Kapetan njemačkog nogometnog kluba Sttutgart, Zvonimir Soldo.“Zbog jedinice iz matematike u 7. razredu majka mi je nožem izrezala nogometnu loptu. Uspjela me zastrašiti, jer sam se zabrinuo da mi slični majčini pokušaji ne unište buduću karijeru nogometaša”, sa smiješkom se prisjeća kapetan njemačkog nogometnog kluba Sttutgart, Zvonimir Soldo. Nastupio je za hrvatsku reprezentaciju 1998., kad je na Svjetskom prvenstvu osvojila brončanu medalju. Za mjesec dana navršit će 37 godina., no tvrdi da je još u izvrsnoj formi. Jedan je od najbolje ocijenjenih veznih igrača Bundeslige. Devet godina je u Sttutgartu a već pet kapetan momčadi. Kao hrvatski reprezentativac zadnju utakmicu odigrao je na SP-u u Japanu.

SOLDO KAŽE DA UZ BLAŽEVIĆA NIKAD NIJE BILO DOSADNO 'Ćiru Blaževića ne mogu zamisliti u ulozi predsjednika, ali siguran sam da će bez problema sakupiti više od 10 tisuća potpisa' PREDRASUDE 'Kada sam upoznao suprugu bojao sam se reći da igram u Dinamu zbog jer sam znao da ima predrasude prema nogometašima' PEDANTNI NIJEMCI 'Nijemci su previše opterećeni planiranjem, čak se događa da dogovaraju termin za dječju igru, što je u Hrvatskoj nezamislivo'NACIONAL: Kad ste se počeli baviti nogometom? – Moji su se roditelji iz Čitluka u Hercegovini 60-ih doselili u Hrvatsku pa sam ja rođen u Zagrebu. Sestra i ja odrasli smo u Dubravi, a nogomet sam igrao najčešće poslije škole. Vikendom sam na obližnjem igralištu gledao starije dečke kako igraju pa bih, kad bi se netko od njih umorio, nakratko uskočio kao zamjena. Bio sam vrlo dobar učenik, a umjesto da rješavam matematičke zadatke radije sam igrao nogomet, ali sam uspješno završio srednju elektrostrojarsku školu. Htio sam se upisati na Kineziološki fakultet, ali su roditelji negodovali pa sam se upisao na pravo kao izvanredni student. Položio sam samo dva ispita i odustao.

NACIONAL: Jeste li se bavili ičim drugim osim nogometom? – Uz majku kuharicu i oca strojobravara nisam mogao dobivati džeparac koji bi mi bio dovoljan za kopačke, izlaske i ljetovanje pa sam preko Studentskog servisa radio u noćnim smjenama u pekari na Trešnjevci.

NACIONAL: Koliko ste klubova promijenili prije dolaska u Dinamo? – Pet sam godina proveo u nogometnom klubu Lokomotiva u Zagrebu, godinu dana u Zadru te četiri godine u Inkeru u Zaprešiću. Tada sam zaradio za stan i auto. Prvi profesionalni ugovor potpisao sam u 21. godini s Dinamom i kupio stan u Badalićevoj i Citroen AX, koji sam vozio sve do odlaska u Njemačku.

NACIONAL: Kako ste prešli u Stuttgart? – Nakon Europskog prvenstva 1996. u Engleskoj dobio sam nekoliko ponuda i izabrao Stuttgartovu. Da pri odabiru nisam pogriješio, pokazuje moj dugogodišnji ostanak u tom klubu.

NACIONAL: Budući da sad vozite Mercedes SL 500, možete li reći da ste postigli sve što ste željeli? – Auto mi nije glavna stvar u životu, najvažnije mi je što sam riješio stambeno pitanje. Mercedes vozim jer je Daimler-Benz jedan od sponzora kluba. Tako nosimo i Pumine dresove.

NACIONAL: Gdje ste upoznali svoju suprugu Tanju? – Tanju sam upoznao kao 21-godišnjak na tulumu kod prijatelja, ali nisam joj rekao da sam u Dinamu jer sam znao da zbog novinskih napisa ima predrasude prema nogometašima. Kad je uskoro doznala da sam u Dinamu, već smo bili zaljubljeni. Dugo smo bili zajedno, a vjenčanje je bilo isplanirano na brzinu i obavljeno u četvrtak jer sam doznao da ću postati otac. Za moji 28 godina bila je to velika promjena.

NACIONAL: Koliko se profesionalni nogometaš može posvetiti obitelji? – Otac sam trojice sinova, Matiji je devet godina, Filipu sedam a Nikoli četiri. Svaki slobodni trenutak provodim s obitelji. Često odemo na zajednički ručak ili večeru, a s djecom na igralištu nedaleko od kuće igram nogomet. Poticat ću njihovo bavljenje bilo kojim sportom.

NACIONAL: Je li vaša supruga zavoljela nogomet? – Ne samo da je zavoljela, nego razumije pravila igre i prati sve moje utakmice. Ona je moj najiskreniji kritičar.

NACIONAL: Koliko se razlikuje način života u Njemačkoj od onoga u Hrvatskoj, imate li prijatelja među Nijemcima i izvan nogometa? – Kad sam stigao u Sttutgart, sporazumijevao sam se na engleskom, a nakon godine dana svladao sam njemački, kao i moja supruga. Družimo se s četiri njemačke obitelji i posjećujemo jedni druge. Omiljeni su mi izlasci u talijanske restorane jer uživam u tjestenini. Ali Nijemci su previše opterećeni planiranjem. Čak se dogovaraju o terminu za dječju igru, što je u Hrvatskoj nezamislivo.

NACIONAL: Pohađaju li vaša djeca njemačku ili hrvatsku školu i kako raygovarate kod kuće? – Kod kuće uvijek pričamo hrvatski, a Nikola i Filip idu u njemačku školu gdje još uče i engleski.

NACIONAL: Koliko često idete u Hrvatsku i s kojim ste igračima najviše u kontaktu? – U početku sam išao puno češće jer je Tanji i meni previše nedostajao Zagreb i domaća atmosfera. Sada odem jednom mjesečno ili koliko mi to dopušta slobodno vrijeme. Posjetim majku, a od suigrača iz reprezentacije nađem se s Robertom Prosinečkim, Mariom Stanićem i Nikolom Jurčevićem. Ljeti s obitelji boravim na Šolti u kući koju sam kupio prije četiri godine i obnovio je jer mi je važno da se odmaram u miru, bez previše turista. More, ribe s gradela i pjesme dalmatinskih klapa najviše me opuštaju.

NACIONAL: Kojeg nogometaša Stuttgarta smatrate najperspektivnijim? – Ne bih nikoga isticao jer se svi trude i zaista smo dobra ekipa. Žao mi je što će Philipp Lahm uskoro otići iz kluba jer smo ga od Bayerna posudili samo na dvije godine.

NACIONAL: Kako su izgledali vaši prvi dani u Sttutgartu? – Kad sam s obitelji stigao u Stuttgart, mjesec dana živio sam u hotelu. Nakon toga klub se pobrinuo za stan od 90 kvadrata blizu stadiona. Nakon što smo dobili još dvoje djece, unajmio sam kuću u selu Romelleshaus. Namjeravam se jednog dana vratiti u Hrvatsku.

NACIONAL: Koliko dugo još namjeravate ostati u Njemačkoj? – Bližim se četrdesetoj pa bih se trebao povući, ali trener Mathias Sammer jednostavno me ne pušta. Ugovor mi istječe 2005. a već mi je ponuđeno produljenje na godinu dana i to ću prihvatiti. Namjeravam završiti trenersku školu.

NACIONAL: Kako to da su Nijemci ulogu kapetana prepustili vama kao strancu? – U Njemačkoj je često stranac kapetan momčadi. Kapetana najčešće biraju igrači, a samo rijetki treneri inzistiraju na svom izboru. Prije mene, kapetan je bio Krasimir Balakov, ali se nije slagao s tadašnjim trenerom Ralfom Rangnickom pa su igrači mene izabrali za kapetana.

NACIONAL: Traže od vas autograme u restoranu, zaustavljaju vas na ulici. Kako se nosite s popularnošću? – Rado svakom dam autogram, no slikati se ne volim, a svoju obitelj uopće ne želim izlagati javnosti. Prije nekoliko godina u jednom dnevnom listu u Hrvatskoj novinar je napisao da u Zagrebu gradim kuću s prilazom od 500 metra i ugrađenim podnim grijanjem kako bi zimi prilaz kući bio stalno čist. A nikad nije razgovarao sa mnom.

NACIONAL: S obzirom na poznatu strogoću Felixa Magatha, koliko se osjeća promjena u načinu treniranja dolaskom Mathiasa Sammera? – Kod Magatha treninzi su bili intenzivniji, više se radilo bez lopte i trenirali smo najmanje sat i pol po treningu. Sammer više inzistira na radu s loptom, a treninzi traju po sat vremena.

NACIONAL: Boris Živković i Jurica Vranješ su vam klupski kolege. Kakav je vaš odnos s njima na terenu i družite li se i privatno? – Odlični su igrači, hrvatski reprezentativci. Nakon treninga zajedno ručamo, ali moje vrijeme za izlaske je prošlo.

NACIONAL: Kao reprezentativac nastupili ste na dva svjetska i jednom europskom prvenstvu. Smatrate li da je bronca u Francuskoj osvojena upravo zahvaljujući tadašnjem izborniku Miroslavu Ćiri Blaževiću? – On je najveći motivator kojeg poznajem i uz njega nikad nije bilo dosadno. Nakon poraza od Francuza (1:2 ), raspoloženje u ekipi bilo je sumorno i bili smo bez motiva za utakmicu s Nizozemskom. Prije samog susreta vozač je u jednom trenutku autobusom morao krenuti unatrag. Na to je Ćiro naglo skočio i naredio da svi iziđemo van jer njegova momčad nikad ne ide natrag, nego uvijek naprijed. Osiguranje oko stadiona u čudu nas je gledalo dok smo mi pješačili ostatak puta. Naizgled praznovjerna Ćirina gesta pokazala nam je da još uvijek vjeruje u nas, a mi smo to opravdali osvojivši treće mjesto.

NACIONAL: Kako komentirate Ćirinu predsjedničku kandidaturu? – Ne bih to komentirao, ali sam siguran da će bez problema skupiti i više od 10.000 potpisa. U ulozi predsjednika ipak ga ne bih mogao zamisliti.

NACIONAL: Smatrate li da sportaši mogu imati uspjeha i u politici? – Mene uopće ne zanima politika, ali zašto neki sportaš ne bi mogao biti uspješan npr. u Saboru. U Hrvatskoj se premalo ulaže u sport, a sportaši na političkoj sceni možda bi to mogli promijeniti. Ni jedan političar ne može napraviti tako dobru promociju vlastite države kao sportaš.

NACIONAL: Imate li kakav ritual za koji vjerujete da vam donosi sreću na utakmicama? – Nisam praznovjeran, ali već dvije godine nosim iste Pumine kopačke pa mi valjda to donosi sreću. Kad sam u karanteni, pridržavam se običaja da za večeru uvijek jedem samo tjesteninu s malo parmezana i maslinova ulja.

NACIONAL: Smatrate li da je izbor Zlatka Kranjčara za izbornika opravdan? – Kranjčara cijenim zbog njegove dosljednosti jer je ostao vjeran svojim stajalištima i postupcima koje je uvijek zagovarao. Ima svoju viziju igre.

NACIONAL: S obzirom na kritike nespremnosti njegova sina Nike Kranjčara za nastup u reprezentaciji, odobravate li taj postupak? – Niko od malih nogu pokazuje da je izvrstan igrač, a probleme koje ima mora riješiti sam. Svaki profesionalni igrač mora shvatiti da mu je nogomet posao i da se mora disciplinirati. On je još mlad. Trener na pripremama može kontrolirat igrače, brinuti se o njihovoj prehrani i kondiciji, ali privatno svatko sam sebi mora znati odrediti način života.

NACIONAL: Kakvi su izgledi da se Hrvatska plasira na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj? – Uz ovako dobar start i uigranu ekipu imamo velike šanse. Velik motiv našim nogometašima trebalo bi biti upravo to što će se prvenstvo održati u Njemačkoj koja nije predaleko od Hrvatske i gdje živi mnogo Hrvata pa će vjerojatno na svim utakmicama hrvatske reprezentacije barem pola stadiona biti u crveno-bijeloj boji.

NACIONAL: Prema očekivanjima, Sttutgart bi trebao biti favorit grupe G Lige UEFA. Mislite li da i Dinamo može proći dalje? – Baš ne pratim utakmice prvenstva Hrvatske jer se obično igraju u sličnim terminima kao i utakmice njemačkog prvenstva pa nemam uvid u trenutačnu kvalitetu Dinama. Nadam se da će do 15. prosinca i za Stuttgart i za Dinamo sve biti riješeno i da će njihov susret biti poput prijateljske utakmice.

NACIONAL: Bojite li se incidenata Dinamovih navijača u Stuttgartu? – Nerazumljivo mi je neprimjereno ponašanje nekih hrvatskih navijača. Ne bih se usudio sa svojom djecom doći na neki hrvatski stadion, dok u Njemačkoj utakmice posjećuju cijele obitelji, a za djecu na stadionima postoje čak i posebna mjesta za igru.

ZVONIMIR SOLDO
Biografija – ROĐEN 2. STUDENOGA 1967. U ZAGREBU – Prvi klubovi: NK Lokomotiva, Zagreb (1984.-1988.) – Raniji klubovi: NK Inker, Zaprešić (1991.-1994.); NK Dinamo, Zagreb (1982.-1990., 1994.-1996.) – Prvi nastup za reprezentaciju: prijateljska utakmica Slovačka – Hrvatska, 20. travnja 1994. – Završnice: 1996. EP u Engleskoj, 1998. SP u Francuskoj, 2002. SP u Japanu – Broj nastupa za reprezentaciju: 61 – Broj golova za reprezentaciju: 3 – Broj međunarodnih susreta: 59 – Prvi nastup u Bundesligi: 17. kolovoza 1996. za Vfb Stuttgart – Broj nastupa za Stuttgart: 238 – Broj golova u njemačkoj ligi: 13 – Uspjesi: Prvenstvo Hrvatske i dvostruki pobjednik Kupa s NK Croatijom; Osvajač njemačkog Kupa i finalist Kupa Uefe sa Stuttgartom i viceprvak Njemačke 2003.