Objavljeno u Nacionalu br. 471, 2004-11-23

Autor: Dean Sinovčić

Rat za nogometnog sponzora

U bitci za reprezentaciju Nike će pobijediti Adidas

U natjecanju između dva najveća svjetska proizvođača opreme Nikea i Adidasa Hrvatski nogometni savez će prihvatiti uvjete američke tvrtke i produžiti četverogodišnji ugovor vrijedan oko pet mil. dolara iako je Adidas tijekom pregovora ponudio vrlo dobre uvjete

Jasno je da se diljem svijeta lažni klupski ili reprezentacijski dresovi mnogo slabije kvalitete i niže cijene prodaju na štandovima ispred stadiona, ali u Nikeu smatraju kako je u Hrvatskoj to poprimilo zabrinjavajuće razmjere.Jasno je da se diljem svijeta lažni klupski ili reprezentacijski dresovi mnogo slabije kvalitete i niže cijene prodaju na štandovima ispred stadiona, ali u Nikeu smatraju kako je u Hrvatskoj to poprimilo zabrinjavajuće razmjere.U borbi Nikea i Adidasa, dvaju najvećih proizvođača sportske opreme u svijetu, za glavnog sponzora Hrvatske nogometne reprezentacije pobjednik će biti Nike. Kako doznaje Nacional, iako Adidas Hrvatskom nogometnom savezu nudi jako dobre uvjete, Nike je trenutačno u prednosti. Tu prednost Adidas može sustići jedino fantastično dobrom ponudom kojoj Nike neće moći parirati, ali u HNS-u ne vjeruju da će se takvo što dogoditi. To znači da će HNS produljiti dosadašnji četverogodišnji ugovor s Nikeom, koji istječe 31. prosinca, na još četiri godine. Treba još utanačiti financijski dio ugovora koji će biti viši nego prethodni kada je HNS od Nikea dobio 5 milijuna USD bruto. Manji dio bio je isplaćen u dolarima, a veći u sportskoj opremi i rekvizitima.

Pravila igre i važeći ugovor HNS-a i Nikea čelnicima HNS-a nalažu da Nikeu predoči svaki ugovor koji mu konkurencija ponudi, u ovom slučaju Adidas. Nakon uvida u ponuđeni ugovor u Nikeu odlučuju hoće li konkurirati ponudi. Ako Nike želi konkurirati, mora ponuditi barem jedan dolar više od Adidasa i HNS, prema postojećem ugovoru s Nikeom, tada mora prihvatiti Nikeovu ponudu. Prema dosadašnjim pregovorima, Adidas će HNS-u ponuditi respektabilne uvjete, ali ne takve da mu Nike ne bi mogao konkurirati.

Prema onome što doznaje Nacional, HNS i njegov predsjednik Vlatko Marković do četvrtka trebaju Nikeu poslati Adidasovu ponudu kako bi je Nike razmotrio i dao svoju ponudu. U vaganju uvjeta HNS-u je, čini se, bitniji dio koji se odnosi na besplatnu sportsku opremu i rekvizite od golog financijskog dijela. Marković često ističe kako je temelj hrvatskog nogometa u amaterskim klubovima, koje HNS svakog tjedna “hrani” sportskom opremom koja se naručuje u Nikeu. Usto, Marković napominje da Hrvatska ima 23 reprezentacije, u što uključuje i svećeničku te reprezentaciju Hrvatskog sabora koje se također “odijevaju” kod HNS-a zbog čega HNS u pregovorima inzistira na što većoj količini besplatne sportske opreme. Koliki god obiman bio taj dio ugovora Nikea ili Adidasa, on zasigurno neće biti dovoljan da HNS četiri godine oprema sve klubove koji traže besplatnu opremu. Besplatne opreme bit će za dvije godine, a nakon toga HNS opremu koju naručuje mora plaćati. Stoga je u pregovorima vrlo bitno po kojoj će cijeni Adidas ponuditi svoju opremu HNS-u. Budu li njegove cijene drastično niže od Nikeovih te ako Nike ne bude htio spustiti svoje cijene, tada bi HNS, u posljednji trenutak, mogao prihvatiti ponudu Adidasa. Kvaliteta kopački i ostale opreme u tome nije sporna jer riječ je o dva najpoznatija proizvođača svjetske opreme čija je kvaliteta neupitna.

U HNS-u smatraju kako čisti dolarski iznos koji će sjesti na njihov račun nije prevelik, sigurno neće prijeći milijun dolara godišnje, no tvrde kako je to dobro u odnosu na ono što dobiju mnoge druge istočnoeuropske zemlje. Naime, u pregovorima se Nike i Adidas ponašaju podjednako i objašnjavaju kako, primjerice, Poljska ima 40 milijuna stanovnika i 10 posto Poljaka koji kupe dres gotovo je isto kao da svi građani Hrvatske, koja ima 4,4 milijuna stanovnika, kupe dres hrvatske reprezentacije. Spominju i neke druge zemlje, poput Ukrajine, koje imaju još više stanovnika i nadaju se nastupu na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj. A takve zemlje najčešće dobiju samo opremu, bez financijskog dodatka, i time se zaključuje ugovor o sponzorstvu.

Adidas je trenutačno u samo jednom elementu u jasnoj prednosti ispred Nikea, a to je brzina isporuke naručene opreme. Naime, kad se od Nikea naručuje oprema, treba se predbilježiti i godinu dana prije, dok u Adidasu obećavaju da bi rok isporuke bio nekoliko mjeseci kraći. Ostali elementi su, prema mišljenju ljudi iz HNS-a, na strani Nikea. U hrvatskim medijima bilo je u ovih četiri godine prigovora na račun Nikea. Svi se sjećaju kad je Ivica Olić postigao gol protiv Italije na posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu te od sreće skinuo dres, a nakon toga ga nije mogao ponovno odjenuti jer se sav u njega zapetljao. Ispod dresa bila je ušivena neka vrsta rupičaste potkošulje koja hladi tijelo. Iako su igrači isticali dobre strane takvog dresa, Nike ih je u međuvremenu povukao pa se Olićevi problemi više neće ponoviti. Bilo je prigovora i na vizualno unakazivanje kockastih dresova krugom u kojem se na bijeloj podlozi nalazi broj. U HNS-u su bespomoćni jer je to odluka UEFA-e i FIFA-e, a Marković napominje kako je on, kao član komisije koja je o tome odlučivala, uspio pogurati da na hrvatskim dresovima krug i broj budu plavi kako bi se dobio crveno-bijelo-plavi dres.

S druge strane, i u Nikeu imaju prigovora. Odnose se na prodaju lažnih dresova hrvatske reprezentacije, a taj se problem i te kako tiče HNS-a. HNS od svakog prodanog hrvatskog dresa Nikea dobiva 10 posto. Jasno je da se diljem svijeta lažni klupski ili reprezentacijski dresovi mnogo slabije kvalitete i niže cijene prodaju na štandovima ispred stadiona, ali u Nikeu smatraju kako je u Hrvatskoj to poprimilo zabrinjavajuće razmjere. Riječ je o tome da se lažni dresovi hrvatske reprezentacije prodaju u nekim dućanima, te da se izvoze, pa će se takvi prodavati u Njemačkoj za vrijeme svjetskog prvenstva, osobito među našim gastarbajterima. A u Nikeu računaju na prodaju naših dresova u Njemačkoj, osobito zato što se reprezentacije Turske i Grčke, koje imaju mnogo sunarodnjaka u Njemačkoj, vjerojatno neće plasirati na svjetsko prvenstvo. U tim okolnostima, računajući da će se reprezentacija Hrvatske plasirati na svjetsko prvenstvo, Nike i Adidas i te kako vode računa o broju Hrvata koji žive u Njemačkoj. Ako se tome doda i blizina Njemačke te poznati fanatizam hrvatskih navijača kojima nije bio problem putovati u Japan i Koreju, pa neće ni u Njemačku, jasno je da bi se hrvatski dresovi 2006. mogli prodavati u stotinama tisuća primjeraka.

U svakom slučaju, originalnost dizajna hrvatskog dresa i kvaliteta hrvatske nogometne reprezentacije doveli su do toga da HNS može birati između dva najjača proizvođača sportske opreme. Takav rat uobičajen je u svim nogometno najjačim zemljama. Nike je trenutačno u prednosti, najviše zahvaljujući ugovoru s nogometnom reprezentacijom Brazila. Taj unosni ugovor, potpisan 1996. na deset godina, reprezentaciji Brazila donosi 22 milijuna USD godišnje, ali nameće i razne obveze. Najviše se to vidjelo u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Francuskoj 1998., kad je Brazil poražen od Francuske, a najpoznatiji brazilski nogometaš Ronaldo jedva se kretao terenom. Ubrzo se ispostavilo da je Ronaldo bio ozlijeđen, ali je, prema nikada službeno potvrđenim tvrdnjama, Nike pritisnuo brazilsko vodstvo da Ronaldo i dalje igra radi marketinške isplativosti. Ništa čudno. U to je vrijeme dres Ronalda bio treći najprodavaniji dres u Nikeovim dućanima u New Yorku, u gradu i zemlji kojima vladaju košarka, američki nogomet, hokej i bejzbol, ali nikako nogomet. Nike ima ugovor i s drugom najjačom južnoameričkom reprezentacijom, onom Argentine. Prije dvije godine potpisali su četverogodišnji ugovor vrijedan 28 milijuna USD, od čega se 6 milijuna USD godišnje odnosi na seniorsku reprezentaciju, a milijun dolara godišnje dobiva juniorska reprezentacija. Na prošlom europskom prvenstvu u nogometu u Portugalu dresove Nikea nosili su igrači Portugala, Rusije, Nizozemske i Hrvatske.

Adidas, njemačku tvrtku čija se centrala nalazi u gradiću Herzogenaurach pokraj Nurnberga, osnovali su braća Adi i Rudolph Dassler. Braća su se nakon Drugog svjetskog rata posvađali, pa je Adi stvorio Adidas, a Rudolph Pumu, trenutačno treći proizvođač svjetske opreme na svijetu. Nikad nije razjašnjeno zašto su se sukobili. Obojica su navodno bili članovi nacističke stranke, no samo je Rudolph bio pozvan u vojsku, našao se u zarobljeništvu pa je navodno optužio brata da mu nije pomogao da se oslobodi. Dobar osjećaj za poslovanje Adidas je pokazao kad je početkom ove godine potpisao ugovor s Grčkom, sadašnjim europskim prvakom, na kojeg tada nitko ne bi uložio ni kunu. Dresove Adidasa na europskom prvenstvu nosili su, uz grčke, igrači Francuske, Njemačke, Latvije, Danske i Španjolske. Dresove treće kompanije u svijetu Pume nosili su igrači Bugarske, Češke, Švicarske i Italije. Slijedi manchesterski Umbro kojemu je najvažnije da zadrži kontrolu nad engleskom nogometnom reprezentacijom pa je petogodišnji ugovor s engleskim nogometnim savezom platio 50 milijuna funti a, uz engleske, odijeva i švedske reprezentativce.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika