Hrvatski favoriti za olimpijske medalje u Ateni

Na ljetnim Olimpijskim igrama u Ateni koje počinju 13. kolovoza Hrvatsku će predstavljati osamdesetak sportaša: premda se mnogi nadaju medalji, većina sportaša realne izglede za jedno od prva tri mjesta na natjecanju daje samo rukometnoj i vaterpolo reprezentaciji

"Otići na OI, biti u olimpijskom selu gdje se svake četiri godine okupljaju sportaši sa svih strana svijeta, to je jedan prekrasan doživljaj", kaže Dubravko Šimenc.Kada za mjesec i pol dana, 13. kolovoza, započnu Olimpijske igre u Ateni, Hrvatsku će predstavljati osamdesetak sportaša, čime ćemo zadržati prosjek s posljednje dvije Olimpijade. Naime, na Olimpijadi u Sydneyju 2000. Hrvatska je nastupala s 91 sportašem, a u Atalanti 1996. s 84 sportaša. Točan broj naših sportaša u Ateni znat će se krajem srpnja do kada je moguće prijaviti natjecatelje. Dosad je normu za odlazak na Olimpijske igre ispunilo 67 sportaša, uključujući rukometnu i vaterpolo reprezentaciju. S obzirom na to da u atletici i plivanju postoje A i B norme koje treba ispuniti za odlazak na Olimpijske igre, Hrvatski olimpijski odbor je prošlog tjedna odlučio da i oni atletičari i plivači koji su ispunili samo B normu mogu ići na natjecanje. Trenutno je riječ o četiri atletičara i osam plivača, ali je moguće da još neki atletičar ispuni B normu i na taj način će se okupiti osamdesetak hrvatskih sportaša u Ateni. Taj broj sportaša ipak je manji od očekivanog jer je HOO prije dvije godine planirao da će na Olimpijadu putovati između 135 i 140 sportaša. Krivci za podbačaj su prvenstveno košarkaška i nogometna reprezentacija. Košarkašima je ovo druga Olimpijada u nizu koju će propustiti, dok nogometaši nisu bili ni na prethodne tri pa nije baš ni bilo jasno kako ih se moglo očekivati na predstojećoj u Ateni. Košarkaška reprezentacija nije se plasirala zbog lošeg plasmana na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu, dok nogometaši nisu uspjeli zbog neuspjeha mlade reprezentacije na nedavno završenom Europskom prvenstvu. Kako se na Olimpijadu nije plasirala ni ženska odbojkaška reprezentacija, što je HOO također predviđao, tako se došlo do 45 sportaša manje samo zbog ove tri reprezentacije. Kada se nakon toga pogleda popis sportova u kojima je HOO očekivao da ćemo imati predstavnike na Olimpijadi, onda su predviđanja bila vrlo dobra. HOO je očekivao da ćemo imati predstavnika u hrvanju, a nemamo ih, ali nije očekivao predstavnika u jahanju, a imat ćemo, dok su predstavnike u svim ostalim sportovima dobro predvidjeli.

Tko će osvojiti medalju na Olimpijadi, gotovo je nemoguće predvidjeti. Bivši predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak najavljivao je osvajanje šest medalja na posljednjoj Olimpijadi, ali je Hrvatska osvojila dvije, što je također prosjek. U Sydneyju je zlatnu medalju osvojio Nikolaj Pešalov u dizanju utega, dok je osmerac osvojio broncu u veslanju. U Atalanti su 1996. rukometaši osvojili zlato a vaterpolisti srebro, dok su u Barceloni 1992. košarkaši osvojili srebro, a Goran Ivanišević je osvojio dvije bronce, pojedinačno i u paru s Goranom Prpićem. Najveće šanse za osvajanje medalje na Olimpijadi ima rukometna reprezentacija, ali je upravo rukometni Savez prije tri mjeseca optužio HOO da ne financira reprezentaciju na pravi način te da se stoga i ne mogu očekivati vrhunski rezultati. Iza toga je stajalo nešto drugo – čelnici rukometnog saveza Željko Kavran i Zoran Gobac željeli su srušiti s vlasti predsjednika HOO-a Zlatka Matešu i tajnika Ivicu Stošića-Miočića. Prijetili su podrškom trećine ostalih sportskih saveza, ali od toga nije bilo apsolutno ništa osim što je stvorena podloga za opravdanje od eventualnog rukometnog neuspjeha u Ateni. Slijedila je nova afera. Savez je prije mjesec dana kaznio najboljeg rukometaša Blaženka Lackovića s godinu dana neigranja jer je protupropisno potpisao ugovor s njemačkim prvakom Flensburgom, što znači da neće igrati na Olimpijadi. No predsjednik saveza Kavran ima pravo veta koji je iskoristio i time omogućio igranje Lackovića u Ateni.

Iako se u atletici teško išta može prognozirati, skakačica u vis Blanka Vlašić favoritkinja je za medalju nakon prvih ovosezonskih rezultata. Blanka Vlašić je prvo u ožujku osvojila brončanu medalju na Svjetskom dvoranskom prvenstvu a nakon toga je pobijedila na prva dva ovosezonska mitinga na otvorenom, u Ostravi i Hengelu, s preskočenih 198 i 196 centimetara. Osim Blanke Vlašić, u Ateni će nastupiti i svjetska juniorska prvakinja u bacanju kladiva Ivana Brkljačić koja je nakon priča o napuštanju atletike, promjene trenera i atletskog kluba ove sezone ponovno počela odlično bacati i postavila novi hrvatski rekord koji sada iznosi 69,38 metara. Na bolje rezultate potiče je još jedna bacačica kladiva Sanja Gavrilović koja također putuje u Atenu, a na koju je Ivana Brkljačić prošle godine bila vidno ljubomorna. Veteran Siniša Ergotić (36) skakat će u dalj, dok će mladi Jurica Grabušić nastojati pokazati koliki je njegov talent u disciplini na 110 metara s preponama. Svi oni ispunili su olimpijske A norme koje su zajedno odredili Međunarodni olimpijski odbor i Svjetska atletska federacija. Kako je HOO odredio da na Olimpijadu putuju i oni s ispunjenom B normom, tako će u Ateni nastupati i Vera Begić u bacanju diska koja je ove godine postigla rezultat 59,04 metara. U toj disciplini B norma je bila 57,70 metara a A norma 61 metar. S tako ispunjenim B uvjetima putuje i bacač kladiva Andras Haklits (27), 23-godišnji bacač kugle Nedžad Mulabegović i još jedan veteran, 37-godišnji Branko Zorko u utrci na 1500 metara. Još neki atletičari, poput Dejana Vojnovića koji trči 100 metara, nadaju se ispunjenu B norme. Od tih četvero natjecatelj doista se teško može očekivati bilo što, a čak je i prolazak kvalifikacija i ulazak u olimpijsko finale sasvim nerealan.

Vaterpolo reprezentacija ponovno je kandidat za medalju. Kada je to malo tko očekivao, prošle je godine na Europskom prvenstvu u Sloveniji osvojena srebrna medalja, ali je samo mjesec dana kasnije reprezentacija ostala bez medalje na Svjetskom prvenstvu. Međutim, Zoran Roje ostao je izbornik, naročito zbog toga što je postavljen na to mjesto samo tri tjedna prije Europskog prvenstva na kojem je osvojio srebrnu medalju. Nakon što je u Sydneyju osmerac osvojio treće mjesto u veslanju i to samo godinu dana nakon što su se okupili i počeli trenirati, svi su povjerovali da je Hrvatska veslačka velesila. Trebalo je još samo dvije godine da bi se shvatilo kako se osmerac polako raspada. Kada prošle godine na Svjetskom prvenstvu u veslanju osmerac nije ispunio olimpijsku normu, došlo je do rasula pa je, primjerice, Tomislav Smoljanović, član osmerca, napustio veslanje. Utjeha je da je tim raspadom stvoren odličan dvojac bez kormilara koji čine braća Nikša i Siniša Skelin koji su na tom Svjetskom prvenstvu osvojili broncu i veliki su kandidati za olimpijsku medalju. Osim njih, u Ateni će nastupiti i četverac bez kormilara – Igor Boraska, Damir Vučičić, Petar Milin i Marko Dragičević – koji je prije dva tjedna na predolimpijskoj regati uspio ispuniti uvjete za Atenu. Nekada je plivač Gordan Kožulj (28) bio kandidat za medalje, ali otkako se oženio i ušao u godine koje nisu idealne za plivača sve ga se manje spominje, iako je normalno očekivati da će nastupiti u finalu utrke na 200 metara leđno. Više se očekuje od Duje Draganje, 21-godišnjeg Splićanina koji studira na sveučilištu Berkeley i koji ove godine pliva jako dobro. Prije tri mjeseca oborio je hrvatski rekord na 100 metara leptir, a drži rekorder na 50 i 100 metara slobodno. Osim njih dvojice, A normu je ispunila i 18-godišnja Sanja Jovanović. No zbog ispunjenja B norme u Atenu će putovati Nenad Buljan, Krešimir Čač, Anita Galić, Smiljana Marinović, Aleksej Puninski, Vanja Rogulj, Aleš Volčanšek, Petra Banović te još tri plivača koji će s Draganjom plivati u štafeti 4 puta 100 metara.

Dva sporta u kojima Hrvatska može doći do medalje su tenis i stolni tenis, ali sve ovisi o raspoloženju sportaša. U tenisa A normu ispunjavaju tenisači i tenisačice koji su plasirani do 30. mjesta na svjetskoj rang listi a B normu oni do 50. mjesta. S obzirom na to da tenisači ne cijene previše Olimpijadu, a kako naši tenisači dobro igraju na Wimbledonu, za očekivati je da će Ivan Ljubičić, Mario Ančić i Ivo Karlović igrati u Ateni, kao i Karolina Šprem i Jelena Kostanić. Ovisno o konkurenciji, netko od njih može do medalje. U stolnom tenisu će nas predstavljati Zoran Primorac, Tamara Boroš i Cornelia Vaida. Od Tamare Boroš može se puno očekivati dok je Primorac, poput Kožulja, nakon vjenčanja i očinstva počeo razmišljati o kraju karijere. Iako se taekwondo ne smatra osobito atraktivnim sportom u nas, Nataša Vezmar (28) nada se da će doći do medalje. Osvajačica 4. mjesta na prošloj Olimpijadi nada se da će ove godine u kategoriji iznad 67 kilograma osvojiti medalju. S njom u Atenu putuje još jedna sportašica u toj disciplini, Sandra Šarić, koja će nastupiti u kategoriji do 67 kilograma. Čak četiri hrvatska jedriličara nastupit će u Ateni. Uz najbolje, Matu Arapova u klasi laser i Karla Kureta u klasi finn, na Olimpijadi će nastupiti i zadarski dvojac Tomislav Bašić i Petar Cupać u klasi 470. Nije se puno očekivalo ni od boksača, no na nedavnom Europskom prvenstvu održanom u Puli Vedran Đipalo i Marijo Šivolija osvojili su brončane medalje i time ispunili normu za odlazak na Olimpijadu. U još tri sporta predstavnici će nam biti naturalizirani Hrvati. U konjičkom sportu predstavljat će nas Josef Puch, rođeni Austrijanac koji je dobio hrvatsku putovnicu i koji će nastupiti u disciplini Military, odnosno preskakanju prepona u prirodi. Puch je trenutno 23. na svjetskoj ljestvici. Drugi sportaš je već poznati Nikolaj Pešalov koji je osvojio zlatnu medalju u Sydneyju. U Ateni će nastupiti u kategoriji do 69 kilograma, u kojoj je osvojio dvije srebrne medalje na Europskom prvenstvu u Kijevu, dok je u Sydneyju nastupao u kategoriji do 62 kilograma. Treći naturalizirani sportaš je kanuist Dinko Mulić, slalomaš na divljim vodama, koji je nastupao za reprezentaciju BiH a u posljednjem je trenutku dobio hrvatsku putovnicu. Drugi kanuist koji će nas predstavljati je Danko Herceg. Jedina sportašica koja je nastupala na Olimpijadi 1992. u Barceloni a nastupit će i u Ateni je 40-godišnja streličarka Mirela Skoko-Ćelić. U disciplini gađanje zračnim pištoljem ona je prije dvije godine osvojila srebro na Europskom prvenstvu i peto mjesto na Svjetskom prvenstvu i tada je postala prva hrvatska sportašica koja je osigurala nastup u Ateni.

Prije nešto više od godinu i pol dana Zlatko Mateša (55) izabran je za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, a sada se suočava s najvećim sportskim događajem za svaku zemlju, Olimpijskim igrama koje će se u kolovozu održati u Ateni. Njegov prethodnik Antun Vrdoljak volio se medijski prezentirati prije Olimpijade najavljujući osvajanje brojnih medalja, kojima bi se Hrvatska predstavila kao sportska sila. Mateša je puno umjereniji i medijski povučeniji, shvaća da su Olimpijske igre financijski vrlo zahtjevan projekt, zna da se može dogoditi da se za sportske neuspjehe optuži HOO, zbog nedostatka novca za pripreme, i ne želi se istrčavati u obećanjima. Prvu prepreku, sukob s Hrvatskim rukometnim savezom koji je optužio HOO za mizerno financiranje priprema za Olimpijadu, uspješno su smirili i riješili.
NACIONAL: Kako to da je HOO predviđao da će na Olimpijskim igrama nastupiti 140 sportaša iz Hrvatske, a sada je realno očekivati nastup njih 80-ak? – Nismo mi planirali tolik broj, toliko ih je prošlo kroz razne oblike kvalifikacija. Jedno su pripreme i kvalifikacije a drugo broj sportaša koji se kroz ispunjenje normi kvalificira za Olimpijske igre. Nismo mogli predvidjeti broj sportaša na ovim Olimpijskim igrama prema prethodnima jer nismo znali hoće li se, primjerice, nogometna i košarkaška reprezentacija kvalificirati. Zbog postojanja tzv. A i B normi još ne znamo koliko ćemo sportaša poslati na Olimpijske igre. Velike se zemlje najčešće služe samo A normama, a male i srednje A i B normama kako bi povećale konkurentnost na takvim natjecanjima, jer bi inače dominacija velikih zemalja bila prevelika. Mi, primjerice, imamo četiri atletičara i četiri plivača koji ispunjavaju B norme i ići će na Olimpijske igre.
NACIONAL: Za pripreme i odlazak na Olimpijske igre HOO je predvidio 28,5 milijuna kuna. Je li taj iznos smanjen zbog manjeg broja sportaša? – Naravno da jest. U posljednjoj varijanti koju smo predočili Vladi taj je iznos smanjen na 21,4 milijuna kuna. Troškovi se smanjuju ako se smanji broj sportaša koji je ispunio normu za Olimpijske igre.
NACIONAL: Prije dva do tri mjeseca rekli ste da će Olimpijske igre u Ateni biti jako skupe. – Do prošlog tjedna od Vlade još uvijek nismo dobili novac za Olimpijske igre. Svoj marketinški program maksimalno smo unaprijedili i zasad podnosimo to što još nismo dobili novac, ali na račun redovnog programa. Očekujemo da će Vlada riješiti naše pitanje kroz rebalans proračuna. Drugo, vi ste u pravu, doista sam rekao da su troškovi u Ateni izvan svake kontrole. Noćenja i sve druge usluge dvaput su skuplji no što bi trebali biti. Naravno, to nema veze sa sportašima koji će biti smješteni u olimpijskom selu, ali ima veze s ukupnim troškovima. To će biti vrlo skupe i logistički vrlo zahtjevne Olimpijske igre. Grad Atena je prometno neriješen, dodajte temperaturu od 40 stupnjeva u kolovozu i sve će biti vrlo zanimljivo. Logistiku će komplicirati i mjere sigurnosti. Bit će tri puta više ljudi iz osiguranja nego natjecatelja. Troškovi osiguranja iznosit će 1,2 milijardi eura što daje jasnu sliku.
NACIONAL: Vlada je do sada uvijek iz proračuna davala novac za Olimpijske igre. – Jest, najčešće iz proračunske pričuve. S obzirom na to da se gotovo do posljednjeg trenutka ne zna točan broj sportaša koji idu na Olimpijske igre, nismo pravili probleme oko novca.
NACIONAL: Ako izuzmemo sukob HOO-a s Hrvatskim rukometnim savezom, jesu li sportaši i njihovi savezi zadovoljni radom HOO-a u predolimpijskom ciklusu? – Mi nemamo primjedbi ni od jednog saveza na financiranje priprema za Olimpijske igre, nekima smo i dodatno pomogli: kupili smo opremu jedriličarima, a veslačima nove čamce u kojima će nastupiti na Olimpijskim igrama.
NACIONAL: Je li sukob s rukometnim savezom konačno završen? – S naše strane nikad nije bilo problema. Nedavno smo usvojili financijsko izvješće za prošlu godinu, prema kojem HOO prvi put nije u minusu. Kad se gleda financiranje sportskih saveza, vidi se da rukometni savez ima indeks 139,5, što znači da je najbolje financirani savez. Pitanje je je li to dovoljno, i ja bih volio da imamo više novca, ali od 58 saveza rukometni je najbolje financiran.
NACIONAL: Kakva je situacija s odlaskom tenisača na Olimpijske igre, njima taj turnir nije toliko važan. – To ovisi od zemlje do zemlje, prije nekoliko dana Marat Safin je u Londonu rekao kako će na Olimpijske igre ići preko volje. No ipak će doći oni ponajbolji, prvo treba nakon Wimbledona utvrditi listu tenisača. Ako im rejting to dopusti, na Olimpijske igre ići će i Ljubičić i Ančić i Karlović. Nisam odustao ni od Ivaniševića. S njim još moram razgovarati jer je moja velika želja da nastupi u Ateni. Moram razgovarati i s njegovim ocem. Ivanišević još nije definitivno rekao ni da ni ne.
NACIONAL: Bivši predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak volio je prognozirati koliko ćemo medalja osvojiti na Olimpijadi: prije četiri godine najavio ih je šest, osvojili smo dvije. Možete li vi prognozirati? – Ne usuđujem se. Volio bih da osvojimo što više medalja. Imamo kandidata za medalje, veslači imaju vrlo realne izglede, rukometaši, vaterpolisti, ima kandidata među jedriličarima i plivačima.

DUBRAVKO ŠIMENC
“Naše će pripreme trajati točno tri mjeseca. Znači nema ljeta i mora, i nije nam bilo ni na kraj pameti da bi nas tijekom priprema posjećivale supruge, djevojke ili prijateljice. Ovdje smo samo zbog jednog, zajedničkog posla. Primarni cilj je osvojiti medalju na OI, a to se može samo požrtvovnim radom i disciplinom. Od nas se ne traži da 24 sata razmišljamo samo o vaterpolu, ali ja kao najstariji, baš kao i oni najmlađi među 20 kandidata za hrvatsku vaterpolo reprezentaciju stvarno se svojski trudimo jer uspjeh na OI znači za svakog od nas i osobnu satisfakciju, da i ne spominjemo koliko bi to značilo za ugled hrvatskog vaterpola u Europi i svijetu. Osobno znam kakav je osjećaj staviti olimpijsku medalju na prsa jer sam dosad dva putu bio na OI. To je najveći san svakog sportaša. Otići na OI, biti u olimpijskom selu gdje se svake četiri godine okupljaju sportaši sa svih strana svijeta, to je jedan prekrasan doživljaj”, kaže Dubravko Šimenc, najiskusniji član vaterpolske reprezentacije koja je, nakon priprema u Njemačkoj, slovenskom Kranju i Rijeci, prošlog tjedna stigla u Split. Već sljedećeg jutra tri su sata proveli u bazenu, nakon toga sat i pol u teretani, a poslije ručka i obaveznog popodnevnog odmora od 14 do 15 sati ponovo su bili u bazenu Jadrana na Zvončacu.

“Ovo je najteži dio programa jer se u sljedećih 15 dana sve bazira na fizičkoj pripremi. Tim ima visoku radnu disciplinu, znamo svoj radni ritam. Svakodnevni treninzi ujutro i popodne, obavezni odmor prije popodnevnog treninga i polazak na spavanje najkasnije do ponoći. Tko za bilo što treba nekakav popust od tog ritma, pita izbornika. Dakle, nismo u nekakvom zatvoru, nego u programu kojeg se moramo držati ako želimo osvojiti ono za što treniramo”, pomalo neodređen ostao je Šimenc. Je li cilj programa zlatna medalja, pitamo ga: “Moj pokojni djed je uvijek govorio, nemoj nikad ništa sa sigurnošću govoriti jer u sportu nikad ništa nije sigurno. Zato ni ja danas ne mogu reći da idemo po zlato. Ipak, ne bismo se ovako pripremali niti bismo se uopće bavili sportom kad se ne bismo željeli popeti na tu, najvišu stepenicu. No za to se mora posložiti puno detalja, a jedan od njih je i sreća.”

Od kojih sportaša Šimenc osobno, kao navijač, očekuje da će za Hrvatsku osvojiti olimpijsku medalju?
“Zadnji uspjesi naših tenisača potvrđuju da imamo prilično kvalitetnu mušku momčad i isto tako dobru žensku ekipu u teniskoj reprezentaciji. Mislim da bi se među njima mogao tražiti potencijalni kandidat za medalju. Svi veliku nadu polažemo u rukometaše, a ja nisam iznimka. Samo da zaigraju onako kako oni znaju, a sve trzavice koje su im se događale u prošloj godini ostave po strani. Važan je samo sport, sve drugo, a ponajprije mislim na politiku u sportu, sada treba biti ostavljeno po strani”, rekao je Šimenc.

NIKŠA I SINIŠA SKELIN
“Zlato je svakako naš cilj, jer ako ne idete na zlato, malo je vjerojatno da ćete uopće osvojiti srebrnu ili brončanu medalju. Pucamo na prvo mjesto, idemo pobijediti, a čak i ako ne pobijedimo, moguće je da ćemo osvojiti srebro ili broncu”, izravno su na pitanje o očekivanjima na OI odgovorili hrvatski veslački reprezentativci, braća Nikša i Siniša Skelin zahvaljujući kojima je veslanje posljednjih godina i u Hrvatskoj postalo popularno. Premda se u sportu još uvijek ne zarađuje neki novac, braća Skelin, koja će i u Ateni veslati u dvojcu, iza sebe ipak imaju Seat, Croatia osiguranje i Jamnicu jer jedna njihova sezona, kažu, stoji do 150 tisuća eura.

“U dvojcu veslamo posljednje tri godine. Tako smo lani na svjetskom prvenstvu osvojili srebrnu medalju i kvalificirali se na OI, pa nam se čini dobrim putem da olimpijski ciklus nastavimo i završimo u dvojcu. Nadamo se najvišem postolju. Dosta je jakih posada koje pretendiraju na prvo mjesto, tako da to neće biti nimalo lako, ali mi smo sve posvetili tome, dat ćemo svoj maksimum i vjerujem da uspjeh ne bi trebao izostati”, kaže Nikša Skelin, a među posadama koje su braći najveći konkurenti za zlato nabraja australsku, kanadsku, talijansku i posadu Srbije i Crne Gore.

“U finale ulazi šest posada i tu će biti jako male razlike, vjerujem čak da će to biti dosad neviđeno male razlike u rezultatima pa će time utrka biti još uzbudljivija. Staza u Ateni prilično je valovita i vjetrovita tako da će i to biti važan čimbenik. No mi smo navikli na valove i nama to ne bi trebao biti veći problem”, govori Siniša Skelin.

“Mnogo braće, pa i sestara, vesla zajedno. U čamcu nema puno priče, za vrijeme utrke ne možeš doći do daha da nekome nešto poručiš, ili za dogovaranje, zato se moraš poznavati u dušu tako da i bez riječi znaš točno kako će tko reagirati u kojem trenutku. To se inače postiže kroz trening, ali je puno lakše kad si odrastao uz nekoga i živiš s njim. Zato je to sigurno jedan vrijedan plus koji nam daje prednost; cijeli život smo skupa i točno znamo kako će onaj drugi reagirati u svakom trenutku”, kažu braća Skelin koja su krajem prošlog tjedna imala dva, tri dana odmora, no nastavili su s treninzima, a u subotu počeli i s finalnim pripremama za OI.

“Već četiri godine na završne pripreme odlazimo na Peruču jer to je idealno mjesto gdje vlada totalan mir i nema žive duše. Tu ćemo provesti sljedeća dva do tri tjedna, a onda se vraćamo u Split i zadnja dva tjedna smo u Zagrebu na finalnim pripremama da se malo priviknemo na stazu i slatku vodu, te izbrusimo i posljednje detalje prije Atene”, rekao je Nikša Skelin.

BLANKA VLAŠIĆ
“Ne razmišljam toliko o Olimpijskim igrama jer mi se čine još prilično dalekim, tako da se sada koncentriram na svako sljedeće natjecanje da što bolje odradim tehniku. Prije Atene imam šest natjecanja i mislim da je to odlično jer tako stekneš osjećaj za skakanje, za visine, pa do OI sve to postane praktički uhodano i nema prevelikih oscilacija. Uostalom, na tim se natjecanjima zarade neke premije, a ja od tog novca živim i treniram tako da ne mogu sve to zapustiti”, kaže Blanka Vlašić, 20-godišnja splitska atletičarka koja je nedavno potpisala sponzorski ugovor s Visa kreditnom karticom.

“Ipak, u svojoj zbirci još nemam olimpijsku završnicu jer sam na prvu Olimpijadu išla kad mi je bilo samo 16 godina i tada tamo, jasno, nisam mogla ništa napraviti. Kad uđeš u finale i dođe taj dan kad skačeš za medalju, tamo je 12 djevojaka i sve mogu osvojiti zlato. Sve ovisi o danu, o tome kako ću se ja osjećati. Zato mi je važno da budem u optimalnom treningu, moram dati sve od sebe tako da, kad Olimpijada završi, bez obzira na to prođem li dobro ili loše, znam da sam dala sve od sebe. Ali dotad ima još puno posla”, kaže splitska atletičarka.

“Posljednja tri natjecanja skakala sam pod treningom, što znači da nisam ušla u fazu opuštanja od treninga i u pravu formu. Zato sam zadovoljna rezultatima od 196 i 198 centimetara jer sam bila prilično premorena napornim treninzima. Sada se broj treninga smanjuje, trenutačno samo izvodim lagane vježbe u teretani da održim tonus mišića, a tu je i niz laganih, kraćih treninga zbog muskulature. Samo ako imam veću pauzu između skakanja, skačem na treninzima, a treninzi skakanja su najjači i najnaporniji. Kako se smanjuje broj napornih treninga tako se tijelo oporavlja, opušta i forma polako raste, da bih za mjesec, mjesec i pol dana došla u svoj vrhunac koji onda traje otprilike mjesec dana”, objašnjava Blanka Vlašić svoj ritam priprema za Atenu, što može shvatiti i kao dobru pripremu za sljedeće OI u Pekingu gdje će joj osvajanje medalje ipak biti veći imperativ.

“Mislim da ću u Pekingu opet moći razmišljati o medaljama. Tada bi to bilo realno, sad je još prerano. Treba znati doći na OI, treba osvojiti medalju, skočiti za finale, toliko se stvari mora poklopiti. Kad bi to bilo jednostavno, skakala bih svaki dan”, zaključila je Blanka Vlašić.

MIRZA DŽOMBA
Rukometna reprezentacija Hrvatske od koje se u Ateni očekuju najbolji rezultati s pripremama je počela u nedjelju na Rogli, dva tjedna poslije bit će u Puli, potom u Crikvenici, a završne pripreme do početka OI odradit će u Zagrebu.

“Hvala svima koji očekuju da ćemo se iz Atene vratiti s medaljom. Realno, mi jesmo jedan od favorita i sve osim medalje u Ateni bio bi neuspjeh iako ima i objektivnih razloga zbog kojih će nam biti teško ostvariti taj cilj. Ozlijeđeni su Sulić i Lacković; i dok bi Lacković trebao doći na drugi dio priprema, Sulić na žalost neće moći igrati u reprezentaciji. Time je naša situacija malo otežana, ali nam to nikako neće poslužiti kao opravdanje. Idemo po medalju”, kaže Mirza Džomba. Budući da je nedavno Hrvatski rukometni savez napao Hrvatski olimpijski odbor zbog toga što u rukometnu reprezentaciju ne ulaže dovoljno novca, morali smo pitati osjećaju li rukometaši bilo kakvu oskudicu te koliko se taj sukob odrazio na atmosferu u timu.

“Nisam upućen u financije. Čitao sam da Savez neće dobiti potreban novac, ali ne vidim da nam bilo što nedostaje. Nadam se da svi shvaćaju koliko su u ovom trenutku besmislene i nevažne te razmirice”, taktično je odgovorio Džomba te dodao tko su njegovi favoriti na OI.

“Moji favoriti su vaterpolisti, iako ima dosta i pojedinačnih sportova gdje sve ovisi o tome u kakvoj su sportaši formi. Uopće ne sumnjam da su svi oni spremni boriti se za medalju i da će na OI doći u izvrsnoj formi. Vjerujem da bi se Hrvatska iz Atene mogla vratiti s dosta medalja”, kaže Džomba, objašnjavajući kako, nakon fizičkih priprema na Rogli gdje neće puno trenirati s loptom, reprezentacija sljedećih mjesec dana počinje, među ostalim, i taktičke pripreme.

“Već su se počele nabavljati videokasete i gledati kakvu bi taktiku bilo najbolje primijeniti u igri s određenom ekipom. Među najjačim našim protivnicima u borbi za osvajanje medalje bit će Francuska i Njemačka, ekipe koje su i objektivno favoriti za medalje. Ipak, nema tu pravila. Svatko od svakog može izgubiti jer nema autsajdera. Uzmemo li u obzir kvalitetu, među timovima nema bitne razlike. Razlike su samo u rezultatima. Zato će svaka utakmica na OI biti prilično napeta i zanimljiva za gledanje”, poručio je Džomba.

Vezane vijesti

Preminuo šesterostruki osvajač olimpijske medalje Mika Myllylä

Velikan finskog i svjetskog skijaškog trčanja Mika Myllylä preminuo je iznenada u 42. godini života u svom stanu u sjevernozapadnom finskom gradu… Više