U lipnju 2003. USADA-i je netko anonimno poslao upotrijebljenu injekciju u kojoj je bila nova dopinška supstancija, steroid tetrahydrogestrinone - THGSkandal s početka Olimpijade u Ateni u čijem su središtu bili najbolji grčki atletičari sprinteri, nositelj zlatne medalje s Olimpijade u Sydneyju Kostas Kederis i nositeljica srebrne medalje s iste olimpijade Ekaterini Thanou, možda će imati dramatične posljedice za cijelu svjetsku atletiku. Atletski komentatori tvrde da će se već ovogodišnja olimpijska atletska natjecanja bitno razlikovati od svih prethodnih jer će, barem što se rezultata tiče, biti znatno siromašnija. Po tome će ova Olimpijada biti početak sasvim novog razdoblja.

Dosad se u atletici najviše rekorda redovito rušilo na olimpijskim igrama. Atletičari su se i pripremali vodeći u prvom redu računa o olimpijskim ciklusima, tempirajući svoju formu upravo za olimpijade, jer se, otkad moderne olimpijade postoje, osvajanje olimpijskih medalja smatra najvećim uspjehom što ga neki sportaš može postići. Neki rekordi nisu bili nadmašeni godinama, čak i desetljećima. Uostalom, svjetski rekord za žene na 200 metara još je uvijek onaj što ga je davne 1988. na Olimpijadi u Seulu postigla danas već pokojna Florence Griffith-Joyner. Nitko ne očekuje da bi na ovoj Olimpijadi mogao srušiti taj rekord. Današnji rezultati svjetskih sprinterica puno su slabiji od rezultata Florence Griffith-Joyner, kao što su rezultati atletičara uopće uglavnom slabiji nego na prethodnim olimpijadama. Opća je ocjena da nove svjetske rekorde na ovoj Olimpijadi ne treba očekivati. Ako koji i bude postignut, bit će to veliko čudo i smjesta nešto sumnjivo.

Što se danas događa u atletici najbolje se vidi u disciplini 100 metara za muškarce. Godine 1984. na Olimpijadi u Los Angelesu Carl Lewis pobijedio je u toj disciplini s rezultatom 9.99 i bio drugi olimpijski pobjednik u povijesti koji je uspio 100 metara pretrčati ispod 10 sekundi. To je prije njega 16 godina ranije uspio jedino Jim Hines u Ciudad de Mexicu, gdje su postignuti i drugi fantastični atletski rezultati jer se Olimpijada održavala na velikoj nadmorskoj visini, što je pogodovalo atletičarima. Nakon Lewisa niz je olimpijskih pobjednika bez iznimke 100 metara trčao ispod 10 sekundi. Štoviše, i na svim svjetskim atletskim prvenstvima održanim u tom razdoblju pobjednici na 100 metara trčali su ispod 10 sekundi. No prošle godine na Svjetskom atletskom prvenstvu u Parizu pobjednik Kim Collins iz karipske otočke državice St. Kitts And Nevis trčao je samo 10.07. Opća je ocjena da 21. kolovoza na večer, na finalnoj utrci na 100 metara za muškarce u Ateni, pobjednik također neće uspjeti trčati ispod 10 sekundi.

Razlog je jednostavan: neće mu pomagati doping, kao što je to bio slučaj sa svim pobjednicima u sprinterskim disciplinama, ali i s velikim brojem pobjednika u mnogim drugim atletskim disciplinama, na prethodnim olimpijadama. Prvi put u povijesti u olimpijskom pokretu, ali i u svjetskoj atletskoj zajednici, pokušava se energičnije onemogućiti doping. Konačno je prevladala ocjena da uzimanje dopinga nije bio grijeh pojedinaca, nego da je cijeli vrhunski sport preplavljen dopingom čemu treba stati na kraj. Akcija je započela prošle godine, navodno sasvim slučajno, a provodi se tako energično zahvaljujući dvojici sportskih dužnosnika na najodgovornijim položajima: predsjedniku Međunarodnog olimpijskog komiteta Jacquesu Roggeu i direktoru novoosnovane svjetske institucije za borbu protiv dopinga WADA Dicku Poundu.

Rogge, 62-godišnji Belgijanac, koji je na čelu Međunarodnog olimpijskog komiteta naslijedio Španjolca Juana Antonija Samarancha, ne kritizira svojeg prethodnika javno, ali se na temelju njegovih poteza može zaključiti da se ne slaže s načinom na koji je Samaranch vodio olimpijski pokret i time gdje ga je komercijalizacijom doveo. To se najbolje vidi u njegovu odnosu prema dopingu. Dok je Samaranch zanemarivao borbu protiv njega, Rogge je smatra jednim od svojih prioriteta. Samaranch je u olimpijski pokret uveo velik novac i filozofiju po kojoj novac u sportu opravdava sve. Oni koji ulažu u sport žele da se novac vrati, a u tome su sportski rezultati bitni, neovisno o tome kako će biti postignuti. S novcem je u sport stoga ušao i doping, na čiji se razvoj također trošio golem novac, mnogo veći, tvrde poznavatelji tog područja, nego na borbu protiv njega.

Antidopinška kontrola bila je do osnivanja WADA-e prepuštena nacionalnim savezima, od kojih su mnogi vrlo popustljivi kad je borba protiv dopinga u vlastitim redovima u pitanju. Primjerice, američki atletski savez bio je vrlo tolerantan prema činjenici da američki sportaši potajno uzimaju nedopuštena stimulativna sredstva. Kada je sve počelo prije nekoliko desetljeća, američki sportski radnici opravdavali su se tvrdnjama kako se američki sportaši neće moći ravnopravno boriti s istočnoeuropskim i kineskim sportašima, jer je tamo je upotreba dopinga dio državne politike u sportu.

Istina je da su istočnoeuropske zemlje, u prvom redu DR Njemačka, masovno uvele doping u sport, posebno u atletiku i plivanje, ali i u druge sportove – gimnastiku, dizanje utega, biciklizam – te da se to radilo po naređenju državnog vrha kako bi se preko sporta afirmirali u svijetu. Tek se nakon rušenja Berlinskog zida 1989. moglo vidjeti kakve je to razmjere imalo u Istočnoj Njemačkoj. Danas se tvrdi da je programom dopinga bilo obuhvaćeno čak 30.000 sportaša, a da su one s predispozicijama za vrhunske rezultate podvrgavali posebnim tretmanima koje im uopće nisu objasnili. Mnogi su od njih postizali senzacionalne sportske rezultate, ali su poslije živjeli s negativnim posljedicama, posebno sportašice, koje su izgubile ženska svojstva, postale sterilne, a bilo je i slučajeva da su zbog uzimanja muških hormona dobile muške karakteristike, pa su zabilježene i promjene spola. Među zdravstvenim posljedicama posebno je mnogo srčanih bolesti i preranih smrti.

I druge su zemlje, pa i SAD, slijedile istočnonjemački primjer. Danas je opće uvjerenje da je većina vrhunskih rezultata – od četiri zlatne medalje Carla Lewisa na Olimpijadi u Los Angelesu 1984., preko senzacionalnih svjetskih rekorda Florence Griffith-Joyner tijekom priprema i same Olimpijade četiri godine poslije u Seulu, do fantastičnih rezultata Marion Jones, osvajačice pet zlatnih medalja na Olimpijadi u Sydneyju prije četiri godine – postignuta uz pomoć droge. Doduše, službeno se tvrdilo da se protiv dopinga vodi žestoka borba te da se njime služe samo neodgovorni pojedinci. Danas su dobri poznavatelji vrhunskog sporta skloniji tezi da se većina vrhunskih sportaša potajno služila dopingom. Da je u vrhunskim rezultatima doping imao ulogu, govori iznenadna smrt Florence Griffith-Joyner od srčanog udara u 38. godini i činjenica da Marion Jones, koja je bila pod posebnom dopinškom kontrolom, ove godine nije postigla bolje rezultate u trkačkim disciplinama na kvalifikacijskom natjecanju za sastav američke atletske olimpijske reprezentacije, te se plasirala na Olimpijadu samo u skoku u dalj.

Naime, u studenom 1999. osnovana je nezavisna Svjetska antidopinška agencija WADA, sa zadatkom da pokrene globalnu borbu protiv dopinga i taj posao preuzme od nacionalnih saveza. Kako nije bila vezana uz razne svjetske sportske saveze, mogla je ignorirati pritiske iz tih organizacija. Po ugledu na WADA-u, slična je nezavisna agencija osnovana i u SAD-u. Ta nova organizacija, USADA, preuzela je borbu protiv dopinga od američke atletske federacije.

U lipnju 2003. USADA-i je netko anonimno poslao upotrijebljenu injekciju u kojoj je bila nova dopinška supstancija, steroid tetrahydrogestrinone – THG. USADA je na temelju toga uspjela stvoriti test za taj steroid i utvrditi da ga proizvodi laboratorij BALCO iz San Francisca, koji se navodno bavi proizvodnjom legalnih preparata koji pomažu sportašima. USADA je počela kontrolirati sportaše s kojima je BALCO surađivao i ustanovila da je taj laboratorij dulje vrijeme THG potajno davao na raspolaganje sportašima i njihovim trenerima, a kako za njegovo postojanje nitko nije znao, nije se ni kontrolirao.

USADA je u oštroj akciji suspendirala 13 sportaša za koje je utvrdila da su konzumirali taj preparat, ali i neke druge nedopuštene supstancije. Milosti nije bilo ni za koga pa je suspendiran i svjetski rekorder na 100 metara Tim Montgomery, suprug Marion Jones. Svjetska prvakinja na 100 i 200 metara Kelli White ostala je bez tih svojih titula i medalja jer je otkriveno da je uzimala nedopušteno sredstvo moafinal. Njene medalje otišle su njenoj sunarodnjakinji Terri Edwards, koja je prije nekoliko tjedana također suspendirana jer je otkriveno da je upotrebljavala nedopušteno sredstvo nikethamide. Suspendiran je i britanski atletičar Dwain Chambers. Pod sumnjom se našla i sama Marion Jones, posebno nakon što ju je za dopingiranje optužio prvi suprug, bacač kugle C. J. Hunter, također suspendiran zbog dopinga. On je tvrdio da joj je osobno davao injekcije s nedopuštenim preparatima te da ju je vidio kako si sama daje takve injekcije, a ona je to nijekala. Predsjednik WADA-e Dick Pound objavio je prije nekoliko dana da će na Olimpijadi Marion Jones biti pod posebnom paskom i da će jako loše proći ako se ustanovi da je lagala kada je tvrdila da nije uzimala doping.

Ono što se događalo u SAD-u, a i ono što je u svjetskim okvirima počela poduzimati WADA, izazvalo je pravi potres u atletskim, ali i drugim sportskim krugovima. Atletičari su – u strahu da na pooštrenim kontrolama ne budu otkriveni – uglavnom prije mnogo mjeseci prestali uzimati stimulativna sredstva. Najavljeno je da će se prilikom kontrola uzeta krv spremati, kako bi se u sljedećih pet godina mogla testirati na dopinška sredstva koja će tek biti otkrivena. Neki su sportaši i odustali od Olimpijade.

U takvoj atmosferi došlo je i do najnovijeg skandala s grčkim atletičarima. Njih su dvoje nakon neočekivanih uspjeha na Olimpijadi u Sydneyju posljednje četiri godine stalno bili pod sumnjom da su ih postigli i zahvaljujući dopingu. Do te Olimpijade oni su bili uglavnom malo poznati sprinteri, iz zemlje koja se u tim disciplinama prije nije osobito isticala. Međutim, nakon Olimpijade počeli su se ponašati neobično. Dok drugi atletičari nastupaju na što više mitinga kako bi svoje olimpijske uspjehe unovčili honorarima za te nastupe, oni se gotovo nigdje nisu pojavljivali. Tvrdilo se da je to stoga da ne budu podvrgavani dopinškim kontrolama. Pripremali su se za Olimpijadu koja se održava u njihovoj domovini, a Grci su bili uvjereni da će tu ponovo zablistati. No jednu su stvar zaboravili – domaćini olimpijade više nemaju onakav utjecaj u kontroli dopinga kakav su imali prije pa ih ne mogu štititi.

Bili su hitno pozvani na dopinšku kontrolu, na kojoj se nisu pojavili. Pozvani su ponovo, a potom je objavljeno da su doživjeli prometnu nesreću na motociklu i da su u bolnici, pa stoga ne mogu na kontrolu. Pozvani su i treći put, a Rogge je objavio da taj slučaj Međunarodni olimpijski komitet smatra vrlo ozbiljnim i dao do znanja da neće biti popuštanja domaćinima. Grčki olimpijski komitet povukao je to dvoje sportaša s Olimpijade želeći da se slučaj što prije skine s dnevnog reda i po mogućnosti zaboravi.

Zbog svega što se događalo protekle godine, ali i zbog najnovijih događaja, atletska natjecanja u Ateni održavat će se u novoj atmosferi. Neće biti trke za rekordima jer bez dopinga teško da će ih itko moći postići. Zato će se atletičari u Ateni, a i u svim drugim budućim atletskim natjecanjima, prestati opterećivati i koncentrirati na rekorde. Atletika više neće biti sport rekorda, prestat će biti bitka sportaša s vremenom, daljinom, visinom, a vratit će se vrijednostima koje su u sportu vrijedile i prije izuma štoperice – nadmetanju jednog sportaša s drugim. U atletici važnije postaje tko je koga nadmašio, a manje važno kakav je rezultat postigao, jer se za svaki veliki rezultat opravdano sumnja da je postignut zahvaljujući i dopingu.