Riječ je o eskort djevojkama, uglavnom studenticama, mladim majkama, manekenkama koje ne stoje na cesti izlažući svoje tijelo prolaznicima, nego odlaze po narudžbi u dobro uređene stanove ili skupe hotele.Prostitucija kao društveni fenomen podložna je promjenama, pa je tako i prostitucija u Hrvatskoj poprimila sasvim nove oblike i time ušla u novu fazu razvoja. U ratnom i poslijeratnom razdoblju u Hrvatskoj stvaranje hrvatskog kriminalnog miljea bilo je praćeno cvjetanjem sirove prostitucije u kojoj su makroi i klijenti bili mahom šverceri, dileri, reketari i kamatari, a cure klasične prostitutke, većinom migrantice s prostora bivše Jugoslavije kojima je to bilo jedino zanimanje. Zbog divljeg kapitalizma i ekonomskih kriza koji su bili obilježje hrvatskog gospodarskog sustava do početka 2000. godine, u hrvatskom je društvu došlo do raslojavanja na malu grupu koju čine poznati, uspješni i poduzetni pojedinci, i na veliku grupu koju čini većina građana čija se svakodnevica sastoji u iznalaženju načina da “spoje kraj s krajem”. Upravo je to raslojavanje dalo zamah novoj fazi u razvoju prostitucije koja poprima posve nove oblike. Pa tako s jedne strane, klijenti koji traže seksualne usluge više nisu osobe s društvene margine nego upravo ugledni građani, mahom odvjetnici, bankari, liječnici, nogometaši ili raskalašeni sinovi uspješnih poslovnih ljudi. S druge strane, sve je više domaćih djevojaka koje se odlučuju na prostituciju, ali ne više kao na primarni oblik zarade nego više kao na dodatni izvor prihoda koji bi pokrio troškove studija, kredita ili odgajanja djece. Riječ je o eskort djevojkama, uglavnom studenticama, mladim majkama, manekenkama koje ne stoje na cesti izlažući svoje tijelo prolaznicima, nego odlaze po narudžbi u dobro uređene stanove ili skupe hotele, daleko od očiju ne samo javnosti nego i roditelja i prijatelja. Makroi također više nisu sumnjivi tipovi obrijane glave, u crnim kožnim jaknama, nego uglavnom oženjeni muškarci i očevi.
O tom novom obliku prostitucije i promjenama u društvenim slojevima iz kojih se regrutiraju klijenti, prostitutke i makroi, novinari Nacionala razgovarali su s nekoliko eskort djevojaka.
Martina (27), podrijetlom iz grada na obali, studira i radi u Zagrebu. Apsolventica ekonomije, atraktivnog izgleda, naoko ne odudara od mnoštva djevojaka koje se svakodnevno mogu vidjeti u gradu. Njezina obitelj klasičan je tip hrvatske obitelji: majka i otac imaju srednju stručnu spremu. Majka radi povremeno, a otac je zaposlen u državnom poduzeću. Kad sam je upoznala na nedavnom otvorenju jednog zagrebačkog kafića, ništa na njoj nije odavalo dojam da vodi dvostruki život. Dobro raspoložena i komunikativna, komentirala je nedavne napise u Nacionalu. Međutim, s dolaskom noći počinje Martinino radno vrijeme. Njen rad nije prijavljen, za njega se ne uplaćuje socijalno, zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Martina za svoj život zarađuje pružajući seksualne usluge muškarcima raznih profila za 100 E po satu. Ona je djevojka za eskort, što je ljepši naziv za prostitutku. Njezin stvarni svijet čine druge prostitutke, makroi, kriminalci raznih usmjerenja, kao i dobrostojeći odvjetnici, nogometaši, medijske zvijezde i raskalašeni sinovi zagrebačkih uglednika koji priređuju partyje u formi orgija na kojima je droga dostupna kao na ”švedskom stolu”. Nakon niza godina provedenih u svijetu prostitucije Martina je odlučila izgraditi novi svijet i započeti novi život. Našla je ljubav svog života ? dečka s kojim ozbiljno planira zajedničku budućnost, a to pretpostavlja potpun raskid s dosadašnjim načinom života. Ta ju je odluka i potaknula da svoju priču o tome što je sve prošla i kakav se svijet zapravo krije iza uobičajene zagrebačke gradske scene iznese u javnost.
Prostitucijom se počela baviti prije sedam godina kad je došla u Zagreb gdje se bezuspješno pokušavala zaposliti. “Tada sam imala završenu samo srednju školu, a život u Zagrebu je bio prilično skup da bi me moji roditelji uzdržavali. Jedan dan sam pročitala oglas u dnevnim novinama koji je tražio djevojke za eskort. Naivno sam mislila da je riječ o običnoj pratnji muškaraca na gala primanjima. Uvjerena da u tome nema ništa loše, prijavila sam se. Ubrzo mi je postalo jasno da se radi isključivo o davanju seksualnih usluga. Nisam imala kuda. Mogla sam se vratiti k svojima doma, ali znala sam da ću im samo biti financijsko opterećenje. S nekoliko kuna u novčaniku i privremeno smještena kod prijateljice, umirila sam savjest tako što sam odlučila da će to biti samo privremeno rješenje i da neće potrajati duže od mjesec-dva. Mislila sam da ću prestati čim zaradim dovoljno da mogu platiti stanarinu nekoliko mjeseci unaprijed pa da u miru mogu tražiti novi posao. To sam i rekla svom makrou, i ne pomišljajući da će on biti samo jedan u nizu.”
Martina i danas radi taj posao i ni sama ne zna s koliko je muškaraca spavala. U tih sedam godina radnog staža vidjela je i doživjela stvari koje mnogi ne bi željeli nikada ni doživjeti ni vidjeti. Promijenila je tri makroa, nakon čega je odlučila raditi sama. Izlazak iz makroovih ruku, kako kaže, pamtit će cijeli život. “Jednom me poslao ‘mušteriji’. Dočekala su me dvojica muškaraca, od kojih se jedan predstavio kao policajac. Taj je izvadio pištolj i držao ga sat vremena uperen u moju glavu, dok me drugi tukao i tjerao da priznam za koga radim. Ništa im nisam rekla pa su me pustili. Ubrzo nakon toga doznala sam da mi je vlastiti makro to namjestio kako bi utvrdio koliko sam pouzdana. Za tog makroa radilo je šest cura. Radile smo kao strojevi, od devet navečer do devet ujutro. Uzimao nam je 50 posto zarade. Nakon te večeri, kad su me tukli, on me dočekao kao da ništa nije bilo i poslao me sljedećoj mušteriji ? hendikepiranoj osobi. Bila sam toliko shrvana da, kad sam rekla makrou da više neću raditi za njega. Bilo mi je svejedno hoće li me ubiti, jer makroa se nije lako riješiti. Zaprijetila sam mu da ću ga prokazati policiji ako me ne pusti i to je, nakon nekog vremena natezanja, upalilo” prepričava Martina.
Martina već dvije godine radi sama. Ima svoje probrane, stare mušterije a povremeno je i sama makro na način da kad ona ne stigne, jer je u međuvremenu upisala fakultet, posao sređuje drugim curama. Za takvo posredovanje uzima “samo” 20 posto zarade. Za razliku od percepcije koju običan građanin ima o makrou ? kao macho tipu u crnoj kožnoj jakni sa zlatnim lancem oko vrata ? makro je gotovo u pravilu oženjen muškarac i otac. “Moj prvi makro bio je oženjeni otac dvoje male djece. Njegova žena također je bila uključena u posao. Radila je na telefonu: koordinirala cure, mušterije i vozača. Bio je to pravi obiteljski biznis. Nije čak ni primjećivala da je muž vara sa mnom. Mnogo se cura zaljubljuje u svoje makroe. Nerijetko u njima vide zaštitnike i dobročinitelje umjesto brutalnih izrabljivača i varalica.”
Djevojke koje se bave eskortom i s kojima se Martina druži a povremeno i posluje dolaze iz cijele Hrvatske. “Neke su već završile fakultete i majke su koje rade “poštene” poslove, a zaradom od prostitucije otplaćuju kredite. Roditelji im uglavnom ne znaju čime se bave, ali postoje iznimke. Jedna moja prijateljica koja je također dugo u ovom poslu, živi s roditeljima i oni točno znaju čime se njihova kći bavi i to odobravaju. Druga prijateljica pak ima dečka koji zna što radi, ali to tolerira jer ga ona uzdržava. Neke rade za makroa, a neke rade same. Sve se predstavljaju kao studentice ili ih tako predstavljaju njihovi makroi. Na temelju toga mnogi zaključuju da se eskortom bave najviše studentice. To je, međutim, marketinški trik jer je asocijacija na ‘studenticu’ da je mlada, zgodna i naivna. Studentica ima znatno manje.”
I rad za makroa i samostalna prostitucija imaju svoje “prednosti i mane”. Makro uzima 50 posto zarade, ali zato curama daje zaštitu. Cura, naime, uvijek ima vozača koji je dovozi na naručenu adresu, koji je uz to i bodyguard koji, čim uoči nešto sumnjivo, upada u mušterijin stan. Ali ni to ne mora jamčiti da se curama ništa neće dogoditi. Ako je riječ o samostalnoj prostituciji, djevojka zarađuje više i radi prema vlastitom rasporedu, ali je zato potencijalno u stalnoj opasnosti od manijaka. Svaka djevojka ima nekog “svog” u policiji, koga uvijek može nazvati ako bude problema”, kaže Martina i dodaje da ih policija uglavnom ne dira, ni njih ni makroe, dok god u posao ne miješaju drogu. “Droga je sastavni dio posla. Nekad mušterija naruči djevojku i određenu količinu kokaina uz to, nešto kao dodatna usluga. Moj drugi makro za kojeg sam radila ujedno je bio i narkodiler a mi cure smo tu drogu distribuirale. Policija nama koje radimo samostalno ‘gleda kroz prste’ jer to ne spada u organizirani kriminal. Ako nas i privedu, nakon što platimo 1000 kuna, puštaju nas na slobodu. Srećom, meni se to nikad nije dogodilo.” Međutim, policija ima drukčiji tretman prema prostitutkama koje su strane državljanke, u prvom redu Ukrajinke. “Iako ih većina radi u bordelima, ima i onih koje samostalno rade. Takve ne traju duže od šest mjeseci jer ih policija ‘provali’ i deportira. Ukrajinke su nam velika konkurencija jer se smatraju ‘egzotikom’ i puno skuplje naplaćuju svoje usluge.” Prostitucija je svojevrstan začarani krug: sve djevojke tvrde da im je to privremeni posao, ali kad smognu snage da s tim prestanu, brzo ih ulovi besparica, a kako su dotad živjele “na visokoj nozi”, najčešće se ponovo vraćaju.
Profili muškaraca koji koriste seksualne usluge različiti su. “To mogu biti neženje ili udovci koji su naprosto usamljeni. Nerijetko takvi traže samo razgovor i druženje. Najčešće je riječ o oženjenim muškarcima kojima je brak zapao u rutinu ili koji traže ‘mlado meso’. S njima seks traje 15-ak minuta, ali im ja svejedno naplatim 100 E kao da je trajalo sat vremena. Takvi muškarci traže uobičajeni seks. Ipak, ima i onih koji od mene očekuju da budem konkubina. Bio je jedan muškarac nedavno koji je od mene tražio da uriniram po njemu a onda je on to popio! Jedva sam se suzdržala da ne povraćam.” Na raskalašenim zabavama sinova poznatih zagrebačkih uglednika, prostitutke su redoviti gosti. “Nema grupnog seksa, ali od nas cura znaju tražiti neku lezbijsku izvedbu. Moje najčudnije eskort iskustvo je ono kad me unajmio ni više ni manje nego policajac koji je od mene tražio prilično neuobičajenu uslugu. Naime, pozvao me da idem s njim na svadbu njegove sestrične i da tamo pred cjelokupnom rodbinom glumim njegovu curu. Otvoreno mi je priznao da već dugo nije doveo neku djevojku doma pa njegovi otvoreno sumnjaju da je homoseksualac. Bilo mi je prilično zabavno na toj svadbi. Sjedila sam za prvim stolom do mladenaca i s njegovim roditeljima pričala o našoj zajedničkoj budućnosti. Seksa uopće nije bilo. Jednu moju prijateljicu je, kao pratilju, unajmio muškarac koji je bio kum na svadbi.”
Hrvatska je mala sredina, a Zagreb još i manja pa tako sve te djevojke nerijetko susreću svoje klijente na raznim mjestima. “Nitko nam pri susretu ne pravi neugodnosti jer time bi se i sami odali. Uglavnom nas pozdrave, čak i porazgovaramo ako nisu u društvu svojih supruga ili djevojaka. Neki, naravno, okrenu glavu ili se prave da nas ne vide. Što su klijenti na višem društvenom položaju, više nas ignoriraju. Mi, naravno, uvijek znamo tko su oni. Ponekad se znamo skupiti mi cure u nečijem stanu i na televiziji prepoznavati muškarce s kojima smo spavale. Nekada se znamo i prilično iznenaditi. Zadnje moje iznenađenje je bilo gledanje dodjele ‘Večernjakove ruže’ na HTV-u. Najviše me strah da ne sretnem, kao mušteriju, nekoga iz svoje sredine ili prijatelje od roditelja. Moji bi tada doznali i mislim da bi ih to slomilo. Nekim se curama to dogodi i to su tragične situacije. Teško je roditeljima prihvatiti da im je kći kurva.”
Prostitucija je posao u kojem je neizvjesnost stalna. Strah i nemir koje donosi taj posao neke djevojke pokušavaju odagnati odajući se drogi i alkoholu. “Djevojka koja je potkraj prošle godine pronađena mrtva u stanu na Savici, o čemu su pisale sve novine, umrla je od predoziranosti. Bila je prostitutka. Grozan je to život. Ni sama ne znam koliko sam stanova i brojeva telefona promijenila. Poznam Zagreb i njegove kvartove bolje nego neki koji su tu rođeni.” Osim fizičkog maltretiranja i iscrpljenosti, straha da njihove obitelji ne doznaju što rade, postoji i velik rizik od zaraze raznim bolestima. “Mi se cure uglavnom štitimo kondomima, iako ni to nije pravilo, ali zna se dogoditi da oni puknu. Meni se to dogodilo i ostala sam trudna. Bilo je to na samom početku mog bavljenja ovim poslom. Morala sam ići na abortus. Redovito idem na preglede i zasad, hvala bogu, nemam ništa”, tvrdi Martina.
Martina ima još jedan ispit do diplome, a i našla si je posao kao službenica u privatnoj tvrtki. Sadašnjeg dečka upoznala je prije nekoliko mjeseci: “Mislim da je on ljubav mog života. Netko bi rekao da je glupo tako nešto tvrditi jer se znamo vrlo kratko. Ali ja sam u životu upoznala toliko muškaraca da mogu sama za sebe reći da imam savršeno razvijene senzore za procjenu muškarčeve osobnosti, i to na samom početku. Problem je u tome što on ne zna čime sam se bavila. Pokušala sam ‘ispipati teren’ kod njega i zaključila sam da je on prilično konzervativan i da takvo otkriće ne bi podnio. Zato mu neću ni reći. Nadam se samo da neće doznati jednog dana. Ipak, razmišljam o načinima kako da se dodatno osiguram od tog rizika jer ovo je mala sredina, a on ima širok krug prijatelja. Srećom, ni on nije iz Zagreba. Možda se odselimo u inozemstvo.”
O tome koliko je takvih poput Martine ne postoje službeni podatci. Činjenica je da prostitutke i makroi žive i rade u ovom gradu a da pritom ni na koji način to ne daju do znanja. Oni su nečiji dobri susjedi, kolege s faksa, kolege s posla, nečiji supružnici, čak i roditelji, ili samo cura i dečko s kojim netko upravo namjerava stupiti u brak. To su osobe koje piju kavu na zagrebačkoj špici, ali kad padne noć, za 100 E po satu seksualno uslužuju mnoge za koje nitko ne bi rekao da takve usluge kupuju.

HOTELI
Poznati zagrebački hoteli kao što su “Opera”, “Sheraton”, “Dubrovnik” ili “Panorama” nude svojim gostima, osim ostalih usluga, i mogućnost seksualne razonode. Svaki hotel ima “svoje cure” koje su, prema Nacionalovim izvorima, vrhunske ljepotice koje sat vremena svojih usluga naplaćuju 200 E pa i više. Kako gosti takvih hotela najčešće uzimaju cure na cijelu noć, svota koju prostitutke u hotelima zarade ponekad premašuje i 1000 E. Na posao čekaju u hotelskim barovima ili restoranima, a ako ih gost poželi, treba se samo javiti osoblju na recepciji ili konobaru koji za posredovanje uzimaju naknadu. Zbog vlastitog biznisa unutar hotela, prostitutke izvan hotela doživljavaju se kao prava konkurencija te im je pristup hotelu prilično otežan. Ako netko od gostiju ipak naruči djevojku “izvana”, ona se doslovno mora švercati pri ulazu u hotel, i to uglavnom uspijeva kroz garažni ulaz. Postoji i manje riskantna varijanta u kojoj prostitutka “izvana” plati naknadu taksistu ili nekomu od osoblja na recepciji hotela.

Koliko ima prostitutki
Koliko je u Hrvatskoj djevojaka koje se bave eskortom, odnosno koliko ima prostitutki, pokušali smo doznati u MUP-u, ali nam nisu uspjeli odgovoriti tvrdeći da takvi podaci ne postoje, pa čak ni procjene. Ipak, prema podacima o broju prostitutki u zemljama EU, dobivenim od Europske mreže za prevenciju HIV-a u prostituciji, koju vodi Odjel za epidemiologiju i javno zdravlje pri Imperial College School of Medicine u Londonu, može se zaključiti da u Hrvatskoj ima između tri i pet tisuća prostitutki.