Miodrag Stojković s Instituta za genetiku Sveučilišta u NewcastleuDo ovog proljeća Miodrag Stojković s Instituta za genetiku Sveučilišta u Newcastleu bio je poznat samo u akademskim krugovima. Onda je ispred ekipe znanstvenika koju predvodi zatražio od britanske Komisije za ljudsku reprodukciju dozvolu za kloniranje ljudskih stanica u terapeutske svrhe. Dotad relativno anonimni laboratorijski stručnjak ubrzo je postao medijski eksponirana osoba, pa ga je sredinom srpnja magazin Time proglasio jednim od deset najperspektivnijih svjetskih znanstvenika. “Bojim se da će nas ljudi doživjeti kao lude znanstvenike koji žele izumiti novog Frankesteina”, izrazio je svoje strahove razgovarajući s američkim novinarima. Anksioznost nije čudna jer mnogi u svijetu, od pripadnika vjerskih skupina do konzervativnih političara, žestoki su protivnici terapeutskog kloniranja uz napomenu kako ono može pomoći ozdravljenju ljudi, ali što ako jednog dana netko poželi klonirati čovjeka? Stojković tvrdi da su takvi strahovi potpuno neopravdani.

O LOGISTIČKIM PROBLEMIMA 'Nikad ne možete znati koliko ćete imati jajnih stanica. Također, one koje uzimamo različite su kvalitete' IMIGRANT U NEWCASTLEU Stojković je rođen u Leskovcu u Srbiji, a 1991. je emigrirao u Njemačku. 2002. je prešao u NewcastleProšle je srijede objavljeno kako je Stojkovićevoj ekipi dana službena dozvola da počnu klonirati ljudske embrije u terapeutske svrhe. Ukratko, znanstvenici žele iskoristiti stanice dobivene iz embrija i ubrizgati ih u tijela ljudi oboljelih od neuroloških i srčanih oboljenja ili dijabetesa. Nove i zdrave stanice zamijenit će bolesne, vjeruju genetičari, a taj izum mogao bi znatno reducirati današnji broj bolesti. Osim humanitarnog nedvojben je i materijalni moment jer je riječ o poslu vrijednom stotine i stotine milijardi dolara. Ekipa koju predvodi srbijanski znanstvenik-emigrant, trenutačno je jedna od dvije u svijetu koja se bavi terapeutskom primjenom matičnih stanica.

Miodrag Stojković rođen je u Leskovcu i ističe kako mu je cijela obitelj u južnoj Srbiji i Makedoniji. U Beogradu je diplomirao veterinu, a pred rat 1991. otišao je u Hamburg, gdje se u lokalnoj bolnici zaposlio kao medicinski tehničar i radio s oboljelima od Aidsa i raka. Nakon dvije godine preselio se u Munchen, gdje je započeo znanstvenu karijeru i doktorirao embriologiju i biotehnologiju. Kako kaže, tada je počeo vjerovati da bi klonirane matične stanice mogle poslužiti u izlječenju neizlječivih bolesti poput mišićne distrofije, Parkinsona ili dijabetesa. Budući da u Njemačkoj nije dopušteno kloniranje, 2002. je prešao na Sveučilište u Newcastleu i ubrzo postao jedan od prvih stručnjaka koji je u Britaniji uspio izdvojiti embrionalne matične stanice. Stojković je oženjen Njemicom, nemaju djece i žive na sjeveru Engleske.

NACIONAL: Zašto kloniranje ljudskih embrija izaziva tolike kontroverze i otpore iako su zdravstveni rezultati koji se očekuju gotovo nezamislivi? – Ono što radimo nema nikakve veze s kloniranjem ljudskih bića koje izaziva tolike kontroverze. Naš je cilj dobiti matične stanice iz kloniranih ljudskih embrija jer one imaju medicinski potencijal i mogu se upotrijebiti u transplantaciji različitih stanica. Drugim riječima, živčane ili srčane stanice, koje se ne mogu regenerirati poput ostalog tkiva, sada će se moći obnoviti. Moderna medicina još uvijek nije u stanju kemijskim putem liječiti bolesti poput dijabetesa, Parkinsona i Alzheimera ili prekinute živce u leđnoj moždini. Zahvaljujući kloniranju, u leđnu će se moždinu staviti regenerirane stanice i time joj vratiti normalnu funkciju kao kod zdravih ljudi.

NACIONAL: Kako biste laicima objasnili što zapravo radite? – Kao što znate, neki parovi koji nemaju djecu pokušavaju s umjetnom oplodnjom. Od deset jajnih stanica prosječno dvije bivaju oplođene, dok ostale, uz dopuštenje donatora, uzimamo u svrhu terapeutskog postupka. Paralelno s tim, od oboljele će se osobe uzeti stanica i iz nje izvaditi jezgra s genetskim materijalom. Jezgru ubacujemo u jajnu stanicu koja se počinje dijeliti i nakon nekoliko dana dolazi do faze embrija. Embrionalne matične stanice potom namjeravamo u laboratoriju uzgajati u većim količinama i naposljetku ih ugraditi u tijelo pacijenta. Ako su vam presječeni živci, od matičnih će stanica nastati novi i bit ćete zdravi. Posebno je važno da u ovom postupku nema opasnosti da tijelo odbaci organ.

NACIONAL: Donedavno je takve mogućnost djelovala kao znanstvena fantastika. – Potpuno se slažem da sve ovo djeluje poput znanstvene fantastike, ali nemojmo zaboraviti da je puno toga što smo jučer doživljavali poput fantastike, danas dio naše svakodnevice. Već sama činjenica da smo dobili mogućnost ostvariti tu znanstvenu fantastiku za mene je nešto veliko. Na žalost, pred nama je dalek put i mislim da će, uz maksimalan napor i rad, prvi rezultati biti vidljivi za pet do deset godina. Pritom je otežavajuća okolnost što se osim nas u Newcastleu ljudskim kloniranjem bavi još samo jedna skupina znanstvenika u Južnoj Koreji. To je premalo i potrebno je, prije svega u Americi, pokrenuti znanstvene potencijale jer je to glavni preduvjet da se u što bržem roku ostvare rezultati.

NACIONAL: Zašto ste nedavno u intervjuu za Time rekli da ne biste voljeli da vas doživljavaju kao lude znanstvenike koji pokušavaju kreirati novog Frankesteina? – Jednostavno sam pokušao objasniti da naš rad nema nikakve veze sa stvaranjem novog ljudskog bića. Mi uzimamo embrij, iz njega izvlačimo matične stanice i on nakon toga nema nikakve šanse postati čovjek. Iz preuzetih matičnih stanica potom se dobiju živčane ili srčane stanice koje se koriste u regenerativnoj medicini. One će se upotrijebiti kod pacijenata različite dobi jer od Parkinsona ili Alzheimera najčešće obolijeva starije stanovništvo, dok dijabetes tip 1 pogađa mlađu populaciju.

NACIONAL: Zašto ste se ograničili samo na te tri bolesti? – Zato što je riječ o degenerativnim bolestima kod kojih stanice izumiru i više se ne reproduciraju. U takvim slučajevima matične stanice mogu zamijeniti izumrle stanice, kao što će biti u stanju zamijeniti i uništene srčane stanice kod infarkta miocarda ili drugih neuroloških bolesti. Studije na životinjama pokazale su da je moguć oporavak uništenih živčanih stanica pa vjerujemo da je isto moguće i kod ljudi.

NACIONAL: Kazali ste kako prve rezultate očekujete za pet do deset godina. Koji su zadaci pred vama u tom razdoblju? – Britanska vlada dala nam je jednogodišnju dozvolu za ovaj projekt. To je normalna procedura jer vas i u znanstvenim projektima netko mora kontrolirati, provjeravati što i kako radite i kako se stvari razvijaju. Vrlo je neodgovorno misliti da ćemo pacijentima već za godinu dana moći nešto ponuditi i zato mislim da je realniji rok 5-10 godina. Ovdje govorim o bolestima koje sam maloprije spomenuo.

NACIONAL: Znači da će za najmanje pet godina početi testiranja na pacijentima? – To je približan rok za pretklinička ispitivanja. Redoslijed medicinskih istraživanja takav je da se najprije radi u laboratoriju, zatim se vrše pokusi na životinjama, a na kraju i na ljudima. Volim reći da moji suradnici i ja radimo onaj dio istraživanja koji se obavlja u plastičnim šalicama, a tek poslije na red dolaze životinje i ljudi.

NACIONAL: Znači li to da se čovječanstvo približava razdoblju u kojem će ljudi postajati savršeniji, a bolesti gotovo izolirana pojava? – Ne vjerujem da će ljudi biti savršeniji, posebno ne na način kako to sugerira filmska industrija. Primarni je cilj današnjih znanstvenika pronalaženje odgovora na pitanje što uzrokuje neizlječive bolesti, recimo nitko ne zna uzrok dijabetesa 1, koji je vrlo teško oboljenje, a uglavnom pogađa djecu. Moj je cilj otkriti uzrok i pomoći tim ljudima.

NACIONAL: Koliko se državi isplati ulagati u takva, vrlo skupa i neizvjesna istraživanja? – Sasvim sigurno postoji financijski interes. Nedavno je objavljeno da britanska vlada na liječenje dijabetesa 1 i saniranje posljedica koje pogađaju pacijente, godišnje troši četiri milijarde funti. To je golema brojka i svakako se isplati ulagati u pokušaj pronalaska terapije i s financijskog i etičkog stajališta.

NACIONAL: Zašto ćete uništavati embrije starije od 14 dana? – To je dio zakonske regulative jer se prve živčane stanice u embrijima pojavljuju nakon 14 dana. A nešto što posjeduje živce može se shvatiti kao živi organizam. Dotad imamo samo stanice od kojih se dobivaju matične stanice, koje držimo u plastičnim šalicama i od njih radimo živčane ili srčane stanice.

NACIONAL: Što je najveći problem kod terapeutskog kloniranja? – Logistička podrška jer nikad ne možete znati hoćete li imati dovoljno jajnih stanica. Kao što znate, uzimamo jajne stanice koje su ostale od neuspješnih pokušaja oplodnje u epruveti, a i one su različite kvalitete. U Newcastleu postoji klinika koja se bavi umjetnom oplodnjom i od njih godišnje dobijemo od 900 do 2000 jajnih stanica za istraživanja.

NACIONAL: Koliko se dugo bavite istraživanjima matičnih stanica? – Diplomirao sam veterinu, a Srbiju sam napustio u proljeće 1991. i otišao u Njemačku. Najprije sam dvije godine radio kao medicinski tehničar u Hamburgu na odjelu za oboljele od AIDS-a i tumora, a paralelno sam učio i doktorirao embriologiju i biotehnologiju na Veterinarskom fakultetu u Munchenu.

NACIONAL: U čemu se razlikuju Njemačka i Velika Britanija kad je riječ o istraživanjima matičnih stanica? – Postoji velika razlika u korist Velike Britanije. Ovdje je sve regulirano zakonima i dopušten je rad na izolaciji matičnih stanica, što je u Njemačkoj zabranjeno. Prema mojim informacijama, unutar EU još samo u Austriji, Njemačkoj i Italiji nije dopušteno izoliranje matičnih stanica iz ljudskih embrija, što u velikoj mjeri koči tamošnje znanstvenike. Na drugoj strani imate Englesku, Češku, Švedsku, Francusku, Španjolsku i niz drugih država gdje su znanstvenici dobili zeleno svjetlo za nastavak istraživanja koja mogu izliječiti zasad neizlječive bolesti. Iskreno se nadam da će i u Hrvatskoj i ostalim dijelovima bivše Jugoslavije doći do sličnih istraživanja.

NACIONAL: Za zastoj u istraživanju matičnih stanica u najvećoj je mjeri odgovorna Bushova vlada i konzervativne skupine u SAD-u? – To je istina. Bushova administracija protivi se upotrebi ljudskih embrija za izoliranje matičnih stanica. Treba znati da Republikanci nisu zabranili istraživanje nego samo njegovo financiranje iz državnih fondova. Čak je i to bio velik udar na znanost jer 60 do 70 posto svjetskih medicinskih otkrića nastaje u Americi. Kad zaustavite izvore financiranja, nužno zaustavljate i istraživački proces, a za to je najodgovorniji George Bush. Unatoč politici američke vlade, u Kaliforniji se obavljaju takva istraživanja, a u New Yerseyju je dopušteno kloniranje u terapeutske svrhe. S druge strane, zahvaljujući činjenici da ovdašnje vlasti prepoznaju perspektivu koju nude takva istraživanju, u Veliku se Britaniju tijekom nekoliko posljednjih godina doselio niz znanstvenika iz Amerike i Njemačke. Ta je zemlja u neku ruku Eldorado za ozbiljne znanstvenike.

NACIONAL: Međutim i u Britaniji vas napadaju pojedine pro-life skupine? – Riječ je o ljudima koji su izrazito konzervativnih nazora, recimo protivnici upotrebe kondoma ili predbračnog seksa. Dobra je stvar da mi nitko nije prijetio, a nedavno se vidjelo da velika većina Britanaca podržava upotrebu embrija kao dio terapije teških bolesti. Jedna TV-postaja organizirala je referendum o toj temi i dobili smo potporu 70 posto gledatelja, dok je njih 30 posto bilo protiv. Čini mi se da na svijetu nema političara koji ne bi bio prezadovoljan da ga u radu podržava 70 posto ljudi pa ne vidim zbog čega bih se ja trebao uzrujavati.

NACIONAL: Jesu li takva istraživanja moguća u siromašnim državama? – Novac je jako važan u svakom istraživanju jer ako ga nemate, nećete moći početi raditi. Ali siguran sam da i u manje bogatim zemljama farmaceutska industrija shvaća kolike mogućnosti zarade otvara liječenje pomoću matičnih stanica. Hrvatska u tom području ima svjetski priznatog znanstvenika dr. Davora Soldera, koji je zaposlen u Max-Planck institutu u Freiburgu. Vjerujem da vaša zemlja ima dosta sredstava za pokretanje istraživanja vezanih za matične stanice i njihovu upotrebu u medicini.

NACIONAL: Pretpostavljam da prije 13 godina, kad ste napuštali bivšu Jugoslaviju, niste mislili da će vas Time proglasiti jednim od deset najperspektivnijih znanstvenih inovatora u svijetu? – Naravno da nisam. Otišao sam jer sam želio raditi u normalnim uvjetima, gdje će moje znanje doći do izražaja, što je bilo nemoguće u tamošnjoj atmosferi. U Hamburgu sam radio kao običan medicinski tehničar, trebale su mi oko dvije godine da naučim njemački i uklopim se, a onda sam se poželio ponovo baviti znanstvenim radom. Zato sam otišao u Munchen i počeo pripremati doktorsku disertaciju, a paralelno sam polagao i četiri semestra veterine jer Nijemci nisu priznali diplomu iz Jugoslavije. Pritom sam morao dobro savladati njemački kako bih mogao doktorirati i, sve u svemu, uz toliko posla nikad mi nije bilo dosadno. Zatim sam dobio posao asistenta na fakultetu i obavljao istraživanja na životinjama, sve dok se 2002. nije otvorila mogućnost odlaska u Newcastle i rada na matičnim stanicama kod ljudi.

NACIONAL: Dakle ostajete u Newcastleu? – Zasad, ali život znanstvenika nije vezan uz određeno mjesto ili državu. Zaista ne znam na kojem ću kontinentu živjeti za nekoliko godina, premda bih volio ostati u Britaniji.

‘Budizam ima liberalniji stav’
Slobodan Vukičević, ekspert za bioetiku
NACIONAL: Koliko je za razvoj znanosti važna odluka britanske vlade? – Otkako je u SAD-u na vlast došao George W. Bush, a u Velikoj Britaniji usporena istraživanja matičnih stanica, primat u ovom području preuzeli su stručnjaci iz Južne Koreje. Važan utjecaj u cijeloj stvari ima vjera i dok je većina kršćanskih crkava protiv ovakvih ispitivanja, budizam ima liberalniji stav i znanstvene eksperimente s embrijem ne tretira kao ubojstvo djeteta. Ne čudi što se sada u Americi javljaju drukčiji glasovi, recimo na nedavnoj Demokratskoj konvenciji sudjelovao je i sin bivšeg predsjednika Ronalda Reagana, koji je umro od Alzheimera, i on se u govoru založio za istraživanja matičnih stanica. Posljednjih godina Britanci gube vodeći položaj u ulaganju u znanost i najnovija odluka ide upravo za tim da se vrate na nekadašnji položaj.
NACIONAL: Mogu li se očekivati nove vrste terapija tijekom idućih desetak godina? – Ne bih rekao. Užasno je dalek put do proizvoda sa stanicama koje će se unositi u oštećeni dio osobe s namjerom da regeneriraju njezine neurone. U cijelom svijetu još uvijek ne postoji ni jedan lijek na brzi matičnih stanica koji je prošao klinička ispitivanja i odobren je da se može koristiti u medicinske svrhe. Prema tome, svaki preparat koji za Parkinsonovu ili Alzheimerovu bolest, nakon laboratorija i provjere na životinjama, morat će se provjeriti u pretkliničkim istraživanjima i tek kad se dokaže da sprječava ili liječi ta oboljenja, ući će u upotrebu. Klinička ispitivanja traju između 8 i 15 godina i ne valja davati lažnu nadu bolesnicima.
NACIONAL: Bavi li se tko u Hrvatskoj istraživanjima matičnih stanica? – Mislim da ne, ali bavit će se tvrtka Genera jer je to vrlo izazovno područje. Doduše, postoje hrvatski znanstvenici u svijetu koji se bave tim pitanjima, ali dok god ovdje ne dođe do istraživanja, teško je očekivati njihov povratak. Dobra stvar je cijena, jer su istraživanja stanica i njihova terapijska primjena jeftinija nego rad na izumu kemijskog lijeka. Potrebno je samo poštivanje GLP uvjeta (Good Laboratory Practice), što znači da bi i u Hrvatskoj moglo započeti istraživanje matičnih stanica.