Kad hrvatska nogometna reprezentacija 13. lipnja izađe na stadion u Portugalu da bi pokazala koliko je spremna za prvu utakmicu sa Švicarcima, rijetki će se sjetiti ljudi zaslužnih za njihovu pripremljenost i kondiciju.Kad hrvatska nogometna reprezentacija 13. lipnja izađe na stadion u Portugalu da bi pokazala koliko je spremna za prvu utakmicu sa Švicarcima, rijetki će se sjetiti ljudi zaslužnih za njihovu pripremljenost i kondiciju. Logističku potporu sastavljenu od liječnika, fizioterapeuta, ekonoma, kuhara i vozača posjetili smo u Olimpijskom centru Bjelolasica u vrijeme završnih priprema naših nogometaša za Euro 2004. “Iznimno poštujem ove igrače, ali ne bih svojoj djeci preporučio da se profesionalno bave sportom jer je vrhunski sport zapravo nezdrav i agresivan i predstavlja velik napor za tijelo”, rekao je liječnik hrvatske reprezentacije Zoran Bahtijarević, specijalist dječje kirurgije u Klaićevoj bolnici u Zagrebu.

Sportskom medicinom počeo se baviti još 1993. na poziv Hrvatskog nogometnog saveza, a u reprezentaciji je dvije godine. Kako kaže, prošao je gotovo sve nogometne selekcije, a liječenje djece ne predstavlja mu prepreku da profesionalno odradi svoj posao i kao sportski liječnik te tako pomogne da se pripreme odvijaju bez komplikacija. Zahvaljujući razumijevanju osoblja Klaićeve bolnice, Bahtijarević uskoro putuje u Portugal. “Kao liječnik reprezentacije najviše se bavim ozljedama i moj je zadatak da prepoznam ozljedu, postavim dijagnozu i izliječim kako bi se igrač što prije mogao vratiti u reprezentaciju. Sportska je medicina aktivnija i agresivnija od opće, potrebno je brže reagirati i nastoje se izbjeći imobilizacije poput gipsa jer izazivaju atrofiju mišića, a to je za sportaše pogubno”, objasnio je Bahtijarević.

Iako u reprezentaciji tijekom dosadašnjih priprema nije bilo ozbiljnih ozljeda, kod nogometaša uvijek postoji opasnost od stradavanja skočnih zglobova, koljena, mišića nogu zbog velikih opterećenja. Međutim, uz pravilnu terapiju to se vrlo brzo izliječi, dok ozbiljnije ozljede poput pucanja tetiva zahtijevaju duži oporavak. Obavezno testiranje reprezentacije prije priprema na Bjelolasici napravljeno je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, a Bahtijarević napominje da je vrlo zadovoljan rezultatima testiranja i da su svi igrači u dobroj kondiciji. Prema njegovim riječima, većina igrača dolazi iz vrhunskih nogometnih klubova u kojima se redovito provode zdravstvene kontrole. Iako su primjerice Robert Kovač, Tudor, Šokota i Didulica u posljednje vrijeme imali problema s ozljedama, Bahtijarević tvrdi da dodatne pretrage nisu bile potrebne. Međutim, večer uoči prijateljske utakmice sa Slovačkom u Rijeci, zdravstvenom timu brige je zadao upravo Didulica, koji je dobio potres mozga na večernjem treningu. Bahtijarević je kao najteže i vrlo stresne situacije naveo hitne intervencije na utakmicama kad su potrebna šivanja, kao na nedavnoj prijateljskoj utakmici s Turskom u kojoj je morao intervenirati kod ozljede Tomasa.

Veći dio zdravstvene brige sportskog liječnika zapravo se odnosi na preventivu, a tu glavnu ulogu ima prehrana jer se svakodnevnim napornim treninzima troši puno energije, pa Bahtijarević ima i ulogu nutricionista te sastavlja jelovnik i kontrolira namirnice. Raspored i sastav predloženih menija odaju dojam da je riječ o jednoličnoj i neukusnoj hrani te vrlo suženom izboru, no Bahtijarević tvrdi kako je ponuda raznovrsna, a jedini uvjet je da je lako probavljiva, bez previše začina i masnoća. Riba, piletina, teletina, tjestenina, riža, voće i povrće namirnice su koje se redovito izmjenjuju na meniju. Dopušteni su i laganiji deserti bez previše šećera i krema, poput kompota, voćnih sladoleda i pudinga. U preventivi je važan i pravodoban i pravilan oporavak igrača nakon treninga ili utakmice, što zahtijeva i dodatke prehrani – izotonične energetske napitke i vitamine koji se konzumiraju odmah nakon ulaska u svlačionicu. Bahtijarević kaže kako vjeruje u reprezentaciju, a igračima je uz svoje stručno znanje i brigu obećao i svu moguću potporu te zajedničko slavlje na Trgu bana Jelačića nakon povratka iz Portugala.

Iako će nogometaši u Portugal krenuti 8. lipnja, kuhar reprezentacije Drago Gorički otputovat će dan ranije kako bi već prvi obrok igrači imali na vrijeme i sukladno propisanom meniju te da bi se osigurale sve potrebne namirnice za pripremu hrane. “Odgovarajući izbor hrane ima velik utjecaj na fizičku pripremljenost igrača, a veoma je važan i pravilan raspored obroka. Da bi se izbjegle moguće negativne posljedice loše prehrane, dnevni meni obavezno dogovaram s liječnikom”, objasnio je Gorički, no konkretan primjer dnevnog menija i omiljena jela pojedinih igrača ipak nije htio odati. Pripremajući hranu za goste “Sheratona”, među kojima su bili i igrači poznatih klubova poput Manchester Uniteda, Milana i Ajaxa, upoznao se sa zahtjevnom prehranom profesionalnih sportaša, ali se u hrvatskoj reprezentaciji, prema svojim riječima, ipak našao sasvim slučajno, kad je Hrvatski nogometni savez prije dvije godine hitno trebao kuhara koji će pratiti reprezentaciju u Japan.

“Da sam imao više vremena za razmišljanje o ponudi, možda bih i odbio, međutim nije mi žao jer sam u Japanu doživio ugodno i pomalo egzotično iskustvo zbog bitno različitog izbora hrane.” Simpatičnim opisuje kako je tamošnjim kuharima pripremao rižoto sa škampima, što je za njih unatoč raznim načinima pripremanja riže bila nova kombinacija hrane. Ipak, kao najljepše gostovanje ističe Ljubljanu i Makedoniju, gdje su vrlo gostoljubivo dočekali našu reprezentaciju, a on je imao brojnu pomoć u kuhinji.

Poznato je da mnogi nogometaši vole trendovsku odjeću, ali kao najveći sljedbenik mode spominje se Željko Mesić, za kojeg u šali kažu kako posebno voli šiljaste vilenjačke cipele. Kao dio logističke potpore ima ulogu ekonoma i zadatak da se brine o sportskoj opremi. Ovim poslom bavi se već 12 godina, a u HNS je došao na poziv bivšeg tajnika Duška Grabovca, dok je Savez još bio u osnivanju. “Nisam bio nezadovoljan baveći se prije ovog posla transportom, ali nogomet me uvijek privlačio”, rekao je Mesić. Za vrijeme treninga prisutan je jednako kao i treneri jer su lopte, štapovi i svi potrebni rekviziti njegova briga. Problema s opremom nije bilo jer se sve dogovara sa sponzorima i specificira u ugovoru, a manje poteškoće nastaju samo oko rokova isporuke. Prema njegovim riječima, dresovi naše reprezentacije specifični su jer za razliku od drugih nisu jednobojni, što otežava njihovu izradu, otisak imena i broja igrača pa se zbog toga javlja kašnjenje u isporuci, no ove je godine Nike poslao jako kvalitetnu robu, a većina je stvari već poslana u Portugal. Budući da Mesić ima dugogodišnje iskustvo, zadužen je za organizaciju nabave sportske opreme i evidenciju, dok se oružar Mladen Pilčić bavi tehničkim stvarima.

Iako Pilčić radi kao volonter, voli se pohvaliti da je bio na dva svjetska prvenstva, dok svoj posao opisuje skromno. “Ništa posebno, svaki dan isti posao. Treba provjeriti je li oprema na broju, podijeliti je igračima, pokupiti nakon treninga i odnijeti na pranje.” Napominje da mu za evidenciju nisu potrebne bilješke jer sve čuva u glavi. Malo više posla zadaje mu samo čišćenje kopački kad je utakmica na mokrom i blatnjavom terenu pa kod održavanja treba paziti da se obuća ne smoči iznutra i da se dobro osuši kako bi što dulje trajala. Iako se brine o povećem broju sportske obuće, o igračima reprezentacije priča samo najljepše, a na pitanje čije su kopačke nakon treninga najprljavije, Pilčić se samo nasmiješio.

Fizioterapeuti Dejan Redžaj i Domeniko Sisgoreo za svoj posao kažu da radno mjesto nose sa sobom. Varteksov fizioterapeut Redžaj s A reprezentacijom je dvije godine, a prije treninga ili utakmice zadužen je za zagrijavanje igrača zbog prevencije od ozljeda, dok je ostatak vremena na raspolaganju. U logističkom timu poznat po svojoj sklonosti šali, rekao je kako je igračima na raspolaganju 24 sata. Međutim, nikakva terapija se ne provodi bez uputa liječnika i tu je za njih granica. “Ozljede su naša stvar”, opisao je svoju ulogu Sisgoreo, koji već 21 godinu radi u Hajduku, a s reprezentacijom je također dvije godine. Na konkretno pitanje o ozljedama igrača suzdržano odgovara da je jedini problem umor. Za skori put u Portugal spremna su tri velika kovčega, deset kutija potrebne opreme i dva preklopna stola za masažu, a jedino što ne mogu ponijeti sa sobom je prostorija za rad. Takav oprez objašnjavaju time da si pokušavaju olakšati posao, a ako se dogodi kakav propust domaćina, moći će raditi bez problema.

Ako netko poznaje igrače, onda je to vozač autobusa Ivica Zorić, koji već 32 godine vozi Croatia bus, a posljednje tri godine ima posebnu čast voziti hrvatske reprezentativce. “Ovaj autobus vozio je samo Dinamo i Cibonu, ali reprezentacija je prioritet”, pojasnio je Zorić. Među prednostima ovog posebno prilagođenog autobusa jesu udobnija sjedala, mala kuhinja s hladnjakom, a Zorić kaže da je najzanimljivije u salonu, gdje se igrači obično opuštaju uz karte ili šah. Imena strastvenih kartaša, međutim, ostala su tajna. Zorić podršku igračima nastoji pružiti i izborom glazbe. Rekao je kako današnji reprezentativci nemaju posebnih glazbenih želja, ali se prisjeća kako je u vrijeme generacije Bobana, Šukera i Štimca omiljena pjesma bila “Mare i Kate”, na koju se uvijek i zapjevalo. Prije puta uvijek dolazi sat ranije kako bi se prema uputama liječnika pobrinuo za odgovarajuću temperaturu u autobusu – oko 22 stupnja Celzija. Puno je putovao s Dinamom, a jedno od dražih putovanja mu je bilo gostovanje u Beogradu na utakmici protiv Partizana jer nisu doživjeli nikakvih neugodnosti i u šali priča da su zbog njih ispraznili dva kata “Interkontinentala”. Vozio je i Manchester United na gostovanju u Ligi prvaka, kad je nekoliko policajaca sa psima detaljno pretražilo autobus. Njemačka reprezentacija bila je još sumnjičavija i nije pristala da ih vozi, nego su dopremili gotovo identičan autobus, jedina razlika bila su kožna sjedala. Dosad na putovanjima nisu imali nikakve neprilike, a često imaju i policijsku pratnju.

Pokušali smo saznati još zanimljivih podataka o nogometašima i samoj nogometnoj reprezentaciji, ali je o tome Zorić rekao: “Mnoge stvari koje ovdje čujem ostaju tajna jer sam dio ekipe i smatram se profesionalcem. Ponosan sam na to što radim i s reprezentacijom uvijek idem naprijed.”

1. Reprezentativac Giovanni Rosso, koji već osam godina igra za izraelski nogometni klub Makabi iz Haife, za hrvatsku logističku potporu ima samo riječi pohvale. Smatra da je naša logistika puno profesionalnija od one u Makabiju jer su izraelski klubovi tek nedavno dobili priliku natjecati se u europskim kupovima. Posebno je zadovoljan hrvatskim sportskim liječnicima. Na pitanje o hrani, Rosso je odgovorio da je u Izraelu ona više stvar religije nego sporta. Primjerice, zabranjeno je konzumiranje mesa i sira u jednom obroku. Što se tiče Portugala, ne razmišlja predaleko pa mu je zasad želja proći prvi krug.
2. Zoran Bahtijarević je četrdesetogodišnji specijalist dječje kirurgije u Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Rođen u Splitu, otac je dvoje djece, a u logističkoj potpori hrvatske nogometne reprezentacije je od 2002. U najljepšem sjećanju ostala mu je kvalifikacijska utakmica za Europsko nogometno prvenstvo 2004. protiv Belgije u Zagrebu, gdje je Hrvatska pobijedila 4:0, i utakmica dodatnih kvalifikacija za Euro 2004. protiv Slovenije u Ljubljani, kad je Hrvatska pobijedila 0:1. Nadimak mu je Dok.
3. Drago Gorički (45) kao kuhar radi već 24 godine, a od 1996. je zaposlen u “Sheratonu”. Za reprezentaciju kuha posljednje dvije godine. Živi u Zaboku, oženjen je, otac dvoje djece. Najdraža mu je hrana odojak.
4. Željko Mesić (53) iz Zagreba, neoženjen. Ekonom je reprezentacije od 1992. i jedan od sudionika osnivanja Hrvatskog nogometnog saveza. U reprezentaciji je poznat pod nadimkom Vilko Medić – Vilko zbog nošenja tzv. vilenjačkih šiljastih cipela, a zadirkuju ga i da sliči medvjedu pa odatle Medić.
5. Mladen Pilčić (44) iz Rijeke oženjen je i otac dvoje djece. U reprezentaciji volontira već 10 godina, a s A reprezentacijom je posljednjih šest. Poznatiji je pod nadimkom Pili.
6. Dejan Redžaj (30) iz Varaždina neoženjen je. Fizioterapeut je Varteksa, a s reprezentacijom je dvije godine. Poznat je po svojoj spremnosti za šalu.
7. Domeniko Sisgoreo (41), rodom iz Splita, oženjen je i ima dva sina. Već 21 godinu fizioterapeut je Hajduka. S reprezentacijom je od 2002. U hrvatskom sportu poznat je po nadimku Sisgo.
8. Ivica Zorić (50) podrijetlom je iz Gospića, živi u Zagrebu, oženjen je i ima tri kćeri. Kao vozač u Croatia busu radi 32 godine, a reprezentaciju vozi posljednje tri. Kad vozi reprezentativce, pridržava se svojeg pravila da “nikad ne vozi u rikverc”.