Osim turbulencija u poslovnom životu u posljednjih nekoliko godina, u privatnom je imao još manje sreće. Naime, pretprošle ga je godine nakon 20 godina braka ostavila supruga.Svjetski poznati austrijsko-kanadski biznismen i multimilijunaš Walter Wolf, čije je ime na hrvatskim prostorima najpoznatije kao marka cigareta Tvornice duhana Rovinj, najavio je proširenje tržišta tih hrvatskih cigareta na Austriju i Njemačku. Tako će se posredstvom njegove tvrtke, koja će spomenute cigarete otkupljivati od Tvornice duhana Rovinj i lansirati dalje, hrvatski duhanski brand pojaviti na austrijskom tržištu već ovaj mjesec, a izlazak na njemačko tržište predviđen je za početak 2005. Walter Wolf, Austrijanac slovenskog podrijetla s kanadskim i hrvatskim državljanstvom, prisutan je u Hrvatskoj još od početka 90-ih, a došao je, kako kaže, na poziv bivše HDZ-ove vlade. Malo je toga u čemu se nije okušao, tako da je u samo nekoliko godina od sezonskoga građevinskog radnika i instruktora skijanja postao naftni magnat i skijaški reprezentativac.

Wolf, po zanimanju pilot kojeg oduševljavaju brzine i koji je i sam vozio autoutrke, 70-ih je vlasnički ušao u tvornicu automobila Lamborghini te osnovao vlastitu momčad Formule 1. Prije 12 godina ostvarila mu se i posljednja želja – dobio je sina. Ipak, njegovu je sreću pomutio razvod od druge supruge s kojom je proveo 20 godina, ali i nekoliko poslovnih neuspjeha, pogotovo u Hrvatskoj. No u profitabilnost novog poslovnog pothvata, kojim će se hrvatske cigarete s njegovim imenom prodavati na zapadnom tržištu, poprilično je siguran. Cigarete su po kvaliteti već svrstane u srednju klasu i prodavat će se po cijeni od tri eura, samo 40 centa jeftinije od visokokvalitetnih brandova poput Marlbora. Prema riječima Waltera Wolfa, ugovor s nekom od jedine četiri austrijske tvrtke koje imaju dozvolu za distribuciju duhanskih proizvoda već je potpisan, a riješena su i odobrenja koja je trebalo dobiti od čak četiri austrijska ministarstva.

Wolf je 1989. dao ekskluzivno pravo licence za korištenje njegova zvučna imena najjačoj hrvatskoj tvornici duhana, kako kaže, bez ikakve naknade. “Tadašnji direktor Tvornice duhana Rovinj, Anton Nino Cerin, pitao me za dozvolu, ja sam pristao i potpisali smo ugovor. U Hrvatskoj je tada baš počinjao rat i u tom je trenutku taj novac bio potrebniji njima nego meni”, objašnjava poznati biznismen na tečnom hrvatskom isprepletenom slovenskim, njemačkim i engleskim vokabularom. ”Želio sam da se taj novac uloži u hrvatski sport, te za potrebe djece i stradalih u ratu. Na račun toga je i bilo moguće u Hrvatskoj usred rata organizirati velike sportske događaje poput Davis cupa.” Desetak godina poslije u cigaretama koje nose njegovo ime prepoznao je unosan posao. “TDR se već dugo želi probiti na zapadno tržište, ali nisu imali mogućnosti. U Europi je postalo iznimno teško dobiti dozvolu za distribuciju duhanskih proizvoda, što sam ja zahvaljujući nekim poznanstvima uspio. Mislim da je riječ o vrlo korisnom potezu, ne samo za mene i TDR, nego za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo”, tvrdi poznati biznismen koji Hrvatsku od njenog osamostaljenja prepoznaje kao plodno tlo za njegova ulaganja. Iako je u Hrvatsku došao krajem 80-ih sudjelujući u pripremi projekta za izgradnju autoceste Zagreb ? Split, koji je omeo rat, te pomažući Ministarstvu obrane u naoružavanju zemlje, domaće je tvrtke počeo kupovati tek nakon 2000. godine. U svim mu je investicijama partner bila Hypo Alpe-Adria banka koja je u većini slučajeva preuzela njegove tvrtke zbog neplaćanja kredita. Takav je slučaj bio i s bivšim Brodoremontom Kali koji je Wolf za jednu kunu kupio 2000. Uz to remontno brodogradilište na otoku Ugljanu sagradio je tvornicu brodskih dizalica, ali iako je time realizirao plan izvoza dizalica na svjetsko tržište preko austrijske tvornice Parafinger čiji je dioničar, tvrtka pod novim imenom Wolf Lamjana nastavila je poslovati s gubicima. Isti slučaj bio je i s pazinskim Purisom, čiji je većinski paket dionica kupio krajem 2001. od Istarske banke. Nakon preuzimanja, Hypo banka je Puris preprodala austrijskom poduzetniku. Početkom 2001. otkupio je 41,6 posto dionica Karlovačke industrije obuće (KIO), koja je zbog velikih dugova i obustave proizvodnje od kraja 2003. u stečaju.

U skladu s vlastitom procjenom da će u Hrvatskoj doći do velikog porasta broja turista, a time i do rasta potrošnje hrane, alkohola i cigareta, Wolf je nakon Purisa preuzeo i zadarskog proizvođača alkoholnih i bezalkoholnih pića Marasku. Zbog ponovnog neplaćanja kredita Hypo banka preuzela je u listopadu 2003. i ovu njegovu tvrtku. Ali, prema njegovim tvrdnjama, ovaj put nezakonito.

U skladu s tim podnio je tužbu protiv te banke austrijskom sudu, tražeći odštetu. Trenutačno se čeka odluka suda u Klagenfurtu hoće li tužbu rješavati hrvatski ili austrijski sud. Wolf se bori da se tužbeni postupak rješava u Austriji na temelju toga što mu je kredit za kupnju Maraske izdan u Austriji, a Hypo banka traži rješavanje tužbe u Zadru, uz argumente da je ugovor potpisan u Hrvatskoj.

Nije stvar u novcu, kaže, nego u načelu. Ipak, priznaje da se još neka korist krije iza toga. “Nije to tako ni loše, sada će sve austrijske novine pisati o tome, bit će to dobra reklama za cigarete”, kaže kroz smijeh Wolf.

Osim turbulencija u poslovnom životu u posljednjih nekoliko godina, u privatnom je imao još manje sreće. Naime, pretprošle ga je godine nakon 20 godina braka ostavila supruga. Elizabeth Kavan, koja je na njegov zahtjev nakon razvoda morala vratiti svoje djevojačko prezime, zaljubila se u bivšeg baletana, koreografa i bivšeg direktora baleta u Bečkoj operi Renata Zanellu. Iako priznaje da je riječ o vrlo neugodnom razdoblju njegova života, Walter Wolf danas priča o tome hladne glave. “Odmah se osjeti kada više ne ide, za to nije potreban doktor. Ona se zaljubila, mirno smo se razišli i nadam se da je sada sretna. Doduše, vjerujem da joj nije lako jer je navikla na sasvim drukčiji stil života, a o standardu da i ne govorim. Njen novi odabranik, otkada nije direktor baleta, više nema visoku plaću. Sada vodi malo kazalište u Klagenfurtu i sa svojih pet tisuća eura mjesečno ne može joj mnogo toga priuštiti. No to nema veze sa srećom. Nekada je vozila porsche, a sada ima golf dizel i mislim da je jednako sretna, iako sam čuo drugačije.”

Bivša gospođa Wolf bavila se manekenstvom i 1982. osvojila je titulu Miss Austrije. Zahvaljujući tome su se i upoznali, jer je kao Miss Austrije te godine bila na Svjetskom prvenstvu u skijanju u austrijskom Schladmingu, na kojem je kao vatreni obožavatelj tog sporta bio i Wolf. Elizabeth Kavan, Wolfova druga supruga, tada je imala 19 godina. Nakon tog susreta nastavili su se viđati, a sa svadbom su pričekali osam godina dok ona nije završila pravni fakultet. Danas radi kao odvjetnica u odvjetničkom uredu u Beču. Wolf iz drugog braka, baš kao i iz prvog, ima dvoje djece. Obje kćeri iz prvog braka s kanadskom liječnicom Barbarom Stewart imaju 39 i 34 godine, udane su i žive u Londonu. Tek u drugom braku mu se, kako kaže, ostvario san da dobije sina koji će ovaj mjesec navršiti 12 godina, a nakon njega je dobio i treću kćer Fionu. Iako je osobno prebolio razvod, najviše mu je žao zbog djece. “Najčešće sam na svom ranču u Kanadi, ali se zbog djece trudim što više vremena provoditi u Beču gdje smo živjeli svi zajedno. Djecu je razvod posebno pogodio, pogotovo sina Waltera Maximiliana koji mrzi Elizabethina novog izabranika. Ni Fioni se ne sviđa, oni ga prije svega doživljavaju kao uzrok raspada obitelji. Osim toga, riječ je o čovjeku koji vodi sasvim drukčiji život od mene i njima je to potpuno stran svijet. Ja sam sportski tip, skijam, igram polo, trenirao sam karate i judo, vozio autoutrke, bio pilot. Obožavam brzinu, još uvijek vozim helikoptere i avione i život kakav za sobom vuče balet potpuno mi je nezanimljiv. A sin je na mene. Mnogo vremena provodi sa mnom i jasno je da sam uvelike utjecao na njega. Obožava motore, vozi go-card, prijatelj mu je Ralf Schumacher. Mi zajedno pecamo, skijamo, vozimo bicikle i putujemo na odredišta koja on odabere. To mu čovjek koji će mu možda postati očuh ne može priuštiti. Walter Maximilian i sam kaže da ne vidi razloga zbog čega bi sjedio u stanu u kišnom Beču kad može biti na nekom za njega novome mjestu, na ranču u Kanadi ili u našoj kući u Acapulcu”, s oduševljenjem priča o svom sinu Walter Wolf, na kojeg je, kako kaže, čekao 52 godine. Krajem listopada, kada Walter mlađi navrši 12 godina, po austrijskom će zakonu moći izabrati s kim želi živjeti. Iako bi vrlo rado živio sa sinom, bivši pilot i kanadski reprezentativac u skijanju svjestan je da odrastanje bez majke nije dobro za jedno dijete. No o tome će svi zajedno odlučiti kad za to dođe vrijeme.

Skijališta, osim što su njegova velika ljubav, ujedno su u njegovoj mladosti bila i presudna mjesta na kojima je stekao prva poznanstva s pripadnicima kanadskog jet-seta. Došavši u kanadski glavni grad Ottawu početkom 60-ih sa sedam dolara u džepu, ljeti je preživljavao radeći kao pomoćni radnik na gradilištima, a zimi je podučavao skijanje. Na skijalištu je upoznao i svoju prvu suprugu Barbaru Stewart, kćer poznatog montrealskog političara. Brak s njom i poznanstva njezina oca omogućili su mu dobivanje kredita od 25.000 dolara, čime je kupio jedno propalo građevinsko poduzeće. Ta mu je tvrtka nekoliko godina poslije donijela prvi milijun dolara, zahvaljujući angažmanu na građevinskim radovima uoči Svjetske izložbe 1968. u Montrealu. Tada je imao tek 28 godina. I dalje se bavio skijanjem, bio je član kanadske skijaške reprezentacije i vozio spust na Zimskoj olimpijadi u Innsbrucku 1964. Prvi milijun uložio je u naftaški biznis i imao je bušotine u Nigeriji, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i na Sjevernom moru. Za samo sedam godina od vlasnika malog stana u Montrealu postao je milijarder s vilama u Cannesu i Acapulcu, kućom u Londonu i apartmanom u Schladmingu. Danas se tome mogu pridodati dva stana u Beču, jedan u Mariboru i ranč od 7,1 milijun četvornih metara u kanadskoj British Columbiji, u planinskom lancu Rocky Mountains gdje se može skijati cijele godine. Nakon prvog razvoda supruzi je prepustio vilu u Cannesu, a nakon drugog donedavnoj gospođi Wolf prepustio je tri stana u Salzburgu. Mogućnost da se ponovno oženi odlučno odbacuje. “Ne dolazi u obzir, nemam razloga za to. Navršio sam 65. godinu, star sam čovjek. A i moram priznati da još uvijek nemam teškoća kada su u pitanju izlasci s curama upola mlađima od mene”, s neprikrivenim zadovoljstvom je rekao Walter Wolf.