Niko Kranjčar nesumnjivo je velik talent sa sjajnim osjećajem za igru, ali motoričke sposobnosti, trčanje i brzina njegov su velik nedostatak koji tek treba nadoknaditi.Nogometaš Dinama i kapetan mlade reprezentacije Niko Kranjčar nesumnjivo je velik talent sa sjajnim osjećajem za igru, ali motoričke sposobnosti, trčanje i brzina njegov su velik nedostatak koji tek treba nadoknaditi. Zbog toga se ne može mjeriti s nekolicinom svojih inozemnih vršnjaka koji redovito igraju u nekim od najjačih europskih klubova i zato je dobro što je još uvijek u Dinamu, gdje može ispraviti svoje nedostatke. Do ovog, gotovo jedinstvenog, zaključka došli su treneri Miroslav Blažević, Tomislav Ivić, Milivoj Bračun i menadžer Marko Naletilić u razgovoru za Nacional u povodu sve većih medijskih prepucavanja oko toga koliko vrijedi Niko Kranjčar. U hrvatskim uvjetima svaki iole kvalitetniji nogometaš proglašava se svjetskim talentom, mediji napuhuju milijune eura za koje se takav igrač može prodati, ali realnost je često sasvim suprotna.

Kranjčarove ozljede posljedica su viška kilograma i dobro je da igra u Dinamu gdje može ispraviti svoje nedostatkeNiku Kranjčara novinari su prvi proglasili budućim vođom Dinama i to prije dvije godine, kada je imao 17 godina. Miroslav Blažević se tada kao trener Dinama prvi suočio s njegovim potencijalom, ali i s problemom koji Kranjčara i danas muči – viškom kilograma. “To je igrač koji će doživjeti afirmaciju poput Zidaneove. Ima sve kapacitete koje ima Zidane. To je urođeni talent, ima pregled igre, genijalnost, uvijek idealno rješenje, koje ne iznenađuje samo protivnika nego i trenera i publiku. Kad je u formi, on ima moć, a kod mene je bio u formi”, kaže Blažević koji, iako tvrdi da je upravo za njegova treniranja Dinama Kranjčar doživio najveći napredak, priznaje kako ima nedostataka koje mora ispraviti. “Niku Kranjčara treba voditi, on u svojoj dječačkoj glavi nema svijest o neophodnosti idealnih kilograma i rada koji je imao sa mnom”, dodaje Blažević i ponosno ističe da je u prvoj polovici 2002. Kranjčar izgubio 10 kilograma. Pitanje je kako ga je Blažević uvjerio u to. “Nema uvjerio, naredio. Naredio! Ja sam, kada sam ga trenirao, imao cijeli program njegove muskulacije pri fakultetu za fizičku kulturu”, kaže Blažević koji je odmah iskoristio priliku da napadne svog neprijatelja Zdravka Mamića i kaže kako će Mamić “upropastiti najveći talent koji je ovo podneblje imalo u svojoj povijesti”.

Kranjčar je u sezoni 2002./2003. postao vođa Dinamove momčadi nakon čega je postao i kapetan, ali su se ubrzo vratili i problemi s kilogramima što bitnim smatra i Tomislav Ivić. “Meni se čini da je Kranjčar pretežak. Smanjenje kilaže mu ne može narediti trener u klubu, ali može otac Zlatko Kranjčar. Ozljede koje se sada javljaju, trbušni zid i tako dalje, to je odraz pretjerane težine. Zlatko Kranjčar bi svoga sina morao držati na optimalnoj težini da mu se ne bi događale ozljede”, smatra Ivić i dodaje: “On mora voditi računa o sebi. Mislim da je kriv Niko Kranjčar jer ne zna, ali su mu krivi i roditelji, posebno otac. Da je to moj sin, ja bih ga doveo u red.” Ivićeve tvrdnje u bitnoj su suprotnosti s tvrdnjama Zlatka Kranjčara koji ovih dana tvrdi da su ozljede njegova sina rezultat pogrešnih treninga, dok višak kilograma gotovo i ne spominje.

Prije godinu i pol dana, kada nije imao problema s kilogramima, Kranjčar je polako postajao glavni igrač Dinamove momčadi. “Kada smo u Međugorju osvojili turnir Gojka Šuška i kada je Kranjčar igrao tako da sam shvatio da je vuk a ne janje, rekao sam mu da mi se više ne može skrivati, da hoću da takav bude iz utakmice u utakmicu. Tada je bio glavni igrač s kojim smo osvojili prvenstvo”, prisjeća se Blažević koji je u lipnju prošle godine napustio Dinamo. Bez obzira na to očekivalo se da će ove sezone Kranjčar postati član reprezentacije, no njegova igra počela je strašno varirati tijekom ove nogometne sezone.

“Danas u svijetu postoje igrači poput Ronalda iz Manchester Uniteda koji je rođen 1984., a mogao bih nabrojati desetak igrača, njegovih vršnjaka, koji igraju u Ligi prvaka. Oni se sigurno ne ističu osjećajem ili znanjem poput Kranjčara, ali su po svom kretanju zaslužili da igraju u Ligi prvaka. Kranjčar je i kao mlađi pokazivao znakove nedovoljnog kretanja koje je danas prisutno kod naših nogometaša mlađe generacije. Već je morao igrati na većoj razini od one na kojoj sada igra”, rekao je Ivić, a nedostatak kontinuiteta dobre igre kao problem vidi i Milivoj Bračun. “Velik je problem što je on tek sada počeo loviti kontinuitet u igri. Nakon priprema u Austriji prije godinu i pol dana postao je kapetan ekipe, počeo se ponašati kao vođa ekipe, no nije povezao kontinuitet igara. Za mladog igrača važno da je drži kontinuitet igara kako bi kroz utakmice sve bolje i bolje igrao i stasao. Za to mora imati kvalitetne treninge i kvalitetno vođenje”, smatra Bračun.

Za usporedbu, nekolicina Kranjčarovih vršnjaka bitni su igrači najpoznatijih europskih klubova. Primjerice, Arsenal je nedavno kupio Josea Reyesa, veznog igrača koji je postao španjolski reprezentativac a tek je 10 mjeseci stariji od Kranjčara. U Arsenal je prošle godine pristigao i Francuz Gael Clichy koji je desetak mjeseci mlađi od Kranjčara. Wayne Rooney, godinu dana mlađi od Kranjčara, igrač je Evertona i engleske reprezentacije. Za Rafaela van der Vaarta iz Ajaxa koji je godinu i pol stariji od Kranjčara raspituju se brojni klubovi iz Italije, kao i za Wesleyja Snejidera iz Ajaxa, a obojica su igrali u Ligi prvaka. To su samo neki od primjera koji dokazuju da Kranjčar i nije toliki izuzetak među nadarenim mladim igračima.

Jasno je, dakle, da je Kranjčarov talent neupitan i svi naši sugovornici u tom su dijelu sipali hvalospjeve, dok su upitne njegove motoričke sposobnosti. “Sigurno je da se radi o mladiću iznimnih vrijednosti što se tiče osjećaja, smisla za igru, što će se s vremenom pretvoriti u veliko znanje i njemu je do tog znanja puno lakše doći nego nekim drugim nogometašima. Osjećaj, to imaju rijetki igrači u Europi i svijetu”, smatra Ivić. Blažević ujedno demantira i tvrdnje nekih nogometnih trenera o tome da se još ne zna pozicija na kojoj Kranjčar treba igrati, je li on organizator igre, napadač ili povučeni napadač. “Njegova je pozicija jasna, on je epicentar koncepcije oko kojeg se sve vrti. On nije samo začetnik, on je organizator i realizator jer njegov udarac, iz koljena, udarac golgetera, to su udarci koje malo koji napadač ima. On je kompletan nogometaš”, tvrdi Blažević.

Zašto onda Kranjčar već sada ne dominira, zašto izbornik Otto Barić nije siguran treba li ga zvati u reprezentaciju Hrvatske za Europsko prvenstvo u nogometu, zašto je na jednoj prvenstvenoj utakmici Kranjčar najbolji igrač, a na drugoj ga se jedva primjećuje na terenu? “Nedostaje mu trening koji će ga dovesti u natjecateljsku formu. Natjecateljska forma podrazumijeva besprijekornu atletsku pripremljenost koja omogućava predstave u kontinuitetu a ne s puno uspona i padova”, odgovara Blažević koji za loše treniranje ne optužuje Nikolu Jurčevića, trenera Dinama, nego Zdravka Mamića. A da puno toga ovisi o trenažnom procesu slaže se i Milivoj Bračun, kao i neki treneri koji su nam neslužbeno rekli da Kranjčar trenira na krivi način. Tako pripremljen Kranjčar s viškom kilograma može igrati u Hrvatskoj, ali ne može u inozemstvu pa Ivić kaže: “Ne možete biti statični i igrati u inozemstvu. Prva i osnovna stvar je puno trčanja, a druga stvar je brzina. On nema ni jednu ni drugu.”

Za sada, dok ima 19 godina, to nije nešto što Kranjčar ne može popraviti. “Njemu se otvorila prekrasna situacija u Dinamu, u svima nama koji imamo pozitivno mišljenje o njemu, ima prekrasnu situaciju što ga se gura u reprezentaciju, svi su mu putovi otvoreni”, smatra Ivić. S druge strane, Bračun kaže da je Kranjčar u Dinamu vrlo lako prošao razdoblje od juniorske do seniorske momčadi što ne bi mogao u nekoj inozemnoj momčadi. “No koliko je to prednost, toliko je i problem jer Kranjčar u našoj ligi može dopustiti da nema ritma, da igra na jedan potez što zapadne momčadi teško mogu prihvatiti”, dodaje Bračun. Ipak, s Ivićem se slaže i Marko Naletilić, koji je sa svojim ocem Predragom najpoznatiji hrvatski menadžer u Italiji i koji surađuje s Davorom Šukerom i Dinom Pokrovcem, menadžerima Nike Kranjčara. “On je, za to godište, izvanserijski igrač. Ono što treba popraviti je tjelesne prirode. No to je lakše popraviti nego naučiti to što on već ima. Njega treba pustiti da radi i da se razvija”, kaže Naletilić.

Pitanje je koliko će vremena biti za razvoj Nike Kranjčara u Dinamu jer kako vrijeme prolazi, sve je više glasina da će Kranjčar vrlo brzo potpisati ugovor s nekim inozemnim klubom, i on sam spominje da bi vrlo rado potpisao za Barcelonu. Očito mu pri tome suflira i njegov menadžer Davor Šuker koji ima i te kako dobre veze s vlasnicima španjolskih klubova. Međutim, Tomislav Ivić je pri tome rezolutan: “Da sada ode u inozemstvo, Kranjčar bi propao.” Ponavljajući da se u inozemstvu traži kretanje i brzina, Ivić objašnjava kako “Kranjčar mora zahvaliti Bogu što uigra u klubu kakav je Dinamo. To je fantastična škola za odlazak van”. Naletilić nema tako radikalno mišljenje i smatra da se Kranjčara “može uzeti kao pojačanje, ali i kao igrača u kojeg će se investirati za budućnost”, dok Bračun misli kako sve ovisi o tome u kojoj momčadi Kranjčar želi i može igrati. Prema svojim predispozicijama Kranjčar bi, prema Bračunovu mišljenju, mogao igrati u Realu iz Madrida, ali ne i u Valenciji, kao što bi u Italiji prije mogao igrati u Milanu nego u Juventusu. “Ovisi o tome koji je klub zainteresiran za ono što on može prezentirati. On nije sprinter ili trkač nad trkačima, ali može pokazati da ima ideju, viziju, da ima kvalitetno dodavanje, rješenje u zadnjih 20 metara. U nekim klubovima se to traži i na taj način klubovi prate igrače”, objašnjava Bračun.

O njegovoj cijeni danas je teško govoriti jer je poznato da su najbolji zapadnoeuropski klubovi u velikoj krizi pa se Kranjčar ne može prodati po cijeni po kojoj su se prije tri godine prodali Biščan i Balaban, za više od 10 milijuna eura. Osim te loše strane Naletilić upozorava i na jednu dobru stranu – Kranjčar ima i austrijsku putovnicu pa ga zapadnoeuropski klubovi neće tretirati kao igrača koji dolazi iz zemlje koja nije članica Europske unije. Međutim, ni jedan klub sa zapada nije se konkretno zainteresirao za Kranjčara, dok su se sa istoka javili neki klubovi, prije svega Dinamo iz Kijeva koji je ljetos nudio tri milijuna eura, ali je ta ponuda glatko odbijena. Nakon toga, pretežno na sportskim Internet stranicama, pojavljivale su se informacije o mogućem potpisivanju za Barcelonu. To je prije tri mjeseca bila najčešće spominjana informacija, dok su se, više usput, spominjali Juventus i Milan te Manchester United, Arsenal i Fulham. No, nakon svega, prije desetak dana objavljeno je da su Šuker i Pokrovac bili u Moskvi i razgovarali s čelnicima CSKA, Spartaka i Dinama, i to ne samo zbog Kranjčara nego i zbog nekih drugih igrača čiji su menadžeri. “Onog trenutka kada dobije kvalitetnu ponudu, Niko Kranjčar će otići u inozemstvo. No oko toga ne treba raditi famu kao što se radilo oko Olića koji je ‘morao ići’. Kranjčar mora paziti da ode tamo gdje će se moći razvijati jer bi bilo šteta da ode i ne napravi nikakav progres”, tvrdi Naletilić koji potvrđuje kako su se neki talijanski klubovi raspitivali za Kranjčara “ali ne bih spominjao imena klubova jer će sutra u dnevnim novinama pisati da je to neki konkretan dogovor. Postoji interes, ali u ovom se trenutku može postići veća cijena na istoku nego na zapadu zbog velike krize. I time sam vam već dosta rekao”. S druge strane, Bračun smatra kako bi bilo najbolje da Kranjčar pričeka Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj 2006. kada bi trebao postati standardni reprezentativac i kada će svi svjetski skauti doći u Njemačku. Tada bi se mogao prodati i u neki zapadnoeuropski klub jer momčad, reprezentacija ili klub, uvijek izbacuje igrača na površinu, on sam, smatra Bračun, u tome ne može uspjeti.