Butkovićevi praški prijatelji članovi su opasne kvazivjerske sekte kojoj je na čelu Predrag Bundalo, međunarodni prevarant s optužbama za kriminal, kojemu je, uz ostalo, u Hrvatskoj bilo suđeno zbog otmice malodobne djevojke, a strahovalo se i da jNakon Nacionalova prošlotjednog otkrića da je bivši urednik Globusa Davor Butković prikriveni suvlasnik famozne klinike za estetsku kirurgiju u Pragu, uslijedio je njegov bijesan napad na Nacional i na predsjednika Uprave NCL-a Ivu Pukanića. U svom “maglovitom” odgovoru na Nacionalovo otkriće, Butković je potvrdio većinu činjenica do kojih je Nacionalov novinar došao istraživanjem, pa je tako u svom članku u Jutarnjem listu priznao da je novac posudio svojim prijateljima. Tko su ti njegovi prijatelji, međutim, nije obrazložio, pa je Nacional to učinio umjesto njega: Butkovićevi praški prijatelji članovi su opasne kvazivjerske sekte kojoj je na čelu Predrag Bundalo, međunarodni prevarant s optužbama za kriminal, kojemu je, uz ostalo, u Hrvatskoj bilo suđeno zbog otmice malodobne djevojke, a strahovalo se i da je riječ o silovanju. Predstavljajući se kao reinkarnacija Isusa Krista, Bundalo je u posljednjih deset godina u svoju opskurnu sektu vrbovao na desetke kćeri i sinova imućnih Zagrepčana, a za nekolicinu se i danas tvrdi da ih drži u psihičkom zatočeništvu u glavnom češkom gradu. Nakon Nacionalova prošlotjednog članka, uredništvo Nacionala proteklog je tjedna primilo nekolicinu poziva, dojava i potresnih svjedočanstava roditelja djece koje je zaveo, o njegovim prevarama i lažima, a svakako je najupečatljiviji slučaj iz 1998. godine, kad je oteo i odveo u Ameriku tada malodobnu djevojku M.G. iz Zagreba, zbog čega je za njim raspisana Interpolova tjeralica. Nakon uhićenja i deportacije iz Sjedinjenih Država, uhitila ga je i hrvatska policija. Pušten je nakon jednomjesečnog pritvora u Remetincu, ali mu je zbog mogućeg bijega iz države policija do suđenja oduzela putovnicu.

Bundalova biografija otkriva vrlo inteligentnog manipulatora, varalicu i opsjenara, s karakteristikama kriminalca čiji život nalikuje filmskom scenariju. Predrag Bundalo rođen je 29. siječnja 1964. u Beogradu. S ocem Milošem i majkom Borkom odmalena je živio u Zagrebu, gdje je i završio aviomehaničarsku školu. Već kao 20-godišnjak počeo se zanimati za različite istočnjačke alternativne vještine, o čemu svjedoče njegovi nekadašnji prijatelji. Tako je već sredinom 80-ih isprva pohađao satove joge u tadašnjem Sai centru u zagrebačkom Ribnjaku, a ubrzo je postao i instruktor joge. Kako ističe Nacionalov sugovornik, Bundalovo podučavanje joge nije dugo trajalo; iz tog je centra vrlo brzo izbačen jer su se zaredali prigovori mladih djevojaka koje je taj “učitelj” joge navodno seksualno uznemiravao. Uz jogu, tih je godina počeo proučavati i Sai Babino učenje, pa je tako potkraj 1988. u samom središtu Zagreba u jednom stanu na početku Radićeve ulice osnovao “Centar za molitvu i duhovni napredak”. Oko sebe je okupljao djevojke i mladiće s kojima je u tom stanu dvaput tjedno održavao seanse na kojima se, uz miris upaljenih štapića, pjevalo i slavilo Boga. Shvativši da se “prodavanjem” istočnjačkih vještina naivnim sljedbenicima može dobro zaraditi, uskoro je u Zagrebu, ali i drugim dijelovima Hrvatske, osnovao još nekoliko takvih “vjerskih” centara, a počeo se predstavljati i kao ekskluzivni Sai Babin “povjerenik” i “koordinator” za cijelu Europu. U jednom trenutku zaradio je dovoljno novca i zaputio se u Indiju kako bi osobno upoznao Sai Babu. Ondje je i samom Sai Babi predložio biznis: “Za 15 milijuna dolara pokorit ću cijelu Europu”, predlagao je Bundalo. Dakako, nakon mjesec dana vratio se u Zagreb bez zatraženog novca, a otada datira i njegova mržnja i prijezir prema Sai Babi. “Kad se vratio s tog puta, počeo je govoriti da je Sai Baba oličenje sotone, lažljivac i prevarant”, kaže njegov bivši prijatelj, 40-godišnji S. P. iz Zagreba. Bundalo je uskoro pronašao novi arhetipski lik: zaključio je da je upravo on treća inkarnacija tzv. Šri Babađija, indijske reinkarnacije Isusa Krista koji se ne rađa, već se pojavljuje kao odrastao čovjek. Premda se u Hrvatskoj i u inozemstvu često lažno predstavljao s doktorskom titulom, a Nacional je ovih dana došao do primjerka Bundalove posjetnice na kojoj uz njegovo ime stoji titula, prava je istina drukčija. Čovjek koji se po svijetu predstavlja kao “doktor teologije, kompatibilne religije i filozofije”, prema riječima Bundalove majke Borke, koju je Nacionalov novinar prošlog petka posjetio u njezinu zagrebačkom stanu, zapravo je – nesvršeni student matematike. Nakon što je Bundalovoj majci ostavio svoj broj mobitela, Nacionalov novinar primio je anonimni telefonski poziv od osobe koja mu se predstavila kao Predrag Bundalo. U razgovoru s Nacionalovim novinarom negirao je informacije objavljene u prošlom broju Nacionala, istodobno ponavljajući rečenicu: “Ne znate vi s kim imate posla.”

Početkom 1990. godine Bundalo je u Zagrebu počeo okupljati osobe koje danas čine jezgru njegove opskurne sekte. Modus operandi bio je vrlo jednostavan: u svojim joga centrima i na karate tečajevima koje je i sam pohađao, pronalazio je djevojke i mladiće završnih razreda srednje škole, većinom maloljetnike koji su, kao i većina tinejdžera, imali nesuglasica s roditeljima, i vrbovao ih u svoju osebujnu zajednicu. Specifičnost Bundalove sekte bila je i činjenica da se već tada radilo o vrlo ekskluzivnoj “molitvenoj zajednici”: kao članove sekte Bundalo je vrbovao isključivo djecu imućnih roditelja, pa su tako kroz Bundalove ruke prošle kćeri i sinovi uglednih zagrebačkih odvjetnika, obrtnika, umjetnika, građevinara i ondašnjih socijalističkih direktora. Roditelji članova Bundalove sekte i danas žive u paničnom strahu za sigurnost vlastite djece jer oni slijepo slijede lažnog gurua koji odlučuje o životima cijele skupine – od odabira zanimanja do izbora seksualnih partnera.

Godine 1991. Predrag Bundalo je u zagrebačkom naselju Dugave čak iznajmio oveći stan u kojem su on i članovi sekte, unatoč protivljenju roditelja, živjeli u svojevrsnoj komuni u kojoj je, prema pričanju bivših članova, vladalo pravo malo carstvo opojnih sredstava i slobodnog seksa. Maloljetni članovi sekte nerijetko su bježali iz roditeljskog doma i živjeli u tom stanu, a Bundalo je, kao neupitni autoritet, brižljivo pazio da ne zapostave svoje školske obveze. Razlozi njegova pedagoškog djelovanja bili su vrlo jednostavni – osim zabrane kontakta s roditeljima, jedna od odredbi “Babađijeve”, odnosno Bundalove sekte bila je i to da članovi skupine moraju samostalno zarađivati za život, što vrijedi i danas. Od svojih “civilnih” poslova članovi sekte su cjelokupan iznos svoje plaće davali izravno Bundalu, koji je potom raspoređivao novac shodno vlastitoj “božanskoj mudrosti”. O manipulatorskoj snazi Bundala govori i podatak da je sve članice sekte uvjeravao da su ih u mladosti silovali njihovi očevi, te je postupno uvodio potpunu zabranu telefonskih kontakata sa zabrinutim roditeljima koji su na različite načine pokušali vratiti svoju djecu.

Tih je godina Bundalo u sektu vrbovao i svoje današnje “suvlasnike” tvrtke PB Prometheus iz Praga, s kojima je nedavno otvorio kliniku za estetsku kirurgiju u glavnom češkom gradu: Mirjanu Plavić, Maju Markunović, Sanju Mudrić, Krešimira Nevistića, Vjernu Ivan, Aleksandra Idrizovića i Sanju Kuprešak.

Mirjanu Plavić, 27-godišnjakinju, Bundalo je od imućnih roditelja otrgnuo već u samim počecima osnivanja sekte. Ona je danas direktorica klinike u Pragu, premda nema nikakvu formalnu naobrazbu, osim što joj Bundalo plaća studij na New York Universityju u Pragu.

Kći kirurga i pulmologinje iz Travnika, 27-godišnja Maja Markunović je prije upoznavanja Bundala bila izvrsna studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U Bundalovoj sekti obavlja kućanske poslove, a predstavlja se i kao slobodna umjetnica, odnosno slikarica. Zbog Bundalove zabrane kontakata s obitelji, Majini roditelji i sestra s njom već godinama nisu u kontaktu, tako da je tek u razgovoru s Nacionalovim novinarom sestra koja živi u Zagrebu doznala da je Maja trenutačno u Pragu.

Sanja Mudrić, 32-godišnjakinja, Bundala je upoznala 1990. godine kao učenica četvrtog razreda srednje škole. Majka je Bundalova djeteta i samozvana je književnica s umjetničkim nazivom “Parvathy”: ona i Predrag Bundalo zajedno su napisali dvije knjige, od kojih su, kako i sami ističu, prvu napisali 1994. godine, dok je Sanja još radila u American Expressu u Zagrebu, drugu su napisali u tjedan dana na Havajima, gdje je ona “kanalizirala poruke koje su joj stizale iz svemira”, a u trećoj ona opisuje Bundala, to jest Babađija, i njegovu misiju na zemlji. Sredinom 90-ih cijela je sekta kratko živjela u malom stanu Sanjine majke Nade, u Lastovskoj ulici u Zagrebu.

Krešimir Nevistić, 35-godišnjak, upoznao je Bundala još kao 18-godišnjak na tečaju karatea 1987. godine. Prije nego što je posve ušao u sektu, studirao je građevinu, budući da mu je i otac ugledni zagrebački građevinski poduzetnik. Osim njega koji je danas u Pragu, u sektu je ušao i Krešimirov brat Ivan, kojeg je, još kao maloljetnika, Bundalo odveo u Ameriku gdje je i danas. U razaranju obitelji Nevistić Bundalo je dvojicu sinova uvjerio da im je otac ustaša, a iskoristio je i imetak Nevistićevih: na njihov je račun nekoliko puta putovao u Indiju, Tibet i Nepal.

Kći redatelja Ivana Ivana, 32-godišnja Vjerna Ivan piše pripovijetke za djecu. Vjerna je nevjenčana supruga Krešimira Nevistića i majka dvojice njegovih sinova koji su rođeni u Americi.

Aleksandar Idrizović, 30-godišnjak, Bundala je upoznao kad je imao 18 godina i upisivao studij rudarstva. U međuvremenu se počeo baviti informatikom, a uz pomoć Davora Butkovića i EPH-ove šefice kadrovske službe Ane Filipović, tijekom 1999. nakratko se zaposlio i u EPH-u gdje je osam mjeseci radio na održavanju informatičkog sustava. Dvije godine bio je u vezi sa Sanjom Kuprešak. Bivša fotografkinja Globusa, Sanja Živković-Kuprešak upoznala je Predraga Bundala još kao srednjoškolka. Budući da je željela biti fotografkinja, upravo ju je Bundalo 1992. godine poslao u Globus tadašnjem uredniku Denisu Kuljišu. Osim Kuljiša, čije je simpatije odmah stekla, ubrzo je postala bliska i s Davorom Butkovićem, koji je otada Bundalu i njegovoj sekti pomagao na najrazličitije načine, od kojih neki graniče i s kriminalom. Naime, tijekom 1995. godine Predrag Bundalo i članovi sekte odlučili su poći živjeti u Ameriku. Kako bi za sebe i članove sekte ishodili vize za Sjedinjene Države, Predrag Bundalo i Sanja Kuprešak odlučili su sebe i članove sekte predstavljati kao novinare. Tako je u najvećoj tajnosti tadašnji glavni urednik Globusa Davor Butković zloupotrijebio svoj položaj i svim članovima sekte potpisao novinarske akreditacije i službene dopise s kojima su Bundalo i njegovi sljedbenici otputovali u Sjedinjene Države. Prema nekim informacijama, za ishođenje viza za članove sekte Butković je nekoliko puta intervenirao i kod bivšeg američkog ambasadora Petera Galbraitha. Tijekom 1996. i 1997. uz Butkovićevu su pomoć u Ameriku otišli još neki članovi sekte, poput Rolanda Dujmića i tada još maloljetnog Ivana Nevistića. Sekta se u Americi nastanila u Chicagu. Ondje je Bundalo osnovao izdavačku tvrtku Maitreya Publishing, čiji je jedini zadatak bio izdavanje Bundalovih bizarnih knjiga. Budući da se od izdavanja njegovih smiješnih knjiga nije moglo puno zaraditi, članovi sekte u Americi po Bundalovu su nalogu morali u Chicagu naći dodatne poslove, pa su tako muški članovi radili kao taksisti, konobari, krupjei u kockarnicama, a djevojke su radile kao konobarice, a navodno čak i kao plesačice u striptiz barovima. Tijekom svih tih godina, Predrag Bundalo je putovao Amerikom, Europom i Azijom, svugdje se predstavljajući kao novinar tjednika Globus, a na temelju novinarske akreditacije koju mu je potpisao Davor Butković.

Godine 1997. Bundalova je izdavačka tvrtka izdala prvu knjigu s naslovom “Nebeski otac govori”. U njoj autorica Sanja Mudrić “Parvathy” piše o “istinitoj objavi samog Nebeskog oca”, a na internetskoj stranici Maitreye Publishinga može se pročitati autoričin opis knjige: “Knjiga je puna informacija koje su od vitalne važnosti za cijelo čovječanstvo. Jedna od glavnih je objava drugog dolaska Sina Božjeg. On je istiniti Spasitelj, Mesija, poznat pod mnogim imenima – Kalki, Jesus, Maha Avatar, Babaji i drugim, ovisno o različitim religijama, no On je jedna osoba koju svi očekuju. I On je napokon ovdje – Bog nam u Knjizi otkriva njegovo svjetovno ime.” Vjerovali ili ne, ime tog Sina Božjeg je – Predrag Bundalo. O bizarnosti same pojave prevaranta i varalice Predraga Bundala govori i primjer predstavljanja te knjige ujesen 2001. u Zagrebu. U Europskom domu, 22. studenoga 2001., Bundalo i članovi sekte organizirali su predstavljanje na kojem su okupljenima tvrdili da se knjiga u Sjedinjenim Državama dosad prodala u više od 200.000 primjeraka i da su u tijeku pregovori s poznatom američkom TV voditeljicom Oprah Winfrey, u čijem bi showu trebalo uslijediti predstavljanje autorice Sanje Mudrić i njezine “uspješne” knjige. Više je nego jasno da do tog gostovanja nikad nije došlo, no Bundalo je tih dana po Zagrebu objašnjavao da je glavni razlog tomu “Oprahina pohlepa”. Prema njegovim riječima, “Oprah je naslutila veliki tržišni uspjeh, pa je za promoviranje knjige zatražila 50 posto od svakog prodanog primjerka.”

Iz svega dosad navedenog moglo bi se zaključiti da je Predrag Bundalo tek jedan od zabavnih šarlatana i lažnih gurua, no riječ je o opasnom manipulatoru i kriminalcu, o čemu svjedoči mučan događaj iz 1998. godine, kad je oteo maloljetnicu i odveo je u Sjedinjene Države, zbog čega ga je ondje uhitio FBI, a zbog toga je i deportiran. Sredinom te godine Bundalo je u Zagrebu na svom tečaju joge upoznao tada maloljetnu gimnazijalku M. G. (podaci poznati uredništvu Nacionala), rođenu 1981. godine. Nakon nekoliko zajedničkih druženja, Bundalo je djevojci predložio da s njim ode u Ameriku, gdje bi tobože radila kao prevoditeljica u Bundalovoj izdavačkoj tvrtki, tvrdeći maloljetnoj M. G. da bi put u Ameriku bio “duhovni napredak i za nju i za njezine roditelje”.

Tijekom kolovoza i rujna te godine Bundalo je isposlovao izdavanje vize za M. G. u američkoj ambasadi: pribavio joj je lažnu osobnu iskaznicu na kojoj je pisala lažna godina rođenja M. G., kao i garantno pismo koje je uime njegove tvrtke Maitreya Publishing potpisala članica sekte Sanja Stambolić, koja je tada bila u Americi. U krivotvorenju i lažnom predstavljanju maloljetnu M. G. u američku ambasadu pratila je članica sekte Maja Markunović, a Bundalo je objema kupio zrakoplovne karte. Nakon što je M. G. dobila američku vizu, 4. listopada 1998. iz Zagreba su svih troje, Predrag Bundalo, Maja Markunović i maloljetna M. G., otputovali u Zürich, gdje su odsjeli u jednom hotelu. Drugi dan su nastavili put u Chicago. Roditelji maloljetne M. G. još su 4. listopada alarmirali policiju, koja je za Bundalom i maloljetnom M. G. izdala tjeralicu, a kontaktiran je i Interpol.

Pri slijetanju u zračnu luku u Chicagu, dočekali su ih unaprijed obaviješteni pripadnici američkih imigracijskih službi i policije. Međutim, Bundalo je još tijekom leta maloljetnu M. G. indoktrinirao da, ako se pojave kakvi problemi, policiji kaže da je u Ameriku pobjegla od “oca koji ju je seksualno zlostavljao”. Izmanipulirana maloljetna M. G. tako je potvrđivala priču koju je Bundalo policajcima pričao još od samog slijetanja. Budući da M. G. nije imala ni pravovaljanu vizu, istog je dana smještena u prihvatni centar za azilante u Chicagu, a nakon nekoliko dana preseljena je u sličan centar u Miamiju na Floridi. Uz pomoć svog odvjetnika u Americi, Edwarda R. Vrdolyaka, inače podrijetlom Hrvata, i članice svoje sekte Sanje Stambolić koja je američkim vlastima tvrdila da je teta maloljetne M. G., Bundalo je uz Sanju Stambolić uspio ishoditi privremeno skrbništvo nad maloljetnom M. G., pa je puštena na slobodu i dva je mjeseca živjela u Bundalovoj kući u Chicagu. Istodobno roditelji M. G. u Zagrebu su na sve moguće načine pokušavali stupiti u kontakt s maloljetnom kćeri za koju nisu ni znali gdje je. Krajem studenoga djevojčin otac J. G. uspio je doznati gdje mu je kći, pa se uputio u Chicago. Kad je doznala da se otac zaputio u potragu za njom, maloljetna M. G. shvatila je da pri suočenju s ocem neće više moći ustrajati u lažnoj priči da ju je on silovao, pa je odlučila iz Chicaga pobjeći u Los Angeles. Međutim, na prijelazu između saveznih država kod San Diega uhitili su je policajci koji su je vratili u Imigracijski centar, pa se maloljetna M. G. uskoro u pratnji oca J. G. vratila kući u Zagreb. Po povratku u Hrvatsku, M. G. je nastavila školovanje, prekinula sve kontakte s Bundalom i ostalim članovima sekte. Danas je M. G. uspješna studentica zagrebačkog Filozofskog fakulteta i nerado se sjeća događaja iz 1998. godine.

Trebalo je nekoliko godina da žalosni roditelji čiju je djecu Bundalo zaveo i vrbovao u sektu upoznaju jedni druge i da zajedničkim snagama pokušaju vratiti svoju djecu. Međutim, slabi i neorganizirani, a često i potpuno emotivno uništeni nikad nisu uspjeli vratiti svoju djecu. Posljedice Bundalova odvođenja mladića i djevojka u opasnu sektu snažno su utjecale na živote njihovih roditelja: neki supružnici su se zbog bolnih svađa razveli, neki su imali ozbiljne zdravstvene probleme, a svima je zajednička tuga koju je prouzročio vješt manipulator Predrag Bundalo. Većina roditelja i danas nerado govori o Bundalu i njegovu odvođenju djece: jedni jer se srame što su baš njihova djeca postala oruđe varalice i lažnoga gurua, a drugi još žive u paničnom strahu da će Bundalo iz osvete učiniti nešto nažao njihovoj djeci.

U međuvremenu, Bundalo je i dalje nastavio sa svojim aktivnostima u Americi, a u Hrvatsku se nije želio vratiti jer je znao da je MUP-ova tjeralica za njim još na snazi. Međutim, slučaj vezan uz M. G., sumnjivi poslovi i određena kaznena djela koja su Bundalo i članovi sekte počinili u Sjedinjenim Državama, potaknuli su američke vlasti i FBI da pokrenu istragu usmjerenu prema svim članovima sekte, pa su sredinom 2001. iz Amerike deportirani Bundalo i desetak članova sekte. U tom trenutku Bundalo je odlučio cijelu sektu preseliti u glavni češki grad. Ipak, želio je povremeno svraćati i u Hrvatsku, pa se raspitivao i uz pomoć svojih utjecajnih prijatelja pokušavao utjecati da se tjeralica za njim izdana zbog otmice maloljetne M. G. Ukine. Stoga mu je hrvatska policija odlučila pripremiti zamku: preko određenih kanala, među ostalima, i jednog riječkog detektiva, Bundalu je upućen mig da je tjeralica ukinuta i da se slobodno može vratiti u Hrvatsku. Kad je tako napokon u kasnu jesen 2001. Bundalo sletio u zagrebačku zračnu luku, ondje ga je dočekalo iznenađenje: policajci koji su tog međunarodnog prevaranta i lažljivca s lisicama na rukama otpremili u pritvor u zagrebački Remetinec. Nakon jednomjesečnog pritvora, Bundalo je pušten da suđenje dočeka na slobodi, ali mu je iz mjera opreza, kako ne bi pobjegao iz Hrvatske, oduzeta putovnica. Tijekom 2001. godine trajala je intenzivna istraga u kojoj su kao svjedoci ispitani neki članovi sekte koji su bili u Hrvatskoj, ali i neki iz Sjedinjenih Država. Posebnu pozornost u cijelom slučaju istražitelji su posvetili traženju odgovora na koji je način maloljetna M. G. glatko uspjela dobiti američku vizu uz krivotvorene dokumente, za koje je na sudu tvrdila da joj ih je Bundalo dao. Neki izvori čak tvrde da M. G. uopće nije osobno zatražila vizu u konzularnom odjelu američke ambasade, nego ju je od nekog tajanstvenog dobila uz zrakoplovnu kartu.

Zbog svojih kriminalnih aktivnosti, Predrag Bundalo je 6. prosinca 2001. i fizički napadnut. Kad se te večeri vraćao u stan Sanje Mudrić u Lastovskoj ulici u Zagrebu, ispred zgrade su ga presrela trojica maskiranih napadača i pretukla ga bejzbol palicama. Iz te je osvete, vjerojatno nekog roditelja čije je dijete zavrbovao, Bundalo izišao s tri slomljena rebra i ozljedama glave, a policija nikad nije utvrdila identitet napadača. Nakon tog događaja, Bundalo je policiji kao moguće počinitelje prijavio sve roditelje članova svoje sekte, a nekim je prijateljima objašnjavao i da iza “njegova pokušaja ubojstva stoji i sam Kaptol”.

Zamjenica općinskog državnog odvjetnika, Sunčica Blažević 8. siječnja 2002. podigla je optužnicu kojom se Bundalo teretio za otmicu maloljetne M. G., čime je počinio kaznena djela iz članka 210. Kaznenog zakona, za što mu je prijetila kazna zatvora od pet godina. Budući da su ostali članovi sekte već bili otišli u Prag i čekali da ondje stigne i njihov vođa, reinkarnirani Isus Krist uobličen u liku Predraga Bundala, on je na sve moguće načine pokušavao dobiti putovnicu, u čemu mu je pomagao i Davor Butković, a Sanja Kuprešak je zbog toga u više navrata odlazila na sastanke s tadašnjim ravnateljem policije Rankom Ostojićem. Iznervirani Bundalo tako je 9. veljače 2002. u redakciji Globusa uz pomoć Davora Butkovića sastavio pismo kojim je i od tadašnje ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović tražio da mu se vrati oduzeta putovnica, a od tamo je odaslan i faks u Ministarstvo pravosuđa. Prema nekim saznanjima, u vraćanju putovnice prije samog suđenja određenu su ulogu odigrali i Bundalov odvjetnik Ljubo Pavasović-Visković i tadašnja zamjenica državnog odvjetnika Dunja Pavliček-Patak, inače i sama štovateljica Babađija. Dakako, svoj angažman i pomoć Predragu Bundalu u vidu zloupotrebe funkcije potpisivanjem novinarskih akreditacija za članove Bundalove sekte, Butković je skrivao od svojih kolega u tjedniku Globus, kao što je i kolegama u Jutarnjem listu donedavno skrivao svoju ulogu u otvaranju kontroverzne klinike za estetsku kirurgiju u Pragu. Osim na taj način, Davor Butković je zbog pomoći svom prijatelju Predragu Bundalu svoj medijski položaj zloupotrijebio i koristeći se političkim vezama poput bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Williama Montgomeryja, čija je uloga u izdavanju vize za tada maloljetnu M. G. još nerazjašnjena i pozorno skrivana od javnosti, premda je u ambasadi 2002. godine pokrenuta interna istraga. Naime, početkom 2001. u Zagreb je kao zamjena za Montgomeryja stigao veleposlanik Lawrence Rossin. Uskoro je bio upoznat sa slučajem otmice maloljetne M. G., a istodobno je u Zagreb stigao upit američkih obavještajnih službi o tome zašto su hrvatski državljani, članovi Bundalove sekte, tijekom proteklih godina dobivali američke vize na temelju novinarskih akreditacija i koju su ulogu u tome odigrali William Montgomery i Davor Butković. Kako doznaje Nacional, veleposlanik Rossin bez oklijevanja je od čelništva EPH zatražio očitovanje o cijelom slučaju koji je mogao prerasti u veliki skandal: nakon napada Osame bin Ladena na WTC američke su obavještajne službe postale iznimno osjetljive i rigorozne prema svim vrstama religijskih sekti, pa je tako detaljno istražen i slučaj Bundala i članova njegove sekte. Budući da se među prijateljima u Zagrebu Bundalo često hvalio svojim utjecajnim medijskim i političkim vezama i prijateljima, ubrzo se otkrilo da je većina članova sekte u SAD otputovala uz pomoć novinarskih akreditacija Globusa koje je potpisao osobno Davor Butković, pa je uprava EPH-a morala odgovoriti zašto je Globus u SAD kao novinare poslao desetak osoba, a procurila je i informacija da se Bundalo na raznim svojim putovanjima po svijetu predstavljao kao novinar, dokazujući to Globusovom press iskaznicom. Nacionalov novinar je u ponedjeljak 15. studenoga pokušao telefonom dobiti odgovor bivšeg američkog ambasadora Williama Montgomeryja, no on nije bio pričljiv: nakon što su spomenuta imena Davora Butkovića i Predraga Bundala, bivši ambasador samo je kratko prozborio: “O tome ne želim ništa reći.” Na pitanja o mogućoj umiješanosti Petera Galbraitha, Williama Montgomeryja, kao i o rezultatima interne istrage u ambasadi SAD-a, veleposlanstvo Nacionalovu novinaru u ponedjeljak 15. studenoga nije negiralo izrečene tvrdnje, već je samo dalo šturi komentar da “veleposlanstvo SAD-a nema običaj komentirati individualne slučajeve izdavanja viza”.

Dok mu je putovnica ležala na sudu, neki izvori ističu da je Bundalo navodno uz pomoć pripadnika kriminalnog podzemlja uspio u Ljubljani pribaviti lažnu putovnicu, s pomoću koje je tijekom čekanja na suđenje nekoliko puta bio u Pragu.

Više od tri godine nakon otmice maloljetne M. G., Bundalo je 1. travnja 2004. dočekao završetak kaznenog postupka koji je obustavljen zbog nedostatka dokaza. Tako je Bundalo danas slobodni hrvatski građanin koji je u glavnom češkom gradu 20. listopada novcem svog prijatelja Davora Butkovića otvorio kliniku za estetsku kirurgiju. A Butković se kao pravi prijatelj iskazao instaliranjem članice bizarne sekte Sanje Kuprešak na diplomatsku funkciju u Pragu, čime je postao izravni sudionik i potpomagač bizarne i opasne sekte kojoj je na čelu samozvani reinkarnirani Isus Krist, a zapravo vješti manipulator, prevarant i sektaš Predrag Bundalo. Istražujući priču o kontroverznoj klinici za estetsku kirurgiju u Pragu, Nacional je došao do podataka koji otkrivaju da je zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista Davor Butković dugogodišnji financijer, podupiratelj i promotor opasne sekte zbog koje se upustio i u krajnje sumnjive i kriminalne aktivnosti koje ozbiljno kompromitiraju tog lažnog moralizatora i samozvanog političkog kreatora javnog mnijenja.

Temeljem vašeg upita od 11. studenoga 2004. god. odgovaramo sljedeće:
1. Gospođa Sanja Kuprešak je raspoređena u diplomatsku misiju kao ugovorni diplomat, na temelju čl. 36. Zakona o vanjskim poslovima. Za ugovorne diplomate se ne raspisuje natječaj za prijam u službu vanjskih poslova u smislu čl. 31. Zakona o vanjskim poslovima jer se temeljem toga članka u službu prima na neodređeno vrijeme. Gospođa Kuprešak je kao ugovorni diplomat raspoređena na vrijeme do najviše četiri godine, dakle nije primljena u službu Ministarstva vanjskih poslova na neodređeno vrijeme.
2. Gospođa Sanja Kuprešak je imenovana za treću tajnicu veleposlanstva RH u Češkoj Republici odlukom ministra dr. Miomira Žužula od 26. siječnja 2004. godine. Moramo napomenuti da je postupak njenog prijema kao ugovorne djelatnice započeo u MVP-u dana 15. studenoga 2003. godine, dakle za vrijeme ministra Tonine Picule, te da je ministar dr. Miomir Žužul bio uključen tek na kraju već provedenog postupka.
3. Gospođa Sanja Kuprešak je nastupila na dužnost treće tajnice u veleposlanstvu RH u Češkoj Republici dana 5. veljače 2004. godine.
4. Gospođa Sanja Kuprešak je diplomirani novinar – VSS i udovoljava uvjetima iz čl. 30. Zakona o vanjskim poslovima. Ujedno vas izvješćujemo da vam ne možemo dostaviti presliku životopisa Sanje Kuprešak bez njene privole jer se ovdje radi o obradi osobnih podataka u smislu čl. 2. st. 1 t. 1. i 2. čl. 7. st. 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka, te bi time činili prekršaj iz čl. 36. navedenog Zakona.
4a. Člankom 33. st. 1. Zakona o vanjskim poslovima propisano je da državni službenici u MVP-u mogu biti postavljeni u odgovarajuće diplomatsko zvanje nakon najmanje jedne godine službe u MVP-u. Međutim, st. 2 istog članka propisao je da “državni službenici iz st. 1 ovog Zakona jesu profesionalni diplomati”.
Dakle, na ugovorne diplomate se ne odnosi odredba Zakona o vanjskim poslovima na koji se pozivate.
5. Gospođa Sanja Kuprešak prošla je program priprema u Diplomatskoj akademiji u siječnju 2004. godine, prije nego što je nastupila na dužnost u diplomatskoj misiji.
6. Za gospođu Sanju Kuprešak postoje pisane preporuke o kojima vam ne možemo dati podatke temeljem već naprijed navedenih odredaba Zakona o zaštiti osobnih podataka i čl. 8. st. 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
7. Na vaš navod da je gospodin Davor Butković “pomogao barem desetak ljudi iz novinarstva da dobiju posao u državnim službama” i zahtjev da vas izvijestimo “da li u MVP-u postoje osobe na koje se odnosi iskaz gospodina Davora Butkovića”, izvješćujemo vas da na to pitanje ne možemo odgovoriti jer pojam državne službe je veoma širok i obuhvaća državne službenike u rasponu od Ureda predsjednika RH, Vlade RH, svih ministarstava, državnih upravnih organizacija, ravnateljstava, zavoda, županijskih ureda i sl., te MVP doista nema saznanja o tome na koje je državne službe gospodin Butković mislio.
8. Korištenje osobnog automobila za službene potrebe uređeno je čl. 18. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova.
9. Gospođi Sanji Kuprešak doneseno je rješenje kojim se s danom 17. studenoga 2004. godine povlači iz veleposlanstva RH u Češkoj Republici zbog utvrđivanja činjenica o mogućoj provedbi odredaba Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, Zakona o vanjskim poslovima i Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Istovremeno je i osnovano povjerenstvo sa zadatkom da utvrdi sve činjenice vezane na ovaj slučaj.
Čelnik tijela Ministarstva vanjskih poslova nije nikad prethodno odobrio bavljenje djelatnosti koje je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta niti gospođi Sanji Kuprešak niti bilo kojem drugom djelatniku MVP-a. Napominjemo da sve do nedavno MVP nije imao nikakvih saznanja o eventualnom suvlasništvu o tvrtkama u Češkoj Republici gospođe Sanje Kuprešak.
10. Veleposlanik RH u Češkoj Republici dr. Viktor Brož, službeno je izvijestio MVP o saznanjima vezanim na navedeni slučaj.