Najuspješniji hrvatski multimedijski i konceptualni umjetnik Dalibor Martinis (56).“Ministarstva vanjskih poslova postupilo je djetinjasto, neprofesionalno i politički nekorektno. Mislim da se ničim ne može pravdati takvo bahato demonstriranje moći. Zašto su onda organizirali natječaj i formirali stručni žiri kad su na kraju o svemu odlučili iza zaključanih vrata? Time su ismijali proceduru i struku. To još nikad nisam doživio, osobito ne od države, koja me na otvorenom natječaju izabrala da prezentiram Hrvatsku u inozemstvu.”

'Ako mi MVP povrijedi autorska prava, tražit ću zabranu paviljona'Tako govori najuspješniji hrvatski multimedijski i konceptualni umjetnik Dalibor Martinis (56), koautor projekta “Kap vode ? zrno soli”, koji bi trebao predstavljati Hrvatsku na Svjetskoj izložbi EXPO 2005. u japanskom gradu Aichiju. Iako je projekt razvijao zajedno s arhitektonskim studiom “3LHD” i fotografom Damirom Fabijanićem, Ministarstvo vanjskih poslova kao organizator hrvatske prezentacije ovih mu je dana otkazalo suradnju zbog navodnog probijanja budžeta. Martinis, koji je bio ključna kreativna figura u tom hvaljenom minimalističkom projektu s elementima zen-budizma, a čija djela vise u najvećim muzejima svijeta poput Mome u New Yorku i Stedelijka u Amsterdamu, najavio je tužbu protiv MVP-a i zaštitu prava na međunarodnoj razini.

NACIONAL: S kakvim vam je obrazloženjem Ministarstvo vanjskih poslova otkazalo suradnju? – To sam doznao u kuloarima, a službenu obavijest dobio sam puno, puno kasnije. Naime, 12. veljače u MVP-u uručili su mi ugovor o suradnji na potpis, no kad sam ga potpisao i predao, oni su odjednom sa mnom prekinuli komunikaciju. Nitko više nije bio dostupan. Nisu dizali telefonsku slušalicu ni odgovarali na SMS poruke. Naravno, shvatio sam da nešto nije u redu. To se događalo u doba kad se u Vladi i Saboru odobravao proračun i o tome su kolale razne priče. Tako sam načuo da je MVP u jednom trenutku čak odbio preuzeti organizaciju Svjetske izložbe EXPO 2005, jer im je taj iznos povećavao njihov ukupni zahtjev prema vladi. No to su nagađanja koja ne mogu potvrditi.

NACIONAL: S kim ste komunicirali u MVP-u? – S Dubravkom Marićem, predstojnikom Ureda za EXPO 2005, koji je izvršitelj Ivice Maričića, nacionalnog povjerenika za Svjetsku izložbu. Onda su odjednom počeli sa mnom službeno razgovarati u stilu: “Poštovani gospodine Martinis, u financijskim smo problemima, javit ćemo vam se!” Zatim su mi počeli slati e-mailove tipa “Još ništa ne znamo”, a zapravo se radilo o izbjegavanju. Kad su se i takve poruke prorijedile, uvidio sam da me više ne žele u projektu. Mislim da se državna institucija poput MVP-a ne može ponašati tako djetinjasto. Zatvoriti vrata i reći tajnici da ih za Dalibora Martinisa nema, užasno je djetinjasto! Valjda postoji neka bolja metoda kojom možete otkazati suradnju. I tada sam doznao da je film dodijeljen Vinku Brešanu. Tek kad su se uvjerili da znam cijelu priču, službeno su me obavijestili da je zbog povoljnije financijske ponude posao dodijeljen njemu.

NACIONAL: Kako komentirate objašnjenje Ivice Maričića da ste probili budžet planiran za projekt na izložbi i da je zbog toga s vama raskinuta suradnja? – Kad smo početkom prošle godine dobili prvu nagradu na natječaju, upozorio sam ih da navedeni troškovnik ne uzimaju ozbiljno, jer je napravljen okvirno i na temelju tek idejnog rješenja o paškoj solani kao metafori. U to vrijeme nismo znali hoće li film trajati tri ili deset minuta, koliko ćemo tona soli trebati i slično. Ozbiljan troškovnik nismo mogli napraviti jer nismo ni približno imali sve elemente, u međuvremenu su se promijenile i dimenzije paviljona itd. Pozivati se sada na taj prvi troškovnik krajnje je nekorektno. Naime, mi smo u veljači ove godine postigli suglasnost o definitivnoj financijskoj konstrukciji, jer mi inače ne bi poslali ugovor o suradnji na potpis. Osim toga, naš projekt ne predviđa gradnju novog paviljona kao što je bio slučaj u prijašnjim nastupima na EXPO-u što ga čini bitno jeftinijim. Radi se o arhitektonskom zahvatu u postojećem paviljonu izložbe.

NACIONAL: Za koliko ste probili budžet? – Pisalo se po novinama da je budžet za EXPO 35 milijuna kuna. Cijeli naš projekt i izgradnja u paviljonu ne stoji ni pola te svote. Pretpostavljam da ostatak planiranog budžeta odlazi na avionske karte, troškove boravka, hostese, prezentacije i ostale kompleksne poslove. Po ugovoru koji sam potpisao naš je posao bio kompletna multimedia, od idejnog i tehničkog projekta, fotografskog dijela, preko produkcije filma do softvera koji kontrolira cijeli sustav u paviljonu. Sve to sada uspoređivati samo s cijenom filma takozvanog drugog ponuđača, apsurdno je.

NACIONAL: Ako se raskine suradnja, hoćete li se potpisati kao koautor? – U tako idiotskoj situaciji još se nikad nisam našao. Dakle, ja sam koautor nagrađenog projekta, ali nemam pristup njegovoj realizaciji. U projekt sam ušao kao konceptualni umjetnik i osmislio sam zajedno sa suradnicima neke ključne stvari, poput metafore solane, ideja okomite projekcije na pod prekriven solju, logo projekta, a sa stručnim suradnikom Feđom Vukićem i slogana “Kap vode, zrno soli”. Fotograf Damir Fabijanić, arhitekti iz studija 3LHD, i ja bili smo autorski tim, a što će se sada dogoditi, zaista ne znam. U propozicijama natječaja piše da nagrađeni rad prelazi u vlasništvo Ministarstva vanjskih poslova, no ne i ono što je u projekt uneseno u ovih 10 mjeseci rada. Ako u novom projektu budu elementi tog mojeg autorskog rada i angažmana, to će značiti da je MVP povrijedio moja autorska prava. U tom slučaju mogu tražiti zabranu izlaganja takvog projekta, odnosno cijelog paviljona. Također, zahtijevat ću naknadu za uloženi trud i troškove studija Omnimedia.

NACIONAL: Što je MVP potaknulo na takav postupak? – To se i ja pitam, osobito zato što su i kritičari i javnost projekt ocijenili kao jako dobar. Ne mogu shvatiti da sam odjednom postao smetnja jer sam dao kreativni doprinos u ključnim razvojnim fazama projekta “Kap vode, zrno soli”. Stvarno mi nije jasno zašto netko želi razbiti cjelovit i dorađen koncept, te podijeliti tim koji ga je razvijao više od deset mjeseci i zamijeniti ga novim sustavom za koji je jasno da će se raspasti. Vinko Brešan rekao je da se njega ne tiče paviljon nego samo film, zbog čega su ga i zvali. Vjerujem da će on napraviti dobar film, jer je on bolji filmski redatelj od mene. No ideja projekta nije bila da u paviljonu vrtimo dobar turistički film.

NACIONAL: Znači, ova nova varijanta uvelike odskače od vaše? – Naravno! Mi nismo htjeli napraviti banalnu turističku prezentaciju Hrvatske kakva se radi već 20-ak godina. Posjetiteljima smo htjeli ponuditi sveukupni doživljaj. Cijeli ambijent u paviljonu namjeravali smo pretvoriti u instalaciju, a posjetitelji bi bili izloženi svojevrsnom gesamtkunstwerku u kojem bi film bio samo jedan element. Jer zašto bismo inače projicirali film na pod od soli? Poanta nije u izgradnji dobrog paviljona, snimanju dobrog filma i u odličnim fotografijama Damira Fabijanića, odvojenim elementima koji bi funkcionirali svaki za sebe. Moj je koncept bio posjetitelje usisati u ambijent i provesti ih kroz njega tako da im pružimo multimedijski doživljaj u kojem je solana prostor kojim se kreću, površina na kojoj se odražavaju dnevne mijene svjetla i ekran na kojem se prikazuje film.

NACIONAL: Mislite li da odluka MVP ima neke veze s ministrom kulture Božom Biškupićem za kojeg se tvrdi da nije sklon suvremenoj umjetnosti? – Ne znam je li ministar Biškupić imao ikakva udjela u ovom slučaju. No da je bilo neslaganja oko razumijevanja građanskih i autorskih sloboda, bilo je. Svojedobno sam imao sukob s Ivicom Maričićem, kojem se nije svidio moj nastup u emisiji “Znakovi vremena” Branimira Bilića. Tema je bila identitet Hrvatske pa sam izložio nekoliko svojih autorskih projekata, a među njima sam govorio i o projektu EXPO. Idućeg me dana javno napao jer ga nisam konzultirao prije TV nastupa. Uopće, da imam soli u glavi ne bih se petljao s ovakvim pothvatima. Ovo je drugi put da gubim dobiveno, slična stvar dogodila se Damiru i Nenadu Fabijaniću i meni prije nekoliko godina na prvom natječaju za hrvatski paviljon na Svjetskoj izložbi u Lisabonu. Tada smo prema glasovanju žirija dijelili prvo mjesto s timom Branko Silađin/McCann-Erickson, nakon natezanja i preglasavanja u žiriju, ako se ne varam, Feđa Vukić je izišao iz žirija zbog tih igara, a mi smo ? otpali. Meni je ovo već drugi put da sam došao do faze realizacije paviljona za Svjetsku izložbu EXPO i da ju nisam dobio. Tko zna, možda se u nekom antisvemiru to računa kao velik doseg.

NACIONAL: Je li vam MVP platio ikakav honorar? – Osim nagrade nismo primili nikakav honorar, iako smo od travnja prošle godine radili na projektu trošeći vlastiti novac. Bez obzira na to što nismo imali ugovor, arhitektonski biro 3LHD i moj studio financirali su sve pripreme, znači, mi smo financirali MVP, jer Ured za EXPO još nije imao nikakva novca na računu. Kao autori nastupali smo na svim prezentacijama ulažući i svoj autorski dignitet ne bismo li afirmirali projekt, prezentirali smo projekt i predsjedniku Republike. Tražili smo i definirali 50-ak lokacija za snimanje filma po odobrenom scenariju. Odradili smo pokusni let helikopterom i tražili alternativno rješenje za enormno skupe uređaje za snimanje helikopterom. U studiju Jadran filma napravili smo probnu projekciju tako da smo s Paga donijeli tonu soli, zatim smo digli na kran projektore i projicirali film na sol na podu da vidimo kako to izgleda i što možemo očekivati u prostoru. Angažirali smo snimatelja Željka Sarića, koji se već počeo pripremati za snimanje, produkcijsku kuću da izradi plan snimanja itd. Stalno smo radili u dobroj vjeri i bez ugovora misleći da je to u zajedničkom interesu. Čak smo od Ministarstva bili stimulirani da projekt hitno razvijamo i sada odjednom tvrditi da Martinisova ponuda nije bila prihvatljiva i da su projekt dali boljem ponuđaču ? prava je svinjarija. O čemu se stvarno radilo najbolje govori apel s kojim su se obratili Brešanu: “Radi, spašavaj projekt!” Ispada da sam ja bio glavna opasnost od koje treba spašavati hrvatski nastup u Japanu. Prilično nevjerojatno, zar ne!

NACIONAL: Najavili ste tužbu protiv MVP-a. Hoćete li je podići? – Naravno. Moram pravno zaštititi sebe, svoj studio, svoj autorski rad i troškove, koje smo imali. Također ću se žaliti Međunarodnom odboru za svjetske izložbe, kojem ću dati do znanja da je u ovom slučaju nasilno prekinut autorski rad i da postoji velik raskorak između ideje našeg nagrađenog rada i načina na koji MVP projekt realizira

NACIONAL: Osjećate li se prevarenim? – Svakako! Uložio sam svoj autorski rad, znanje i iskustvo, te umjetnički status, a sada sam doveden u položaj da moram dokazivati da nisam neki sporedni gnjavator nego koautor projekta koji je gotovo godinu dana razvijao projekt.

NACIONAL: Mislite li da je MVP adekvatna institucija za organizaciju umjetničke prezentacije Hrvatske u inozemstvu? – Mislim da nije i pretpostavljam da svi kulturni djelatnici misle da bi se organizacijom takvih projekata trebalo baviti Ministarstvo kulture. Naravno, ako to uopće treba raditi država. Možda bi bilo bolje da se time bavi neka kulturna institucija, sposobna za izvođenje većih projekata u inozemstvu.