Mislav Gjurić je otorinolaringolog s međunarodnim referencama.Umjesto da se u Zagrebu utemelji referalni centar za minimalno-invazivnu kirurgiju lubanjske baze, koji bi pokrivao ne samo Hrvatsku, nego i područje cijele srednje i jugoistočne Europe, te u Zagreb doveo pacijente iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Slovačke, jugoistočnog susjedstva, pa i Njemačke i drugih europskih zemalja, čime bi se uspostavio i jedan od toliko spominjanih centara izvrsnosti u Hrvatskoj, ključni čovjek za realizaciju tog projekta, Mislav Gjurić, otorinolaringolog s međunarodnim referencama, suočio se s ozbiljnim problemima. Gjurić, koji je na klinici u Erlangenu, u sjevernoj Bavarskoj, ovladao i vještinom endoskopskog i mikroskopskog operiranja tumora u predjelu sinusa (operiranje kroz nosnu šupljinu, bez rezanja lubanje), sada se suočio sa suspenzijom iza koje je svojim autoritetom stao osobno ministar zdravstva Andrija Hebrang.

Mislav Gjurić osnivač je centra za kirurgiju uha i baze lubanje na klinici u Frankfurtu, gdje je bio zamjenik predstojnika Pretpostavlja se da je anonimna prijava protiv Gjurića plasirana kako bi se spriječilo seljenje otorine sa Šalate na RebroProtiv Mislava Gjurića koji se prije godinu i pol, nakon više od 15 godina izbivanja, vratio u Hrvatsku sa svjetski poznate otorinolaringološke klinike u Njemačkoj i preuzeo mjesto predstojnika otorinolaringologije na KBC-u Zagreb na Šalati, stigla je u Ministarstvo zdravstva anonimna prijava. Ničim potkrijepljena, ona ga je, nakon što ju je inicirao ministar zdravstva Hebrang, a operativno proveo kandidat za njegova nasljednika Željko Reiner kao ravnatelj KBC-a Zagreb, udaljila s posla. Tako će i ostati dok traje ispitni postupak, koji se u međuvremenu nije pomaknuo dalje od početka.

Ukratko, ne zna se kad će istraga biti završena, a njemu omogućen povratak na posao. Štoviše, jedan od Nacionalovih sugovornika s KBC-a Zagreb, koji osim bolničkog kompleksa na Šalati obuhvaća i bolnicu Rebro te rodilište u Petrovoj, procijenio je da je upitno je li, uopće, ikome od odgovornih stalo da se taj slučaj riješi i ovom nedvojbeno dobrom liječniku ponovno omogući rad u Hrvatskoj.

Da apsurd bude veći, inkriminirajuća prijava u kojoj anonimni dostavljači, za koje su Nacionalovi sugovornici uvjereni da potječu iz liječničkih krugova bliskih ministru Hebrangu, optužuju Gjurića za primanje mita i za nestručno liječenje, ali i neovlašteno uvođenje u posao mladih liječnika, stigla je u Ministarstvo zdravstva 10. studenoga prošle godine. Bilo je to upravo u trenutku kad se u zagrebačkom hotelu Westin održavao skup hrvatskih znanstvenika iz zemlje i inozemstva. Dok je ministar znanosti Dragan Primorac uvjeravao hrvatske znanstvenike razasute po svijetu da su im vrata Hrvatske otvorena, Mislavu Gjuriću, profesoru medicinskog fakulteta u Zagrebu, ali i u Njemačkoj, gdje i dalje predaje, počela su se zatvarati ista ta vrata baš u Hrvatskoj.

Mladi liječnici, za koje se u anonimnoj prijavi tvrdi da su neovlašteno uvođeni u posao, u razgovoru za Nacional tvrde da su iznimno zadovoljni mogućnostima međunarodne suradnje koje su im se ukazale dolaskom profesora Gjurića na kliniku. U samo godinu dana posjetili su brojne kongrese i stručno se usavršavali u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, gdje su se osobno uvjerili u međunarodni ugled profesora Gjurića, koji otvara brojna vrata u Europi.

Međutim, zbog atmosfere u rodnom gradu koja mu onemogućava da radi u Hrvatskoj, Mislav Gjurić je prošloga utorka bio prisiljen s jednim pacijentom otići u Njemačku, na kliniku u Erlangen. Tamo je endoskopskom metodom prošloga četvrtka operirao tumor 19-godišnjem Nevenu Kantoliću iz Krapine. Govoreći Nacionalovu novinaru o svom slučaju u Erlangenu, Kantolić je ocijenio da će malo tko pomoći Hrvatskoj bude li tako olako dopuštala da se iz nje tjeraju dobri stručnjaci.

Usput je dodao da je sam ministar Hebrang nedavno bio na operaciji u inozemstvu jer se, prema svemu sudeći, nije usudio operirati u Hrvatskoj. Njegovo obrazloženje da je to učinio zbog potrage za mirom, Kantolić smatra neuvjerljivim.

Mislav Gjurić je više od 15 godina radio na Sveučilišnoj klinici u Erlangenu, da bi je 2000. napustio. Najprije su ga pozvali u Frankfurt, gdje je osnovao centar za kirurgiju uha i baze lubanje na frankfurtskoj klinici, što mu je priskrbilo i status zamjenika predstojnika te ugledne klinike. Tri godine kasnije se s obitelji, suprugom Jeannette Gjurić, anesteziologinjom koja je u Zagrebu otvorila privatnu ordinaciju, i dvoje djece, 18-godišnjom kćeri i 10-godišnjim sinom, vratio u Zagreb.

Tu, međutim, u postojećim okolnostima i uvjetima suspenzije, nije mogao operirati 19-godišnjaka iz Krapine koji, kako je u Erlangenu sam izjavio Nacionalovu novinaru, nije želio prihvatiti da ga operira bilo tko drugi osim profesora Gjurića. S njim je već imao pozitivno iskustvo, a u međuvremenu je otkrio i niz podataka koji su govorili u prilog tomu da za njega jednostavno boljeg rješenja nema.

Njegova majka Dragica Kantolić u cijelosti je podržala želju sina, angažirala se cijela obitelj, a kako je u Njemačkoj imala nećakinju, pronašli su rješenje. Neven Kantolić je tako, prema mišljenju cijele obitelji, ostao u najboljim liječničkim rukama, ali je morao biti operiran u Erlangenu, a sve će to stajati, prema procjenama Dragice Kantolić, oko osam tisuća eura, za što je novac prikupljala cijela šira obitelj.

Objašnjavajući razloge prihvaćanja te inicijative, Mislav Gjurić, tijekom razgovora vođenog u klinici u Erlangenu, gdje je bio i Nacionalov novinar, rekao je da je to bio jedini mogući način da pomogne pacijentu, na što ga je obvezivala i liječnička etika. Kantolić je imao tumor u području sinusa koji je bilo nužno u cijelosti odstraniti jer se nalazio blizu očne šupljine i očnog živca, s prodorom u prednju lubanjsku bazu, a pritiskao je i sam mozak.

Operacija, koja je bila planirana za sredinu studenoga u Zagrebu, više se nije mogla odlagati, a kako je Gjurić zbog suspenzije nije mogao obaviti u Zagrebu, pronašla se varijanta za njezinu realizaciju u Erlangenu. Suglasnost profesora Heinricha Ire, predstojnika tamošnje klinike na kojoj je i sam Gjurić radio punih petnaest godina, ni u jednom trenutku nije bila upitna. Medicinska sestra Danijela Orlovac, jedna od njegovih suradnica na ovoj operaciji, koja je profesoru Gjuriću zahvalna za potporu koju joj je pružio kada je početkom ‘90-ih stigla u Erlangen iz Banja Luke, izjavila je Nacionalovu novinaru da je među osobljem otorinolaringološke klinike u Bavarskoj nastala i strka oko toga tko će se izboriti za ulazak u njegov operacijski tim.

Prisjetila se i da je nedavno jedan od mlađih liječnika, Markus Kostner, ozbiljno razmišljao o tome da se uputi u Zagreb na usavršavanje kod profesora Mislava Gjurića, ali ga je neznanje hrvatskog u posljednjem trenutku odvratilo od tog nauma, pa je na daljnje usavršavanje otišao na jednu od poznatijih klinika u Belgiji.

O stručnim kvalitetama Mislava Gjurića svi govore samo u superlativima. I otorinolaringolog Zvonimir Krajina, umirovljeni profesor, koji je ‘80-ih godina u dva mandata bio rektor zagrebačkog Sveučilišta i kojeg je Europsko rinološko društvo uvrstilo u prestižnu skupinu od 13 članova tog udruženja, rekao je za Gjurića da je velik i rijedak stručnjak. Međutim, kako je dodao, ne bi se želio uključivati u trenutačne sukobe među liječnicima, pa bi možda bilo najbolje to njegovo mišljenje ne spominjati.

Bivši dekan Medicinskog fakulteta Boris Labar, koji ga je uveo u red sveučilišnih profesora shodno naputku tadašnjeg ministra znanosti Gvozdena Flege, čiji je program predvidio uvođenje u rad 13 novih profesora na Medicinskom fakultetu, kaže da reference Mislava Gjurića, koje su tada bile ponuđene Znanstveno-nastavnom vijeću, nitko nije mogao ignorirati.

Jedan od njemačkih otorinolaringologa svjetske reputacije, 64-godišnji Wolfgang Draf, u povratku Gjurića u Zagreb vidi dobru priliku za buduću suradnju Šalate sa svjetski najpoznatijim liječnicima, što bi moglo unaprijediti otorinolaringologiju ne samo u Hrvatskoj, nego i njezinom susjedstvu. U svakom slučaju, riječ je, prema njemu, o poznatom liječniku koji je u stanju izvesti najkompliciranije operacije. Posebno je naglasio da redovito dolazi na stručne kongrese u Njemačkoj, gdje se njegovi istupi prate s iznimnom pažnjom.

Mislav Gjurić je iz Zagreba u Erlangen otišao 1988., kao 29-godišnjak, nakon specijalizacije na Šalati i iskustva operacije tumora slušnog živca. Bio je najmlađi doktor znanosti na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Njegovu uspjehu zasigurno je pomoglo i to što je potjecao iz ugledne liječnike obitelji. Otac Zvonimir Gjurić bio je osnivač sportske kirurgije na Traumatološkoj bolnici u Draškovićevoj ulici, a u slobodno vrijeme i dugogodišnji liječnik NK Zagreb, a majka Zdenka Gjurić bila je kardiolog na Rebru.

Nakon što je tijekom specijalizacije prošao klinike u Zurichu i Mainzu, od ravnatelja klinike u Erlangenu, profesora Malte Wiganda, stigao je poziv da dođe u gradić sa stotinjak tisuća stanovnika u sjevernoj Bavarskoj, gdje je djelovala jedna od poznatijih otorinolaringoloških klinika. Wigand je bio jedan od najcjenjenijih svjetskih otorinolaringologa i pionir endoskopske kirurgije nosa i sinusa. U to vrijeme je, uz kolegu iz Graza, bio jedan od dvojice koji su tu kirurgiju uopće i promovirali.

Područje rada na kojem se Mislav Gjurić osobito dokazao bila je i kirurgija uha i postranične lubanjske baze s tumorima slušnog živca. Obavio je preko tisuću operacija tumora baze lubanje endoskopskim ili mikroskopskim putem.

Jedan od Nacionalovih sugovornika s KBC-a Rebro uvjeravao nas je da su stručne reference profesora Gjurića neupitne. Ali, da se nešto sprema što bi ga moglo ugroziti, primjećivalo se još u drugoj polovini prošle godine kad je ministar Hebrang počeo pohoditi stručne kolegije otorinolaringološkog odjela KBC-a Zagreb na Šalati, što je bilo posve neuobičajeno za jednog ministra. Ubrzo nakon tih pohoda, uslijedila je anonimna prijava, za koju Nacionalovi sugovornici vjeruju da je operativno odrađena u liječničkim krugovima iz Gjurićeva okruženja.

Da se netko vrati iz Njemačke kako bi u Hrvatskoj uzimao mito, zaista zvuči nevjerojatno jednom od Nacionalovih sugovornika iz KBC-a Zagreb. On je uvjeren da je anonimna prijava planirano gurnuta da bi se onemogućilo seljenje otorinolaringologije sa Šalate kad se završi dogradnja započetog kompleksa na Rebru. Dodaje da baš nije uobičajeno da se nekoga suspendira na temelju anonimne prijave, ali se Mislavu Gjuriću upravo to dogodilo.

Prema riječima ovog Nacionalova sugovornika, Gjurić, koji sigurno nije mogao uočiti nikakve promjene u kompleksu na Šalati u odnosu na ono što je ostavio kad je prije više od 15 godina odlazio, te je imao i planove za razvoj svog odjela, ponio se racionalno i pristao je na preseljenje na Rebro. Time se, međutim, očito zamjerio liječničkoj skupini koja se ne slaže s tom selidbom. Naprosto, riječ je o je pobornicima krilatice da je Šalata bolnica, a Rebro, zbog velikog broja pacijenata, tvornica.

“Uvjeti na Šalati su takvi da je preseljenje otorinolaringologije na Rebro više nego logično rješenje. U situaciji kad nema ni posebne sobe za intenzivnu njegu, pa ni lifta zbog čega je osoblje nerijetko prisiljeno na rukama nositi pacijente po stubama bolničkog kompleksa, jasno je da nešto treba poduzeti. Napokon, prirodno je da se otorinolaringologija smjesti u blizini neurokirurgije i kirurgije, koje se nalaze na Rebru, jer se radi o komplementarnim disciplinama, koje nerijetko zahtijevaju interdisciplinarnu suradnju”, tvrdi ovaj Nacionalov sugovornik.

Mislav Gjurić na to se zasada ne želi osvrtati, već je samo rekao da nema namjeru odustati i napustiti Zagreb jer ne spada u ljude koji odustaju na prvim preprekama. Ipak, priznaje da je neizvjesno hoće li se održati planirani međunarodni kirurški tečaj na koji je pozvan i Ugo Fisch, prvo ime svjetske otorinolaringologije, a posebno kirurgije uha. Na taj bi tečaj trebala doći i druga poznata imena, poput profesora Magnan iz Marseillesa, predsjednika Europske akademije za otologiju i neurootologiju u kojoj je Mislav Gjurić jedini hrvatski član Upravnog odbora.

Iako je to bilo zamišljeno kao zgodna prigoda da se hrvatski otorinolaringolozi upoznaju sa svjetskim dostignućima, prema Gjurićevim riječima, zbog njegovog neriješenog statusa postaje upitno hoće li se taj stručni skup uopće moći održati. Izvjesno je, međutim, da će Mislav Gjurić u ožujku operirati u Parizu pa u Njemačkoj, a u studenome odlazi u New Delhi, gdje je pozvan kao glavni predavač na godišnjem kongresu indijskih otorinolaringologa i gdje će operirati metodama za koje zanimanje pokazuju i indijski otorinolaringolozi.

Klinika za otorinolaringologiju Sveučilišta u Erlangenu jedna je od najcjenjenijih klinika tog tipa u Njemačkoj i svijetu. Za to su zaslužni brojni vrhunski otorinolaringolozi, koji su više od jednog stoljeća vodili tu klinika, a danas je na njezinu čelu profesor Heinrich Iro. U Hrvatskoj je najpoznatiji Malte E. Wigand, koji je kliniku vodio do 2000. godine. On je bio pionir endoskopske kirurgije nosa i paranazalnih sinusa koja se ‘70-ih godina prošlog stoljeća iz Erlangena proširila u cijeli svijet. Iznimni rezultati postignuti su i u području kirurgije uha i lubanjske baze, pa je ta klinika postala i međunarodni centar izvrsnosti za liječenje tumora tog područja. Jedna od metoda koja se primjenjuje u toj cijenjenoj klinici ne samo u Njemačkoj, nego i u Europi i svijetu malignih tumora grkljana i ždrijela jest upravo endoskopska kirurgija.