U Makedoniju se vratio tek 1998. kada je njegova stranka VMRO-DPMNE na čelu s karizmatskim Ljubčom Georgievskim napokon uspjela formirati vladu koja se održala sve do raspisivanja redovitih parlamentarnih izbora ujesen 2002.Nakon što mu je subotu određen pritvor od 30 dana i otvoren istražni postupak, slučaj Ljube Boškoskog, četrdesetčetvorogodišnjeg bivšeg makedonskog ministra unutarnjih poslova, ali i hrvatskog državljanina osumnjičenog za smišljeno, teško ubojstvo sedmorice emigranata početkom 2002. godine u okolici Skopja, ima sve izglede da se pretvori u jedan od spektakularnijih sudskih procesa u Hrvatskoj. Nije isključena mogućnost da će se zbog rasvjetljavanja likvidacije šestorice Pakistanaca i jednog Indijca kao svjedoci pozvati i najviši diplomatski predstavnici SAD-a i Velike Britanije iz Makedonije što će, po svemu sudeći, zahtijevati njegov odvjetnički tim predvođen Antom Madunićem. S druge strane, miris politike zasigurno će pratiti tijek suđenja i zbog činjenice što Boškoski pripada snažno nacionalno obojenoj frakciji VMRO-DPMNE-a, trenutačno najutjecajnijoj oporbenoj stranci u makedonskom parlamentu. I prilikom bijega od kaznenog progona iz Makedonije u svibnju ove godine, baš u trenutku kada je makedonski parlament odlučivao o oduzimanju njegovog zastupničkog imuniteta radi slučaja “Raštanska lozja” – naziv mjesta u okolici Skopja gdje se zločin i dogodio – Boškoski je djelovao sa svojim izbornim stožerom u skopskom hotelu “Ambasador”. Tada je još nastojao osporiti odluku Državne izborne komisije koja je osporila njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima raspisanima neposredno nakon tragične pogibije makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog. Državna izborna komisija pozvala se na zakonsku odredbu prema kojoj kandidati na predsjedničkim izborima moraju najmanje zadnjih deset godina prije izbora imati prijavljeno prebivalište u Makedoniji, a s Boškoskim to nije bio slučaj.

DIPLOMATI KAO SVJEDOCI Odvjetnički tim Ljube Boškoskog predvođen Antom Madunićem pozvat će kao svjedoke diplomate SAD-a i Britanije POLICAJCI U ZABLUDI Specijalna policijska postrojba likvidirala je 2002. Pakistance i Indijca misleći da su teroristi SUĐENJE U ZAGREBU Budući da Boškoski ima prijavljeno prebivalište u Zagrebu, proces će se protiv njega ondje i voditiNaime, Boškoski je od 1985., nakon završenog Pravnog fakulteta u Skopju, živio u Balama nedaleko od Rovinja. U Istri se najprije zaposlio kao pravnik u Domu zdravlja u Poreču da bi kasnije u Balama od oca preuzeo posao vođenja restorana “Lav” sa specijalitetima makedonske kuhinje. U Makedoniju se vratio tek 1998. kada je njegova stranka VMRO-DPMNE na čelu s karizmatskim Ljubčom Georgievskim napokon uspjela formirati vladu koja se održala sve do raspisivanja redovitih parlamentarnih izbora ujesen 2002. Premda su Georgievski i njegova stranka i prije 1998. na izborima osvajali značajan broj zastupničkih klupa u parlamentu, nikada nisu uspijevali formirati vladu, jer su odbijali bilo kakvu pomisao na koaliciju s nekom od albanskih stranaka. Tek je na izborima ujesen 1998. predsjednik tada novoosnovane stranke Demokratske alternative Vasil Tupurkovski, inače zadnji predstavnik Makedonije u Predsjedništvu bivše jugoslavenske federacije prije njezinog raspada, uspio uvjeriti Georgievskog u besmislenost takvog njegovog političkog pristupa. Ušavši s VMRO-DPMNE u predizbornu koaliciju, Tupurkovski mu je otvorio vrata koalicijske suradnje s Demokratskom partijom Albanaca Arbena Xhaferija, koja je do tog trenutka u makedonskoj javnosti bila označena kao radikalni zastupnik albanske opcije i stoga smatrana i najvećom opasnošću za opstojnost same makedonske države. Ova intervencija Tupurkovskog, koji je dvije godine kasnije napustio koaliciju, prvi put je omogućila VMRO-DMPNE-u da dođe na vlast, a karizmatskom Georgievskom da postane premijer. To su istodobno bile koordinate koje su omogućile Boškoskom povratak u Makedoniju, najprije u ulozi državnog tajnika MUP-a a zatim i šefa jedne od dviju makedonskih obavještajnih službi. Na koncu je u vrijeme eskalacije makedonsko-albanskih oružanih sukoba 2001. imenovan ministrom unutarnjih poslova, a njegovu su neskrivene ambicije bile da kad-tad postane i predsjednik Makedonije. Želio je Makedoniju uspostaviti upravo na način i metodama kako je to činio do sredine devedesetih prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman s Hrvatskom.

Sve te planove Boškoskog, koji su u krugovima predstavnika međunarodne zajednice u Skopju doživljavani kao anakronizam, a u slučaju njegova eventualnog uspjeha i kao moguća realna prepreka Makedoniji u ostvarivanju njezinih strategijskih ciljeva – ulaska u NATO i EU – konačno su ugrozila sumnjičenja za ubojstvo sedmorice emigranata početkom 2002. Sukus tih sumnji, koji je stigao u obliku 400 stranica spisa na makedonskom jeziku koje je dostavilo makedonsko Ministarstvo pravosuđa, svodi se na to da su emigranti bili smišljeno namamljeni u jedan stan u Skopju koji je bio privremena destinacija prije njihovog prebacivanja u neku od zemalja EU.

Prema toj verziji događaja sadržanoj u istrazi provedenoj u Makedoniji, kada su Pakistanci i Indijac napokon očekivali da će vozilom biti prebačeni prema makedonskom graničnom prijelazu na putu prema konačnom odredištu, odvezeni su u okolicu Skopja. Tamo su ih dočekali pripadnici Lavova, specijalna postrojba MUP-a koja je kasnije, neposredno nakon izbora 2002. bila rasformirana što je tada bilo poduprto i snažnim zahtjevima predstavnika međunarodne zajednice. Makedonski specijalci likvidirali su skupinu emigranata misleći da je riječ o naoružanoj terorističkoj skupini. Kada su napokon vidjeli da su bili nenaoružani, kako kaže ova verzije priče iz istrage, naknadno su oko njih pobacali navodno njihovo oružje, kao i oznake UČK koje su koristili albanski pobunjenici. Smisao cijele ove operacije bio je, kako se sugerira iz predočenoga, prikazati Makedoniju kao vjerodostojnu članicu međunarodne antiterorističke koalicije, a albanske pobunjenike označiti teroristima. Bio je to delikatan politički trenutak za Makedoniju jer u to vrijeme još nije bila posve isključena opasnost od otvaranja novih makedonsko-albanskih oružanih sukoba.

Nasuprot ovoj verziji događaja, krugovi bliski Boškoskom tvrde da ako je i točno da su emigranti smišljeno namamljeni u Makedoniju da bi bili ubijeni u promidžbene svrhe, onda zasigurno naredbu za tu akciju nije izdao Boškoski, koji je u to vrijeme bio ministar unutarnjih poslova. Istodobno naglašavaju, što je u svojim medijskim nastupima izjavljivao i sam Boškoski, da postoji CD u makedonskom MUP-u koji je u Skopju bio podastrt na uvid i predstavnicima američkog i britanskog veleposlanstva u Makedoniji. Na njemu su navodno bili snimljeni razgovori terorističkih skupina koje su kasnije prepoznate u upravo likvidiranoj skupini emigranata. Ovaj dio njegove obrane, koju je i osobno najavio pred kamerama HTV-a neposredno nakon što je u svibnju stigao u Hrvatsku bježeći pred kaznenim progonom, ozbiljno je uzdrman porukama iz Skopja. Tog CD na koji se pozvao Boškoski nema. Odnosno, kako to ovih dana objavljuje makedonski tisak, postoji CD kojim je pred zastupnicima makedonskog parlamenta prigodom svog izbora mahao novi makedonski premijer Hari Kostov. Međutim, na tom CD-u, kako tvrde u makedonskoj vladi, nije bilo ničeg drugog do razgovora grupa makedonskih policajaca koji su radiostanicama izmjenjivali poruke iz distribuiranog teksta na albanskom jeziku. Glumili su teroriste krstareći po kućama skopskog predgrađa na potezu od Dračeva do Markova manastira. To akcija se, navodno, kasnije nastojala dostaviti stranim diplomatskim predstavnicima u Skopju kao krunski dokaz o djelovanju terorističkih skupina u Makedoniji. Da će ta priča na kojoj ustrajava krug oko Boškoskog biti dovedena u pitanje u diplomatskim krugovima u Makedoniji dalo se naslutiti još 2002., neposredno nakon pogibije sedmorice emigranata. Tada je Boškoski na ključne točke na ulicama Skopja i u blizini važnih diplomatskih predstavništva izveo oklopna vozila makedonskog MUP-a zbog procjena o narasloj opasnosti od terorističkih napada. Međutim, ubrzo ih je morao povući i to upravo na diskretne sugestije diplomatskih predstavništava, ponajprije američkog i britanskog veleposlanstva.

Unatoč nedostatku najavljenog krunskog dokaza s CD-a o nevinosti Boškoskog, što cijelu njegovu obranu dovodi u nezavidan položaj, odvjetnik Madunić cijelu priču o odgovornosti Boškoskog za smrt sedmorice emigranata smatra neutemeljenom. Istodobno, od tri prigovora koje je njegov odvjetnički tim uputio istražnom sucu u Puli Ivicu Staniću posebno se izdvaja prigovor zbog odluke o tajnosti postupka što u značajnoj mjeri, kako je rekao, vezuje ruke obrani. Istodobno, to smatra neuobičajenim u slučajevima poput ovog jer je, kako naglašava, nemoguće izbjeći njegovo vezivanje za sferu politike – i zbog činjenice što je njegov klijent bio ministar unutarnjih poslova i zbog toga što većina svjedoka pripada tom svijetu. “U situacijama kada je posve jasno da slučaj može dobiti i obilježja političkog procesa, najbolji način da se te sumnje izbjegnu je da ga se učini transparentnim i javnim”, kaže Madunić. Madunić drži neuvjerljivim i ocjenu suca Stanića da u ovom postupku raspolaže vjerodostojnim dokaznim materijalom, jer najveći dio spisa od 400 stranica iz istražnog postupka provedenog u Makedoniji još nije preveden na hrvatski. Nadalje, Madunić smatra spornim i nadležnost mjesta gdje će ovaj postupak biti vođen. Jer unatoč tome što njegov klijent živi u Balama, dakle u Istri, prebivalište mu je prijavljeno u Zagrebu pa stoga smatra da bi se zakonski cijeli proces trebao voditi u Zagrebu.

Što se tiče sumnje da je ubojstvo bilo smišljeno planirano, Madunić tvrdi da ako je i bilo tako, u što mu je teško povjerovati, njegov klijent doista nije imao razloga uplitati se u njegovu realizaciju. “Dužnost ministra koju je obnašao odriče mogućnost uključivanja u akcije ovakvog tipa”, dodaje Madunić i ne isključuje mogućnost smišljenog podmetanja njegovom klijentu. U kratkom razdoblju od dvije godine Hrvatska se suočila s uhićenjem dvojice bivših makedonskih ministara iz Vlade premijera Georgievskog, koja je djelovala od jeseni 1998. do jeseni 2002. Najprije je na osnovi međunarodne tjeralice, neposredno nakon makedonskih parlamentarnih izbora u jesen 2002., uhićen bivši ministar gospodarstva Besnik Fetai, koji je kasnije bio izručen Makedoniji. I u slučaju Boškoskog makedonsko ministarstvo pravosuđa nastojalo je isposlovati izručenje kako bi mu se sudilo u Makedoniji. Međutim, iako je i za Boškoskim također bila raspisana međunarodna tjeralica, ovaj su se put pred takvu mogućnost ispriječili hrvatski zakoni koji ne dozvoljavaju izručenje hrvatskih državljana, što Boškoski jest. Stoga će se, slijedom Ugovora o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima koji su potpisale Makedonija i Hrvatska, proces voditi u Hrvatskoj.