"Bio je kompletni arhitekt – projektirao je obiteljske kuće, stambene zgrade, bolnice, kazališta, knjižnice, crkve, namještaj, svjetiljke i stolce", govori Andrija Rusan.“Arhitekturi Alvara Aalta teško je odoljeti. Bio je istraživač i inovator, stvarao je toplu atmosferu i osebujni ambijent, a i danas se dive njegovu istančanom smislu za detalj i odličnim svjetlosnim rješenjima. Arhitekturu je uvijek povezivao s prirodom i umjetnošću, a od materijala je najviše upotrebljavao drvo i ciglu. Bio je kompletni arhitekt – projektirao je obiteljske kuće, stambene zgrade, bolnice, kazališta, knjižnice, crkve, namještaj, svjetiljke i stolce. Volio je dobro društvo, kvalitetna pića i putovanja, a zarađeni novac nije trošio na kupnju stvari, automobile ili gradnju skupocjene vile nego na prijatelje. Aalto je simbol finske arhitekture 20. stoljeća, koji je snažno obilježio i usmjerio svjetsku arhitekturu i dizajn.” Tako govori poznati zagrebački arhitekt Andrija Rusan, urednik uglednog arhitektonskog časopisa Oris, u povodu velike izložbe, prve u Hrvatskoj, o čuvenom i iznimno produktivnom finskom arhitektu svjetskoga glasa Alvaru Aaltu, koji je 1931. sudjelovao i na međunarodnom natječaju za bolnicu na Šalati. Izložba se otvara u utorak u 19 sati u Hrvatskom muzeju arhitekture, a predstavit će najvažnija djela iz njegova golemog opusa tijekom 50 godina rada. Podijeljena je na dva dijela –
“Alvar Aalto: Arhitektura i čitanje” te “Alvar Aalto: Gradnja prikladna životu” – a naglasak će biti na velebnim knjižnicama, koje zauzimaju središnje mjesto u njegovu radu.

Kao što je rekla Dubravka Kisić, direktorica Hrvatskog muzeja arhitekture, bit će prikazano deset izgrađenih knjižnica, zatim devet nerealiziranih prijedloga, te dva projekta koji se nadovezuju na temu knjižnica – Akademsko spremište knjiga u Helsinkiju i interijer Sobe poezije u knjižnici Lamont sveučilišta Harvard u Americi. Izložbu je priredio Muzej Alvara Aalta iz Helsinkija u suradnji sa švicarskim partnerima, a dosad je prikazana u Ženevi, Bruxellesu, Anconi, Rimu, Varšavi, Poznanu, Petrogradu, Moskvi i Ankari. Hrvatski suorganizatori bili su Hrvatski muzej arhitekture, HAZU, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, časopis Oris i finsko veleposlanstvo u Zagrebu.

“Izložba kronološki obuhvaća razdoblje od njegova prvog monumentalnog projekta knjižnice u finskom parlamentu iz 1924. do zadnjeg prijedloga za knjižnicu u Skandinavskom kulturnom centru u SAD-u iz 1974., koja nikad nije izgrađena”, objasnila je Dubravka Kisić. To znači da će biti izloženi objekti iz svih faza njegova stvaralaštva, od klasicizma i internacionalnog modernizma do postmodernizma. Knjižnica Viipuri u Finskoj iz 1935. postala je arhetip svih ostalih Aaltovih biblioteka. Kad ju je projektirao, na skicama je nacrtao “zamišljene” krajolike – inače je slikao ulja na platnu – planinu obavijenu maglom i doline okupane suncem. Zapravo, crtež je podsjećao na stripove o Divljem zapadu. Zatim je recepciju smjestio na “vrh planine” s koje je pucao odličan pogled na police s knjigama, a dvije čitaonice na “tratinu”, te ih osvijetlio svjetlom koje je dopiralo iz okruglih svjetiljki što su “prekrivale strop kao umnožena sunca”.

Alvar Aalto (1898.-1976.) projektirao je 20-ak knjižnica u Finskoj i cijelom svijetu. Dok je bio dijete, njegovu su obitelj često posjećivali finski pisci tako da je rano razvio ljubav prema književnosti. Puno je čitao, najviše klasike, primjerice Augusta Strindberga, Anatolea Francea i Nikolaja Čehova, pa je veliku pažnju posvetio projektiranju knjižnica. Kako je rekla Teija Isohauta, finska kustosica izložbe iz Muzeja Alvara Aalta u Helsinkiju, za njega knjižnica nije bila samo zgrada nego okupljalište ljudi i zato je inzistirao na udobnosti čitatelja i svjetlu. Svaka knjižnica nalazi se na nekoliko razina i ima “jamu za knjige”, koja može biti u obliku kocke, lepeze ili leptira. Usto, stopljena je s prirodom, namještena s posebno dizajniranim svjetiljkama, a osnovni su materijali drvo i staklo. Druga izložba uključuje fotografije najfascinantnijih Aaltovih projekata te njegove modele i originalne crteže. Zapravo, ova je prezentacija skraćena verzija velike izložbe koja je postavljena u povodu obilježavanja stote godišnjice Alvara Aalta i kronološkim redom predstavlja njegova ostvarenja od vlastite kuće u Helsinkiju i studija iz 1936. do crkve u Riola de Vergato u Italiji iz šezdesetih godina.

Pekrasna vila Mairea, izgrađena u tridesetim godinama prošlog stoljeća pokraj gradića Porija, smatra se Aaltovim manifestom arhitekture obiteljskih kuća. Vlasnici su bili bogata obitelj Gullichsen, koji su se bavili preradom drva. Vila je izgrađena po uzoru na njegovu vlastitu ali manju kuću u Helsinkiju. Naime, kad su Gullichsenovi naručivali kuću, posjetili su ga u ateljeu u njegovu domu, što je bilo presudno da se odluče za sličnu kuću. Vila Mairea za finske je pojmove jako velika, a karakteristična je po upotrebi drveta, posebno dizajniranim artističkim detaljima, primjerice kaminu, kvakama na vratima, stolcima, svjetiljkama i bazenu. Okružena je prekrasnim parkom i danas je otvorena za posjetitelje. Malo je poznato da se Aalto 1931. natjecao na međunarodnom natječaju za Zakladnu i kliničku bolnicu na Šalati u Zagrebu pod šifrom Sud. Na natječaj se prijavio jer je u to vrijeme Finska bila prilično izolirana zemlja i nije bilo posla. Iz Zagreba su mu poslali samo kartu grada, a on je napravio projekt kojim je htio “ostvariti parkovni kompleks”. Iako nije dobio nikakvu nagradu, bolnica Šalata bila je prekretnica u njegovu radu. Kako je rekla Darija Radović-Mahečić iz Instituta za povijest umjetnosti, taj Aaltov projekt značajan je po tome što je prvi put upotrijebio amfiteatralan oblik, što je poslije postala karakteristika njegove arhitekture, te posebnu rasvjetu. To je ubrzo ponovio na projektu za sanatorij za tuberkulozu, jednom od najvažnijih Aaltovih objekata, koji je završen 1933. u Paimiju. S tim sanatorijem Aalto je postao međunarodno poznat i priznat, a i danas je primjer vrhunskog funkcionalizma i praktičnosti. Inače, taj se projekt smatra “udesno zavinutom inačicom zagrebačke Šalate”.

Od ostalih radova ističu se zgrada općine u Säynätsalou iz 1952., crkva u Imatri iz 1958. te poznata Finlandija, kongresni centar s koncertnom dvoranom u Helsinkiju. Puno je koristio ciglu, primjerice cijeli sveučilišni kampus u Otaniemiju izgradio je od cigle, a samo je na dvije zgrade -knjižnici i Arhitektonskom fakultetu – neke detalje obložio kamenom. Aalto je bio poznat i kao dizajner – radio je pokućstvo, svjetiljke, ležaljke i osobito stolce, koji su punih 70 godina simbol finskog dizajna. Njegova druga supruga također je bila dizajnerica i često je surađivala s njim. Zajedno s Gullichsenovima osnovao je kompaniju Artek za dizajn i proizvodnju namještaja. Njegov atelje nastavio je raditi i nakon njegove smrti, ali samo na projektima započetim tijekom Aaltova života. Kad su završeni, atelje je zatvoren, što je po Rusanovu mišljenju jako dobro jer pokazuje da njegovi suradnici nisu htjeli iskoristiti Aaltovo ime i važnost i “tobože nastavljati tradiciju njegove arhitekture”.

U Finskoj postoje muzej, fondacija koja je smještena u njegovoj obiteljskoj kući te Akademija Alvara Aalta, koja proučava njegovu arhitekturu, održava seminare i simpozije te izdaje časopis Ptah. Muzej se sastoji od nekoliko zgrada i ima sređenu arhivu, u kojoj se brzo i jednostavno mogu pronaći svi projekti iz goleme Aaltove ostavštine, rekao je Rusan. Usto, te institucije stalno priređuju izložbe o Alvaru Aaltu, koje obilaze svjetske gradove i tako promoviraju arhitekturu i dizajn Alvara Aalta, koji je poznat po čvrstoći, funkcionalnosti, ergonomičnosti, atraktivnosti i pristupačnim cijenama. Kako napominje Rusan, Finci sustavno rade na promociji svog najvećeg arhitekta i prodaju ga kao kulturni izvozni proizvod i znak finskog identiteta. Također, Akademija i Fondacija Alvar Aalto započele su objavljivanje serije od 28 stručnih, lijepo oblikovanih i bogato ilustriranih knjiga o Alvaru Aaltu, u kojima će prikazati njegove najvažnije projekte, a među njima i prijedlog za bolnicu na Šalati. U sljedećem broju časopisa Oris također će izaći poseban temat o Aaltu i njegovu projektu bolnice Šalata. Objavit će 40 od sveukupno 250 Aaltovih skica i crteža, koje im je poslao Muzej Alvara Aalta. Osim toga, u sklopu Dana Orisa, koji će se održati 23. i 24. listopada, u Zagrebu će gostovati Vilhelm Helander, finski sveučilišni profesor, koji će održati predavanje o Alvaru Aaltu. “Hrvatska bi to mogla napraviti s Planićem, iznimnim arhitektom, koji je zapravo hrvatski Alvar Aalto”, zaključio je Rusan. “Mogli bismo napraviti izložbu njegovih najboljih projekata iz doba hrvatske moderne ili možda iz doba funkcionalizma iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, i pustiti je u svijet.”