Spurlock je izazvao i značajne promjene u američkoj industriji hrane. Okrenuo je naglavce fast food industriju prikazavši u svom filmu kako veliki konglomerati poput "McDonald'sa" sustavno primamljuju ljude, pogotovo djecu, ali im prešućuju informaciDokumentarni film “Super Size Me”, u kojem autor Morgan Spurlock mjesec dana jede samo hranu iz “McDonald’sa” i tako upozorava javnost na posljedice nezdrave prehrane, velik je favorit za Oscara. Sam Spurlock za nominaciju je doznao surfajući internetom. Film koji je on smislio prije dvije godine i snimio s budžetom od 65.000 dolara lani je, uz “Fahrenheit 9/11” Michaela Moorea, bio najgledaniji dokumentarac u Americi. O tom donedavno nepoznatom televizijskom producentu danas pišu američki tabloidi, televizijske kuće nude mu da radi autorske televizijske serije, a udruženje američkih pisaca dalo mu je nagradu za scenarij godine.

Spurlock je izazvao i značajne promjene u američkoj industriji hrane. Okrenuo je naglavce fast food industriju prikazavši u svom filmu kako veliki konglomerati poput “McDonald’sa” sustavno primamljuju ljude, pogotovo djecu, ali im prešućuju informacije o sastavu hrane koju nude. Njegov je film drastično upozorio o kakvoj se opasnosti radi, šokirao javnost i preplašio šefove velikih kompanija s brojnim restoranima brze hrane ? ako brzo ne reagiraju, promet bi im se mogao jako smanjiti. Velike kompanije počele su stoga naglo mijenjati svoje jelovnike, a “McDonald’s” već nagovještava da će umjesto brze hrane možda uskoro servirati ? brzu zdravu hranu.

Spurlock je odlučio na vlastitoj koži iskusiti što znači mjesec dana hraniti se samo u “McDonald’su” i jesu li bile istinite tvrdnje čelnika “McDonald’sa” da je njihova hrana zdrava i raznovrsna. Za potrebe dokumentarca okupio je niz liječnika i nutricionista koji su pratili njegovo stanje i analizirali posljedice takve prehrane. A posljedice su, tvrdi on u svojem filmu, bile šokantne. U mjesec dana udebljao se 12 kilograma, kolesterol mu je silno porastao, osjećao se depresivno i tromo i imao još niz drugih zdravstvenih tegoba.

Spurlock je preko noći postao zvijezda. Za “Super Size Me” prvi se put čulo prije godinu dana na festivalu Sundance, gdje je osvojio nagradu za najbolji dokumentarac. Redao se uspjeh za uspjehom. Taj je “mali” film postao društveni fenomen i dobrano protresao opsjednutost Amerikanaca brzom hranom. Još se nitko nije tako izravno i duhovito bavio temom koja je Amerikancima trn u oku ? pretilošću. Pokazavši na vlastitom primjeru kako čovjek duševno i tjelesno propada ako se samo mjesec dana nezdravo hrani i fizički je neaktivan, otvorio je oči svojim sunarodnjacima. Njegov je najveći uspjeh to što su čelnici “McDonald’sa”, suočeni s njegovim otkrićem, naglo unijeli promijene u svoj jelovnik.

Ne događa se često da potpuni anonimus uspije tako prodrmati veliku i moćnu tvrtku. Morgan Spurlock, 34-godišnjak rodom iz Zapadne Virginije, filmom se bavi desetak godina. Čak se pet puta pokušao upisati na studij filma na Sveučilištu južne Kalifornije i svaki je put bio odbijen. Ipak, 1993. je uspio diplomirati filmsku umjetnost u New Yorku. Poslije se bavio raznim vrstama filmske umjetnosti i reality showovima. Do prije tri godine bio je producent MTV-jeva showa “I Bet You Will”, koji mnogi smatraju vrhuncem lošeg ukusa. U njemu se običnim prolaznicima nudi novac ako pred kamerama učine nešto posebno degutantno. Kad je show 2002. završio, Spurlock je ostao bez posla i dužan 250.000 dolara. S ono malo novca što mu je ostalo od “I Bet You Will” odlučio je snimiti film.

Namjeravao je napraviti filmsku adaptaciju svog nagrađenog kazališnog komada, ali je zaključio da takvi projekti najčešće propadnu i da ljudima nisu zanimljivi. Tada mu je pala na pamet ideja o dokumentarcu kojim bi razotkrio kako posluju “McDonald’s” i slični konglomerati koji se bogate zahvaljujući neznanju siromašnih i neobrazovanih građana o štetnosti brze hrane. Bilo je to na Dan zahvalnosti 2002. koji je proveo kod svoje majke u Zapadnoj Virginiji. Na televiziji je vidio reportažu o dvjema djevojkama koje tuže “McDonald’s” da su se zbog njegove hrane strašno udebljale i razboljele te traže materijalnu kompenzaciju. Poslije je ispričao: “Kad sam vidio reportažu o njihovim tužbama, pomislio sam kako je to tipično za naše društvo. Tužit ćemo kompaniju čiju hranu kupujemo i jedemo i onda je okrivljujemo za posljedice. Ali što sam dulje slušao o tome, sve sam više shvaćao kako ‘McDonald’s’ marketinški posebno cilja na djecu, ali nikad otvoreno ne govori o tome što stavljaju u hranu. Nisam sklon sudskim tužbama, ali o ovoj se temi može diskutirati. Za projekt sam se odlučio tek kad je glasnogovornik ‘McDonald’sa’ izjavio na televiziji da je njihova hrana zdrava. Pomislio sam: ‘Ako je tako, mjesec dana mogu jesti samo to bez ikakvih štetnih posljedica.’”

Kraj njega je u tom trenutku na kauču sjedila njegova djevojka Alexandra Jamieson, kojoj je otkrio svoj plan. Ona je veganka i pokušala ga je odgovoriti, ali on je čvrsto odlučio i nazvao svoje kolege da mu pomognu. Ubrzo je počelo snimanje dokumentarca zbog kojeg je proputovao cijelu Ameriku. Plan je bio jednostavan: hranit će se samo u “McDonald’su”, i to triput dnevno, a “super size” porcije mora jesti samo kad mu ih ponude. To se događalo često, zbog čega mu je nekoliko puta pozlilo. Liječnici su ga uporno pokušavali odgovoriti od nakane, objašnjavali mu da može pretrpjeti dugoročne posljedice. Nakon nekoliko tjedana liječnik je utvrdio da su Spurlocku stradala jetra te da takvo što inače uzrokuju samo godine alkoholizma.

U svom dokumentarcu Spurlock razgovara s liječnicima, odvjetnicima, političarima, učiteljima, svojom djevojkom Alexandrom, ovisnicima o “McDonald’su”. Otputovao je u Houston, grad s najdebljim stanovništvom u SAD-u, i hranio se u tamošnjim “McDonald’sima”. I ondje su mu nudili super size porcije koje je prihvatio. Jednako je bilo i u Los Angelesu i New Yorku. Otkrio je da samo na Manhattanu ima 100 “McDonald’sa” te da su ti fast food restorani ponekad i u sklopu bolnica. Zaključio je da to može biti i korisno, jer mu je njegov zabrinuti liječnik rekao neka odmah odjuri u najbližu bolnicu ako pri obroku osjeti bolove u prsima.

Najšokantniji je u filmu način na koji takve kompanije svoju hranu nude djeci. Osim što ih primamljuju raznim crtanim likovima, igračkama i organiziranim zabavama, neke svoju hranu dostavljaju u američke osnovne i srednje škole. Spurlock je ostao bez teksta kad je u jednoj školi vidio kakvu hranu nude djeci u kantini. Bili su to hamburgeri, pomfrit, visokokalorični slatkiši i gazirana pića. Ta se gotova hrana dostavlja uredno zapakirana i drži u golemim hladnjačama. Ako ovaj film ima ikakvu poruku, rekao je Spurlock, onda je to poruka roditeljima da se raspituju o hrani koju njihova djeca svakodnevno jedu u školi. Uzme li se u obzir da u Americi djeca od najranije dobi jedu nezdravu hranu i da samo rijetki roditelji sami kuhaju djeci i paze što im stavljaju na tanjur, nije čudno da su dvije trećine Amerikanaca debele.

Čak 40 posto Amerikanaca jede vani, nisu izbirljivi, a njihovoj debljini pridonosi i nedostatak tjelesne aktivnosti ? sve se obavlja autom. Tako se i Spurlock uglavnom vidi kako sjedi u svom ogromnom autu, jedući hamburger koji je upravo kupio u drive-inu. U jednom trenutku naglo spušta prozor i povraća, dok kamerman snima bljuvotinu na asfaltu parkirališta.

Nakon što je trideset dana nezdravo živio, Spurlocku je djevojka posebnom dijetom pomogla da opet smršavi. On otad navodno pomno proučava etikete na prehrambenim proizvodima, pogotovo informacije o sadržaju hrane i kalorijama, jer je u tih mjesec dana dnevno u svoje tijelo unosio 5000 kalorija. Uspio se opet spustiti na 90 kilograma, počeo redovito vježbati, ali i pripremati svoj film za razne festivale. Iako je trebao trajati tri sata, Spurlock ga je skratio, izbacio detalje koji bi mogli smetati djeci, kao snimku svog rektalnog pregleda i razgovor o svom seksualnom životu, ali ih je ostavio na DVD-u. Do danas je film zaradio više od 10 milijuna dolara i postao četvrti financijski najuspješniji dokumentarac svih vremena.

Samo šest tjedana nakon što je film debitirao u Sundanceu, uprava “McDonald’sa” objavila je da se ukida opcija super size. Kompanija je naglasila da to nema veze sa Spurlockovim filmom, ali je većina onih koji su taj film vidjeli uvjerena da je to učinjeno upravo zbog filma. “McDonald’s” je film žestoko napao: “Taj je film jedna super size laž o našoj hrani, koja je kvalitetna i raznovrsna.” Spurlock je izjavio da ga takva reakcija nije začudila i da se napomena o kvaliteti i raznovrsnosti ponude vjerojatno odnosi na njihove salate, koje oni uvijek ističu kao dokaz da im je stalo do zdravlja svojih kupaca.

Zanimljivo je da na njegov film nisu reagirali samo iz “McDonald’sa”. Mnoge su škole počele mijenjati jelovnike u svojim kantinama. Mnogi su školski ravnatelji zamolili Spurlocka da dopusti prikazivanje svog filma u sklopu nastave. On je to pristao učiniti besplatno te se čak ponudio da montažom film prilagodi učenicima. Ta će se školska verzija u američkim školama početi prikazivati nakon ovogodišnje dodjele Oscara. Uz DVD učitelji diljem SAD-a dobit će i nastavni plan, prema kojem će svoje učenike informirati o zdravoj prehrani.

Osim što je milijune Amerikanaca naveo da porazmisle o svom zdravlju i prehrambenim navikama, a velike kompanije brze hrane potaknuo da promijene strategiju, Spurlock je postao nova zvijezda američkog dokumentarnog filma. Trenutačno mu je konkurencija jedino Michael Moore. Na kabelskoj televiziji FX producirat će novi reality show, “30 Days”, u kojem će se neka osoba staviti u situaciju koja se kosi s njenim stavovima, vjerom ili odgojem, a Spurlock će analizirati kako se ona snalazi u novom okruženju.

Nedavno je najavio i da će se uskoro oženiti Alexandrom Jamieson. Ona piše knjigu u kojoj opisuje razne metode mršavljenja, pa i onu kojom se poslužio Spurlock nakon snimanja filma. Spurlock se ovih dana često spominje u medijima. No njega sad uskoro očekuje događaj o kojem donedavno nije mogao ni sanjati ? pojavljivanje na dodjeli Oscara. I tu mu je uvelike pomogao Michael Moore, i to nesmotrenom pogreškom. Moore je svoj film “Fahrenheit 9/11” kandidirao u kategoriji najboljeg filma, a ne dokumentarca, vjerujući da i u toj kategoriji ima šanse da bude nominiran. Ipak, to se nije dogodilo, tako da Spurlock sad, u Mooreovoj odsutnosti, ima velike izgleda da osvoji Oscara za najbolji dokumentarni film.