merkel čelnica je oporbenog CDU-a, dok “Zelene” predvodi Angelika Beer. U talijanskom parlamentu i politici situacija je nešto drukčija jer u njemu sjedi 77 zastupnica, među kojima je najpoznatija Alessandra Mussolini, unuka fašističkog vođe Benita Mussolinija. U prošlosti su dvije političarke obilježile talijansku parlamentarnu scenu, ljevičarka Nilde Iotti te članica Lege Nord Irene Pivotti.
U Sloveniji koja uskoro postaje članica EU među 90 zastupnika u parlamentu sjedi 13 žena zbog čega su tamošnji političari podvrgnuti snažnom pritisku ženskih grupa i organizacija. U vladi Antona Ropa od 16 ministarstava žene vode sektore kulture, gospodarstva te regionalnog razvoja.
Ovih dana i Europski parlament preko Komisije za ženska prava i jednake šanse svečano obilježava Dan žena. U kojoj mjeri jača utjecaj žena u Bruxellesu i Strasbourgu svjedoči podatak da je 1979. nakon prvih izbora u Europskom parlamentu bilo 16 posto žena, dok ih je danas među 625 zastupnika čak 31 posto. Njih pet članice su i Europske komisije, Loyola de Palacio iz Španjolske je potpredsjednica, Margot Wallstrom iz Švedske ministrica okoliša, Michaele Schreyer iz Njemačke ministrica je za proračun, Viviane Reding iz Luxemburga vodi resor kulture, a Grkinja Anna Diamantolopulou razvoja i socijalne politike.
U Kongresu SAD-a koji ima 435 zastupnika 60-tak je žena. Podjednako malobrojne su i u kabinetu Georgea W. Busha u kojem, ne računa li se predsjednikova savjetnica za pitanja nacionalne sigurnosti Condoleeza Rice, žene upravljaju samo trima sektorima: poljoprivredom, radom i lokalno-komunalnim poslovima.