Objavljeno u Nacionalu br. 456, 2004-08-10

Autor: Melisa Skender

SLUČAJNE DIZAJNERICE HRVATSKE OLIMPIJSKE UNIFORME

'Vratile smo kockice na Olimpijadu'

Iako se činilo da će hrvatski olimpijci u Atenu samo s Adidasovom opremom bez uočljivih nacionalnih oznaka, voditeljica marketinga HOO-a Petra Nosso te HOO-ova web dizajnerica Maja Čizmić su s kreatoricom Silvijom Lukšić osmislile za sportaše svečane i ležerne odore s motivom šahovnice

Silvija Lukšić, Maja Čizmić i Petra Nosso.Silvija Lukšić, Maja Čizmić i Petra Nosso.Malo je nedostajalo pa da hrvatski olimpijci u Atenu odu bez prepoznatljivih crvenih i bijelih kvadrata, simbola koji je sportaše što su predstavljali zemlju dosad pratio na svakom natjecanju. Problem je naoko banalan jer će svaki od njih u zrakoplov za Grčku ukrcati i torbu sa 27 kg vrhunske sportske opreme čiji je veći dio dar Adidasa – i sve je u tonovima hrvatske trobojnice – ali bez kockica kojima navijači imaju običaj iscrtati svoja lica. To je iracionalno; poput delirija kojim su dočekana tri gola što su ih hrvatski nogometni reprezentativci 1998. zabili njemačkom sastavu, poput ponosa koji je nadimao hrvatsku grud kad je Kraljica Janica zagrizla i četvrtu olimpijsku medalju da provjeri je li uistinu zlatna, poput dočeka rukometaša – svjetskih prvaka, gdje je tek Thompsonov nastup neugodno podsjetio na to da svaka medalja ima i drugu stranu. Šahovnica ima tu čarobnu moć otkako ju je Goran Ivanišević prvi put ponio na marami vezanoj oko glave, kad Hrvatska još nije bila međunarodno priznata, a mi smo zabijali asove. Zajedno. I zbog toga je Olimpijada bez kockica drama ravna jadu kojemu bi, primjerice, teško utekao vitez što je izašao na megdan, a njegova dama nema maramu koju će mu vezati oko mišice. Otprilike. Zapravo je usporedba tek uvod u priču o tome kako su tri mlade dame spasile stvar.

Kad je kreatorica Silvija Lukšić, na čijoj se diplomi s tekstilno-tehnološkog fakulteta jedva osušila tinta, nazvala Hrvatski olimpijski odbor s pitanjem hoće li se raspisivati kakav natječaj za odabir najbolje kreacije sportske odjeće u kojoj će nastupiti olimpijci, javila joj se Petra Nosso, voditeljica marketinga HOO-a. Ona i Maja Čizmić, njezina kolegica koja u Olimpijskom odboru radi web dizajn, taman su bile završile pregovore oko dizajna opreme kojom će hrvatske olimpijce opskrbiti Adidas.

“Adidas nam je ponudio nekoliko opcija u crveno-bijeloj kombinaciji, recimo, nogavice crvene, jakna kombinacija bijelog i crvenog. Zapravo više ne znaš jesmo li Tunis, Turska, Austrija ili Kanada jer svi su imali tu crveno-bijelu kombinaciju. Zbog toga smo počeli razmišljati i o plavoj, ali u Ateni je prosječna temperatura oko 40 stupnjeva i zato nam se bijela trenirka učinila boljim izborom. To je sada kombinacija crveno-bijele s plavim detaljima i pomalo sličimo Francuzima. Dobili smo vrhunsku opremu, ali na dizajn u Adidasu nikako nismo mogli utjecati. Baš kad je sve to prošlo, a Maja i ja počele razgovarati o odjeći za svečani defile, nazvala je Silvija i pitala za natječaj. Rekle smo joj da natječaja neće biti, no da bi nam njezina pomoć svakako trebala jer upravo razmišljamo o odjeći za ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara”, ispričala je Petra Nosso o neobičnu spletu okolnosti koji im je na vrata doveo kreatoricu baš u pravom trenutku.

Maja i ja završile smo grafički dizajn, ali ne radimo tako usko u struci. Ona je u tome malo više jer radi web dizajn, a ja sam u marketingu. Naravno, sve što treba dizajnirati u Olimpijskom odboru radimo nas dvije, ako pričamo o grafičkom dizajnu. Ovaj modni dizajn bio je, vjerujem, jedan izlet – sad i nikad više. Sve se dogodilo slučajno. Mislim, ja o kroju ne znam ništa, kao ni Maja. O papiru da, ali o kroju materijala baš ništa. Silvija se pojavila kao naručena da nam kaže, gle, ovo možeš sašiti, ovo neće izgledati dobro, ovaj materijal ne podnosi ovaj kroj. Maja i ja smo otprilike znale što treba, a Silvija je znala što je od toga moguće izvesti”, nastavlja Petra Nosso. A slučajnost koja je Silviju Lukšić dovela do ureda Olimpijskog odbora na Svačićevu trgu ohrabrila je tek formiranu trojku da svoju viziju iznese i pred glavnog tajnika HOO-a Ivicu Stošića Miočića. Umjesto u odijelima, hrvatski sportaši olimpijskom bi arenom trebali svečano prodefilirati odjeveni u udobnu, sportsku odjeću dizajniranu specijalno za tu prigodu.

“Razgovarali smo s našim glavnim tajnikom koji je rekao: ‘Dobro, ako vi tako mislite, iako nisam siguran da bi tako i trebalo. To je najsvečaniji trenutak u životu sportaša pa ne znam koliko bi prigodna bila sportska varijanta’. U stvari, Petra ih je nagovorila”, kaže Maja Čizmić. Petra Nosso i Maja Čizmić, umjesto kolebanja pred takvim pothvatom, odlučile su pregledati VHS snimku otvaranja Olimpijskih igara u Sidneyju da vide kakva modna pravila vrijede na atletskoj pisti.

“Onda vidiš da ima trenirki. Sportaši iz Mongolije su, recimo, nosili krznene gaće i čizme, goli do pojasa. Zaključile smo da je dopušteno apsolutno sve i krenule od toga da će u Ateni biti jako vruće. Dakle, treba nam nešto ugodno, poput pamuka. Zatim obuća. Znam da su ih u Sidneyju toliko bile nažuljale te fine cipele da je jedan dečko zamalo odustao od bacanja diska sljedećeg dana jer je imao rane na stopalima. Olimpijske cipele su ovaj put marke Mr Joseph i rađene su baš za nas. Nismo, kao u Adidasu, birali između ponuđenih modela, nego su posebno dizajnirali žensku i mušku polucipelu-polutenisicu, tako da ide uz odjeću”, objašnjava Petra Nosso.

Prva tri mjeseca kombinirale su se kojekakve ideje, na radnim stolovima gomilali su se nacrti i skice, razgovaralo se, pregovaralo, dogovaralo, a onda je voditeljica marketinga HOO-a i grafički dizajner po struci odlučila da kockice ipak moraju ići u Atenu.

“Odjednom je sve što smo radile tri mjeseca bilo odbačeno zbog toga što je Petri sinula ideja. Tko ju ne poznaje možda bi se tome i začudio, ali često se dogodi da, kad nešto radimo, odjednom počnu izvirati sasvim nove ideje i svaku treba isprobati bez obzira na to koliko time komplicirale život sebi i drugima”, napominje Maja Čizmić, a ideja je doista sve zakomplicirala.

“Grafičko je rješenje takvo da je ženske haljine i muške prsluke s tim velikim, crvenim kvadratima bilo nemoguće krojiti iz jedne bale materijala jer bi u tom slučaju crta na svakom komadu odjeće bila negdje drugdje. Zato je svaki taj komad odjeće tiskan posebno, tako da svi budu identični. To je bio najveći problem. Osim toga, ni jedna se tvornica tekstila kojoj smo se obratili s takvom molbom nije htjela gnjaviti”, objasnila je Silvija Lukšić prve, naizgled nepremostive prepreke zbog kojih je Petru Nosso dugo uvjeravala kako je predloženo grafičko rješenje suviše komplicirano. Istu priču ponavljao im je i svaki proizvođač tekstila kojem su se obratile.

“Na trenirkama koje će sportaši nositi budu li se penjali na postolje nema kockica, ali za to stvarno nismo mi krivi. To je priča o Adidasu, a i ne znam kako bi izgledale te kockice uz njihove pruge. Zato je odjeća za svečani defile morala biti što agresivnija. Nema smisla tiskati male kockice jer one bi se na stadionu jedva vidjele. Morale su biti velike”, objašnjava Petra Nosso. Ideja da neki hrvatski olimpijci nose bijele, a neki crvene kape, što bi izdaleka izgledalo nalik šahovnici, prihvaćena je kao dobra, ali ne i dovoljno dobra da bi se odustalo od ambicioznog i, kako se dugo činilo, neizvedivog grafičkog rješenja.

“Na koncu sam otišla u Nes. Hrvoja Barlovića koji je njihov predstavnik za Hrvatsku dugo poznajem jer surađujemo preko skijanja. Rekla sam mu što nam treba i on je zaključio da se to ipak može izvesti. Tako su se oni uhvatili u koštac s time, a mi smo najmanje jednom tjedno putovale u Sloveniju i gnjavile ih zato što boja nije bila ona crvena koju smo zamislile, ili uzorak nije odgovarao originalnoj ideji. Na kraju, kad su sve napravili, rekli su nam kako se toga ne bi prihvatili da su znali koliko je to posla”, kaže Petra Nosso. Premda je inzistirala na kockama kao zaštitnom znaku čije je vrijednosti, budući se bavi marketingom, morala biti itekako svjesna, pogrešno bi bilo zaključiti da joj je to bio jedini razlog zbog kojeg je uporno ustrajala na ideji da ih po svaku cijenu ubaci u sportsku torbu olimpijaca.

“Nama je bilo bitno da sportaši budu zadovoljni. To je bio prvi prioritet. Cure su bile jako zadovoljne s tim haljinicama, a svi su presretni što ne moraju nositi odijela. Nedavno je vaterpolo reprezentacija došla preuzeti svoju opremu i razgovarala sam malo s dečkima o tome koliko su zadovoljni. Rekli su mi da nikad dosad, koliko idu na Olimpijske igre, nisu imali ovako kvalitetnu i ovu količinu opreme. Uz natjecateljsku, tu su trenirke, kratke hlače, maje, tenisice, natikače, dakle kompletna oprema čak i za slobodno vrijeme u olimpijskom selu, i to su sve crveno-bijele kombinacije. Cijela delegacija je u crveno-bijelom, na svakoj maji piše Croatia i ovaj su put stvarno uniformirani. Tu su i pravila ponašanja prema sponzoru tako da hrvatski olimpijci u Ateni ne smiju nositi istaknute druge sportske marke. Samo Adidas”, objašnjava marketinška pravila Petra Nosso, ali na pitanje hoće li se haljinice hrvatskih olimpijki i prsluci olimpijaca moći nabaviti kao suvenir u trgovinama za vrijeme ili nakon Olimpijade u Ateni ne može odgovoriti.

“To je sad stvar Nesa. Mi dajemo autorska prava jer oni su naši partneri, iako vjerujem da im to, nakon svih ne znam koliko komada koje su otisnuli i sašili, trenutačno ne pada na pamet ponavljati. Pretpostavljam da će ljudi željeti i trenirke, budu li se hrvatski sportaši u njima penjali na postolje po medalje. No te su trenirke također proizvedene u ograničenoj seriji za nas u Adidasu. Hoće li ih Adidas iz Hrvatske još naručivati za prodaju, to više ne ovisi o nama”, kaže voditeljica marketinga Olimpijskog odbora i dio kreatorskog tima koji je probio led i hrvatske olimpijce prvi odjenuo u originalne autorske kreacije. Logično je, stoga, očekivati da će jednom uspješan recept ponoviti prvom sljedećom prilikom.

“Zimske olimpijske igre preuzima Skijaški savez, a da li ćemo mi tu nešto raditi za sad se još ne zna. Vjerojatno ćemo pokušati nešto kreirati za OI u Pekingu, ako ćemo imati volje, vremena i ideja. Silvija je već obećala sudjelovati. Kritike su za prvi put, sva sreća, dobre. Naravno da nam je to drago iako, to je dvosjekli mač jer sljedeći put se vjerojatno i očekuje više. Ne bih voljela čuti komentare kao: joj kako je to dobro izgledalo kad smo išli u Atenu, a ovo sad majko moja. Možda je najbolje zasjat jednom i nikad više”, oprezno će prvi svoj izlet među kreatore komentirati Petra Nosso. Silvija Lukšić o tome nema nikakvih dvojbi. Ne bude li ni uoči Olimpijskih igara u Pekingu HOO raspisao natječaj za dizajnere, ona će ponovo pokucati na ista vrata ne bi li se na svjež i originalan način još jednom poigrala crveno-bijelim kvadratima – bojama za koje će se i u Ateni boriti najbolji hrvatski sportaši.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika