Alejandro Amenabar šokirao je konzervativnu španjolsku javnost filmom 'Mar Adentro' jer se bori za legalno pravo na eutanaziju.Prošle subote u Barceloni su dodijeljene nagrade Europske filmske akademije, nekadašnji Felixi. Španjolac Alejandro Amenabar proglašen je najboljim europskim redateljem za film “Mar Adentro”, a Javier Bardem proglašen je najboljim europskim glumcem za ulogu u istom filmu. Time se samo nastavlja niz nagrada za Amenebara i njegov film, započet na ovogodišnjem venecijanskom festivalu kada su Amenabar i Bardem nagrađeni kao najbolji redatelj i najbolji glumac. Očekuje ih još nagrada jer je film “Mar Adentro” nominiran u čak 15 kategorija za španjolsku filmsku nagradu Goya, a prošlog tjedna objavljene su nominacije za Zlatni globus koje su najbolji indikator za nagradu Oscar. “Mar Adentro” nominiran je za najbolji film s neengleskog govornog područja, a Bardem je nominiran za najboljeg glumca u konkurenciji s Johnnyjem Deppom, Leonardom DiCapriom i Liamom Neesonom.

PARALIZIRAN TRIDESET GODINA 'Sampedro je bio potpuno deformiran jer je 30 godina odbijao treninge koji bi spriječili deformacije' SURADNJA S NICOLE KIDMAN 'U Uljezima je patila i proživljavala noćne more, što je i bila tema filma' ANGAŽIRANJE BARDEMA 'Na jednoj zabavi sam ga pijan molio da snimimo film, a on me blijedo gledao'“Mar Adentro” se temelji na istinitoj priči o Ramonu Sampedru (Javier Bardem) koji je 1968. godine, kao 25-godišnjak, slomio vrat skačući u more te ostao paraliziran od vrata nadolje. Za paraliziranog Ramona brinula se njegova obitelj sve dok 1995. nije zatražio da ga se eutanazira. Njegova obitelj nije htjela ni čuti za to pa je on pokrenuo bitku da mu se zakonski odobri eutanazija, ali nije mu uspjelo. Ramon Sampedro je umro u siječnju 1998., nakon što je popio otrov koji mu je u vodu stavila nepoznata osoba. Njegova borba legalnu eutanaziju godinama dugo je bila glavna tema rasprava u Španjolskoj, da bi na kraju ta intrigantna priča zainteresirala 32-godišnjeg Amenabara, jednog od najboljih mladih španjolskih redatelja, koji je o tome snimio film i oduševio kritičare.

Alejandro Amenabar, osim što je redatelj, ujedno je i scenarist te autor glazbe svojih filmova, a neke od njih je i montirao. Proslavio se 1997. svojim trećim filmom “Otvori oči”; četiri godine kasnije snimljen je hollywoodski remake tog filma, “Vanilla Sky” s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi. Amenabar je iste godine snimio film “Uljezi” u američko-španjolskoj koprodukciji, u kojem je glavnu ulogu glumila Nicole Kidman. Izvrsno ocijenjen i nagrađivan, film nije zadržao Amenabara u Americi. Vratio se u Španjolsku gdje je snimio novi film, “Mar Adentro”.

Za razliku od muškarčine Javiera Bardema, Alejandro Amenabar je sitnije građe i pomalo piskutavog glasa, u što smo se uvjerili prilikom ekskluzivnog intervjua za Nacional. Iako je svaki njegov film hvaljen, Amenabar nema držanje važne osobe, već se pokazao kao jednostavan i pričljiv Španjolac koji bi s filmom “Mar Adentro” vrlo lako mogao osvojiti i Oscara.

NACIONAL: Je li smrt Ramona Sampedra koju opisujete u filmu “Mar Adentro” promijenila zakone o eutanaziji u Španjolskoj? – Ne, zakoni se nisu promijenili. No ovaj film nisam napravio da bi se osvetio onima koji nisu dopustili Ramonovu eutanaziju. Javier Bardem i ja istraživali smo sve te događaje i, što smo više saznavali, to smo bili uvjereniji da se ta priča mora ispričati. Mene su u ovoj priči zanimali ljudski odnosi i emocije. Razmišljajući na apstraktnoj razini, zapazio sam u toj priči prekrasne metafore o životu, smrti i ljubavi, ali nisam znao kako da od toga napravim film. Tek kad sam saznao neke intimne dijelove njegova života, osobito kad su mi ispričali koliko su snovi utjecali na njegov život, shvatio sam da imam film.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o eutanaziji? – Mislim da bi se trebala provesti javna rasprava o eutanaziji, nakon čega bi je trebalo legalizirati. Shvaćam da je riječ o osjetljivoj temi, ali kad vidimo slučajeve Ramona Sampedra ili nedavni slučaj dječaka u Francuskoj, postaje mi kristalno jasno da je Ramon Sampedro imao pravo kad je zahtijevao eutanaziju. U slučaju Ramona Sampedra i dječaka iz Francuske u pitanju je ljubav, ljubav prema toj osobi koja traži pomoć.

NACIONAL: Film počinje tako što vidimo crno platno. Jeste li time htjeli poslati određenu poruku? – Svi moji filmovi počinju tako da se platno zacrni i u pozadini se čuje nečiji glas. Za mene to ima veze sa svijetom snova, na taj način pripremam publiku na putovanje u novo iskustvo. I Ramon Sampedro se tako pripremao i opuštao. Naime, čuo sam da je Ramon Sampedro bio vrlo discipliniran i svakodnevno se opuštao. To se u filmu ne vidi, ali on je svakog dana po 12 sati razmišljao o svakojakim stvarima kako ne bi poludio. Terapija opuštanja bila je vrlo važna u njegovu životu.

NACIONAL: Je li Javier Bardem bio vaš prvi i jedini izbor za ulogu Ramona Sampedra? – Kada smo razmišljali o odabiru glumaca, vrlo brzo smo zaključili da je Javier Bardem najbolji španjolski glumac i da bi mogao ući u dubinu Ramonove duše. Mogao bi biti Ramon Sampedro, ne samo glumac koji glumi Ramona. Bardem je za mene genij.

NACIONAL: Kako to da ste odabrali upravo njega s obzirom na to da nikada do sada niste radili s njim? – Radi se o jednoj anegdoti od prije nekoliko godina koje se on uopće ne sjeća. Na jednoj zabavi sam mu prišao, prilično pijan, i rekao mu da silno želim snimiti film s njim. On me je samo blijedo gledao. Moje pijanstvo na kraju nije negativno utjecalo na njega.

NACIONAL: Koliko je sati dnevno Javier Bardem morao imati šminku na licu? – Jako dugo. Šminka je putovanje i nikad ne znaš kamo će te odvesti. U početku smo mislili da će nam u najboljem slučaju trebati dva sata snimanja dnevno sa šminkom na Bardemovom licu, odnosno tri sata u manje optimističnoj verziji. Na kraju je Bardem šminku na licu imao pet, a ponekad i šest sati dnevno. To je utjecalo na cijeli raspored snimanja, ali i na Bardema koji je to s vremenom sve teže podnosio. S druge strane, beskrajno sam zahvalan Bardemu što je pristao glumiti u ovom filmu. U Španjolskoj nikada prije nije sniman film s toliko šminke pa smo angažirali Jo Allen, šminkericu koja je napravila onaj nos Nicole Kidman u filmu “Sati”, a radila je i na filmu “Gladijator”. Na mom filmu radila je sa specifičnim materijalom koji je svaki dan trebalo ponovno slagati kako bi Bardem dobio ćelavu glavu.

NACIONAL: Tijekom filma vidimo uglavnom glavu Javirea Bardema, ali u jednom trenutku vidimo cijelo tijelo koje je sitno, noge su kratke. – Točno, kako bismo to postigli, isprva smo pokušali snimiti tijelo kvadriplegičara i na to tijelo postaviti Bardemovu glavu. Međutim, kasnije smo promijenili odluku i odlučili digitalno smanjiti Bardemovo tijelo. Ta je scena podsjećanje na prvo pojavljivanje Ramona Sampedra na španjolskoj televiziji. Bio je gotovo potpuno deformiran i ta vas je slika morala impresionirati. Osim toga, Ramon Sampedro je nakon paralize odbijao bilo kakvu vrstu treniranja koja bi spriječila deformiranje tijela. Znači, gotovo 30 godina on se nije pomicao i tijelo mu se deformiralo.

NACIONAL: Iznenađujuće je što je film poprilično optimističan. – Ovim filmom nismo željeli ohrabrivati teško oboljele ljude, poticati ih na samoubojstvo. S druge strane, željeli smo reći da je Ramon Sampedro bio mentalno vitalan i da je odlučio darovati svoj život ljudima oko sebe. Dok sam čitao knjigu koju je Ramon napisao, osjećao sam se tako živo. Upitao sam se: ?Zašto ne bismo napravili gotovo optimističan film na ovu temu?” Kad Ramon govori o smrti on govori o dijelu jednog procesa i taj proces je smisao svega.

NACIONAL: Je li vam obitelj Ramona Sampedra pomagala pri snimanju filma? – Njegova obitelj dolazi sa sjevera Španjolske i pomalo su atipični. Naime, svi Španjolci vole pričati, a oni nisu takvi. Tijekom suradnje polako su se otvarali prema meni. Htjeli smo što vjernije prenijeti činjenice iz njegova života na film, pa i ljude koji su ga okruživali. No napravio sam i neke izmjene koje su članovi obitelji s razumijevanjem prihvatili. Obitelj je odobrila priču filma, kao i njegovu konačnu verziju, što mi je bilo osobito važno.

NACIONAL: Bi li bilo moguće snimiti film bez njihova odobrenja? – Ne znam. Mogao sam napraviti neku drugu priču koja bi bila inspirirana životom Ramona Sampedra. Međutim, što sam više istraživao njegov život, bio sam sve uvjereniji da se upravo njegova životna priča mora ispričati.

NACIONAL: Kakva je reakcija crkve u Španjolskoj na vaš film? – Prije no što je film prikazan, prije no što ga je itko vidio, pojavili su se neki novinski članci. Znao sam i prije kako će crkva reagirati, znao sam da će reći kako ovaj film prikazuje Ramona kao heroja, a trebao bi ga prikazati kao kukavicu. Jedan svećenik je na televiziji rekao kako je Ramon Sampedro bio kukavica, ali ja ga ne vidim kao kukavicu. Za mene ovaj film prikazuje veliku životnu avanturu koja podrazumijeva i neke jebeno tužne situacije. S time se treba suočiti. Neki ljudi biraju život bez obzira na okolnosti, a neki odluče otići. I jedni i drugi, bar ja tako mislim, vuku hrabre poteze.

NACIONAL: U filmu se pojavljuje svećenik koji je također paraliziran. Jeste li namjerno njegovu pojavu napravili komičnom? – Nisam želio da taj lik bude temeljen na stvarnom liku, ali postojao je svećenik koji je tvrdio da je Ramon dobio dovoljno ljubavi od svoje obitelji, a sada samo želi privući pažnju. Isto tako, jedan je svećenik u kolicima doista posjetio Ramona i doista se nije mogao popeti na prvi kat jer su kolica i on bili preteški. Ta je scena smiješna iako nisam želio raditi karikaturu od svećenika. Jedan novinar mi je rekao da sam time prikazao najgoru stranu crkve, ali ja se ne slažem s njime. Dijalog između svećenika i Ramona prepisao sam iz novina gdje sam našao razgovore svećenika i filozofa. Pažljivo sam birao glumca koji će glumiti svećenika i na kraju sam odabrao Jose Maria Poua koji je vrlo karizmatičan. Nisam želio kreirati monstruma, već lik koji će zadovoljiti publiku.

NACIONAL: Poznato je da sami birate glazbu za svoje filmove, a ujedno ste i autor glazbe. Zašto ste za film “Mar Adentro” koristili Puccinija i “Turandot2? – Jednostavno, volim to djelo. Namjeravao sam u potpunosti skladati glazbu za ovaj film, ali sam zaključio da će Puccini ostaviti još snažniji dojam. Njegova glazba sjajno funkcionira u filmu. Mi smo je samo reorkestrirali kako bismo je uskladili s filmom. Neke dijelove filma morali smo montirati tako da budu kraći ili duži kako bi se uskladili s glazbom.

NACIONAL: U vašem prošlom filmu “Uljezi” odabrali ste Nicole Kidman za glavnu glumicu. Kako je bilo surađivati s njom? – Mislim da sam, radeći s Nicole Kidman, naučio mnogo o radu redatelja s glumicama. Ona je iznimno pametna, senzibilna i osjećajna. Najviše me impresionirala njezina glumačka tehnika. Ona ima glas, zna kako treba prikazati energiju, ali istovremeno je spremna istraživati kako ući u potpuno nepoznata stanja. U slučaju filma “Uljezi” istraživala je noćne more koja žena može doživjeti. Ona se u dubini svoje duše pripremala za tu ulogu. To me šokiralo. Vidio sam da u sebi pati i proživljava noćne more iz filma.

NACIONAL: S obzirom da se na snimanju filma scene snimaju dok se ne dobije savršenost, jeste li se bojali da će zbog tih ponavljanja Nicole Kidman nauditi sama sebi? – Ne. Svaki od glumaca ima u sebi neku dozu ludila. Mislim da ih treba pustiti da izbace neke stvari iz sebe. Javier Bardem je takav.

NACIONAL: Hollywood je već napravio remake vašeg filma “Otvori oči”. Mislite li da bi i “Mar Adentro” mogao doživjeti američki remake? – Mislim da ovaj film ne bi trebao doživjeti hollywoodsku verziju. Ja cijenim Toma Cruisea i redatelja Camerona Crowea koji su snimili “Vanilla Sky” i taj sam remake doživio kao posebnu čast. Smatram da je Tom Cruise savršeno odigrao glavnu ulogu. No “Mar Adentro” je temeljen na stvarnim događajima. Da sam smatrao da taj film treba snimiti na engleskom, onda bih to sam i napravio.