Objavljeno u Nacionalu br. 444, 2004-05-18

Autor: Maroje Mihovilović

SMJENA GLAVNOG UREDNIKA 'DAILY MIRRORA'

Odlazak britanskog majstora skandala

Piers Morgan, glavni urednik londonskog tabloida 'Daily Mirror', smijenjen je prošlog tjedna jer je objavio lažne snimke britanskog mučenja zarobljenika u Iraku: otkaz je bio toliko drastičan da ga je osiguranje smjesta izbacilo iz zgrade i nisu mu dopustili niti da se vrati u svoj ured po sakos

Piers Morgan, 39-godišnji glavni urednik londonskog tabloida Daily Mirror, prošlog petka ujutro još je autoritativno davao naredbe suradnicima, koje su oni bespogovorno provodili u djeloPiers Morgan, 39-godišnji glavni urednik londonskog tabloida Daily Mirror, prošlog petka ujutro još je autoritativno davao naredbe suradnicima, koje su oni bespogovorno provodili u djeloJedan od najslavnijih londonskih novinskih urednika, koji se u posljednjih devet godina proslavio objavljivanjem najvećih britanskih novinskih senzacija, te za kojeg se tvrdilo da je – unatoč mladosti – jedan od najmoćnijih ljudi u britanskim medijima, zbog čega se usuđivao objavljivati i vrlo riskantne stvari, izbačen je s posla kao u filmskom scenariju o bešćutnosti poslovnog svijeta. Piers Morgan, 39-godišnji glavni urednik londonskog tabloida Daily Mirror, prošlog petka ujutro još je autoritativno davao naredbe suradnicima, koje su oni bespogovorno provodili u djelo. No već navečer istoga dana, nakon što mu je na sjednici upravnog odbora lista rečeno da je smijenjen, izbačen je iz zgrade u pratnji zaštitara, koji mu čak nisu dopustili da se vrati u vlastiti ured po sako koji je ostavio na naslonu svog stolca. To što je poput psa izbačen na ulicu samo pokazuje koliko je uprava bila bijesna na njega.

Morgan je 1. svibnja na naslovnici i unutarnjim stranicama Daily Mirrora objavio nekoliko senzacionalnih fotografija, tvrdeći da se na njima vidi kako britanski vojnici mlate iračkog zatvorenika i mokre po njemu. U popratnom članku pisalo je da je to dokaz da i britanski vojnici muče i ponižavaju zarobljene Iračane kao i američki. Tvrdnje iz Daily Mirrora potaknule su u Britaniji burne reakcije, ali i demanti iz kraljičine lancashireske pukovnije čiji su vojnici tobože na snimljenoj fotografiji.

Iz te pukovnije tvrdili su da su fotografije očiti falsifikat, što se vidi i po dva detalja. S leđa snimljen vojnik, koji navodno tuče iračkog zatvorenika, drži u ruci pušku koje nema u naoružanju britanskih vojnika u Iraku. Uz to, irački zatvorenik navodno je bio zlostavljan u stražnjem dijelu vojničkog kamiona, a kamioni tog tipa također nisu bili poslani u Irak. Zapovjedništvo pukovnije provelo je istragu i identificiralo taj kamion, koji nikad nije bio u Iraku. I navodni irački zatvorenik sumnjivo izgleda, jer je uredno odjeven, čist, na njemu nema ni kapi znoja, iako je navodno snimljen u Basri nakon dugog zlostavljanja.

Morgan te demantije nije prihvaćao, nego je ustrajao na tvrdnji da su snimke autentične a priča istinita, utemeljena na svjedočanstvima dvojice vojnika iz same pukovnije. Nije se pokolebao ni kad su premijer Tony Blair i ministar obrane Geoff Hoon u parlamentu objavili da su snimke krivotvorine. Ipak, početkom prošlog tjedna izjavio je da su fotografije “vjerna rekonstrukcija događaja”, više ne inzistirajući da su snimka samog događaja. Ipak, odbijao je svaku mogućnost prijevare i zahtjeve vojne policije da otkrije imena dvojice vojnika koji su redakciji dali fotografije i pričali o zlostavljanju zatvorenika, za što su trebali primiti po 5000 funti.

Morgan je kao urednik često namjerno izazivao skandale, povećavajući tako nakladu i procjenjujući da to jedino zanima upravu Mirrora. Lani je objavio pisma što ih je princeza Diana ostavila svom sobaru Paulu Burrellu, iz kojih bi se moglo zaključiti da je sumnjala kako njen bivši muž princ Charles planira njeno ubojstvo. Izazvao je gužvu i kad je novinara poslao da se lažno predstavi i zaposli kao sobar u Buckinghamskoj palači: podvala je uspjela, čime je dokazao grdne sigurnosne propuste.

Najnovija afera bila je za njega najneugodnija, posebno nakon što ga je zapovjednik lancashireske pukovnije, pukovnik David Black, javno pozvao da se javno ispriča, optuživši ga da je objavljivanjem lažnih fotografija ugrozio živote britanskih vojnika u Iraku, i dodao da u ovom slučaju javnost odlučuje što je važnije – “životi britanskih vojnika ili ego jednog novinskog urednika”. No Morgan je ostao nepopustljiv pa je još u petak ujutro samouvjereno u televizijskom intervjuu rekao: “Na ostavku i ne pomišljam. Mi smo objavili istinu.”

U petak u 18.30 – dok je pripremao subotnje izdanje Mirrora – pozvali su ga na kat gdje se nalazi upravni odbor, a on je nonšalatno otišao tamo ne uzevši ni sako. Predsjednica odbora Sly Bailey kratko mu je rekla da “upravni odbor u njega više nema povjerenja”, da je zbog njegova poteza dobio brojne primjedbe dioničara, posebno onih iz SAD-a te da mu daje otkaz koji trenutno stupa na snagu. Nisu mu dali ni da progovori. Izbačen je na ulicu, a njegovim privremenim nasljednikom imenovan je njegov zamjenik Des Kelly, koji se u subotnjem broju ispričao čitateljima: ”Žao nam je – bili smo prevareni”. Upravni odbor obznanio je da će redakcija surađivati s istražiteljima vojne policije kako bi se otkrilo tko je od vojnika lancashireske pukovnije podvalio falsificirane fotografije. Navodno to znaju četvorica novinara Mirrora, od kojih se traži da otkriju njihov identitet. Dvojica su već izjavili da će radije dati otkaz nego da to učine.

Izbacivanje Morgana iz Mirrora zapravo je posljedica rata između dva najnakladnija londonska tabloida, Mirrora i Suna, u kojem Sun pobjeđuje unatoč Morganovim pokušajima da to spriječi. Iako Sun djeluje prilično apolitično i obraća se neobrazovanoj, širokoj britanskoj publici željnoj senzacija i tračeva, zbog monstruozne naklade između 3,5 i 4 milijuna primjeraka ima golem politički utjecaj, jer se ipak mnogo bavi i politikom, pišući o raznim političkim skandalima. Sun podržava laburiste i Blaira još od sredine 90-ih, kad je tadašnji vođa opozicije Blair, na opće čuđenje, ušao u politički pakt s Murdochom. No oni koji pažljivo prate pisanje Suna, mogli su zamijetiti da se list ipak počeo malo kritičnije ponašati prema Blairu, što u vladi nisu dobro primili. Posebno je Blairovu vladu početkom prošle godine zabrinula promjena na položaju glavnog urednika Suna. U siječnju 2003. David Yelland, dotadašnji 39-godišnji glavni urednik, podnio je nakon tri godine ostavku, a Rupert Murdoch, vlasnik Suna i nekoliko drugih ključnih britanskih listova – najtiražnijeg tabloidnog tjednika News of the World, najutjecajnijeg ozbiljnog dnevnika The Timesa – odlučio je za novu glavnu urednicu imenovati 34-godišnju Rebekah Wade. Svi su bili uvjereni da će ona znatno promijeniti Sun.

Rebekah Wade rodila se 1968. u malom mjestu u engleskoj pokrajini Cheshire, s 15 godina odlučila da će se baviti novinarstvom, studirala na pariškoj Sorbonni i prva novinarska iskustva stekla u arhitektonskom časopisu u Parizu. S 20 godina vratila se u Englesku i zaposlila u novom tabloidu Post nadobudnog izdavača Eddieja Shaha, koji je ubrzo propao. No po člancima u Postu zapazili su je stariji kolege, koji su je preporučili urednicima News Of the World, gdje je postala reporterka. Brzo je napredovala pa je 1996., sa samo 28 godina, postala zamjenicom glavnog urednika. Murdoch ju je 1998. preselio u Sun, gdje je s 30 godina postala zamjenicom glavnog urednika, a već 2000. postavio ju je za glavnu urednicu News of the World, kao prvu žena na čelu nacionalnog tjednika nakon 1903. Uspjela je održati visoku nakladu tog lista kad je svim tjednicima, a posebno Sunday Mirroru i Mail on Sundayju, padala naklada. Bila je u središtu pozornosti kad je – nakon poznatog pedofilskog ubojstva djevojčice Sarah Payne – s obrazloženjem da želi zaštititi djecu, počela objavljivati slike i adrese poznatih pedofila i pozivala građane da paze na njihovo kretanje i ponašanje, što je izazvalo brojne prosvjede kao tipičan primjer medijske zloupotrebe i kršenja ljudskih prava. Ta njena akcija, kojom je željela natjerati vladu da napravi javni registar svih pedofila, nije uspjela, ali je Murdoch očito bio zadovoljan jer je tom akcijom povećala nakladu za 95.000 primjeraka pa ju je postavio na mjesto glavne urednice Suna. Od nje je očekivao da postigne još bolje rezultate od Yellanda, kojim nije bio nezadovoljan, jer je uspio održati nakladu i povećati prednost pred glavnim konkurentom Mirrorom, kojem je naklada padala.

No u britanskim političkim krugovima procjenjivalo se da su Murdochovi motivi za tu smjenu, osim profesionalni i komercijalni, bili i politički. Dok je Yelland bio u društvenom smislu relativno neaktivan, crvenokosa, visoka atraktivna Rebekah Wade je, udana za poznatog londonskog televizijskog glumca, kako londonski mediji za nju tvrde – “društvena životinja”, koja je stalno u pokretu, na primanjima i zabavama, pa ima brojne kontakte i u svijetu estrade, ali i u političkim krugovima. Ona je, tvrdi se u medijskim krugovima, bila i prijateljica s premijerovom suprugom Cherie Blair, pa je čak Yellanda, kad je on 2000. stigao iz SAD-a da preuzme mjesto glavnog urednika Suna, upoznala s bračnim parom Blair. No ona se potom posvađala s premijerskim bračnim parom jer je u svom listu napala Cherie Blair da je prihvatila usluge australskog kriminalca pri kupnji stana za svog sina u Bristolu. Čak je u komentaru za Cherie Blair napisala da je tim skandalom “nanijela štetu svom mužu i ponizila samu sebe”. Bračni par Blair sigurno je bijesan na nju nakon što je Rebekah Wade pokušala postaviti zamku Cherie Blair kako bi je kompromitirala namještenim susretom s tim australskim kriminalcem.

No njeno imenovanje zabrinuto su dočekali i u Mirroru, jer su shvatili da će ona agresivnije od Yellanda ratovati protiv njih. Mirror je tada prolazio kroz zanimljivo uređivačko razdoblje. Nakon nakladnih uspjeha potkraj 2001. i 2002. opet je zapao u krizu.

Daily Mirror, koji je po uređivačkoj koncepciji ipak nešto ozbiljniji od Suna, odlično je iskoristio atmosferu nakon terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna 2001. da ponešto ozbiljnijim prilozima o borbi protiv terorizma i vanjskopolitičkim pitanjima poveća nakladu na račun Sunove. No interes Mirrovih čitatelja za ozbiljnije teme počeo je nakon nekog vremena splašnjavati pa je Sunu počela rasti naklada, dok je Mirroru padala. Mnogi analitičari uvjereni su da je to bilo stoga što su Sun i Mirror različito pristupili ratu u Iraku, Sun je zauzeo proratni stav, a Mirror antiratni.

Mirror je loše procijenio raspoloženje svoje čitalačke publike, koja je – kao kod svih tabloida – neobrazovana, ali rodoljubno nastrojena, te je nakon početka rata u Iraku doživio nakladnu katastrofu. Mirroru je u ožujku 2003., kad je rat počinjao, a list ga je jedini od tabloida žestoko kritizirao, naklada prvi put pala ispod 2 milijuna primjeraka. Proširila se tada prvi put glasina da bi Morgan mogao podnijeti ostavku, no uprava kompanije “Trinity Mirror”, koja je u ime britanskih i američkih investitora vlasnik “Mirrora”, svjesna da bi to dodatno uzdrmalo list, objavila je da “Morgan ostaje, barem zasad”. Uprava je objavila da je Mirror unatoč padu naklade i dalje profitabilan, a odlučeno je da se taj profit učvrsti prekdom rata cijenama, što ga je Morgan počeo godinu prije.

Morgan je počeo rat cijenama kad je Mirroru išlo odlično. Uvjeren da je uspjeh Mirrora u podizanju naklade nakon terorističkog napada na New York i Washington pokazao da čitatelji žele ozbiljnije teme, a ne samo tračeve o kraljevskoj obitelji, pjevačima i sportašima te slike ljepotica golih grudi, u Mirroru je počeo objavljivati ozbiljnije članke, a posebno je uozbiljio naslovnu stranicu. Morgan je bio uvjeren i da će povećati nakladu ako smanji cijenu svog lista. Spustio je cijenu s 32 na 25 pennyja. Tada se Sun počeo prodavati po 20 pennyja, a u nekim pokrajinama čak po samo 10 pennyja. Iz Mirrora su prosvjedovali da se Sun prodaje ispod ekonomske cijene, a da to Murdoch financira svojim basnoslovnim profitima televizijskih kompanija, “Sky” u Britaniji, a još više “Fox” u SAD-u. Budući da smanjenje cijene Mirroru nije donijelo povećanje naklade, cijena je vraćena na 32 pennyja, dok je Sun ostao na istoj niskoj cijeni, nadajući se da će tako uništiti konkurenta.

Morgan je bio prisiljen napraviti još jedan zaokret, pa je u proljeće prošle godine, nakon dolaska agresivne Rebekah Wade na čelo Suna, napustio svoju koncepciju ozbiljnih tema i vratio se tabloidnom novinarstvu, u čemu je bio najbolji. Morgan se, i prije nego što je došao u Mirror, proslavio kao tabloidni urednik. Dobro je znao što može očekivati od konkurentice, s kojom je u nekim razdobljima radio na istim poslovima pa ju je mogao dobro procjenjivati. Taj bivši reporter za showbusiness, koji se rodio 30. ožujka 1965., sa samo 28 godina postao je – kao i poslije Rebekah Wade – glavni urednik najnakladnijeg britanskog tabloidnog tjednika News of the World te mu povećao nakladu. S 30 godina dobio je ponudu da postane glavni urednik Mirrora te je od Murdocha prešao konkurenciji, postavši ujedno Murdochov žestok kritičar. Murdoch je svog mladog kritičara pokušao uvrijediti da je “odličan razbarušeni urednik, kojem očito treba strog izdavač”. Na to je Morgan odgovorio Murdochu da je “strog izdavač kojem očito treba razbarušeni urednik”.

Morgan je kao šef Mirrora bio jako je omiljen u svojoj redakciji zbog originalnih ideja i hrabrosti. Njegovim suradnicima sviđalo se kako se on javno obračuna sa protivnicima. Nakon dolaska Rebekah Wade na čelo Suna postao je još agresivniji, i to ne samo kad su obični skandali bili u pitanju, nego i u sferi politike. Prateći kako se rat u Iraku razvija loše za Amerikance i Britance, zbog čega se počelo mijenjati i britansko javno mnijenje, računao je da će Mirror kritikom rata u Iraku ponovno privući čitateljsku publiku. Tako je objavio fotografije britanskih vojnika koji muče iračke zarobljenike, ali je pogrešno procijenio vjerodostojnost fotografija, ali i političku i medijsku situaciju. U ovom posljednjem velikom novinskom ratu u Fleet Streetu, londonskoj ulici u čijoj su blizini najveće novinske redakcije, Piers Morgan postao je veliki gubitnik, a Rebekah Wade je u pobjedi bila velikodušna prema poraženom suparniku. Javno je rekla: “Piers je bio velik suparnik, velik je novinar i jedinstvena ličnost. Fleet Street bez njega više neće biti kakav je dosad bio.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika