"Ana Karenjina" je autorsko djelo Vasilyja Senina, kažu, "strasnog, strogog i kazalištu totalno posvećenog redatelja, koji predstavlja tipičnu rusku dušu iz literature".“Od predstave ne očekujte ono što ste zapamtili čitajući ‘Anu Karenjinu’ kao lektiru u školi”, poručuje glumica Doris Šarić-Kukuljica, koja u novoj, modernoj verziji “Ane Karenjine” u ZKM-u, koja se u Zagrebu nije igrala više od pola stoljeća, tumači naslovnu ulogu Ane, po njezinu mišljenju, “savršeno napisanoj i do u detalje razrađenoj ulozi.” Premijera će biti 19. ožujka, a predstavu je režirao mladi redatelj Vasily Senin (27), nova zvijezda ruskog teatra i učenik čuvenog redatelja Pjotra Fomenka, čiji je “Rat i mir” na Festivalu svjetskog kazališta prošle godine oduševio zagrebačku publiku.

Junakinja je psihički potpuno rastrojena žena, ovisna o morfiju i u postporođajnoj traumi “Ana Karenjina” je autorsko djelo Vasilyja Senina, kažu, “strasnog, strogog i kazalištu totalno posvećenog redatelja, koji predstavlja tipičnu rusku dušu iz literature”. Rođen je u Sankt Peterburgu, a dosad je režirao 11 predstava, najviše u Moskvi, ali i u Tallinnu, Omsku, Rigi, Plevenu i Londonu gdje je u Royal National Theatre 2003. postavio predstavu “Dostojevski ? trip”. Senin je za “Anu Karenjinu” napravio adaptaciju romana i scenografiju, a po njegovim je idejama Doris Kristić realizirala je kostime i Mirjana Preiss koreografija.

Scenografija je pokretna: sastoji se od tri golema siva kvadra na kotačićima, koji su s jedne strane obloženi ogledalima. Kvadri se vrte na sceni, a pomiču ih sami glumci, bez scenskih radnika, a atmosfera se stvara pomoću svjetla i odsjaja ogledala. Kostimografija će biti praktična i efektna: na temeljne sive kostime nadograđivat će se svečani ili sportski detalji, primjerice, broševi, kape, rukavice s krznom, ili šalovi, koji će brzo “stvoriti” nove verzije kostima, primjerice, haljinu za bal. Predstava će imati 43 prizora, primjerice, na klizalištu kad će glumci obuti koturaljke i poletjeti scenom, zatim na balu, scena poroda i slično, a u jednom trenutku počet će padati snijeg od stiropora.

Trenutačno u kazalištu vlada velika napetost uobičajena za pripremnu fazu. Šiju se kostimi, uči se malo modificirani valcer, za koji je glazbu napisao Dubrovčanin Frano Đurović, asistent na Muzičkoj akademiji. U predstavi nastupa cijeli ansambl ? 21 glumac: Vronskog glumi Filip Nola, kneginju Vronsku Urša Raukar, Karenjina Pjer Meničanin, kneza i kneginju Ščerbacki Marica Vidušić i Damir Šaban, Kitty Ščerbacki Nataša Dorčić, Dolly i Stivu Oblonski Ksenija Ugrina i Maro Martinović.

“Nakon čitanja romana u pubertetu, najviše se sjećamo melodramske, ljubavne priče o ženi koja pati i koju društvo osuđuje, ali priča je puno kompleksnija i dublja”, nastavila je Doris Šarić-Kukuljica, dodavši da je svjesna kako gledatelji taj roman najviše pamte po velikom hollywoodskom spektaklu. “Naša predstava bit će bitno drukčija. Kad smo ponovno pročitali Tolstojev roman, otkrili smo da smo u ‘Ani Karenjinoj’ propustili mnoštvo detalja, koje u srednjoj školi nismo mogli shvatiti. Iako je Ana središnji lik u tragediji, mi smo se koncentrirali na psihološku mrežu suptilnih odnosa među ljudima. Primjerice, Ana je na kraju prvog djela psihički potpuno rastrojena žena, ovisna o morfiju, što smo zaboravili. Ona je zapravo narkomanska ovisnica. Usto, obuzelo ju je postporođajno ludilo. Tolstoj je toj temi pristupio vrlo ozbiljno rekavši da je pravo čudo što je preživjela, jer je u to doba 99 posto žena umiralo tokom postporođajne traume. Do takvog stanja dovela ju je njezina ljubav prema Vronskom i nepristajanje na brojne kompromise, koji bi joj omogućili društveni status i ostanak u društvu.”

Senin je U ZKM došao na poziv Dubravke Vrgoč, nove ravnateljice kazališta, koja je prije tri godine u Moskvi vidjela njegovu diplomsku predstavu “Fro”, nastalu po tekstu Andreja Platonova. “Predstava je bila odlična, a Senin, iako mlad, predstavio se kao iznimno zrela umjetnička osobnost”, rekla je Dubravka Vrgoč dodavši da je ruski teatar trenutačno jedan od najintrigantnijih u Europi, pa je i to razlog zašto je odlučila da svoj mandat započne s ruskom literaturom i ruskim redateljem. “ZKM se ‘Anom Karenjinom’ želi vratiti velikim, univerzalnim temama, koje su na hrvatskim pozornicama već dugo potiskivane, a koje u središte zanimanja postavljaju obitelj i druge bliske motive iz naše svakodnevnice”, zaključila je Dubravka Vrgoč. “Ana Karenjina” nije igrana u Zagrebu od 1948. kad ju je u HNK postavio Tito Strozzi s Boženom Kraljevom u naslovnoj ulozi.

“Prema ‘Ani Karenjinoj’ bio sam potpuno ravnodušan”, otkrio je Vasily Senin. “Poznavao sam priču o ženi koja se na kraju baca pod vlak, ali je nisam smatrao zanimljivom. To je jako debeo roman, ima više od 1000 stranica pa sam zatražio od ravnateljice ZKM-a da režiram neko tanje djelo, koje ću moći brže i lakše adaptirati. No ona se nije složila. Tada sam sjeo i prvi put pročitao taj Tolstojev roman, napravio adaptaciju, ponovno nazvao Zagreb i rekao ‘hvala!’ Naime, u romanu me najviše impresioniralo pitanje unutrašnje slobode, koje je Tolstoj obradio iz perspektive iracionalne ženske prirode.”

Na pitanje koliko su Tolstoj i “Ana Karenjina” popularni u Rusiji, Senin je odgovorio potvrdno. “Jako je teško govoriti o Lavu Nikolajeviču Tolstoju i njegovoj ‘Ani Karenjinoj’ u današnjoj Rusiji, jer on ima status nedodirljive ikone”, kaže. “Vidio sam mnogo raznih kazališnih adaptacija ‘Ane Karenjine’, koje su uglavnom bile napravljene kao teatarski spektakli. Mislim da takav pristup nije dobar jer ubija bit te priče. Budući da mi se mnoge stvari iz njegove filozofije čine neispravnima, moja ‘Ana Karenjina’ bit će u sporu s njegovim stajalištima. Želio bih izbjeći klišee i stereotipe koji su česti u postavljanju Tolstojevih komada na kazališnu scenu. Naime, mnogi redatelji rade u kazalištu ilustracije, a na filmu bukvalne ekranizacije njegovih romana što je po mom mišljenju posve pogrešno. Primjerice, hollywoodska ekranizacija “Ane Karenjine” s Gretom Garbom čisti je kič. Ali posljednja ekranizacija romana sa Sophie Marceau u naslovnoj ulozi puno je zanimljivija. No možda je najbolja i današnjem vremenu najprihvatljivija ruska verzija romana iz 60-ih godina s Tatjanom Samojlovom u ulozi Ane”, zaključio je Senin.

Govoreći o aktualnosti predstave, Doris Šarić – Kukuljica smatra da je roman duboka, psihološka analiza međuljudskih odnosa i najdubljih emocija tako da se ta knjiga može uzeti kao predložak za znanstvenu studiju. “Mnoge situacije iz romana mogu se kompletno prenijeti u 21. stoljeće, jer je Tolstoj proniknuo u srž ljudske psihe”, kaže. “Primjerice, pitanje razvoda braka kod Tolstoja je postavljeno u zakonskim okvirima onoga vremena, ali iza te pragmatične fasade naziru se osjećaji krivnje i gušenja, ili nepristajanje na kompromis, s kojima se susreću i današnje žene.”

Na pitanje kakva je bila suradnja s Vasilyjem Seninom, Doris Šarić-Kukuljica odgovorila je da je on vrlo talentiran i studiozan redatelj velikog znanja i širine, koji pruža glumcima na sceni slobodu, ali istodobno je otvoren prema svim utjecajima. “Iako Senin čvrsto vodi cijeli posao, nitko od nas nema osjećaj da će se ukalupiti u njegovu redateljsku formu, jer dopušta naše prijedloge i improvizacije, zapravo, prihvaća našu maštu. On je donio u naše kazalište ono najbolje od poznate ruske kazališne tradicije, koju smo već upoznali preko gostovanja Eimuntasa Nekrošiusa u Dubrovniku, ‘Gavelli’ i na Festivalu svjetskog kazališta. Rusi imaju jaku školu, koja se temelji na velikoj tradiciji, no oni uspijevaju ići dalje.”

“Dolazak mladog redatelja Vasilyja Senina veliko je osvježenje za hrvatsko glumište”, složio se i Filip Nola, koji tumači Alekseja Vronskog. “On je vrlo profesionalan, ali i susretljiv i kooperativan. Tretira glumca kao kreatora, što je jako dobro jer će podići standarde. Senin nam je odmah na početku pokazao da s ovako teškim materijalom kakav je roman ‘Ana Karenjina’ nema šale i da je nužno puno raditi i kod kuće.”

“Lik Vronskog postavljen je kao junak, tipični osvajač pobjednik, koji djeluje na snažnom energetskom valu, a zatim sažima, kako to on kaže, ‘svoja razbacana htijenja’ u jedan jedini cilj ? osvajanje Ane Karenjine”, objasnio je Nola svoj lik. “No Vronski se u drugom dijelu mijenja i postaje nalik na svog suparnika Alekseja Karenjina. Budući da sam se i sam u svojima dramama bavio širokim spektrom međuljudskih odnosa, drago mi je što se i u ovoj ulozi susrećem s tim uvijek aktualnim problemom.”

Na pitanje koliko Tolstojev roman “Ana Karenjina” korespondira s današnjim vremenom, Nola je odgovorio da je to itekako aktualna priča, jer govori o ljubavi i slobodi, koje tek moramo otkriti. “Svima između 25 i 45 godine života preporučio bih da ponovno pročitaju taj jaki roman, kao i ‘Idiota’ Dostojevskog, koje smo u školi preskakali ili površno čitali, a poslije gledali na videu”, rekao je Nola. “To je roman o ženi, ali i o razgranatoj mreži psiholoških odnosa, koji kao da poručuje, poput onog kineskog mudraca: ’Žene ne možeš razumjeti, ali ih moraš poštovati’. Može se reći da je bio preteča psihoanalize. Kad su od nekolicine pisaca zatražili da komentiraju Tolstojevo djelo, svi su iznosili različite teorije, jedino je Čehov jednostavno odgovorio da ne može reći ništa osim da je to divno umjetničko djelo.”

“Svaki ženski kostim je različit i ne odražava Tolstojevo doba nego bi mogao funkcionirati u bilo kojem vremenu: haljine su dugačke, a svi ženski likovi nose čizmice ‘u špic’ s potpeticama od pet centimetara kako bi se postigla elegancija pokreta na sceni”, rekla je kostimografkinja Doris Kristić. “Primjerice, kad Ana na kolodvoru silazi s vlaka i susreće Vronskog i svog brata, njezin se kostim mijenja tako da na glavu stavlja krznenu traku od činčile, na ruke navuče rukavice i zaodjene se predivnim kepom od crno obojene polarne lisice, koji zakopča brošem od štrasa. Zatim, u sceni klizanja obuje koturaljke, a na glavu stavi šubaru i već je u drugom kostimu. Muški likovi odjeveni su u crne hlače i frakove, koje kasnije zamjenjuju uniformama ili seoskim kaputićima. Kostimi su vrlo praktični pa glumci ne gube koncentraciju presvlačenjem”, zaključila je Doris Kristić.