Objavljeno u Nacionalu br. 456, 2004-08-10

Autor: Željko Rogošić

TJEDAN STRAHA NA POLJUDU

Split pod terorom narkomana i kriminalaca

Prošlotjedno nasilničko ponašanje oko 150 hajdukovih navijača u Splitu kulminiralo je prekidom treninga, izravnim prijetnjama igračima, oštećenjem vozila, rasističkim grafitima i razbijanjem stakala na stadionu, a, kao i mnogo puta do sada, za to nitko nije odgovarao

Način na koji je dio Torcide prijetnjama i nasiljem sebi uzeo za pravo "dovesti u red" stanje u klubu, miješati se u rad Uprave i trenera, "poticati" igrače i prebrojavati njihova krvna zrnca, prelazi dosad iskazanu razinu nezadovoljstva igrama i staNačin na koji je dio Torcide prijetnjama i nasiljem sebi uzeo za pravo "dovesti u red" stanje u klubu, miješati se u rad Uprave i trenera, "poticati" igrače i prebrojavati njihova krvna zrnca, prelazi dosad iskazanu razinu nezadovoljstva igrama i staNije to bio običan navijački bijes zbog doista loše igre i sramotnog poraza Hajduka protiv amatera iz dublinskog Shelbourna. Bila je to demonstracija huliganstva i nasilja prema vlastitom klubu, nedopustivi pritisak i nedvojbene prijetnje na igrače potpuno neprimjerene imenu i tradiciji Torcide, najstarije i najuglednije hrvatske navijačke skupine. Iako je Torcida sa sjevera nerazdvojni dio svakog uspjeha splitskih nogometaša, iako su sve što se događalo u Splitu proteklih dana neki već danas spremni svesti u razmjere omanjeg incidenta, oko 150 pripadnika Torcide je prekidom treninga, izravnim prijetnjama igračima, napadom i oštećivanjem vozila, rasističkim porukama i grafitima, najavom rušilačkog vala na Poljud učinilo korak više koji se mogao pretvoriti u ulično nasilje koje s navijanjem i ljubavi prema klubu nema baš puno veze. Nasilje na stadionima i izvan njega nije novost i najagresivniji dio Torcide značajno se ne razlikuje od pripadnika Bad Blue Boysa, Armade ili ostalih navijačkih skupina u Hrvatskoj. Ali način na koji je dio Torcide prijetnjama i nasiljem sebi uzeo za pravo “dovesti u red” stanje u klubu, miješati se u rad Uprave i trenera, “poticati” igrače i prebrojavati njihova krvna zrnca, prelazi dosad iskazanu razinu nezadovoljstva igrama i stanjem na Poljudu, gdje su dva puta ove sezone stradavala stakla.

Među ruljom koja je prijetila igračima Hajduka nalazio se i dvojac koji je sudjelovao u paljenju automobila punog navijača u Dugopolju Uplašen prijetnjama, Mario Carević prespavao je jednu noć na stadionu, a podivljala horda uništila mu je skupocjeni automobil “Potpuno razumijem navijače i njihovo razočaranje. Ali zar i mi u Upravi nismo razočarani, zar mi manje volimo Hajduka,” kazao nam je predsjednik Uprave Branko Grgić, najavljujući odlučne korake kojima se ovakvi ispadi neće tolerirati. “Nećemo dozvoliti upade u teren, prekidanje treninga, ovakvo komuniciranje s klubom. Ne mislimo podilaziti onom dijelu Torcide koji hoće živjeti na račun kluba. Obratit ćemo se svim legalnim institucijama da u i okolo stadiona osiguraju red. Postoje normalni načini razgovora navijača i kluba. Hajduk osuđuje sve nacionalističke ispade jer su oni protiv interesa kluba i cijele Hrvatske. U Dublinu se pokazalo da igrači ne mogu podnijeti pritiske i prijetnje s tribina. Stotinjak navijača koji izazivaju nerede klubu nanose samo štetu. Ako takvi i dalje ostanu na Poljudu, spriječit će da na stadion dođe tisuća onih koji hoće podržati klub u sportskoj borbi”, rekao je Grgić nakon Shelbourna, “jedine utakmice koja se morala dobiti”, i sjednice Uprave na kojoj je, umjesto smjena i krvoprolića kojima bi se smirile žestoke navijačke strasti, usvojena strategija dugoročne i strpljive borbu “za novi Hajduk i konsenzus svih koji vole klub”.”Navijači ne smiju biti razbijači”, istakao je Grgić koji je, kao i Igor Štimac, osudio stvaranje atmosfere straha i prijetnji. “Manipulacija navijačima i pritisci na igrače nisu donijeli ništa dobro”, rekao je Štimac. Međutim, Torcida ne posustaje u borbi protiv Uprave. U službenom priopćenju odbacila je njezine stavove kao kozmetičke, zatražila donošenje zakona za spas hrvatskog nogometa i izričito zatražila Štimčevu ostavku, koji je za Torcidu najodgovorniji za loše rezultate.

Već na aerodromu u Dublinu, zbog neplaniranog poraza i financijskog gubitka od najmanje 1,5 milijuna eura, smrknuta lica Grgića, Štimca i Fredija Fiorentinija bila su još tužnija. Do Dublina su odmah doprle vijesti da bi igrači i Uprava mogli biti podvrgnuti posebno gnjevnoj navijačkoj dobrodošlici, i da će pripadnici specijalne policije blokirati zračnu luku u Resniku i stadion u Poljudu. I doista, ispred ulaza u stadion policajci su spriječili šestoricu ljudi, a uhitili dvojicu alkoholiziranih navijača koji su s ciglama spremali nasrnuti na ulaz. U zračnoj luci blindirana vozila i specijalci nisu imali posla, ali tridesetak ljutitih mladića autobus s igračima Hajduka su gađali plastičnim bocama punim tekućine na ulazu u grad. Promašili su autobus, ali su pogodili policijsko vozilo u pratnji. Trojica mladića su uhićena. U četvrtak, 5. kolovoza u 16 sati, oko 150 pripadnika Torcide okupilo se ispred ulaza na sjevernu tribinu stadiona. Razočarani igrom i porazom prosvjedovali su protiv Uprave, tražili odlazak stranaca, pojačanja koja nisu opravdala nade i uvođenje Hajdukovih juniora u prvu jedanaestoricu. U uvjetima koji su više sličili linču nego protestu u općem žamoru u kojem su se čuli razni prijedlozi, od onih da bi sve trebalo razbiti do onih koji su opravdavali igrače i optuživali Upravu, pred nezadovoljnike je stao sportski direktor Štimac. Dočekan je najgorim psovkama i protestima protiv igrača koje je doveo u klub, prvenstveno iz BiH. Čuli su se povici “Uprava odlazi!”, ali i “Jebemo mater tebi, Arapima i Srbima!”. To je bila samo varijacija poruke koja je noć ranije napisana na jumbo plakatima u središtu grada – “Bosanske pičke van iz Hajduka!” Neki od njih u alkoholiziranom stanju su ismijali i kapetana Nenada Praliju vičući mu:” Nekad si bio hajdučko srce, više nisi za nogomet!”. Drugi su tražili odgovornost svih igrača povicima “Triba im zabranit igrat nogomet!”, treći pogrdnim psovkama ispratili Matu Neretljaka i vikali “Neka igraju juniori!”. Među prosvjednicima bio je i tajnik Torcide Pave Grubišić Ćabo, koji je podržavao nezadovoljnike, stalno upozoravao na prisutnost novinara i tražio od okupljenih da paze što govore. Grubišić je navodno legalnom smjenom, navodno provociranim pučem unutar Torcide na tom mjestu naslijedio Dragu Vržinu. Uz Grubišića su bili Jakov Vlastelica, nekadašnji redar na parkiralištu i Vele Ronkulin, još uvijek formalno zaposlen u splitskom brodogradilištu, a obojica su poznati iz još uvijek neokončanog “slučaja Dugopolje”, kada je nakon utakmice u Poljudu zapaljen automobil s navijačima Dinama. Štimac je petoricu-šestoricu izaslanika primio na razgovor i najavio im orijentaciju Hajduka na svoje igrače. “Hajduk je kupio igrače koje je mogao. U Dublinu nismo uspjeli i u klubu će se okrenuti nova stranica. Ovakvim pritiscima samo se odmaže Hajduku a pritisci na igrače su se pokazali fatalnim. Nije dobro da prosvjede Torcide potiču ljudi s velikim brojem kaznenih djela i da među ovima koji prijete i traže smjene i kazne jedan dio ima ozbiljnih problema s drogama i alkoholom”, kazao je Štimac i dodao da Hajduk nema novca za bahato razbacivanje. Predstavnici Torcide sa sastanka su otišli nezadovoljni i zajednički zaključak je bio da su za sve krivi novinari. Tijekom popodneva i večeri nastavljena je psihoza straha. Uplašen prijetnjama, Mario Carević nije otišao kući, već je ostao spavati na stadionu. Njegov automobil su nepoznati navijači oštetili, istrugali i iščupali retrovizore.

U ponedjeljak ujutro je tridesetak navijača prošlo kroz portu stadiona i upalo Ivanu Kataliniću na trening, tražeći razgovor s igračima. Katalinić je na to pristao, ali nakon treninga, međutim Torcida ga je ubrzo prekinula. To su već učinili prošlog proljeća kada je tri kola prije kraja Petar Nadoveza preuzeo trenersku palicu od Zorana Vulića. Prošle godine u ovo vrijeme su nakon slabe utakmice s Inkerom u prvenstvu i dobivene utakmice u finskom Tampereu s HAK-om nepoznati navijači prekopali stadion. Nikada nije provedena istraga i nitko nije bio odgovoran. Ohrabreni popuštanjem, dio Torcide je ponovno krenuo u kažnjavanje kluba. Sada je kriza dosegla vrhunac, jer u Irsku se putovalo po veliki ulog. “Ako izgubite, ne triba van se vraćat doma!”, poručili su navijači i zaprepastili i paralizirali igrače koji nisu iz Splita. S terena su se uputili zajedno s igračima prema zapadnoj tribini. Neki hrabriji igrači, poput Tomislava Rukavine, zapitali su što žele, jesu li ih došli istući. “Nećemo tući nikoga, nego razbiti i zapaliti auto!”, vikali su. Igrači su ispod zapadne tribine čuli da “igraju ko’ pičke”, “mi živimo za Hajduka, a vi od Hajduka” i kako je puno igrača “sa strane, nisu s mora, ni s našeg krša”. “Kad je tako, ja više ovdje neću dolaziti”, rekao je ljutito Rukavina. Kapetan Pralija se okomio na novinare tražeći da o tome ne pišu.

“Sve se to nije dogodilo ni slučajno, ni spontano”, kazao nam je jedan dugogodišnji dobar poznavatelj prilika na Poljudu. “Sve se trpa pod Torcidu, i ovakva nasilnička ponašanja, i ucjene igrača od strane pojedinaca iz Torcide, traženje novca, reket, plaćanje putovanja. Igrači koji im ne daju novac izloženi su teroriziranju. Ovakvo divergentno ponašanje Torcide posljedica je ratnog razdoblja u kojem se navijačima udovoljavalo, popuštalo. Svašta se događalo i toleriralo, od bacanja suzavca na utakmici protiv Marseillesa do paljenja mreža i kopanja stadiona. Ali više se ne smije tolerirati da ulica vodi klub. Ni Torcida ne bi smjela prihvatiti da su među najvećim navijačima ljudi koji su skloni nasilju i teroriziraju svoj klub i igrače”, smatra ovaj istaknuti prijatelj Hajduka. On se potpuno slaže sa zaključcima Grgića i Uprave da se novi Hajduk mora početi graditi na dugu stazu, s osloncem na vlastite snage, kupovinom samo najboljih igrača sa strane, bez improvizacija u financijskom i rezultatskom smislu.

Srđan Duje Aljinović
Torcida je uvijek pokazivala veliku privrženost Hajduku. Zašto je jedan njezin dio otišao u drugu krajnost pitali smo najpoznatijeg i najcjenjenijeg člana, Srđana Duju Aljinovića, koji je dugo godina bio na njezinom čelu. “U Torcidi sam od osnivanja i na prvo putovanje sam otišao 1952. u dvanaestoj godini života. Mlade ljude u Torcidi sam uvijek podržavao, ali ne mogu podržati ovakvo ponašanje. Ne može Torcida izmišljati nove zakone i određivati odakle će dolaziti igrači ili što su po nacionalnosti. Nikoga nije smetalo što je Bernard Vukas bio purger, što su Blaž Slišković ili Sulejman Rebac došli iz Mostara, što su u Hajduku igrali veliki igrači kao što su Vardić, Ristić, Obradov, veliki vratar Rizah Mešković, što je Hajduka trenirao jedan Dušan Nenković. Kažu da im smetaju Bosanci. Pola momčadi koja je prošle sezone ispred Dinama osvojila prvenstvo, i koju su nosili na leđima po gradu, bili su iz Hercegovine ili Slavonije. Nema šanse da u Hajduku zaigraju samo Dalmatinci. Ili će netko u Torcidi reći koja je to granica do koje Uprava može kupovati igrače. Je li to Stobreč-Solin-Trogir ili možda unutar grada do granice Mertojak – Pujanke. Zato mislim da je ove mlade ljude u Torcidi netko koristio za svoj interes. Nitko nije razgovarao s njima i objasnio im što znače takvi zahtjevi. Torcidu su ranije vodili stariji i iskusniji momci – Drago Vržina, Borislav Jelovića Ušo, Tonči Prlac i drugi – koji su znali objasniti da se ne može sve dobiti. Dobro je da će se Hajduk osloniti na svoje juniore, na svoj pomladak. Ali ni Omladinska škola neće dati rezultate ako se oko nje budu vrtjeli različiti menadžeri i uzimali kadete i djecu od 10 godina jer će na taj način Hajduk opet ostati bez svojih juniora čim napune 17 godina. I opet će morati kupovati igrače sa strane. Poseban problem su neki navijači koji misle da mogu provoditi reket prema klubu, koji bi htjeli status plaćenih navijača, novac, putovanja, besplatne ulaznice. Hajduk nema novac za takve osobe. U moje vrijeme nije bilo ponašanja po kojem bi navijači od kluba htjeli lagodan život i ne može ulica voditi klub. Takvi ljudi ne čine Torcidu koja se uvijek sama snalazila i mučila, ali je pratila Hajduka. Znali smo Hajduk ne mora uvijek pobijediti, ali uvijek se išlo na Plac. Kada bi Hajduk izgubio, u mojoj se kući nije jelo od tuge, a ovo danas je nešto drugo. Ne mogu na utakmicu dolaziti momci od 15 godina s bocom “Jure” i jointom u ruci. Ne može biti dobro kada nam je cijela liga pod sponzorstvom Ožujskog i kada je ”Žuja zakon”. Onaj tko razbija Hajduka ne voli Hajduka. Uvijek je bilo incidenata, ljutnji na igrače, vrijeđanja, ‘pilanja branki’, ali mora postojati neka granica i treba raditi u koristi Hajduka i nogometa.”

Nogometni navijači svojim vandalskim ponašanjem, bilo na stadionima ili van njega, ucjenjuju klubove za koje navijaju. Iako su to u većini slučajeva verbalne prijetnje, ponekad dolazi i do fizičkog sukoba u kojem najčešće stradava materijalna imovina kluba. Jedan od primjera je nedavni napad BBB, nezadovoljnih postignutim rezultatom u Puli, kada su kamenovali 500.000 eura vrijedan autobus Dinama. U tom vandalskom činu nije bilo ozlijeđenih, ali je napravljena veća materijalna šteta. Na kvalifikacijama za europsko prvenstvo 2000., prilikom susretu Dinama i Milana, BBB su se potukli s policijom na glavnom milanskom trgu, nekoliko navijača je ozlijeđeno, a desetero je privedeno. Uhapšenim navijačima izrečena je kazna petogodišnje zabrane ulaska u zemlje Europske unije. U posljednjih godinu i pol dana nije zabilježen ni jedan vandalski ispad pripadnika Armade, no pred nekoliko godina Rijeka je gostovala u Osijeku i izgubila od Marsonije. Prilikom povratka u Rijeku, pripadnici Armade na autocesti su iz automobila bacili na vjetrobransko staklo vozača klupskog autobusa Rijeke punu pivsku bocu. Vjetrobransko staklo je napuklo, a vozač autobusa kasnije je kazao kako se nikada toliko nije toliko uplašio. Nakon što je Cibalia prošle godine izgubila u kvalifikacijama za ostanak u prvoj ligi, njihovi navijači Ultrasi ušli su na teren i počeli tući igrače kluba za koji navijaju. U toj masovnoj tučnjavi nitko nije bio teže ozlijeđen.
Iako je prošle godine pokrenuta akcija “Stop nasilju na sportskim terenima” koja je pokazala dobre rezultate, mnogi su ostali iznenađeni ugledavši nekoliko mjeseci kasnije navijače Dinama i Hajduka kako zajedno istrčavaju na teren u majicama s natpisom ”Žuja je zakon”. Hrvatski nogometni savez je zahvaljujući sponzorskom ugovoru s jednom pivovarom poništio sve što je donijela akcija. Dok se na europskim stadionima godinama zabranjuje točenje alkohola nekoliko sati prije i za vrijeme utakmice, HNS negira pravila UEFA-e i FIFA-e.

Vezane vijesti

Vijećnici SDP-a i HNS-a neće dopustiti da Hajduk nestane

Vijećnici SDP-a i HNS-a neće dopustiti da Hajduk nestane

Vijećnici SDP-a i HNS-a u splitskome Gradskom vijeću na današnjoj su zajedničkoj konferenciji za novinare optužili gradsku vlast i sadašnju upravu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika