Milan Mandarić napravio je sjajan posao kad je nedavno za trenera i menadžera kluba doveo Velimira Zajeca. Portsmouth je u gostima pobijedio Bolton s 1:0 da bi u subotu kod kuće pobijedio WBA s 3:2 i sada je na devetom mjestu engleske prve lige.Bila su potrebna samo dva tjedna da navijači engleskog prvoligaša Portsmoutha shvate da je vlasnik kluba Milan Mandarić napravio sjajan posao kad je nedavno za trenera i menadžera kluba doveo Velimira Zajeca. Portsmouth je u gostima pobijedio Bolton s 1:0 da bi u subotu kod kuće pobijedio WBA s 3:2 i sada je na devetom mjestu engleske prve lige. Milan Mandarić, 66-godišnji Srbin koji se obogatio u Americi, grlio je i ljubio Velimira Zajeca nakon tih pobjeda jer je znao da je davanje otkaza dosadašnjem treneru Harryju Redknappu vrlo riskantan potez s obzirom na to da je u dosadašnje dvije i pol godine Redknapp postizao solidne rezultate s tim klubom, posebno kad ga je u prvoj sezoni vođenja, 2002.-2003., uveo iz druge u prvu ligu.

Mandarić je odlučio dovesti Zajeca iz grčkog Panathinaikosa u Portsmouth nakon što se gotovo godinu dana svađao s Harryjem Redknappom. U proljeće, po završetku prethodne nogometne sezone, Redknapp je već gotovo napustio Portsmouth, ali se u posljednji trenutak pomirio s Mandarićem. Britanski mediji nazivali su to sukobom velikih ega, s jedne strane Mandarića koji je uložio velik novac u Portsmouth koji je kupio 1999. za 8 milijuna dolara, s druge strane Redknapp koji je isticao kako je klub završio sezonu na 13. mjestu, najboljoj poziciji od 1956. S jedne strane, Mandarić je odobrio 20 milijuna funti godišnjeg proračuna kluba, od čega 5 milijuna otpada na kupnju igrača, čime je Portsmouth postao jedan od klubova s najvišim proračunom u engleskoj ligi. S druge strane, klub se pretvarao u legiju stranaca i ostarjelih igrača, što je Redknapp, koji je odlučivao o njihovom dovođenju, pravdao tvrdnjama kako i ostali engleski klubovi funkcioniraju na isti način, poput Arsenala i Manchester Uniteda, koji stalno kupuju i ne proizvode mlade igrače. Sukobljavali su se i oko Redknappova pomoćnog trenera Jima Smitha, kojeg se Mandarić želio riješiti, dok je Mandarić tvrdio da ga se Redknapp želi riješiti, zbog čega je Redknapp proglasio Mandarića lašcem.

Svađe dovele su do očekivanog rezultata, prije nekoliko tjedana Redknappa je zamijenio Velimir Zajec. Na kraju je otkriveno da je Portsmouth u posljednje dvije i pol godine platio 3,4 milijuna funti provizije za 31 agenta koji pod sobom imaju 38 igrača. U službenoj izjavio nakon smjene trenera Mandarić je galantno rekao da Redknapp nema nikakve veze s transferima igrača, odnosno da nema veze s provizijama koje su isplaćivane agentima. Bile su potrebne dvije ligaške pobjede Velimira Zajeca pa da nitko više ne pita za Redknappa.

Mandarić je bogataš koji je višak novca uložio u nogomet, svoju omiljenu igru. Rođen 1938. u Beogradu, djetinjstvo je proveo u Novom Sadu. Diplomirao je strojarstvo i zaposlio se kod svog oca, proizvođača kotlova. Prvi samostalni posao bio mu je proizvodnja alata za jugoslavenska brodogradilišta u strojarskoj radionici koju je otvorio u Inđiji. Kako se kao mlad i uspješan nije svidio komunističkoj vlasti, 1967. se sa suprugom Gordanom odselio u Švicarku, gdje je rođena njegova kći Aleksandra. Dvije godine poslije odselio se u SAD i ondje osnovao kompaniju “Lika” a 1976. dobiva američko državljanstvo. Kao veliki nogometni navijač u San Joseu osnovao je nogometni klub San Jose Earthquakes a njegov najpoznatiji potez bio je dovođenje poznatog velškog nogometaša Georgea Besta u San Jose 1980. Osim reklame, nije bilo velike koristi jer je Best, velik nogometaš, oduvijek bio još veći pijanac.

Mandarić se tada doselio u Silikonsku dolinu kraj San Francisca, poznatu kao mjesto gdje je utemeljena svjetska elektronička industrija. Njegova kompanija “Lika” bavila se proizvodnjom elektronskih dijelova. Mandarić je 1972. prodao “Liku” i osnovao ambicioznu tehnološku tvrtku “Sanmina” za koju su se brzo zainteresirali brojni investitori s Wall Streeta. Mandarić je na čelu uprave “Sanmine” bio do 1994., kad je dao ostavku kako bi postao predsjednik uprave kompanije “Diceon Electronics” koja se tada našla u velikim problemima. Mandarić je promijeno ime kompanije u “Elexsys”, promijenio je i menadžment i kompanija je postala jedna od važnijih američkih tvrtki u proizvodnji elektronskih dijelova. Samo tri godine poslije, 1997., spaja “Elexsys” sa svojom bivšom tvrtkom “Sanmina” i time postaje jedna od vodećih tvrtki na tom području s 5 milijardi dolara godišnjeg prometa. U Americi je dobio i drugu kćer, Jasminu, a prije pet godina postao je i djed, unuk se zove Milan.

U to vrijeme Mandarić se bavio nogometom u Americi pa je, osim kluba Sant Jose Earthquakes, poslije bio vlasnik klubova Oakland Stompers, St. Louis Storm i San Louis Grizzlies. Ujedno je bio potpredsjednik Američkog nogometnog saveza te je sudjelovao u organizaciji Svjetskog prvenstva u Americi 1994. Prvi europski klub u koji je Mandarić uložio novac bio je belgijski Standard iz Liegea a 1997. je postao predsjednik francuskog kluba Nice.

Mandarić je 1999. kupio Portsmouth za nešto manje od 5 milijuna funti, odnosno za 8 milijuna dolara. Portsmouth je tada bio drugoligaš, ali Mandarićeve ambicije od prvog su trenutka bile velike pa je poželio od malog kluba s engleske južne obale stvoriti velik klub koji se može boriti za titulu engleskog prvaka. Mandarić je morao početi trošiti golem novac na dovođenje novih igrača jer su u to vrijeme engleski klubovi počeli najbolje plaćati igrače u Europi. Ništa čudno, jer osim Londona engleski gradovi s prvoligašima teško mogu svojim ljepotama privući igrače. Za Portsmouth se u Hrvatskoj pročulo kad je 2001. Robert Prosinečki napustio Dinamo i potpisao za Portsmouth za pola milijuna funti po sezoni. Prosinečkom je to bila posljednja prilika za odlazak u inozemstvo a dovođenje takvih, pomalo isluženih igrača bila je jedina Mandarićeva prilika za što brži ulazak u prvu ligu. Kad je Harry Redknapp u proljeće 2002. postao trener i menadžer kluba (u Engleskoj jedna te ista osoba obavlja te poslove), Prosinečki je napustio Portsmouth. “Prema vlastitoj želji otišao je u Japan”, rekao je tada Redknapp, govoreći kako novac nije bio razlog njegova odlaska. Već u prvoj sezoni pod Redknappom Portsmouth osvaja prvo mjesto u drugoj ligi i 2003. ulazi u prvu. Redknapp je bio četvrti trener kojeg je Mandarić angažirao u tri godine u Portsmouthu.

Mandarić je tada objavio da ima velike planove s Portsmouthom. Prvenstveno se to odnosilo na izgradnju novog stadiona. Sadašnji stadion na Fratton Parku ima 20.200 mjesta za sjedenje a Mandarić je najavio izgradnju novog i većeg stadiona s 35.000 mjesta za sjedenje čija bi izgradnja stajala 35 milijuna funti. Pokraj stadiona Mandarić je planirao izgraditi hotel, apartmansko naselje i veliku kockarnicu, a ukupna investicija zajedno s novim stadionom stajala bi 130 milijuna funti. Međutim, provedba tih planova još nije počela iz dva razloga. Prvo je teroristički napad na New York 2001. utjecao na slabije poslovanje Mandarićevih tvrtki u Americi, nakon čega Portsmouth u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni nije postigao za Mandarića očekivane rezultate, bio je tek 13. na tablici. U sezoni 2003.-2004. kupljena su i dva hrvatska igrača, Boris Živković i Ivica Mornar. Živković je potpisao ugovor na tri godine s tjednom plaćom od 14.000 funti, ali nakon samo šest mjeseci odlučio je napustiti klub zbog sukoba s trenerom Harryjem Redknappom. “To je trener koji ne prisustvuje treninzima nego sve diktira preko mobitela”, govorio je Živković o Redknappu, dok je Redknapp tvrdio da ni u jednom engleskom klubu treninge ne vodi menadžer nego njegov prvi pomoćnik. Živković se nakon odlaska iz Portsmoutha vratio u Njemačku i igra za Sttutgart. Ni Mornar nije prošao bolje, on je u Portsmouth prešao iz belgijskog Anderlechta za 600.000 tisuća funti godišnje, ali je već nakon prve sezone posuđen francuskom Rennesu, što znači da u Portsmouthu nisu bili oduševljeni njegovom igrom.

Nezadovoljan neuspjehom u prvoj prvoligaškoj sezoni, Mandarić se posvađao s Harryjem Redknappom i počeo razmišljati ne samo o smjeni Redknappa nego i o prodaji Portsmoutha. Sam je objavio da su neke japanske kompanije zainteresirane za kupnju Portsmoutha te da on ozbiljno razmišlja o prodaji kluba. S druge strane, objavljeno je da španjolski Atletico iz Madrida jedva čeka da Mandarić napusti Portsmouth kako bi njima pomogao jer u Atleticu iz Madrida čekaju nasljednika pokojnog predsjednika Jesusa Gyla. Da Mandarić razmišlja o kupnji drugih klubova, potvrdio je i sam u lipnju ove godine kad je namjeravao kupiti slovenski klub Koper, ali od toga na kraju nije bilo ništa, da bi nakon toga objavio kako bi rado kupio grčki PAOK iz Soluna. Ni od toga nije bilo ništa. Vjerojatno je na njegovu odluku da se zadrži u Portsmouthu utjecala i pomoć njegova prijatelja Larryja Ellisona, vlasnika elektroničke kompanije Oracle. Ellison je proljetos kupio 12,49 posto Portsmoutha uz opciju da godinu dana poslije može kupiti još toliko ako to poželi. Ta je financijska pomoć pomogla Mandariću a Ellison je rekao da njegovu suprugu zanima nogomet pa joj je on ispunio želju.

Dolazak Velimira Zajeca u Portsmouth počeo se ostvarivati kad su na utakmici Lige prvaka između Arsenala i Panathinaikosa, gdje je Zajec bio sportski direktor, novinari primijetili kako Mandarić sjedi do Zajeca. Grčki novinari odmah su objavili da Zajec odlazi u Portsmouth, on je to neuspješno demantirao, da bi se prije mjesec dana preselio u Englesku. To nije Zajecov prvi odlazak u Englesku, još dok je bio igrač, uložio je novac u građevinarstvo u Engleskoj, a kada je 80-ih napuštao Dinamo, odbio je brojne ponude engleskih klubova i otišao u Grčku. Napokon je radi nogometa došao u Englesku. Navijači Portsmoutha nisu ga najbolje primili jer ne odobravaju odlazak Redknappa, ali ako je Zajec preživio grčke navijače, preživjet će i engleske.