Objavljeno u Nacionalu br. 479, 2005-01-18

Autor: Dean Sinovčić

Suad Rizvanbegović i milijarder Theodore Forstmann

Zimovanje na Karibima s mislima na Hrvatsku

Theodore Forstmann, milijarder koji je kupio IMG što zastupa Michaela Schumachera, sestre Williams, Tigera Woodsa i Elizabeth Hurley, 1993. spasio je život 11-godišnjoj Sandri Džanković ranjenoj u Mostaru, a sada je novu godinu dočekao na Karibima u društvu nje i svojeg prijatelja i poslovnog partnera Suada Rizvanbegovića

"Plaže na Barbudi najljepše su na svijetu", opisao nam je Rizvanbegović novogodišnji odmor na Karibima dok je prepričavao svoj odnos s Forstmannom."Plaže na Barbudi najljepše su na svijetu", opisao nam je Rizvanbegović novogodišnji odmor na Karibima dok je prepričavao svoj odnos s Forstmannom.Američki bogataši slave dolazak Nove godine na razne načine, a jedan od najpoznatijih investitora s Wall Streeta Theodore Forstmann (64) odlučio je provesti na krstarenju Karibima. Na krstarenje je pozvao svog prijatelja Suada Rizvanbegovića i njegovu suprugu te Sandru Džanković, 23-godišnju djevojku iz Mostara kojoj je prije 11 godina spasio život. Sandra Džanković teško je ranjena 1993. kad se kao 11-godišnja djevojčica igrala pred kućom u Mostaru i samo zahvaljujući Forstmannu koji je pomoću Suada Rizvanbegovića u to vrijeme boravio u Zagrebu spašen joj je život u Americi kad su joj liječnici davali malo šanse za preživljavanje. Osim što su se Forstmann i Sandra Džanković ponovno vidjeli, bio je to još jedan susret i sa Suadom Rizvanbegovićem kojem je upravo Forstmann pomogao da nađe posao u osiguravajućem društvu u New Yorku, nakon čega je Rizvanbegović napravio veliku karijeru.

“Plaže na Barbudi najljepše su na svijetu”, opisao nam je Rizvanbegović novogodišnji odmor na Karibima dok je prepričavao svoj odnos s Forstmannom. “Teddyja Forstmanna upoznao sam 1969. u teniskom klubu u New Yorku gdje sam bio trener. On je u to vrijeme počinjao svoju bankarsku karijeru, tek je bio osnovao tvrtku u New Yorku. Igrajući tenis mi smo se sprijateljili a s godinama njegova je tvrtka postala jedna od najvećih na području investicijskog bankarstva”, prisjeća se Rizvanbegović. Nakon dugogodišnje karijere teniskog trenera Forstmann mu je 1984., kad je već postao jedan od najznačajnijih investitora, čija je tvrtka kupovala propale kompanije koje je on oživljavao i bogatio se, ponudio novi posao. Preporučio mu je da uđe u biznis osiguranja te se Rizvanbegović zaposlio u osiguravajućem društvu “Frank B. Hall & Co.” koje je osiguravalo nekoliko Forstmannovih tvrtki. Naravno da kao teniski trener ne bi preko noći mogao postati osiguravatelj te je stoga Rizvanbegović prvo završio šestomjesečni tečaj i tek se tada zaposlio te postao osiguravatelj svih Forstmannovih tvrtki. Koju godinu poslije, 1987., Forstmann se odlučio na raskid suradnje s osiguravajućim društvom “Frank B. Hall & Co.” te je stoga i Rizvanbegović napustio tu tvrtku i zaposlio se u osiguravajućem društvu “Alexander & Alexander”. “Naravno, sav posao oko osiguravanja Forstmannovih kompanija doveo sam sa sobom u novo osiguravajuće društvo. Sljedećih 10 godina radio sam u tom društvu, postao potpredsjednik i tu je moja životna priča dobila svoj sretan epilog jer sam uspio zahvaljujući Teddyju Forstmannu”, kaže Rizvanbegović.

Bogataš Forstmann prije početka rata samo je jednom posjetio Hrvatsku, i to Dubrovnik, a kad je počeo rat u Hrvatskoj, Rizvanbegović mu je objašnjavao situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Vidjevši da se Rizvanbegović angažirao u pomoći Hrvatskoj, i Forstmann je odlučio pomoći. Prikupljajući pomoć od raznih američkih tvrtki Forstmann je na kraju zajedno s Rizvanbegovićem 1993. otišao u Mostar s konvojem koji je vozio 120 tona lijekova obuće i odjeće i koje je predao Jadranku Topiću, tadašnjem gradonačelniku Mostara.

Po povratku iz Mostara Rizvanbegović i Forstmann posjetili su Dječju bolnicu u Klaićevoj u Zagrebu, gdje im je dr. Ivan Fattorini opisao tešku ratnu situaciju s mnogo ranjene djece. “On nam je pričao o ranjenoj djeci i rekao nam da je posebno težak slučaj 11-godišnje djevojčice Sandre Džanković kojoj je granata teško ozlijedila trbuh. Igrala se pred svojom kućom u Mostaru s dvije prijateljice kad je granata pala i teško je ranila. Hitno je odvezena u bolnicu gdje je prva operacija trajala sedam sati, nakon dva dana odvezena je u Split gdje je boravila 25 dana i gdje je obavljeno još pet operacija.Nakon toga je odvezena u Zagreb k dr. Fattoriniju. Odveo nas je u sobu kako bi nam je pokazao. Ispričao nam je kako je situacija s njom jako teška, ozljede su bile tako teške da nije znao hoće li joj moći spasiti život”, priča Rizvanbegović. Forstmann je odmah rekao da se Sandru mora spasiti. Sve troškove liječenja, kaže Rizvanbegović, on je platio. U bolnici u Klaićevoj Forstmann je ujedno “kupio” pet kreveta za sljedećih godinu dana, odnosno snosio je troškove liječenja djece bolesnika u tih pet kreveta sljedećih godinu dana.

Sandra Džanković ubrzo je nakon tog posjeta prevezena u bolnicu Sveti Duh gdje ju je primio dr. Branko Cvitanović. Ondje je također jednom operirana i u toj je bolnici provela šest mjeseci. Iz Zagreba je prevezena u Kopenhagen, u izbjeglički centar za ranjene gdje je provela tri mjeseca nakon čega je prebačena u Ameriku, u izbjeglički centar u gradu Des Moines. Tu je imala još jednu operaciju, preživjela je, i danas još uvijek ima 12 gelera u trbuhu koji joj nisu izvađeni. Teddy Forstmann se 1993. i 1994. brinuo za njezino liječenje a u to vrijeme u Des Moines preselili su se i Sandrina majka, mlađi brat i sestra. Kako se majka ubrzo razvela od njihova oca, nastali su problemi s nasljedstvom u Mostaru, oko čega se Forstmann također angažirao. Njegovi odvjetnici preuzeli su taj slučaj i cijeli je problem s pravne strane bio brzo riješen.

Suad Rizvanbegović, ne može se poreći, imao je jako puno sreće kad je upoznao Forstmanna. Nazivaju ga “odmetnik s Wall Streeta”. Obogatio se kupnjom i prodajom kompanija, ali nikada nije živio u stilu američkog bogataša te je njegova pomoć Bosni bila samo jedna u nizu njegovih akcija kojima je dokazivao da je drukčiji od ostalih milijardera. Njegov otac ima njemačke korijene a majka talijanske. Studirao je na Yaleu, gdje je upamćen kao hokejaški golman, a zatim je na Harvardu završio pravo. Poslovni uzlet doživljava nakon 1978. kad je osnovao tvrtku “Forstmann, Little & Co.” sa starijim bratom Nicholasom i partnerom Brianom Littleom. U slijedećih 20-ak godina uložili su oko 10 milijardi dolara u tridesetak kompanija i većina tih poslova pokazala se vrlo uspješnima. Najuspješniji i za Forstmanna najdraži bio je posao s tvrtkom Gulfstream. Taj proizvođač aviona bio je pred bankrotom kad ga je 1990. kupila kompanija “Forstmann, Little & Co.” za 850 milijuna dolara, koliko su zapravo iznosili njegovi dugovi. Iako se 1996. činilo da Gulfstreamu nema spasa, ta je tvrtka počela donositi profit da bi je pet godina poslije Forstmann prodao. Bio je to klasičan primjer uspješnog poslovanja te tvrtke. Tvrtka se specijalizirala u poslovanju s telekomunikacijama, tehnologiji, obrazovanju i investicijama u zdravstvu. Među nekadašnjim članovima uprave bili su ministar obrane Donald Rumsfeld i državni tajnik Colin Powell, kao i George Shultz i Henry Kissinger. Ništa čudno, jer je Forstmann uvjereni republikanac koji je 1988. dao 100.000 dolara za predizbornu kampanju Georgea Busha starijeg, da bi četiri godine potom bio jedan od većih Bushovih sponzora. Stoga nije čudno što je u prošle četiri godine imao odlične odnose s cijelom administracijom Busha mlađeg, američkog predsjednika. Svoje poslovne partnere pozvao je na veliki antiratni skup 1993. u New Yorku. “U New Yorku smo organizirali najveći antiratni skup koji je ikada održan u Americi. Bilo je to 1993. u hotelu ‘Pierre’ na koji je došlo 700 američkih biznismena i ljudi iz javnog života. Na skupu je govorio bivši državni tajnik George Shultz. Za tu priliku Forstmann mi je dao privatni avion kako bih iz Mostara doveo Jadranka Topića koji se pojavio u uniformi HVO-a”, iznosi Rizvanbegović.

Fortsmann se 90-ih posvetio humanitarnom radu i otvorio Silver Lining Ranch, kamp u Aspenu za djecu koja boluju od raka, a 1998. je postao suosnivač Children?s Scholarship Funda koji je donirao 180 milijuna dolara za školarine djeci koja si ne bi mogla priuštiti školovanje, od čega je 50 milijuna bio Forstmannov novac. Kao strastan ljubitelj i igrač tenisa, osnovao je humanitarni teniski turnir Huggy Bear na kojem u parovima nastupaju poznati tenisači i uspješni poslovni ljudi.

Upravo je taj turnir prošlog ljeta bio mjesto gdje su se Sandra Džanković i Teddy Forstmann susreli nakon mnogo godina. Nakon što je ozdravila, Sandra Džanković je izgubila kontakt s Forstmannom. Završila je srednju školu, diplomirala psihologiju na fakultetu u Des Moinsu te se zaposlila u lokalnoj bolnici. Majka joj je umrla tako da se brine o mlađem bratu i sestri. Lani ju je Forstmann pozvao kao svoju gošću na teniski turnir, gdje je održala i pozdravni govor, da bi je nakon toga pozvao i na zajedničko novogodišnje krstarenje oko karipskih otoka.

“Ona zna da život duguje Teddyju Forstmannu i to silno cijeni”, kaže Rizvanbegović i opisuje kako je Forstmann poslao avion po Sandru u Des Moines. Nakon slijetanja u New Yorku ona je helikopterom prebačena do drugog Forstmannova aviona kojim je letjela do Antigve gdje ju je čekao njegov brod. Na brodu su osim Rizvanbegovića i njegove supruge, Sandre Džanković, Fortsmanove prijateljice te jedne djevojke koja boluje od tumora mozga bila i dva Forstmannova posinka iz Južnoafričke Republike, u čijem mu je posvajanju pomogao bivši južnoamerički predsjednik Nelson Mandela, njegov veliki prijatelj.

Međutim, bogataš Forstmann nema sreće u privatnom životu. Živi u stanu na Petoj aveniji u New Yorku u kojem vise slike Picassa, Matissea, Rouaulta i Soutina, a nekad su mu susjedi bili glumci Greta Garbo i Rex Harrison. Viđali su ga s glumicom Elizabeth Hurley, na brojnim svečanostima pojavljivao se s britanskom princezom Dianom, ali je opovrgnuo bilo kakvu romancu s njom. Bio je 90-ih u sedmogodišnjoj vezi s Deborah Hagerty, dvaput su se zaručili, ali se ona na kraju udala za drugoga. Sliku njezine sestre Karen, koja je poginula u Twin Towersima u napadu 11. rujna, Forstmann drži na stolu u svom uredu.

Forstmann je potom upao i u poslovne neuspjehe. Njegova tvrtka uložila je 2,5 milijardi dolara u dvije telekomunikacijske kompanije, “McLeod USA” i “XO Communications”, što se pokazalo potpunim promašajem jer su obje prije dvije i pol godine bankrotirale a on je izgubio sav uložen novac. A 2001. umrla su oba njegova partnera, brat Nicholas od raka pluća a partneru Brianu Littleu otkazalo je srce dok je trčao Central Parkom. Nakon dvije godine poslovnog mirovanja Forstmann je ljetos objavio da se vraća u igru kupnje i prodaje tvrtki, u što je spreman uložiti 2,2 milijarde dolara. Njegov prvi potez bila je kupnja agencije IMG koja se brine o brojnim sportašima i glumcima. IMG-ovi su klijenti golfer Tiger Woods, tenisačice Marija Šarapova i sestre Williams, vozač Formule 1 Michael Schumacher, glumice Elizabeth Hurley i Liv Tyler, manekenke Kate Moss i Giselle Bundchen i mnogi drugi. Procjenjuje se da je Forstmann kupio IMG za više od 700 milijuna dolara.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika