Objavljeno u Nacionalu br. 483, 2005-02-15

Autor: Paula Bobanović

LIJEČENJE BLANKE VLAŠIĆ

Oporavak od operacije štitnjače trajat će 6 mjeseci

Blanka Vlašić prve je simptome slabosti i gubitka daha osjetila na Olimpijadi u Ateni, a povratak u punu formu ne predviđa prije SP-a u Helsinkiju u kolovozu

"Nakon Olimpijskih igara u Ateni Blanki je bio nužan dulji odmor, pa smo s treninzima počeli tek početkom listopada. Prvih šest tjedana krenuli smo s vrlo laganim, uvodnim treninzima koji su trebali pripremiti njezin organizam za predstojeće napore i"Nakon Olimpijskih igara u Ateni Blanki je bio nužan dulji odmor, pa smo s treninzima počeli tek početkom listopada. Prvih šest tjedana krenuli smo s vrlo laganim, uvodnim treninzima koji su trebali pripremiti njezin organizam za predstojeće napore iNACIONAL: Koje osobe su podložne hipertireozi i čime je bolest uvjetovana? – Hipertireoza se javlja u svim životnim dobima, ali najviše od nje obolijevaju mlade i sredovječne žene u dobi od 20 do 50 godina života. Prema nekim statistikama od nje obolijeva dva do tri posto ženske populacije, a omjer u odnosu na mušku populaciju je 1:4. Postoje genetski čimbenici, obiteljska predispozicija, a stres može biti uzročni faktor, tj. okidač kojim se pokreću mehanizmi koji dovode do hipertireoze.

NACIONAL: Kakvi su simptomi ove bolesti? – Klinička slika bolesti varira od asimptomatskih oblika do klasične slike kad se bolesnici žale na nervozu, nemir, razdražljivost, umor, nesanicu, pojačano znojenje, vrućinu, imaju pojačan rad srca i teško podnose fizički napor. Unatoč urednom ili pojačanom apetitu, gube na težini, a ženama nerijetko ispada kosa. Zbog ubrzanog metabolizma, mokrenje i stolica su učestali, sve do proljeva. Javlja se mišićna slabost, otežano je hodanje, osobito pri penjanju. Mlađe osobe su nemirne i nervozne, a kod starijih su češće kardijalne tegobe. Neliječena hipertireoza može u krajnjim slučajevima dovesti do fatalnih ishoda, što je rijetkost jer su popratne tegobe takve da pacijenti obično na vrijeme zatraže liječničku pomoć.

NACIONAL: U kojim slučajevima se pacijentu preporučuje liječenje radioaktivnim jodom, a kad se pristupa operativnom zahvatu? – Kad se ustanovi da je riječ o hipertireozi, prvi je korak medikamentozno liječenje da bi se uopće pacijenta moglo uputiti na operativni zahvat ili primijeniti radioaktivni jod. Tek nakon toga procjenjuje se je li učinkovitiji operativni zahvat ili radioaktivni jod. Kod mlađih osoba i osoba koje imaju štitnjaču većeg volumena preferira se operativni zahvat, a kod osoba koje nemaju veliku štitnjaču ili žena iznad 35-40 godina odlučujemo se za radioaktivni jod. Kod pacijenata s autoimunom bolešću štitnjače, odnosno kad je poremećen rad cijele žlijezde, postoji određeni broj bolesnika kod kojih nakon medikamentoznog liječenja u godinu dana bolest spontano uđe u fazu remisije i više se nikad ne pojavi. Međutim, postoje i slučajevi kad se bolest recidivira po prekidu terapije ili je stalno prisutna unatoč lijekovima.

NACIONAL: Imaju li pacijenti problema nakon operacije i kakav je postoperativni tretman? – Ishod kirurškog liječenja, kao i nakon tretmana radioaktivnim jodom može biti trojak. Ako se ne odstrani kompletno tkivo štitnjače, pacijent može imati potpuno normalne vrijednosti hormona štitnjače, odnosno postaje eutiroidan. Druga mogućnost je da se pojavi hipotireoza, odnosno smanjeni rad štitnjače, a treća mogućnost je ponovna pojava hipertireoze.

NACIONAL: Kako funkcioniraju osobe nakon što im se odstrani cijela štitnjača? – Kod autoimunog oblika bolesti pristupa se radikalnijem zahvatu, odnosno odstranjivanju većeg dijela štitnjače ili pak cijele štitnjače. Ako se odstranjuje cijela štitnjača, pacijent postaje hipotireoidan. U tom slučaju propisuje se supstitucijska terapija, odnosno lijek koji sadrži hormone štitnjače. Ako je odstranjen samo dio štitnjače, nakon operacije će se tijekom nekoliko tjedana kontrolirati nivo hormona i vidjeti kakve su njihove vrijednosti u serumu, pa će se ovisno o tome propisati doza supstitucijske terapije.

NACIONAL: Je li točno da osobe kojima se odstranjuje cijela štitnjača poslije imaju problema s vidom, kao što se to tvrdilo za Janicu Kostelić? – U slučajevima autoimune bolesti u 20-25 posto slučajeva može se javiti tzv. endokrina oftalmopatija, što se manifestira ispupčenim očnim jabučicama, međutim očito je da to kod Janice Kostelić nije slučaj. Prema onome što sam saznao iz medija, budući da nisam upućen u njezinu povijest bolesti, vjerojatno je riječ o miopatiji, odnosno kratkovidnosti, i ona nije uobičajena posljedica hipertireoze. Oftalmopatija, koju sam spomenuo, uz egzoftalmus, popraćena je suzenjem očiju i javlja se kad i hipertireoza ili nevezano uz pojavu hipertireoze, a izliječena štitnjača nije “garancija” da će se oftalmopatija, ako se uopće pojavila, i povući, pa je potreban nadzor okulista.

NACIONAL: Koje su moguće komplikacije ako se ne odredi točna doza nadomjesne terapije hormonima štitnjače? – Do toga ne bi trebalo uopće doći jer se količina lako iztitrira i ona obično iznosi od 100 do 200 mikrograma na dan. Terapija se uzima svakodnevno u obliku tableta, obično ujutro prije jela, pa ako se pacijent uredno pridržava propisane terapije, ne bi trebalo biti tegoba.

NACIONAL: Mogu li se nastaviti baviti i vrhunskim sportom bez opasnosti po zdravlje? – Apsolutno. Iz osobnog iskustva znam za nekoliko vrhunskih sportaša koji su bolovali od hipertireoze i koji su se, nakon operativnog zahvata, vratili sportu i postižu ili su postizali vrhunske rezultate, te uspješno nastavljaju svoje karijere.

NACIONAL: Koliko često je potrebno naknadno kontrolirati nivo hormona štitnjače? – Neposredno nakon operacije, sve dok se ne postignu normalne vrijednosti hormona u serumu, potrebne su kontrole, no nakon mjesec do dva dana to bi se trebalo normalizirati. Nakon toga česte kontrole više nisu potrebne i dovoljna je kontrola jednom do dva puta godišnje.

Dok je prošli tjedan Janica Kostelić slavila svoje nove pobjede i ušla u svjetsku povijest skijaškog sporta s tri osvojena zlata na jednom prvenstvu, naša druga vrhunska sportašica, skakačica uvis Blanka Vlašić, u isto je vrijeme ležala u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica čekajući operaciju štitnjače. Kad je prije desetak dana objavljena vijest da je prekinula pripreme u Budimpešti i vratila se u Hrvatsku zbog zdravstvenih problema, nametnula se usporedba s Janicom Kostelić kao i pitanje što je uzrok gotovo identičnog problema trenutačno najtrofejnijih sportašica. S Blankinim ocem i trenerom, Joškom Vlašićem razgovarali smo prošli petak o tome kada i su se kako manifestirali prvi simptomi bolesti o kojoj su izvijestili javnost prije tjedan dana na tiskovnoj konferenciji.

“Nakon Olimpijskih igara u Ateni Blanki je bio nužan dulji odmor, pa smo s treninzima počeli tek početkom listopada. Prvih šest tjedana krenuli smo s vrlo laganim, uvodnim treninzima koji su trebali pripremiti njezin organizam za predstojeće napore i tada još nije bilo nikakvih signala da nešto nije u redu”, govori Vlašić koji od prvih dana otkako je počeo raditi s Blankom pedantno vodi evidenciju o njezinoj fizičkoj kondiciji. “Najprije sam primijetio da se njezin organizam nakon određenih napora mnogo sporije obnavlja nego što je to bilo prije. Katkad bi na treningu postizala izvrsne rezultate, a onda bi umjesto napretka slijedila potpuno neobjašnjiva stagnacija ili bi čak podbacila u pojedinim vježbama. Budući da imam upisane sve njezine rezultate s prošlogodišnjih treninga, u usporedbi s ovogodišnjim, ovi posljednji su bili mnogo lošiji. Primjerice dok je prošle godine iz sunožnog trzaja mogla izbaciti težinu od 57 do 60 kilograma, ove je godine jedva uspjela izbaciti 50.” Problemi su, prema Vlašićevim riječima, postali očiti kad je Blanka počela sa skokovima uvis. Prema njegovim riječima, nakon što bi bez problema preskočila visinu od 1,95 m, tjedan dana poslije jedva bi joj uspjelo skočiti iznad 170 cm.

“Sve to je alarmiralo na uzbunu, pa smo nakon Nove godine konzultirali dr. Antu Pundu, specijalista za konzervativne metode liječenja u Kliničkoj bolnici ‘Split’. Na žalost analize krvi pokazale su da je riječ o hipertireozi, odnosno pojačanom lučenju hormona štitnjače. Punda je odredio medikamentoznu terapiju i nakon nekoliko tjedana vrijednosti su se vratile u normalu, pa su doze lijekova smanjene na minimum, ali je terapija ostavila trag. Kad se Blanki nivo hormona normalizirao, usporio se metabolizam koji je zbog bolesti bio ubrzan, porasla joj je neznatno tjelesna težina i postala je inertnija. Otišli smo na pripreme u Budimpeštu gdje je trebala nastupiti i na nekim manjim natjecanjima, ali se nivo hormona ubrzo ponovno povećao, pa smo vidjeli da sve to nema smisla, jer se i dalje brzo umarala i shvatili smo da je operacija neizbježna”, prisjeća se Vlašić.

Odluka je bila vrlo teška, to više jer Blanka nikad u karijeri nije imala većih zdravstvenih problema i njezini su sportski rezultati, kako kaže Vlašić, uvijek bili postupni, ali konstantni i unaprijed dobro planirani. “Već na prvim konzultacijama s Pundom on je spomenuo operaciju kao mogućnost, jer je Blanka vrhunska sportašica koja je svakodnevno izložena fizičkim naporima i stresu. Ipak, pokušavali smo je do posljednjeg trenutka izbjeći. Mnogi su nam dijelili savjete, nudili alternativne metode liječenja, no odlučili smo se za klasičnu medicinu iako odluka nije bila donesena preko noći.”

O tome što je moglo prouzročiti Blankine tegobe, te vječne sumnje o dopingu ili nekom drugom preparatu koji je mogao biti uzrokom bolesti, Joško Vlašić kaže: “Znam da će uvijek u javnosti biti zlonamjernih ljudi koji će postavljati takve pretpostavke. Ima mnogo sportašica u Hrvatskoj i svijetu koje nemaju problema sa štitnjačom, ali Blanka i Janica su u ovom trenutku najeksponiranije, pa je sumnja i interes javnosti donekle logičan. U razgovoru s liječnicima rečeno mi je da bolest štitnjače može biti genetski uzrokovana, ali budući da su se u mojoj obitelji uglavnom rađala muška djeca, nisam mogao to utvrditi iako je nekoliko mojih rođakinja imalo takvih problema. Nadalje, stres je jedan od uzroka ove bolesti, a Blanka je posljednjih godina vrlo često bila izložena stresu, kao i svi vrhunski sportaši. Onima koji sumnjaju u doping mogu samo reći da je Blanka pod neprekidnim nadzorom doping-kontrola koje je mogu kontrolirati potpuno nenajavljeno u bilo koje doba dana ili noći, gdje god da se nalazi. Nadalje, Blanka je po svim epitetima prava djevojka, ona nikad nije uzimala nikakve hormonske nadomjestke da bi ojačala mišiće i sve što je dosad postigla, postigla je zahvaljujući treninzima, zdravom načinu života i disciplini.”

Na pitanje smatra li da su prvi signali bolesti počeli još za nastupa na prošlogodišnjoj Olimpijadi u Ateni, Vlašić odgovara: “Tadašnja dijagnoza i svi nalazi krvi upućivali su na virozu, no kad odvrtim film unazad, mislim da bi se moglo reći da je bolest već tada počela i da je ona bila uzrok zbog kojeg Blanka nije postigla očekivane rezultate. I danas smatram da je ona na toj Olimpijadi trebala osvojiti zlatnu medalju jer je za to bila potpuno spremna. Na to su upućivali svi njezini briljantni rezultati te sezone i u tom je smislu njezin loš rezultat u Ateni prava sportska tragedija od koje će se još dugo oporavljati. Osobito stoga što pojedinci koji vode hrvatski sport nisu tada imali suosjećanja prema njezinoj bolesti. Jedan od njih je Antun Vrdoljak koji ju je odmah na aerodromu u Ateni presreo s pitanjem zna li kakvu je šansu propustila, tvrdeći da su za to, uz ostalo, krivi ljudi koji je vode. Ako sam ga nekoć cijenio kao redatelja, danas ga kao sportskog radnika nimalo ne cijenim jer joj je gurnuo nož u leđa kad joj je bilo najteže. Smatram da je u tom trenutku njegovo ponašanje bilo degutantno.”

Osim toga, kako kaže Vlašić, i kod Blanke su se u međuvremenu javili tipični simptomi ove bolesti, kao što je osjećaj nemira, dekoncentracija i nedostatak kisika, te fizička malaksalost, a u posljednje vrijeme javila se i bol u oba koljena, što je već upućivalo na probleme s muskulaturom koji su također posljedica ove bolesti. Konačnu odluku o operaciji donijeli su u dogovoru s Pundom koji im je preporučio da operativni zahvat obavi primarius dr. Vlado Bedeković u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Oporavak bi trebao trajati od mjesec do dva dana, a za to vrijeme, prema riječima Joška Vlašića, Blanka će propustiti nekoliko velikih međunarodnih natjecanja. “Za sada otpada dvoransko europsko prvenstvo u Madridu na početku ožujka, zatim Mediteranske igre, Europsko prvenstvo do 23 godine i Kup Europe, kao i neki veliki mitinzi. Sredinom kolovoza je Svjetsko prvenstvo u Helsinkiju kao najveća sportska manifestacija ove godine, ali zasad je upitan i taj nastup. Jedino ako Blanka izrazi želju za odlazak u Helsinki, ja ću je pripremiti, ali meni to uopće nije važno. Ako se mene pita, smatram da ne treba ništa forsirati jer bi svaki pogrešan potez u ovom trenutku mogao izazvati za nju nepopravljive posljedice”, zaključio je.

Doktor Ante Punda, specijalist nuklearne medicine, prvi je liječnik kojem se Joško Vlašić obratio za pomoć nakon što je primijetio zdravstvene probleme svoje kćeri Blanke. Punda radi na Odjelu nuklearne medicine Kliničke bolnice “Split” i upravo je on dijagnosticirao hipertireozu. Pozivajući se na liječnički kodeks, nije želio komentirati slučaj Blanke Vlašić, ali je objasnio što je to hipertireoza, kakvi su simptomi bolesti, terapija i postoperativni tijek liječenja.

“Hipertireoza je povećano lučenje trijodtironina i tiroksina, odnosno T3 i T4 hormona štitnjače uz suprimiran bazalni TSH, odnosno hormon hipofize. Etiološki uzrok može biti ili autoimuna bolest, odnosno kompletni poremećaj rada štitnjače, ili utjecaj autonomije jednog ili više čvorova štitnjače.”

Vezane vijesti

"Košarkašica" Blanka u novoj Adidasovoj reklami

"Košarkašica" Blanka u novoj Adidasovoj reklami

Proizvođač sportske opreme Adidas objavio je novi reklamni spot u kojem je glavna zvijezda njegova dugogodišnja manekenka, najbolja hrvatska… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika