Kada je stigao u Veneciju, izgledao je poprilično nervozno, na službenoj konferenciji za novinare kao da je jedva čekao da sve završi.Denzel Washington, danas najpoznatiji tamnoputi glumac, došao je prošlog tjedna u Veneciju na filmski festival kako bi predstavio svoja dva nova filma. To su “The Manchurian Candidate” i “Man on Fire”, oba američki kinohitovi, što samo dokazuje koliko je Washington popularan glumac, osobito nakon što je prije dvije godine osvojio Oscara za ulogu okrutnog policajca u filmu “Dan obuke”.

OBRANA NEVINIH 'U Bibliji se spominju ljudi kojima je Bog dao mogućnost da brane nevine i ti ljudi će nas štititi ako tko napadne Ameriku' SJEĆANJE NA JULIE ANDREWS 'Moj je otac bio svećenik pa mi baš i nije bilo dopušteno gledati filmove. Ali vidio sam 'Moje pjesme, moji snovi'“The Manchurian Candidate” Jonathana Demmea remake je istoimenog filma redatelja Johna Frankenheimera iz 1962. i u njemu Washington glumi Bena Marca kojeg je u originalu glumio Frank Sinatra. Ovaj put radnja filma započinje u ratu u Kuvajtu 1991. kada Marco i grupa njegovih vojnika budu napadnuti. Dvanaest godina poslije jedan od vojnika, Raymond Shaw (Liev Schreiber), koji ih je navodno spasio u tom napadu, kandidat je za američkog potpredsjednika. Njegovom karijerom upravlja njegova majka koju glumi Meryl Streep. Marco će uskoro shvatiti da ih Shaw nije spasio te da su svi vojnici tada hipnotizirani i iskorišteni za Shawov kasniji politički uspon. U filmu “Man on Fire” redatelja Tonyja Scotta Washington glumi bivšeg operativca i ubojicu Johna Creasyja koji vodi sumoran život sve dok ga ne angažiraju da bude tjelohranitelj devetogodišnjoj kćeri bogatog meksičkog industrijalca. Iako mrzi taj posao, Creasy će se potpuno promijeniti kada djevojčica bude oteta.

Denzel Washington odrastao je u New Yorku, otac mu je bio svećenik a majka vlasnica salona za uljepšavanje. Kada su mu se roditelji razveli, on se pretvorio u buntovnika, kao tinejdžer se družio s opasnim dečkima a dvojica njegovih prijatelja završila su u zatvoru zbog oružane pljačke. Njegova majka odmah je reagirala i poslala ga u privatnu školu gdje je otkrio glumu. Prvu ulogu dobio je u TV filmu “Wilma”, gdje je upoznao Paulettu Pearson, suprugu s kojom ima četvero djece, a poznat je postao ulogom u seriji “St. Elsewhere”. Sve se to događalo sredinom osamdesetih, kada tamnoputi glumci nisu dobivali puno značajnih uloga. Savjetom mu je tada pomogao glumac Sidney Poitier i 1987. Washingtona su zapazili u ulozi Stephena Bika u filmu “Cry Freedom”, a dvije godine poslije osvojio je Oscara za sporednu ulogu u “Slavi”. Devedesete su počele nominacijom za Oscara za ulogu u “Malcomu X” redatelja Spikea Leeja, slijedio je “Slučaj Pelikan” s Juliom Roberts, a 2000. ponovno je bio nominiran za Oscara za ulogu boksača u filmu “Uragan”. Oscara za glavnu ulogu konačno je dobio 2002. za “Dan obuke”.

Privatno, Washington je obiteljski čovjek i veliki vjernik. Privatni život drži podalje od medija, te iako živi na Beverly Hillsu i voli košarku, nikada ga nećete vidjeti u prvim redovima na utakmicama LA Lakersa poput Johna Nicholsona. Kada je stigao u Veneciju, izgledao je poprilično nervozno, na službenoj konferenciji za novinare kao da je jedva čekao da sve završi. Dan poslije, kada je davao ekskluzivni intervju za Nacional u hotelu “Excelsior” na venecijanskom Lidu, pokazao se u sasvim drugačijem svjetlu, dobre volje, nasmijan. Za razliku od nekada, sada izbjegava pitanja o rasizmu u Hollywoodu i stalno ponavlja “ja sam glumac, a ne crni glumac”.

NACIONAL: U filmu “The Manchurian Candidate” ponovno se pojavljujete u uniformi. Kakav je vaš stav prema ljudima u uniformi, sviđate li se svojoj supruzi kad nosite uniformu? – Nikada nisam znao što da odgovorim na takva pitanja. Ne nosim uniforme kući tako da me supruga nikada nije vidjela u uniformi osim na filmskom platnu. Uostalom, u većini filma “The Manchurian Candidate” ne nosim uniformu. Nemojte misliti da me takve uloge osobito privlače, to nema nikakav utjecaj na moju odluku hoću li prihvatiti ulogu ili ne.

NACIONAL: S obzirom na ulogu u filmu “Man on Fire”, moram vas pitati vjerujete li u osvetu. – Ne, ne vjerujem u osvetu. Ja praštam, ali ne zaboravljam. Zaštitit ću sebe, ali pri tome neću htjeti nikoga uništiti. Vjerujem u pravdu, ne u osvetu.

NACIONAL: Međutim, lik koji glumite u filmu “Man on Fire” ne vjeruje u pravdu. – Postoji sasvim drugačiji završetak filma koji će biti prikazan na DVD-u. U toj verziji negativci me odvode u svoju kuću, i znam da će me ubiti. U jednom trenutku povlačim rukav i na mojoj se ruci vide dva sata. Pritišćem dugme jednog sata, negativac me pogleda u lice, ja se nasmijem i cijela kuća eksplodira. Taj sam završetak prikazao svom 19-godišnjem sinu i njegovim prijateljima a on je na to rekao: “Tako je tata, to je završetak filma koji bih želio vidjeti u kinu.” To je završetak akcijskog filma, a u sadašnjoj verziji odabran je elegantniji završetak. On prikazuje moju potpunu žrtvu. Vlasnici filmske kompanije htjeli su da moj lik preživi kako bi mogli snimiti i drugi dio filma, ali do toga nije došlo. Iako, moram priznati, snimali smo i završetak filma u kojem ja samo zatvorim oči, zatim završetak u kojem zatvorim i zatim ponovno otvorim oči. Odabran je završetak koji zadovoljava stariju publiku.

NACIONAL: Je li vaš sin pogledao i film “The Manchurian Candidate”? – Nije, jer smo bili na odmoru kada se film počeo premijerno prikazivati u Americi. Proveli smo dva tjedna na odmoru u Italiji. Kada smo se vratili, njemu je počela škola i treninzi američkog nogometa tako da nije imao vremena pogledati film. Uvečer bi došao kući umoran i odmah je išao na spavanje.

NACIONAL: Znači li to da će vam sin biti profesionalni igrač američkog nogometa? – On bi to želio biti.

NACIONAL: Vjerujete li u rečenicu iz filma “Man on Fire” da “meci govore istinu”? – To je film i ta se rečenica temelji na priči filma. Nikada privatno nisam tako razmišljao. Međutim, što bi se dogodilo da su oteli vašu kćer? U knjizi na kojoj se film temelji ta je djevojčica silovana i ubijena. Međutim, u filmskoj su kompaniji smatrali da bi silovanje bilo neprihvatljivo za prikazivanje na platnu. Privatno, ne bih napravio ono što je učinjeno u filmu. Sugerirao sam redatelju Tonyju Scottu da ubacimo u film spiritualističko-religiozni dio. U Bibliji i nekim drugim knjigama spominju se ljudi kojima je Bog dao mogućnost da štite nevine. Ti ljudi će nas štititi ako netko napadne Ameriku ili neku europsku zemlju. Mi to želimo i pri tome nećemo pitati kako to rade i kako će se to odraziti na njih. U filmu glumim osobu koja je napravila mnogo za svoju zemlju, neke mračne stvari. Rezultat toga je da je on u potrazi za svojom dušom, ima Bibliju kraj sebe, a djevojčica koju želi spasiti je anđeo koji ga uči kako da normalno živi. Bilo je scena u kojima sam intervenirao, gdje sam rekao Scottu kako ne trebam izazvati eksploziju u klubu punom ljudi pa smo mijenjali scenu tako da ljudi prvo izađu iz kluba. Ne opravdavam takve stvari, ali on ne ubija nevine ljude. Doista, on uzima pravdu u svoje ruke, ali u ratu svaki muškarac ili žena uzima pravdu u svoje ruke, o čemu danima možemo razgovarati. Što je tu fer? Ne vjerujem u tu vrstu pravde, nikada ne bih napravio ono što je on napravio. No to je samo film.

NACIONAL: Govorimo li o pravdi u filmskom svijetu, je li ona postojala kada niste dobili Oscara za uloge u filmovima “Malcom X” i “Uragan”? – Mislite li da sam tada trebao uzeti pravdu u svoje ruke i ubiti nekoga? One godine kada sam bio nominiran za Oscara za film “Malcom X” Al Pacino je bio nominiran po osmi put za film “Miris žene”. Kako možete očekivati da Al Pacino neće dobiti Oscara za osmi pokušaj, odnosno kako se uopće dogodilo da ga ne dobije ni jednom u prethodnih sedam slučajeva? Te sam godine bio nominiran treći put, a jednom sam već bio dobio Oscara, za sporednu ulogu u filmu “Slava”. Je li to bila moja najbolja uloga? Ne bih rekao. Je li uloga boksača Cartera u filmu “Uragan” bila najbolja? Ne bih rekao. Je li uloga u filmu “Dan obuke” bila najbolja? I opet, ne bih rekao. Međutim, Oscar se katkad dobiva za dugogodišnji rad. Kada se “Dan obuke” počeo prikazivati, došlo je vrijeme da dobijem Oscara za najbolju ulogu. Nekada su mi te stvari smetale, sada više ne. Niti me Oscar uzbuđuje, niti me deprimira. Shvaćam uzbuđenost Halle Berry jer joj je to bio prvi Oscar, i ja sam bio iznimno uzbuđen kada sam prvi put bio nominiran za Oscara. No kada sam dobio Oscara za “Dan obuke”, nisam se osjećao nimalo posebno. Usporedio bih to s ljubavlju, koliko puta možeš nekome dati svoje srce? S godinama sam postao sve rezerviraniji prema Oscara, upravo tako sam se osjećao.

NACIONAL: Često ističete kako ne čitate kritike filmova u kojima glumite. Je li tako bilo i s ova dva nova filma? – Kada bih počeo čitati kritike, vjerojatno bih počeo shvaćati koliko sam dobar glumac. Kada sam bio mlad, nisam ih želio čitati jer sam mislio da ću se iznervirati zbog loših kritika. Ta mi je navika ostala do danas, ne čitam kritike, ali znam što pišu o meni jer me prijatelji zovu. Osjetim vibru među prijateljima i odmah znam kakve su. Privatno, nastojim biti što dalje od kritika.

NACIONAL: Jeste li spremni saslušati lošu kritiku vašeg filma? – Naravno da sam spreman. Nikada nisam rekao “kažete li mi da sam loš, odmah ću napustiti ovu prostoriju”.

NACIONAL: Jeste li se iznenadili kada su vam dali ulogu u filmu “The Manchurian Candidate”, koju je u originalu glumio Frank Sinatra? – Nažalost, nisam gledao originalnu verziju filma. Zašto bi bilo čudno što sam dobio tu ulogu, kakve veze ima to što sam ja Afroamerikanac a Sinatra Italoamerikanac? Moja je karijera započela u kazalištu i jedna od prvih uloga koju sam dobio bio je Othello. Neki od najvećih glumaca svih vremena glumili su Othella, no nisam zbog toga osjećao pritisak. Tako sam ja mogao glumiti Othella kao što ga je glumio i Lawrence Olivier. Isto je i s filmom “The Manchurian Candidate”, riječ je o sjajnom liku tako da sam ga ja mogao glumiti kao i Frank Sinatra. Možda će za 25 ili 30 godina netko treći glumiti tu istu ulogu. Ne mislim da smo mi napravili remake filma, mi smo ga nanovo osmislili. Drago mi je što nisam gledao originalnu verziju pa nisam došao na snimanje s nekim svojim mišljenjem niti sam osjećao pritisak zbog originala. Kada prođe euforija oko filma, onda ću pogledati original. Ako vidim da je u originalu Sinatra pjevao, onda ću se osjećati neugodno jer ja ne znam pjevati.

NACIONAL: Jeste li nakon redateljskog debija s filmom “Antwone Fisher” počeli drugačije gledati na vlastitu glumu? – Ne bih rekao, iako mi je prvi film u kojem sam glumio nakon redateljskog debija bio nezgodan jer sam u mislima još uvijek bio jednom nogom iza kamere. Govoreći o filmovima koje predstavljam u Veneciji i njihovim redateljima, Jonathan Demme i Tony Scott su tako sofisticirani redatelji da se nikada ne bih usudio davati im upute. Ja mogu samo učiti od njih, zato sam ih i pitao neke stvari tijekom snimanja. Mislim da još uvijek mogu i moram puno naučiti. Nakon filma “Antwone Fisher” bio sam kao glumac u malom strahu od kamere, nedostajalo mi je samopouzdanja. Sada je sve u redu i planiram režirati svoj drugi film.

NACIONAL: Možete li nam reći o čemu je riječ? – Radnja filma smještena je u malom mjestu u Teksasu 1935. gdje na jednom fakultetu studenti diskutiraju o svjetskim temama. Bilo ih je 500 i imali su najjači tim za diskusije, a na natjecanjima su pobjeđivali sve ostale fakultete. Postoji i mala ljubavna priča, jedan 15-godišnji član debatnog tima, koji je genij, zaljubljen je u članicu debatnog tima a ona to ne zna. Ako scenarij za film bude pravi, režirat ću ga u roku od godine dana.

NACIONAL: Na koji način planirate svoju karijeru? – Karijeru planiram za sljedećih godinu dana, ne više. Naravno da nakon dvije ovako mračne uloge želim dobiti neku laganiju. U početku karijere sam zbog svojih uloga bio gospodin Pristojni, a nakon “Dana obuke” i ovih dvaju posljednjih filmova postao sam gospodin Mračni. Znači, tražim laganiju ulogu, ali to neće biti u sljedećem filmu jer ga radim s redateljem “Dana obuke” Antoineom Fuquom. To je priča o najutjecajnijem narko dileru u povijesti Amerike.

NACIONAL: Je li vam prešlo u naviku da glumite likove koje proganja prošlost, kao što se to događa u ova dva filma i u “Danu obuke”? – Ne znam, točno je to što ste rekli za dva moja posljednja filma, ali u filmu “Dan obuke” glavni lik ne proganja ništa i to je njegov problem. On se ne boji nikoga, stalno misli da je samo on u pravu, a svi ostali u krivu, kod njega postoji samo ego.

NACIONAL: Kako ste se počeli baviti glumom? – Tako što sam od malena gledao filmove. Moj je otac bio svećenik pa mi baš i nije bilo dopušteno da ih gledam. Uspio sam tada vidjeti filmove “Kralj svih kraljeva”, “101 dalmatinac” i “Moje pjesme, moji snovi”. Uloge Julie Andrews u tom filmu se najbolje sjećam. Kada sam počeo izlaziti, pogledao sam film “Shaft”. U to vrijeme svi smo htjeli biti Shaft, jer tada nije bilo filmskih likova koji su sličili na nas. Danas, ipak, nisam filmski manijak. Iskreno rečeno, ne gledam filmove. Dobijem ih na DVD-u, ali uopće ne idem u kino jer sam prezaposlen.

NACIONAL: Osjećate li odgovornost zbog toga što predstavljate afroameričku zajednicu u određenom svjetlu, što ste najpoznatiji crni glumac? – Mislite da sam najpoznatiji crni glumac? Will Smith je jako popularan, Eddie Murphy također. Oni su jednako popularni kao i ja. Ali Sidney Poitier je možda najpopularniji crni glumac. Ako sam išta naučio iz svojih javnih pojavljivanja, onda je to da svoj privatni život zaista zadržim u okvirima privatnosti. Privatni život nema veze s glumom, barem je tako u mom slučaju. Mi ovdje razgovaramo zbog moje glume, ne zbog mog privatnog života. Glumac sam i o mojem se privatnom životu treba znati koliko i o vašem. Nikada ne bih mogao biti poput Brada Pitta, pa on i njegova supruga se ne mogu maknuti iz kuće. Kamo god krenuli nastaje ludilo. Nakon toga se stvara teorija po kojoj ljudi imaju pravo znati što se događa s privatnim životima slavnih. Ja ne bih želio znati bilo što o privatnom životu slavnih ljudi.

NACIONAL: Uskoro ćete proslaviti 50. rođendan, osjećate li se starim? – Kada 28. prosinca proslavim 50. rođendan, to će značiti da sam proživio 50. godinu i ulazim u 51. Uživam u svom životu, nikada nisam bio sretniji i zdraviji nego što sam sada. Kaže se da su četrdesete najbolje godine jer tada shvatiš što je život, počinješ pojednostavljati stvari. Imam 50 godina i shvaćam da sigurno neću uživati ako ću živjeti još ovoliko, barem ne posljednjih 20 godina. Cijenim sve što sam napravio, volim svoj posao. Evo, došao sam u Veneciju, izašao iz broda, vidio kako ljudi vrište, a jedna stara žena me poljubila i počela plakati. Rekao sam sebi, pa ovo je privilegij, ali to me tjera da radim još više, ne želim ništa dobiti na dar.

NACIONAL: Premda imate 50 godina, gotovo da nemate bora. – To su dobri geni, moja majka ima 80 godina a izgleda kao da joj je 60.

NACIONAL: Kako ćete proslaviti 50. rođendan? – Slavim ga svakog dana kao što ga slavim upravo sada. Sve što sam vam rekao je proslava. Vjerojatno vas zanima hoću li napraviti nešto posebno. Bit ću na brodu, negdje oko Kariba, udisat ću život sa svojom suprugom i djecom i uživati u čaši vina.

Denzel Washington
Biografija
Rođen 1954. u Mount Vernonu u New Yorku
1973. upisao je novinarstvo na Fordham University, ali ga je već nagodinu napustio da bi glumio u mnogim TV filmovima
1981. prvi kino film ‘Carbon Copy’ s Georgeom Segalom
1982.-1988. glumi liječnika u hit seriji ‘St. Elsewhere’
1989. Oscar za sporednu ulogu u ‘Slavi’
1993. ‘Slučaj Pelikan’, ‘Philadelphia’
1995. ‘Grimizna plima’
1996. ‘Obnovljena ljubav’, ‘Hrabrost ratnika’ – uloga za 10 milijuna dolara
1999. ‘Uragan’
2002. režirao ‘Antwone Fisher Story’; Oscar za glavnu ulogu u ‘Danu obuke’