Dupini su u Hrvatskoj postali zaštićena vrstaJedini prirodni rezervat dobrih dupina na Mediteranu kroz koju godinu mogao bi se konačno otvoriti na 2000 četvornih kilometara mora uz istočni dio otoka već poznatog kao otok dupina – Lošinja. Institut za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet od svog osnutka 1999. godine radi upravo na tom konačnom cilju jer 120 dobrih dupina koji se redovito vraćaju u Cresko-lošinjski arhipelag jedina su takva, rezidentna skupina otkrivena u Jadranu. Osim toga, o ovoj skupini nakon ukupno 16 godina, koliko traje njihovo promatranje u sklopu Jadranskog projekta dupin pokrenutog 1987., postoji i najiscrpniji katalog za fotoidentifikaciju. Kako je svakog pojedinog dupina moguće od drugih razlikovati po specifičnim ožiljcima na leđnoj peraji, koje je stekao u borbama ili igri, tako i teški albumi prepuni slajdova peraja za svakog od 120 dupina predstavljaju riznicu podataka dragocjenu svakom istraživaču. Kako je običan dupin iz Jadranskog mora istrijebljen već u drugoj polovici prošlog stoljeća, tako je apel za zaštitom dobrih dubina, kojih je ostalo jedva stotinjak, shvaćen vrlo ozbiljno.

OGRANIČITI PROMET I UVESTI LOVOSTAJ Istraživači na Lošinju pokušavaju utvrditi u kojoj mjeri ograničiti promet brodovima i kada uvesti lovostaj na ribu u budućem rezervatu za dupineOsam godina nakon pokretanja Jadranskog projekta dupin, 1995., dupini su u Hrvatskoj postali zaštićena vrsta zahvaljujući zakonu o zaštiti svih morskih sisavaca. Usprkos tomu lani je, tijekom nezakonitog ribolova eksplozivom, ubijen dobri dupin Blow, lošinjski dupin kojeg su znanstvenici pratili od 1992. Blowa je, baš kao i Monka ili Phila s kojima se najčešće družio, znao svaki mještanin Velog Lošinja. Navikli su u međuvremenu i svakoga ljeta na otoku pozdravljati Zagrepčanina Draška Holcera, Talijanku Caterinu Fortunu, Britanca Petera Mackelwortha, Njemicu Anniku Wiemann, brojne studente iz svih dijelova svijeta koji ondje pišu svoje diplomske radove ili završavaju doktorate, pa i volontere koji u kući Plavog svijeta borave po dva tjedna plaćajući svoje troškove i obavljajući unutar tima povjerene im zadatke. Posla nikad ne nedostaje jer osim organizacije Dana dupina svakog prvog vikenda u kolovozu, spremanja i kuhanja u istraživačkoj komuni, svakodnevno treba razvrstati i podatke prikupljene na pučini. Istraživanja kojima se u Plavom svijetu trenutačno bave trebala bi pokazati koliki je utjecaj buke što je različita plovila proizvode, osobito u vrijeme turističke sezone, kad je primijećeno da se dupini pojavljuju manje no obično i uglavnom dalje od obale. Riječ je o diplomskom radu mlade Splićanke Nikoline Rako, koja u Italiji studira biologiju, a rezultati kojeg bi trebali pomoći da se unutar budućeg rezervata za dupine što preciznije odrede zone unutar kojih bi promet ipak trebao biti ograničen. Druga je stipendistica koja na Lošinju priprema svoj diplomski rad Mađarica Judit Prihoda, a njezino su područje interesa ribarske koče i njihov utjecaj na ponašanje pojedinih skupina dupina. Kako upozorava Caterine Fortuna, znanstvena direktorica Jadranskog projekta dupin, primijećeno je kako te inteligentne životinje sve češće prate koče da bi ulovile ribu.

“Najgori je provokator Phil, za kojeg pretpostavljamo da je mlađi mužjak i najčešće ga viđamo u društvu s Monkom. On, naime, ima naviku da svoj ulov, a obično to budu najkrupniji oslići budući da on može loviti i tamo gdje ribarska mreža ne može doprijeti, izvuče na površinu i poigrava se tako krupnim zalogajima plivajući uz sam bok ribarske brodice”, prepričava Caterina Fortuna Philovu omiljenu zabavu upozoravajući, međutim, kako je njezino tumačenje uzroka takvog ponašanja obojeno našim, ljudskim shvaćanjem i društvenim pravilima koja za dupine uopće ne moraju vrijediti.

Ribari koji se smatraju najodgovornijima za pomor dupina šezdesetih godina na takve šale više ne gledaju poprijeko. Kako uostalom objašnjava i Nikolina Rako, dupini to ne čine kako bi se zamjerili ribarima, nego naprosto zbog toga što im motori njihovih plovila onemogućavaju da ekolokacijom, odnosno praćenjem zvukova, sami otkriju gdje je hrana. Zato su se morali prilagoditi, a razlog zbog kojeg se Phil voli hvaliti činjenicom da je riba koju je ulovio najveća tek je dio misterija otkrivanje kojeg će ipak zahtijevati još puno strpljenja i vremena. Zahvaljujući Plavom svijetu i brojnim projektima edukacije koji su lani smješteni pod krov zgrade Lošinjskog edukacijskog centra o moru (LMEC) u Velom Lošinju, ribari svaki susret s dupinima prijavljuju Institutu, a za kretanje tih životinja zainteresirani su i brojni prodavatelji ulaznica za turističke izlete brodom. Stoga ne treba tražiti razloge zbog kojih se dupini u kolovozu radije sklanjaju u mirnije vode.

Osim činjenicom da žele biti ostavljeni na miru, istraživanje dupina otežano je posljednjih tjedana i zbog kvara na motoru gumenjaka Plavog svijeta. Volonteri koji imaju tu nevolju da su se baš u ta dva tjedna zatekli u istraživačkom taboru ostali bi tako na suhom da nije drvenog čamca koji je kupljen prije svega zato da bi za Plavi svijet čuvao vez u omanjoj luci Velog Lošinja. Njegov je motor, naravno, suviše spor da bi njime bilo moguće pratiti brzinu kojom se dupini kreću, ali ekipa svejedno isplovljava na čelu s Annikom Wiemann, glavnim istraživačem Jadranskog projekta dupin, koja je na sveučilištu u njemačkom Bremenu diplomirala na ekologiji tropskih mora, dok na Lošinju priprema doktorat za koji se nada da će biti završen u sljedeće dvije godine.

“Imamo doista iscrpne kataloge za fotoidentifikaciju, odnosno fotografije leđnih peraja dupina koji ovdje obitavaju. Za svaki je sljedeći istraživački projekt važno imati takvu banku podataka, koja bi, dobijemo li za to potrebnu opremu, u sljedeće dvije godine mogla biti dopunjena i genetskom bankom podataka. Plan je da već sljedeće sezone počnemo uzimati uzorke tkiva koji bi nam, osim genetske strukture, mogli otkriti i nešto o kretanju, načinu prehrane, srodstvu i tako dalje”, objasnila je Annika Wiemann najavljujući početak tog istraživanja već za sljedeću sezonu. Uzorak tkiva već je uzela s Monka, snažnog mužjaka koji je, budući da ga istraživački čamac Lošinjskim kanalom prati još od 1991., već toliko navikao na ekipu koja ga promatra da mu nije problem prići dovoljno blizu. Takvu hrabrost ne pokazuje samo Monk. Neobično ponašanje zabilježeno je i kod jednog od mlađih dupina, kakve je najčešće moguće vidjeti oko brodova, koji je uporno želio znati sve što se u gumenjaku Plavog svijeta događa te mu je neprekidno prilazio i pokušavao zaviriti unutra.

“Brodovima uglavnom prilaze mlađi dupini jer su, poput tinejdžera, zaigrani i znatiželjni. Najdraže im je plivati oko pramca, u takozvanom pramčanom valu. Stariji dupini ipak su oprezniji i plivaju podalje od brodova. Mlade dupine, međutim, teže je pratiti jer većina njih još nema stalnih ožiljaka na leđnoj peraji. Takva trajna oštećenja mogu nastati u igri ili borbi, i kod starijih dupina uglavnom se godinama ne mijenjaju, iako ni to nije pravilo. Kakva je društvena struktura ove skupine još uvijek možemo tek nagađati. Naime, ne ponašaju se svi dupini isto. Na njihove međusobne odnose i način života bitno utječe okolina u kojoj žive tako da ova mala, lošinjska populacija, sigurno ima i neka svoja, specifična pravila ponašanja”, tumači Caterina Fortuna, inače stalna suradnica i znanstvena savjetnica talijanskog Nacionalnog instituta za istraživanje mora ICRAM, koja u Jadranskom projektu dupin sudjeluje od njegovih početaka, kad je još kao studentica prvi put stigla u Veli Lošinj.
“Primijetili smo također da, iako ženke po pravilu imaju manje ožiljaka nego mužjaci, neke među njima iz godine u godinu dobivaju nove. Najčešće su to ženke koje, iako to ne možemo sa sigurnošću tvrditi, nisu imale vlastite mladunce. Naime, kako se skupina reproducira samo u onoj mjeri u kojoj za novog člana ima dovoljno hrane, taj se zadatak uglavnom povjerava starijim ženkama. Mlađe tako čuvaju tuđu mladunčad, ali nemaju vlastite mlade. Počinju se ponašati pomalo kao stare tetke i puno su više zabrinute za sigurnost mladunčeta od već iskusne majke”, otkriva o dupinima Caterina Fortuna, koja posljednjih godina zbog sve većeg broja profesionalnih obaveza u Italiji na Lošinju više ne provodi čitavo ljeto. Zbog toga joj, za razliku od drugih članova tima, ne smeta toliko zakon koji strancima u zemlji dopušta turistički boravak do tri mjeseca, odnosno njegov dodatak prema kojem se nakon tri mjeseca provedena u Hrvatskoj nemoguće vratiti u zemlju kao turist, osim ako u međuvremenu nije prošlo barem šest mjeseci.
Annika u Velom Lošinju već sedmu godinu provodi čitavo ljeto, baš kao i direktor programa zaštite dupina Plavog svijeta, Britanac Peter Mackelworth. Njegovo je područje rada analiza svih prikupljenih rezultata istraživanja na osnovi kojih bi se trebao izraditi što učinkovitiji program zaštite tih morskih sisavaca. Uz podršku lokalnih vlasti i nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja rezervat bi mogao biti otvoren za nekoliko godina.
“To je projekt na kojem se radi od samog početka, ali trebalo je vremena da ideju prihvate ovdašnji ljudi, koji također žive od ovog mora. Stoga je potrebno pažljivo osmisliti tip zaštite, gdje i u kojoj mjeri ograničiti promet brodovima, na kojim područjima i kada uvesti lovostaj na ribu koja se mrijesti, a sve u cilju održanja prirodne raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta kako se Jadran ne bi pretvorio u mrtvo i beživotno more i kako bi svi od rezervata imali koristi”, priča Draško Holcer, direktor Plavog svijeta, na pragu ostvarenja sna kojim se bavi posljednjih 16 godina održavajući iznimno aktivnom jednu nevladinu organizaciju s neredovitim prilivom novčanih sredstava. Ideja o rezervatu dupina dopala se u međuvremenu i mještanima otoka koji je po dupinima postao poznat. Brošure Plavog svijeta o pravilima ponašanja pri susretu s dupinima dijele se svim nautičarima što svraćaju u lošinjske luke, a izletnicima nije teško platiti 100 kuna da bi isplovili turističkim brodom u potragu za tim životinjama, iako bez ikakvih jamstava da će ih doista i vidjeti.
Susreti s dupinima najvjerojatnije bi bili češći kad bi promet brodovima u rezervatu bio ograničen. U tom bi slučaju mogli prepoznati zvuk svakog motora kojem je dopušteno kretanje zaštićenim zonama i znati kako im od broda ne prijeti nikakva opasnost. Poput glisera Plavog svijeta na koji su se već u tolikoj mjeri navikli da su oko tog sivog gumenjaka počeli ostavljati svoju mladunčad na čuvanje! Ipak, ni jednom “babysiteru” iz Plavog svijeta ne pada na pamet zlorabiti takvo povjerenje i pokušati zaplivati ili se poigrati s mladuncima.
“Ljudi misle kako su to bezopasne i dobronamjerne životinje, no pritom zaboravljaju da ipak govorimo o divljim životinjama čije je reakcije ipak teško predvidjeti. Ne želim reći da bi dupin napao čovjeka, ne znam ni za jedan takav slučaj. Ipak, važno je imati na umu da pričamo o životinjama koje su dugačke do tri metra, a mogu težiti i 400 kilograma pa nije isključeno da bi čovjeka mogle ozlijediti i nehotice, u igri. Ako im pak nije stalo do osobne sigurnosti, ljudi koji uistinu vole dupine trebali bi misliti i na njihovu sigurnost jer moguće je da čovjek, budući da je i dupin sisavac, životinji prenese neku od ljudskih bolesti na koje dupini nisu razvili nikakav imunitet”, upozorava Holcer, inače stalno zaposlen u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, koji istraživanje lošinjskih dobrih dupina podupire kao vlastiti znanstveni projekt.
Dok upravlja drvenim čamcem natrag prema Velom Lošinju, otkriva kako je u mjesto prvi put stigao još kao srednjoškolac, sa svojim profesorom biologije, kako bi na jednom stručnom simpoziju demonstrirao predavanje o razmnožavanju puževa. Nekoliko godina potom upisao je biologiju na Zagrebačkom sveučilištu, a danas priprema i magisterij. Premda živi u Zagrebu, a ljetuje s obitelji na Visu, najveći dio svakog ljeta provodi s dupinima u Velom Lošinju.