Tijekom četvrtfinalnih susreta, kao i u cijelom prvenstvu, gledali smo nogomet vrhunske razine.Nikada se ne kladim na nogometaše, ali kada bih morao prognozirati buduće europsko finale uložio bih na Češku i Nizozemsku. Da se razumijemo, prije početka Europskog prvenstva moj favorit bila je Francuska i bio sam razočaran kad su ispali izgubivši od Grčke. Razloge je teško dokučiti, a osobno ne mogu vjerovati da jednoj tako moćnoj reprezentaciji s nizom vrhunskih pojedinaca toliko znači Zinedine Zidane. Čim njemu ne ide, odmah je cijela momčad u problemima.

Ako se čvrsto ne organizira i ne usvoji nove metode, Hrvatska će izgubiti status u europskom nogometu pod naletom zemalja poput Ukrajine i Rusije Pritom treba kazati da su Grci pobijedili potpuno zasluženo, a ujedno su pokazali i nešto taktički novo u odnosu na prve tri utakmice. U četvrtfinalu su puno dulje imali loptu i igrali tehnički dotjerano, čime su u potpunosti onemogućili Francuze u razvijanju njihove tradicionalne napadačke igre, kada jurišajući u valovima razbijaju protivnike. Među onima koji imaju najveće zasluge izbornik je Otto Rehagel, koji je iz igrački ne pretjerano snažne ekipe, stvorio jednu od četiri najbolje momčadi u Europi trenutačno. Rehagelov poučak pokazuje i to koliko su važni treneri i njihova sposobnost postavljanja igre.

Tijekom četvrtfinalnih susreta, kao i u cijelom prvenstvu, gledali smo nogomet vrhunske razine. Najviše su pokazali Česi, koji jedini imaju sve četiri pobjede, a ni na jednoj utakmici nisu postigli manje od dva pogotka. Sjajnu formu potvrdili su i protiv Danske: u prvom su se poluvremenu tražili, ali su poslije pokazali što sve znaju i mogu. Golovi Milana Baroša i Jana Kollera rezultat su takve igre i čini mi se da reprezentacija Češke ostaje glavni kandidat za europskog prvaka. Inače, utakmicu Češka-Danska gledao sam u Makarskoj i ako je suditi po količini ispucanih petardi, u tom dijelu Dalmacije ljetuje popriličan broj Čeha.

Odličnu igru vidjeli smo i u susretu Portugala i Engleske, pri čemu su posebno dobri bili Portugalci, koji nisu briljirali tijekom nastupa u skupini. S Englezima su pokazali i psihološku stabilnost i pobijedili na jedanaesterce iako je izvan igre bio kapetan Luis Figo, koji puno znači reprezentaciji. Nije ih pokolebalo ni vodstvo Engleza, jer su tijekom cijele utakmice dominirali terenom i bili bolji. Ipak, sumnjam da su u prednosti pred Nizozemskom protiv koje igraju u polufinalu. Nizozemci su se protiv Šveđana potvrdili kao iskusna i stabilna ekipa koja ima vrhunske igrače poput van Niestelrooya i Makaaya. Švedska je igrala dobro i imala nekoliko prilika, ali Nizozemska je bolja za jednu klasu i vidim ih kao favorita za ulazak u finale.

Osobno sam oduševljen razinom nogometa koji pratimo, to je brzi nogomet gdje lopta ide brzo, a igrači se puno kreću i stvaraju brojne prilike. Dodatnu kvalitetu daje i fair-play jer unatoč natjecateljskom žaru, nema previše grubosti, što treba pohvaliti. Uspijevaju selekcije koje imaju igrače posebne klase, čiji potezi rješavaju utakmice. Najviše takvih igrača imaju Česi i Nizozemci, premda je na mene sjajan dojam ostavio Grk Karagounis, koji je fantastično držao loptu nakon što je njegova momčad povela protiv Francuza. Iako nije bio strijelac, spada među najzaslužnije za neočekivani grčki trijumf.

Druga dobra stvar je emancipacija nekoliko mladih igrača koji su se potvrdili kao vrhunski nogometaši. Prije svih to je mladi engleski napadač Wayne Rooney, koji je od prve minute u prvoj utakmici pokazao da je velik potencijal pred kojim je isto tako velika budućnost. Dodao bih i dvojicu Čeha: Pavela Nedveda, koji je dokazana klasa svjetskog nogometa i koji drži sve konce u svojoj selekciji, kao i Milana Baroša. Baroš nije nepoznat igrač, nastupa za Liverpool, što govori o njegovoj vrijednosti, ali tek je u Portugalu pokazao koliko stvarno vrijedi.

Unatoč tome što živimo u vremenu kada se u desecima zemalja igra vrhunski nogomet, pretpostavljam da samo rijetke nije iznenadilo što u polufinalu neće igrati ni jedna reprezentacija “petice”, znači Italija, Španjolska, Njemačka, Francuska i Engleska. Njihove su lige, a time i klubovi, objektivno najjači u Europi. Jedan je od razloga što nisu u završnici prevelik broj stranih igrača, koji oduzimaju mjesto i mogućnost napredovanja domaćim igračima. Tu je po svemu sudeći i psihološki element, mislim da su se zahvaljujući klupskim uspjesima vjerojatno uljuljali u uvjerenju kako će i s reprezentacijama pobjeđivati bez većih poteškoća, zaboravljajući da se nogomet u čitavom svijetu strahovito brzo razvija.

Isti problem ima i Hrvatska, bojim se da mnogi misle da na temelju dosta dobrih rezultata u posljednjih 12 godina imamo zajamčeno mjesto pri europskom vrhu. Ako ne budemo usvajali nove metode i čvrsto se organizirali, moglo bi nam se dogoditi da izgubimo sadašnji status. Niz je država koje napokon žele ući u sam vrh reprezentativnog nogometa, primjerice Ukrajina i Rusija, i pod njihovim naletima bit će jako teško zadržati sadašnju poziciju ili se još malo popeti. Dobro je to što je Hrvatska redoviti sudionik europskih i svjetskih prvenstava, no nisam sretan s nastupom u Portugalu, gdje smo odigrali samo jednu dobru utakmicu protiv Francuske, dok smo s Englezima i Švicarcima bili loši. Pratim naše selekcije od početka i znam da nam se nikada nije dogodilo da protivnici, kao Englezi, protiv nas naprave 7-8 odličnih prilika. To je neshvatljivo ako se sjetimo da Englezi u prve dvije utakmice nisu imali igru, a onda smo im mi dopustili da se razmašu. Isto smo tako loše reagirali s igračem više protiv Švicaraca, a takvih pogrešaka ne smije biti. Jednostavno govoreći, imali smo priliku, ali je nismo iskoristili i sada je pred hrvatskom reprezentacijom velik posao.