Dolazak trećeg operatora 2003. kočili su tadašnji zamjenik premijera Goran Granić, ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić i njegova pomoćnica za telekomunikacije Tatjana HoljevacRasprava o trećem mobilnom operatoru vodi se od travnja 2003., kad je predsjednik Vijeća za telekomunikacije Željko Debanić u Financial Timesu objavio poziv telekomunikacijskim konzorcijima da izraze interes za ulazak na hrvatsko tržište iako Vlada još nije donijela odluku o izdavanju koncesije za treću mobilnu mrežu. Dolazak trećeg operatora tada su kočili tadašnji zamjenik premijera Goran Granić, ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić i njegova pomoćnica za telekomunikacije Tatjana Holjevac, bivša predsjednica Uprave VIPneta. Iako od 7. rujna 2003. Vlada nije morala VIPnetu jamčiti da neće dati koncesiju trećem mobilnom operatoru, Račanova je vlada 6. studenog 2003. donijela uredbu kojom je Vijeću za telekomunikacije zabranila samostalno raspisivanje natječaja za dodjelu te koncesije i činilo se da Hrvatska u dogledno vrijeme neće promijeniti stagnaciju koja je zavladala na hrvatskom tržištu mobilnih komunikacija. Na sjednici 25. veljače 2004. Vlada je odlučila u što skorijem vremenu raspisati međunarodni javni natječaj za trećeg mobilnog operatora, a prošlog je tjedna predstavljena i studija o isplativosti toga.

KORIST ZA RH Treća mobilna mreža smanjit će cijene i poboljšati usluge te zaposliti tisuću ljudi PRIVATNI INTERES 'Boris Nemšić ne štiti nacionalni interes hrvatske države već VIPneta i privatne tvrtke na čijem je čelu" BEZ KAŠNJENJA 'U Ericssonovu uredu u Stockholmu imao sam i sobu za spavanje jer smo često radili do kasno u noć. Ako zakasniš, ispadaš iz igre'NACIONAL: Kad će Hrvatska dobiti trećeg mobilnog operatora, jer neki još ne vjeruju u to? – Hrvatska Vlada je još krajem veljače donijela odluku o raspisivanju natječaja, tako da više ništa ne može spriječiti taj proces. Već ovog tjedna će u Narodnim novinama biti objavljena tri pravilnika koja reguliraju sva pitanja o pokretnim telekomunikacijama i nakon što oni stupe na snagu objavit ćemo natječaj u domaćem i stranom tisku. Drugim riječima, do 15. travnja natječaj će sigurno biti objavljen. Rad Vijeća za telekomunikacije prestat će čim se konstituira nova Agencija za telekomunikacije, koja objedinjuje Vijeće i Zavod za telekomunikacije. Međutim, potrudili smo se da se natječaj za treću mrežu obavi neometano, bez obzira na ove promjene.

NACIONAL: Kad će treći operator početi raditi? – Očekujemo da će natječaj biti zaključen tijekom ljeta, odluka o koncesionaru uslijedit će vrlo brzo nakon toga, tako da očekujemo da već u kasnu jesen imamo novu mrežu u funkciji. Dakako, isprva će ona obuhvaćati ograničeno područje, primjerice grad Zagreb, ali obveza novog koncesionara je i da u zakonskom roku izgradi infrastrukturu i proširi mrežu na cijelom teritoriju RH.

NACIONAL: Hoće li novi koncesionar dobiti nacionalni roaming? – Novi operator mora na početku pokazati svoju investitorsku ozbiljnost, tako da je zakonski obavezan izgrađivati mrežu. Ona u početku može funkcionirati na manjem području, ali tek kad mreža bude pokrivala 20 posto populacije, operator će ući u sustav nacionalnog roaminga što će mu omogućiti već postojeći koncesionari. No novi je operator obavezan i dalje razvijati vlastitu mrežu i u konačnici biti neovisan o infrastrukturi postojećih operatora.

NACIONAL: Što Hrvatska i njezini građani dobivaju uvođenjem trećeg operatora mobilnih telekomunikacija? – Korisnici će u prvom redu osjetiti pozitivan utjecaj konkurentnosti, što znači smanjenje cijena i podizanje kvalitete usluga svih troje operatora. Šire gledano, neke studije pokazuju da će biti otvoreno do tisuću novih radnih mjesta. Naime, osim novog operatora dodatne će radnike zbog konkurentnosti i uvođenja UMTS standarda trebati i postojeći koncesionari. Isto tako, povećat će se ukupni bruto promet sektora, što znači da će se putem poreza također dodatno napuniti državni proračun. Ne treba zanemariti ni prihod od koncesijske naknade. Novi operator automatski će uzeti koncesiju i za UMTS, pa je realno očekivati da će i postojeći koncesionari zatražiti dodatnu koncesiju za novi širokopojasni sustav koji omogućuje brojne moderne nove usluge i velike brzine prijenosa podataka.

NACIONAL: U Austriji je tek nedavno korisnicima mobilnih mreža omogućen prijenos telefonskog broja neovisno o operatoru. Kad će to biti moguće u Hrvatskoj? – Postojeći mobilni operatori trenutačno rade na tome, jer su zakonski obvezani omogućiti tu uslugu do kolovoza ove godine. Novi operator bit će obvezan implementirati tu funkciju nakon jedne godine postojanja mreže.

NACIONAL: Kakav je interes stranih kompanija za ulazak na hrvatsko tržište u ulozi trećeg operatora, pogotovo ako se uzme u obzir visoka zasićenost tržišta koja danas premašuje 60 posto? – Interes postoji kod različitih kompanija, ali to ćemo svi vidjeti vrlo skoro, kad se natječaj raspiše. Kad smo prošle godine objavili oglas u Financial Timesu, pokazalo se da postoji veliko zanimanje, premda je već tada tržište bilo vrlo zasićeno. Doduše, otada je prošlo gotovo godinu dana, ali interes još postoji. Prošlotjedna studija konzultantske kuće Ronald Berger pokazuje da za trećeg operatora mjesta ima. Prošlogodišnja studija koju je naručio VIPnet tvrdila je da treći operator nema šanse. Smatram da je tržište najbolji pokazatelj, pa se naš posao sastojao od pripremanja zakonskog okvira koji će trećem operatoru omogućiti da uđe i uklopi se, a na njemu je da se u tržišnoj utakmici izbori za svoj udio.

NACIONAL: Kako komentirate izjavu predsjednika uprave austrijskog Mobilkoma Borisa Nemšića koji je prošli tjedan kazao da treća mreža ne može uspjeti? – Razumijem njegovu poziciju, on je direktor privatne tvrtke koja u Hrvatskoj ima očiti interes kroz VIPnet. Smatram da njegova izjava nije u redu jer prejudicira razvoj tržišta druge zemlje, ali to je bio njegov izbor. Međutim, svima mora biti jasno da Nemšić ne štiti nacionalni interes hrvatske države, nego privatne tvrtke koju vodi. Građani ove zemlje trebaju biti svjesni da su HT Mobile i VIPnet dvije privatne kompanije kojima je glavni interes njihova profitabilnost, a ne zaštita interesa države. U tom smislu smatram neprikladnim da govore da treća mreža nema šanse. Ova država im je prodala koncesiju, dakle čast i pravo da određeno razdoblje rade i koriste ograničene resurse koji su društveno dobro. Ne znam kako si daju pravo izravno se upletati i nametati ciljeve, strategiju i politiku ove države, kad, u najmanju ruku, nisu objektivni.

NACIONAL: O vama se u javnosti malo zna. Otkad se bavite telekomunikacijama? – Čitav svoj radni vijek. Nakon četiri godine radnog iskustva u Zagrebu, zainteresirao sam se za područje telekomunikacija. Krajem 1986. poslao sam pismo u Telekom Australija, jer su oni u to vrijeme imali jedan od najvećih istraživačkih laboratorija na svijetu, i pitao zanima li ih moj profil. Nakon nekoliko mjeseci stigao je odgovor da sam im zanimljiv, ali da moram doći na razgovor. Šest mjeseci trajao je postupak dobivanja vize, jedino što sam imao bilo je njihovo pismo. Jednog jutra konačno sam s dva kofera krenuo u Melbourne, putovao četiri dana i stigao na recepciju te ogromne kompanije, koja i danas ima 92.000 zaposlenih. Recepcionerka je bila zbunjena kad sam joj objasnio tko sam, pa je mahnito počela telefonirati, ne vjerujući da sam u Australiju stigao samo na temelju jednog pisma. No ubrzo su me primili na razgovor i ponudili mi posao u istraživačkom laboratoriju. Prvi poslovi bili su vezani uz satelitske komunikacije, ali ubrzo sam se počeo baviti gsm projektima, koji su tada još bili u fazi definiranja standarda i tehničkih specifikacija.

NACIONAL: U Australiji ste upoznali i suprugu koja je rodom iz Kolumbije. – Da, Patriciju sam upoznao ubrzo nakon dolaska u Australiju, ona je radila u dječjem vrtiću kao odgajateljica i dijelili smo ljubav prema latinoameričkoj glazbi. Vjenčali smo se 1993., a godinu dana nakon toga rodio nam se sin Adrian. Zbog obitelji sam se želio vratiti u Hrvatsku, tako da smo u siječnju 1995. otišli u Hrvatsku gdje je još trajao rat. Sjećam se da cariniku u zračnoj luci u Melbourneu nije bilo jasno zašto žena, malo dijete i ja imamo karte u jednom smjeru.

NACIONAL: Što ste radili kad ste se vratili u Hrvatsku? – Isprva sam bio zauzet brigom o djetetu i supruzi koja je prvi put u životu došla u Hrvatsku. Ubrzo sam u novinama pročitao da je “Ericsson” kupio “Nikolu Teslu”, pa sam poslao dopis predsjedniku kompanije, napisao sam čime sam se dotad bavio i pitao treba li im takav profil stručnjaka. Nakon toga me pozvao na razgovor koji je trajao više od četiri sata, i ponuđen mi je posao. Desetak dana nakon zaposlenja u Zagrebu, nekoliko kolega i ja otputovali smo u Stockholm u upravu “Ericssona”, gdje su mi Šveđani ponudili da dođem voditi jedan zanimljiv projekt i raditi u Stockholmu. Supruga se nije bunila, pa sam prihvatio taj posao i ubrzo preuzeo vođenje svih gsm projekata za srednju Europu. Najzanimljivije mi je bilo kad sam došao u svoj novi ured u Stockholmu. Doveli su me u praznu prostoriju i pitali što mi sve treba. Nakon toga su me odveli na upoznavanje s kolegama koji će biti u mom timu. Kad sam se nakon dva sata vratio, moj ured je bio ispunjen ? stolovi, računalo, telefoni, faks, mreža, sve je bilo spremno za rad. Odmah si operativan, nema stajanja, jer smo imali strašnu dinamiku da se stignu svi rokovi. Ako zakasniš, ispadaš iz poslovne igre, a to se ne smije dopustiti. U zgradi kompanije imao sam i svoju sobu za spavanje, jer smo često ostajali raditi do kasno u noć.

NACIONAL: Kad ste se opet vratili u Hrvatsku? – Nakon rođenja drugog sina. Mjesec dana nakon Danijelova rođenja uprava kompanije željela je da odem raditi u London, a ja sam se želio vratiti u Hrvatsku i provoditi više vremena uz obitelj, pa sam se zahvalio na povjerenju i vratio u Zagreb. Još dok sam 1995. radio u “Ericssonu” začeo sam ideju drugog operatora mobilne mreže u Hrvatskoj, razrađivao koncept i tehnička rješenja za novu mrežu. Kad je bio raspisan natječaj, vodio sam projekt “Zagitel”. Taj konzorcij su činili INA, Zagrebačka banka i T-mobile kao dio njemačkog Deutsche Telekoma. Na natječaju je pobijedio VIPnet, koji me ubrzo angažirao kao savjetnika za pripremu lokacija i gradnju baznih stanica. Nakon toga krenula je i privatizacija Hrvatskog telekoma, pa me i Deutsche Telekom angažirao kao savjetnika za analizu poslovanja, analitiku i strukturu mreže.

NACIONAL: Na kraju ste 2002. svoju telekomunikacijsku karijeru okrunili pozicijom predsjednika Vijeća za telekomunikacije. – Jednog jutra sam u novinama pročitao da se osniva Vijeće i tražili su se kandidati. Poslao sam svoj životopis i nakon toga su me pozvali na razgovor u Vladu. Tadašnji potpredsjednik Vlade i ja razgovarali smo petnaestak minuta, bilo je više od trideset kandidata. Uskoro su me nazvali i javili mi da su me odabrali ne samo za člana, nego i za predsjednika Vijeća.

Željko Debanić
Biografija
Rođen 1958. u Zagrebu
1982. diplomirao na ETF-u u Zagrebu
1987-1994. upravljao u Melbourneu projektima i radio na istraživanjima u Telecomu Australia
1993-1995. postiplomski studij, Monash Univerity, Australija
1995-1996. u Stockholmu koordinirao za Ericsson mobilne mreže za srednju Europu
1998.-1999. savjetnik Deutsche telekoma u privatizaciji HT-a i Zagitela u natjecanju za drugu nacionalnu koncesiju
2000. savjetnik VIPneta za izgradnju mreže baznih stanica