Objavljeno u Nacionalu br. 473, 2004-12-07

Autor: Berislav Jelinić

INTERVIEW

Jean Paul Carteron - graditelj mostova između stare i nove Europe

Predsjednik Crans Montane posjetio je Zagreb u povodu organizacije jednog od najvećih međunarodnih političkih i gospodarskih foruma u travnju sljedeće godine: za Nacional govori o regionalnoj promociji Hrvatske i suradnji s Ivom Sanaderom, koncepciji rada i najvećim postignućima Foruma te pozitivnom utjecaju na ekonomske i političke odnose između svjetskih država

Carteron je prošli tjedan s predstavnicima Vlade počeo pripremati Crans Montana Forum koji će se pod radnim nazivom "European Prospects and South Eastern Cooperation" održati 13.-15. travnja 2005. u Zagrebu.Carteron je prošli tjedan s predstavnicima Vlade počeo pripremati Crans Montana Forum koji će se pod radnim nazivom "European Prospects and South Eastern Cooperation" održati 13.-15. travnja 2005. u Zagrebu.“Hrvatska je sretna zemlja u nesretnoj regiji, čiju vladu u inozemstvu jako poštuju. Nakon Tuđmana brzo ste usavršili funkcioniranje demokratskog sustava i već sada pokazujete kojim putem prema EU trebaju krenuti vaši susjedi. Hrvatska ima ogromne razvojne mogućnosti, posebice ako pravilno pristupi razvoju turizma. Još sam se kao mladić koncem 70-ih automobilom provezao od Trsta do Dubrovnika i već tada vidio neka od najljepših obalnih svjetskih odredišta”, rekao je za Nacional Jean Paul Carteron, čelnik i osnivač svjetski poznatog Crans Montana Foruma.

'Povezivanje svjetskih i političkih lidera Jugoistočne Europe na Forumu promovirat će Hrvatsku kao predvodnicu u regiji i donijeti dodatni međunarodni ugled premijeru' 'Spojili smo predsjednike Armenije i Azerbejdžana kada su te dvije zemlje bile u sukobu' 'Predložio bih Hrvatskoj da odustane od masovnog turizma jer on dugoročno devastira okoliš' 'Uzvanicima je na forumu najvažnije ostvariti neposredni međusobni kontakt'Carteron je prošli tjedan s predstavnicima Vlade počeo pripremati Crans Montana Forum koji će se pod radnim nazivom “European Prospects and South Eastern Cooperation” održati 13.-15. travnja 2005. u Zagrebu. Na trodnevnom Forumu u Zagrebu razgovarat će se o brojnim globalnim, regionalnim, ali i hrvatskim temama, a na njemu se očekuju vodeći politički dužnosnici EU, politička elita Jugoistočne Europe, visoki dužnosnici vodećih europskih i svjetskih financijskih institucija, predstavnici nevladinih organizacija te brojni vodeći svjetski poslovni ljudi.

Od službenog dijela Foruma još će zanimljiviji biti njegov neslužbeni dio, gdje će se, kao i uvijek na Crans Montana Forumu, upoznavati i povezivati svjetski moćnici te stvarati temelj nekih budućih poslovnih ili političkih odnosa.

Carteron je Nacionalu dao intervju u hotelu Westin. U gotovo dvosatnom razgovoru detaljno je opisivao zašto misli da bi Crans Montana Forum mogao Hrvatsku dodatno promovirati u vodeću zemlju u regiji, osvrnuo se na povijest Crans Montana Foruma, otkrio kojim je zanimljivim neformalnim sastancima svjetskih lidera prisustvovao, a progovorio je i o svom privatnom životu.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali s predstavnicima Vlade tijekom boravka u Zagrebu? – Došao sam na radni sastanak radi pripreme održavanja Crans Montana Foruma (CMF) koji će se sredinom travnja održati u Zagrebu. Sastao sam se s nekim suorganizatorima, poput predstavnika Westin hotela, te dogovarao neke programske aspekte događaja koji pripremamo. Možda ćemo tijekom trajanja događaja organizirati i neki koncert.

NACIONAL: Tko je inicirao organizaciju skupa u Zagrebu? – To se dogodilo tijekom jednog razgovora koji sam vodio s Miomirom Žužulom tijekom zadnjeg CMF-a, a ubrzo potom, tijekom listopada, o tomu sam u Zagrebu već razgovarao i s premijerom Sanaderom. Na tom je sastanku sve dogovoreno i sada ulazimo u ozbiljne pripreme.

NACIONAL: Što Hrvatskoj donosi organizacija jednog takvog skupa? – Hrvatska je nakon Tuđmanove vladavine vrlo brzo uspjela bitno usavršiti i popraviti funkcioniranje demokratskog sustava. Hrvatska ima vrlo visoku razinu demokratskog života i slobode medija, javnost ima značajnu kontrolu nositelja vlasti, a o tome da se procesi odvijaju dobro, govori i to što o Hrvatskoj više nema puno vijesti u međunarodnim medijima. Hrvatska radi na popravljanju svoje gospodarske situacije te na pristupanju EU, a taj proces teče glatko. Uz Sloveniju, Hrvatska pokazuje put ostalim zemljama u regiji jer se, za razliku od svojih balkanskih susjeda, suočila i obračunala sa prošlošću. Mislim da će zato Hrvatska biti prva zemlja koja će, uz Rumunjsku i Bugarsku, pristupiti EU. Zbog takvog statusa Hrvatska je postala vratima Europe na ovom području, pa nosi i odgovornost pomaganja susjedima u usavršavanju njihovih demokratskih sustava. To nije samo moralna, već i sigurnosna obveza. Kad zemlja traži strane investicije, investitorima mora pružiti regionalnu sigurnost. Zato je Hrvatskoj itekako u interesu pomagati demokratski razvoj svojih susjeda. Pozivanje političke kreme zemalja Jugoistočne Europe te ostalih međunarodnih političkih i poslovnih uglednika na susret u Zagrebu dodatno će promovirati Hrvatsku kao predvodnicu ove regije i donijeti dodatni međunarodni ugled aktualnom premijeru.

NACIONAL: O Hrvatskoj govorite biranim riječima, praktično ne dovodeći u pitanje njen brzi pristup EU. Kako gledate na tekuće političke probleme, posebice na, čini se, neizvjestan početak pregovora o priključivanju EU, budući da je glavna haaška tužiteljica zbog slučaja Gotovina iznijela kritičan stav prema hrvatskoj vladi pred UN-om? – Pristup Hrvatske EU i hvatanje, odnosno predaja Gotovine haaškom sudu, dva su odvojena pitanja. Preduboko ste u tom problemu pa se čini da bez rješenja tog pitanja nema pristupa EU. Ja sam odvjetnik s dugogodišnjom praksom pa me boli kada vidim da su pravosudni dužnosnici sustavno organiziraju tiskovne konferencije i ucjenjuju. Čišćenja ratnih zločinaca iz cijele regije velik je zadatak, u tome se svi slažu. Što se tiče hvatanja Gotovine, ni Amerika, uz sve svoje snage, nije pronašla Bin Ladena. Uvjeren sam da Hrvatska čini sve što može da pronađe Gotovinu. Poznajem i poštujem Carlu Del Ponte, ali ona ima jako dramatičan pristup svom poslu. Zato mislim da to što se Hrvatska susreće s problemom uhićenja Gotovine nema nikakve veze s kredibilitetom premijera i Vlade, ni sa strateškom potrebom Europe i svijeta da pod svoje demokratsko okrilje integrira Hrvatsku i regiju. Čak i da ga hrvatska Vlada doista štiti, to bi, nakon pristupanja Hrvatske EU, bilo posve nemoguće. Zato je samo po sebi glupo govoriti da Hrvatska neće ući u EU ako g ne izruči. To su dva odvojena procesa i njihovo povezivanje te ucjenjivanje Vlade doživljavam kao loše namjere. Žao mi je ako bilo tko u inozemstvu izlaže Hrvatsku pritiscima zbog tog slučaja. Posve je jasno da bi lideri zemalja EU bili sretni kad bi to pitanje bilo riješeno, ali ne mislim da je ono ključno za pristup Hrvatske EU.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da Ratko Mladić i Radovan Karadžić godinama uspijevaju izbjeći uhićenje u zemlji gdje su prisutne međunarodne snage? – Od jednog visokog francuskog vojnog dužnosnika nedavno sam čuo da Karadžić nije uhićen zato što bi troškovi njegova uhićenja bili preveliki. Rekao mi je da je Karadžić tako dobro zaštićen da bi njegovo uhićenje podrazumijevalo gubitak života više pripadnika međunarodnih snaga. Zašto bi neki 22-godišnji Francuz ili Amerikanac ginuli zbog uhićenja tih ljudi? Ti će se problemi s vremenom riješiti, oni će prije ili kasnije ipak morati biti uhićeni.

NACIONAL: Što mislite o Ivi Sanaderu i Miomiru Žužulu? – Oni su podložni procjeni demokratskog biračkog tijela. Ja za takve procjene nisam kvalificiran. O premijeru Sanaderu mislim isto što misli i bugarski premijer, u čijem sam društvu nedavno bio zajedno s princom Albertom od Monaka. Premijer Sanader je izuzetna osoba s jakim imidžem, međunarodna zajednica ga poštuje i doživljava ga onako kako bi svaka zemlja mogla samo poželjeti za svog premijera. Žužula znam jako dugo, još od vremena kad je kao hrvatski diplomat boravio u Švicarskoj. Bio je i sudionik prijašnjih CMF-ova, kao i vaš predsjednik Stipe Mesić. Hrvatska je sretna zemlja u nesretnoj regiji, s vladom koju poštuju u inozemstvu. Teško je govoriti o političarima. General De Gaull pobijedio je u Drugom svjetskom ratu, ali je dva mjeseca poslije te pobjede izgubio na izborima.

NACIONAL: Možete li već sada najaviti neke uzvanike koji će u proljeće na tom skupu biti gosti Hrvatske? – Nikada ne objavljujemo imena uzvanika dok ih oni pismeno ne potvrde. Zasad imam samo potvrdu bugarskog premijera koji će vjerojatno doći s brojnom delegacijom. Nadam se da će doći moj dugogodišnji prijatelj, rumunjski predsjednik Nastase. Siguran sam da će poziv prihvatiti i Vuk Drašković iz Srbije i Crne Gore. Sve zemlje uzvanice poslat će delegacije na najvišem nivou. Pozvat ćemo i brojne svjetske poslovne uglednike, dužnosnike vodećih svjetskih investicijskih banaka, MMF-a, EU-a, UN-a. Mislim da ćemo s imenima izići koncem siječnja.

NACIONAL: Kako definirate teme za diskusije na takvim skupovima? – Na programu radimo svakodnevno i prilagođavamo ga gostima. Velik broj tema šaljemo kao prijedlog uzvanicima i zajedno s njima ih dodatno modificiramo i selektiramo. Program zapravo sam sebe izgrađuje. Primjerice, pristane li rusko vodstvo doći na zagrebački skup, imat ćemo dosta tema o odnosima Jugoistočne Europe i Rusije. Mi ne organiziramo konferencije, već forume na kojima program nije ključna točka, već je najvažnije ostvariti neposredan međusobni kontakt uzvanika. To ipak ne znači da nije bitno znati u kojem će se pravcu diskusija odvijati. Zato su na našim forumima jako važni i razni neformalni objedi, jer se na njima uzvanici neslužbeno upoznaju, što je nužan preduvjet za političku i gospodarsku komunikaciju.

NACIONAL: Kako ste osnovali CMF? – CMF smo osnovali 1989. na inicijativu tadašnjih vodećih francuskih političara. Forum je zamišljen kao svojevrsni most prema zemljama Srednje i Jugoistočne Europe uoči velikih društvenih promjena. Prvi forum održali smo poslije pada komunizma, uoči raspada SSSR-a, dok je još postojala SFRJ. Unatoč svim sumnjama, ideja se pokazala dobrom. Prvi forum ticao se samo srednjoeuropskih zemalja, ali ubrzo smo koncept proširili na zemlje bivšeg SSSR-a, a zatim i na zemlje Srednje Azije, te Tursku i Iran. Pozivanje Turske sljedećih je godina uvjetovalo pozivanje mediteranskih zemalja, a zatim i arapskih te afričkih zemalja. Nadamo se skorom priključivanju delegacija zemalja Latinske Amerike.

NACIONAL: Koji su po vama najveći uspjesi CMF-a? – Ne znam, jer imamo striktno pravilo da se ne miješamo u poslovne sastanke koji se događaju na forumima. Od osnutka nisam bio uključen ni u jedan takav poslovni dogovor, iako sam mogao i sam zaraditi, jer osim neprofitnog dijela foruma imamo i komercijalnu kompaniju koja se bavi organizacijskim poslovima. Jedan francuski političar sugerirao mi je da na početku odaberem želim li graditi instituciju ili raditi posao. Odabirom posla, utjecao bih na instituciju. Zato se nikada nisam miješao u poslove. Da na forumu nema značajnih poslovnih dogovora, velike svjetske kompanije ne bi svake godine dolazile. U političkom smislu forum je imao brojne uspjehe. Osobno sam odgovoran za pristup Grčke Crnomorskom trgovačkom vijeću (BlackSea Commercial Council). Jasser Afarat i Simon Peres osobno su me zamolili da organiziram njihove posljednje pregovore 1994. U Crans Montani potpisan je Ugovor o slobodnoj trgovini između Turske i Izraela. Spojili smo predsjednike Armenije i Azerbejdžana kada su dvije zemlje bile u sukobu, a osobno sam svjedočio brojnim nevjerojatnim neslužbenim sastancima delegacija tijekom održavanja foruma.

NACIONAL: Koji je najneobičniji neslužbeni sastanak kojem ste svjedočili na CMF-u? – Iranska i švicarska delegacija razgovarale su o švicarskom poslovnom čovjeku koji je pod vrlo kompliciranim okolnostima bio zatočen u Iranu. Pet sati poslije tog sastanka ta je osoba bila u zrakoplovu na putu u Švicarsku. Bilo je mnogo sastanaka sličnih ovom.

NACIONAL: Kako se CMF financira? – U Monaku i Švicarskoj imamo javno financiranje, jer radimo u interesu dviju zemalja. Imamo i nekoliko sponzora, dostupnih na našoj internetskoj stranici, a zarađujemo i od kotizacija poslovnih ljudi koji sudjeluju na forumima. Sustav funkcionira, trajemo već više od 15 godina. Političari i nevladine organizacije ništa ne plaćaju. Nikada ne plaćamo da bismo na forumu dobili vrhunske govornike. Većina uzvanika sama snosi sve troškove, osim onih koji gostuju na račun domaćina i malog broja uzvanika koje sami financiramo, poput dvaju novinara koji su bili naši gosti netom pošto su oslobođeni iz zatvora u Zimbabveu.

NACIONAL: Rekli ste da strani investitori traže regionalnu sigurnost. Koliko problem globalnog terorizma i neka njegova navodna uporišta u BiH mogu otežati put regije prema vodećem svjetskom investicijom odredištu u sljedećim godinama? – Nisam ekspert za globalni terorizam, ali mogu reći da je mafija vrlo utjecajna u nekim zemljama koje okružuju Hrvatsku, a ona je povezana s globalnim terorizmom. Važno da se te zemlje bore protiv ekonomske moći mafije jer se tako posredno bore i protiv prijetnje globalnog terorizma. O globalnoj sigurnosti govorio sam kroz aspekt vladavine prava, dobrog demokratskog sustava, poštenih i neovisnih sudaca, učinkovite i nepotkupljive policije, izvoza profita bez pretjeranih poreznih nameta i slično. To je velik izazov.

NACIONAL: Što ste radili prije no što ste osnovali CMF? – Koncem 60-ih postao sam odvjetnik. U Švicarsku, čije državljanstvo također imam, preselio sam se 1981. pošto je Mitterand izabran za predsjednika, zbog tada raširenog straha da će on u Francusku uvesti kriptokomunistički režim. U Genevi sam otvorio prvi francuski odvjetnički ured. Nakon nekog vremena osnovao sam zatvoren klub gdje su se susretali poslovni ljudi. Koncem 80-ih pojavila se ideja o CMF-u. Nekoliko godina po njegovu osnivanju, morao sam odustati od odvjetničkog posla i posve se posvetiti forumu. Nemam nikakvih drugih poslovnih ili političkih ambicija.

NACIONAL: Kako obitelj gleda na vaše aktivnosti? – Iz prvog braka imam troje djece, a od 2002. sam u drugom braku s puno mlađom. suprugom O njoj se moram brinuti i čuvati je od “morskih pasa”. Imamo vrlo povučen privatni život, bez pretjeranog sudjelovanja u brojnim društvenim događanjima u Monaku. Živimo vrlo jednostavnim životom: odmaramo se, kuhamo, ponekad trčimo. Djeca su mi već gotovo odrasla, najstariji sin je pred završetkom srednje škole i želi studirati Europske znanosti u kanadskom Vancouveru. Uskoro ću ga izgubiti, ali to je njegov život.

NACIONAL: Koje vam je omiljeno mjesto za odmor? – Najradije se sa suprugom odmaram u srednjovjekovnoj seoskoj kući u unutrašnjosti Francuske. Selo je na osami i u njemu je sve manje ljudi. Tamo uživamo boraviti, posebice zbog lijepog krajolika. Kuća je građena starim stilom, ima debele zidove, dobro centralno grijanje i ogromnu kuhinju. Ondje spavamo, šećemo, kuhamo i tako se najbolje odmorimo. Volim i jedriti, ali morao sam prodati brod kako bih si mogao priuštiti tu kuću. Trenutno razmišljam o kupnji manjeg broda jer je u Monte Carlu teško bez njega živjeti.

NACIONAL: Jeste li ikada boravili na Hrvatskoj obali? – Ranih 70-ih sam se automobilom provezao duž cijele vaše obale. To je jedna od najljepših obala na svijetu, s ogromnim turističkim potencijalom, koji treba znati pametno iskoristiti. Predložio bih Hrvatskoj da odustane od masovnog turizma jer on dugoročno, poput raka, devastira i zagađuje okoliš. Hrvatska ima sve preduvjete za razvoj elitnog turizma. On se razvija sporije, ali u konačnici donosi puno veću zaradu i privlači strane investitore i to ne samo u turistički sektor.

Jean Paul Carteron
BIOGRAFIJA – 1981. seli u Švicarsku zbog straha od tada novoizabranog francuskog predsjednika Mitteranda i otvara prvi francuski odvjetnički ured u Genevi – 1989. inicira osnivanje Crans Montana Foruma koji se tijekom posljednjih 15 godina razvio u najpoznatiji svjetski forum na kojem su se na neformalnoj razini oblikovali mnogi ključni svjetski gospodarski i politički odnosi – 2002. ulazi u drugi brak – 2004. s Miomirom Žužulom i Ivom Sanaderom dogovotri održavanje Crans Montana Foruma u Zagrebu u proljeće 2005.

FORUM ZA POLITIČARE I POSLOVNE LJUDE
Crans Montana važna je i radi neformalnog druženja
Od 1989. Crans Montana Forum je odredište koje posjećuju vodeći svjetski političari i poslovni ljudi. Cilj je Crans Montana Foruma okupiti dužnosnike Vlada i međunarodnih organizacija s čelnicima najutjecajnijih svjetskih kompanija s područja financija, bankarstva, trgovine i industrije. Njihova neformalna druženja na Forumu kasnije im bitno olakšavaju moguće buduće formalne odnose i poslovnu interakciju, međusobno razumijevanje, kao i sklapanje važnih poslovnih, financijskih ili političkih poslova.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika