Početak Travoltine karijere obilježio je film "Groznica subotnje večeri" iz 1977., kada je za ulogu Tonyja Manera nominiran za OscaraJohn Travolta je prije 10 godina glumio Chilija Palmera, glavnu ulogu u filmu “Drž?te maloga”, koji se smatra jednim od najboljih u prethodnom desetljeću. Istu ulogu ponovio je sada u filmu “Sve je cool” koji se ovog tjedna počinje prikazivati u Hrvatskoj, samo tjedan dana nakon što se počeo prikazivati u Americi. U proteklih 10 godina nije se mnogo toga promijenilo kod Johna Travolte, u što smo se uvjerili u nedjelju kad smo u Londonu prisustvovali europskoj premijeri filma “Sve je cool” i razgovarali s njim. On i dalje niže film za filmom, dobiva honorar od 20 milijuna dolara po filmu, a najveći dio zarade troši na kupnju privatnih aviona jer je strastveni letač i pilot. Sijedoj kosi nigdje ni traga, samo nas njegov višak kilograma podsjeća na to da je već trideset godina u filmskom biznisu.

LEAD Da nije bilo scijentologije, ne bih sada s vama razgovarao. Ona je ogroman dio mog života i uz pomoć nje sam opstao u Hollywoodu' LEAD 'Moja cool poza rezervirana je za filmove. Znao sam biti nestrpljiv i frustriran kao i mnogi drugi ljudi' LEAD 'Odbio sam ulogu u 'Oficiru i džentlmenu' jer sam uzeo godinu dana odmora kako bih pohađao školu letenja'Početak Travoltine karijere obilježio je film “Groznica subotnje večeri” iz 1977., kada je za ulogu Tonyja Manera nominiran za Oscara. Na to se nadovezao veliki hit “Briljantin” i odličan triler “Pucanj nije brisan”. Činilo se da će biti najveća zvijezda osamdesetih, ali odjednom je počeo odbijati sjajne uloge poput onih u filmovima “Oficir i džentlmen” i “Američki žigolo”, koje su proslavile Richarda Gerea, a prihvaća uloge u promašajima poput trilogije “Gle tko to govori”. Početkom devedesetih bio je gotovo glumački anonimac sve dok mu Quentin Tarantino nije dao ulogu u filmu “Pakleni šund” koji mu 1995. donosi drugu nominaciju za Oscara. Nakon tog filma Travolta ponovno postaje zvijezda i niže uloge u hitovima kao što su “Čovjek bez lica”, “Slomljena strijela”, “Michael”, “Generalova kći”, “Operacija Swordfish” i “Punisher”. U toj hiperinflaciji uloga bilo je i teških promašaja poput uloga u filmovima “Bojno polje Zemlja” i “Domestic Disturbance”, ali to nimalo nije utjecalo na njegovu popularnost.

Travolta je već 14 godina u braku s glumicom Kelly Preston s kojom ima dvoje djece, 14-godišnjeg sina Jetta i četverogodišnju kćerku Ellu Bleu. Jedan je od najpoznatijih pripadnika scientološke crkve, vrlo popularne među hollywoodskim glumcima. Osim po svemu spomenutom, Travolta je poznat i kao strastveni pilot i ljubitelj aviona; trenutačno vozi Boeing 707. Zato ni ne čudi što je izgledao vrlo sretno i opušteno kada smo ga susreli u Londonu, u hotelu Four Seasons.

“Odlično se osjećam, daleko bolje no ostali glumci iz filma, jer putujem pametno. Došao sam dan ranije, odmorio se tijekom dana i spavao cijelu noć kako bi bio odmoran za europsku premijeru filma. Iskustvo mi govori da, bez obzira koliko mislio da se osjećam dobro, umor se uvijek primjećuje . Zato sam se danas probudio u 10 sati, svjež i odmoran”, rekao nam je na početku razgovora.

NACIONAL: Jeste li u London doletjeli vlastitim avionom, jeste li vi pilotirali? – Da, naravno. Poletio sam iz vlastitog dvorišta u Miamiju i došao u London. Poljubio sam sina i kćer, ušao u avion i doletio u London. Moja supruga je letjela sa mnom. Dogovorili smo se da djecu ostavimo kod kuće jer smo smatrali da bi promjena vremenskih zona radi nekoliko dana boravka u Londonu za njih mogla biti komplicirana.

NACIONAL: Kad ste shvatili da ste opsjednuti avionima? – Bilo je to kad sam imao pet godina. Toliko sam opsjednut avionima da sam htio snimiti film o Howardu Hughesu. Želio sam napraviti svog “Avijatičara”. Proteklih 20 godina tražio sam scenarij za film o Howardu Hughesu. Međutim, takav je scenarij jako teško napisati. Imao sam u rukama dvije različite verzije, ali nisam bio zadovoljan. Čini se da sam preosobno shvaćao tu priču. Što se tiče Scorseseova “Avijatičara”, nisam siguran da cijeli film dobro funkcionira. Dio koji se odnosi na avijaciju napravljen je dobro, ali mi se čini da je jako teško obuhvatiti cjelokupnu Hughesovu karijeru u jednom filmu.

NACIONAL: Koliko ste aviona promijenili tijekom posljednjih godina? – U posljednjih 30 godina imao sam 15 ili 18 različitih aviona.

NACIONAL: Jeste li vi, poput Howarda Hughesa, radili nacrte futurističkih aviona? – Ne, nisam, ali sam sanjao o tome. Ja sam se, što se tiče realizacije neobičnih ideja, ispucao kada sam gradio kuću na Floridi. Riječ je o kući koju sam u svojim mislima gradio i opremao proteklih 30 godina i sada, kada je napravljena, ona je čisto remek djelo. Nakon puno godina našao sam arhitekte koji su pristali slušati moje ideje. One su mogle biti krive, ali ispale su sjajno. Kao što je to lijepo rekla supruga Michaela Eisnera, moja kuća funkcionira jer su u osjećajima sve arhitekture iste. Iako sam u kući spajao tri različita arhitekturna stila, ništa na kraju ne izgleda neobično. Sve se to na kraju dobro spojilo. Iako znam da se moglo dogoditi i suprotno. No o tome nisam brinuo jer, na kraju krajeva, to je moja kuća.

NACIONAL: Novi film u kojem glumite zove se “Sve je cool”, a vas percipiraju kao cool glumca. Je li u vašem životu bilo trenutaka kada se niste osjećali cool? – Oh, Bože, pa naravno. Moja cool poza rezervirana je za filmove. Znao sam biti frustriran, nestrpljiv, reagirao sam nervozno kao što to rade mnogi drugi ljudi. Volio bih kada bih mogao biti cool poput Chilija Palmera, lika kojeg glumim u ovom filmu ili poput Jamesa Bonda. Morate raditi na tome da budete cool. Zar ne bi bilo divno da vas ništa ne može izbaciti iz takta? Saznate za groznu vijest, vi ste cool, saznate za divnu vijest, vi ste cool, to bi bilo fenomenalno. Samo ne znam je li to uopće moguće. Priznajem, radim na tome, ali nisam još dosegnuo tu razinu.

NACIONAL: Na filmu ne samo da ste cool kada glumite pozitivce, vi ste cool i kada glumite negativce. – To je ono na što se ljudi love. Sve je dobro dok publika uživa u tome i dok primjećuje pozitivne, a zanemaruje negativne strane nekog lika. To je, vjerujte, stari filmski trik. Takvi su bili James Cagney i Humphrey Bogart, a bilo ih je još. Kada bi glumio negativce koji su samo negativci i ništa više, to ne bi bilo zabavno za gledatelje. Uostalom, kriminalci mogu biti šarmantni. Sjetite se Dilingera, on je bio jedan od najšarmantnijih osoba svih vremena. Sve što je zabavno za mene je privlačno.

NACIONAL: Jeste li ikada u svom životu napravili nešto što nikako nije bilo cool? – Mnogo puta, ali jednog se događaja posebno sjećam. Bilo je to 1992. ili 1993. godine, još nisam snimio film “Pakleni šund”. Vozio sam jaguara iz 1964. godine. U mojoj se filmskoj karijeri tada ništa nije događalo. Pomislio sam: “Jebeš sve, izvest ću auto, spustiti krov, i prepoznati filmsku zvijezdu u sebi.” I napravio sam to. Vozio sam se Sunset Boulevardom, u kasetofon sam ubacio traku s poznatom pjesmom iz filma “Muškarac i žena” Claudea Laloucha i na tu temu pjevušio: “Ja sam velika filmska zvijezda.” Usred vožnje Sunset Boulevardom auto se pokvario, svi oko mene počeli su trubiti i vikati: “Jebi se.” Svi su pošizili na mene. Izašao sam iz auta i počeo ga gurati da ga uklonim s ceste. Ugurao sam ga u dvorište jedne vile čiji su vlasnici bili obitelj iz Irana. Pozvonio sam na ulaznim vratima, cijela obitelj je izašla da vidi što se dogodilo, a nakon toga su mi pomogli da odguram auto do automehaničarske radionice. To je bilo nešto najgore što sam napravio u životu. Tada sam primijetio da, uvijek kada bih radio budalu od sebe, stizala bi neka kazna. Čim bih postao egocentrik, kao u ovom slučaju, stigla je kazna u obliku kvara automobila nasred ceste. Od tada se ponašam povučeno i ponizno. U suprotnom bi me stigla kazna.

NACIONAL: Koliko čujemo, trenutno pišete autobiografiju. Je li vas ta poniznost natjerala na pisanje autobiografije? – Pišem autobiografiju, ali ne znam je li uzrok poniznost. Za sada uživam u pisanju, jedva čekam da se vratim kući da je nastavim pisati. Zapravo, volio bih kada bi trenutno moj jedini posao bio pisanje autobiografije. Volio bih svakog dana sjediti za stolom i pisati. I tako cijelu godinu. Osjećam katarzu dok svoje misli prenosim na papir, to djeluje terapeutski na mene. Mislim da bi to svi trebali raditi, bez obzira hoće li im ta knjiga na kraju biti objavljena ili ne. Pisanje autobiografije je fenomenalno, nešto poput pisanja dnevnika, ali bolje.

NACIONAL: Koji je najvažniji dio knjige? – Knjigu ne pišem kronološki, već onako kako mi govori moja inspiracija. Primjerice, u jednom sam trenutku bio preokupiran dodjelom nagrade Oscar pa sam napisao pet stranica o Oscarima. Inspiracija koja me nagnala da pišem o Oscarima došla je iz mog djetinjstva, jer sam se sjetio kako sam kao klinac gledao dodjelu Oscara. Na to sam se nadovezao pišući o svom djetinjstvu, a to me inspiriralo da nastavim pisati o avionima. Mislim da ću se sljedeće godine nastaviti igrati pišući na taj način.

NACIONAL: Hoćete li u knjizi objasniti što se događalo s vama u osamdesetim godinama kada ste odbijali uloge poput one u “Oficiru i džentlmenu” i “Američkom žigolu”, a prihvaćali one u filmovima poput “Gle tko to govori”? – Vjerojatno ću doći i do toga. Kada prihvaćate neku ulogu, onda to radite jer mislite da je to najbolje što vam nude u tom trenutku. U tom je slučaju bitna kronologija događaja koja će objasniti zašto sam odbio ulogu, primjerice, u filmu “Oficir i džentlmen”. Jednostavno, tada sam želio uzeti godinu dana odmora kako bi pohađao školu letenja. Nisam, dakle, odbio tu ulogu jer mi se činilo da postoji neka druga, bolja ponuda. Ujedno, tek sam bio završio snimanje filma “Pucanj nije brisan” redatelja Briana De Palme i bio sam strašno umoran jer je snimanje trajalo pet mjeseci. Dakle, nisam želio početi snimanje novog filma, a producentima “Oficira i džentlmena” se strašno žurilo. Odlučio sam se, iz osobnih razloga, za pilotsku školu. Svaka uloga koju sam odbio ili prihvatio ima različitu priču i objašnjenje.

NACIONAL: U filmu “Sve je cool” glumite Chilija Palmera, filmskog producenta koji ne voli snimanje filmskih nastavaka, što je u Hollywoodu posebno popularno. Dijelite li Chilijevo mišljenje? – Nastavci filmova nikada me nisu osobito privlačili. U filmu “Sve je cool” odlučili smo biti samokritični, ali “Sve je cool” ne može se nazvati nastavkom filma “Drž?te maloga”. Jednostavno, Elmore Leonard napisao je novu knjigu. To, dakle, ne može biti nastavak filma “Drž?te maloga”, kao što je nemoguće da se snimi nastavak filma “Pakleni šund”. Dakle, zezali smo se s hollywoodskim nastavcima iz drugačijeg ugla. Ovo ipak nije nastavak kakav sam snimao u slučaju filma “Gle tko to govori”.

NACIONAL: Spominje se da će Quentin Tarantino snimati film koji će opisati događaje koji su prethodili događajima iz filma “Pakleni šund”. Hoćete li u tom slučaju prihvatiti ponudu i ponoviti ulogu Vincenta Vege? – Ja sam spreman na to, sve ostalo je u rukama Quentina Tarantina. On određuje pravila igre.

NACIONAL: Veza između “Paklenog šunda” i filma “Sve je cool” prikazana je u plesu vas i Ume Thurman. Jeste li vi predložili tu plesnu scenu u filmu “Sve je cool” kako bi obnovili kemiju između vas i Ume? – To nije jedini razlog zbog kojeg plešem s Umom u ovom filmu, a scenu sam, doista, ja predložio. Ona je sjajna glumica, savršena za ulogu u filmu “Sve je cool”. To je glavni razlog zbog kojeg sam predložio tu scenu plesa. Ujedno, glazba na koju plešemo, brazilska glazba, moja je omiljena glazba. Sergio Mendes i ostali, to je glazba koju volim, to je bio šlag na torti. Ne mogu ni zamisliti da bi netko drugi, a ne Uma Thurman, mogao glumiti tu ulogu.

NACIONAL: Je li istina da ste htjeli plesati i u filmu “Drž?te maloga”, ali je redatelj Barry Sonnenfeld odbio vašu ideju? – To je istina, ali u tom filmu plesna scena nije bila nužna. S filmom “Sve je cool” situacija je drukčija, radnja filma bavi se glazbenom industrijom, pa mi se činilo logičnim i prirodnim da Uma i ja zaplešemo. U toj sceni Chili Palmer dolazi na koncert grupe Black Eyed Peas, sretne Umu Thurman i, logično slijedi njihov ples. Takve scene nije bilo u filmu “Drž?te maloga” pa nisam ni mogao plesati. Nekoliko puta sam gledao tu scenu, kako zbog glazbe, tako i zbog našeg plesa, sambe i cha cha. Mislim da je to cool scena.

NACIONAL: Plešete li i privatno ili samo za potrebe filmova u kojima glumite? – Ponekad zaplešem, ali u većini slučajeva to radim zbog filma u kojem glumim.

NACIONAL: S glazbom vas povezuje i to što vas nekoliko pop grupa spominje u tekstovima svojih pjesama. Primjerice, grupa James u stihu jedne pjesme kaže: “pleše poput Johna Travolte”,a spominje vas i grupa Suede. – To mi laska. Nekada su se u pjesmama spominjali Fred Astaire i Gene Kelly, kako mi onda to ne bi laskalo.

NACIONAL: Što vam je gluma omogućila u životu? – Mnogo toga. Da nisam uspješan glumac ne znam kako bih uspio ostvariti svoje avijatičarske snove. Pomoću glume otkrio sam druge hobije poput putovanja, što je opet povezano s avionima. Da mi gluma ne daje financijsku podršku, ne bih se mogao posvetiti avijaciji. Kad imate novac, onda se možete raditi na vlastitom obrazovanju, a to je ono što sam napravio u avijaciji. Kupio sam obrazovanje, dok drugi čekaju na stipendiju da bi naučili letjeti. I kada dobijete stipendiju, morate biti visoko školovani da bi počeli letjeti. S druge strane, kada imate novca, ljudi su strpljivi s vama i polako vas uče. Ja sam ih plaćao da bi cijeli dan bili uz mene i učili me.

NACIONAL: Istaknuti ste član scientološke crkve. Koliko vam je scientologija pomogla u karijeri? – Scientologija mi je pomogla kad sam trebao donositi bitne odluke, kad sam bio pod stresom, kad sam imao probleme koje sam mora riješiti. Da nije bilo scientologije, ja ne bih sada s vama razgovarao. Ona je golem dio mog života. Pomoću scientologije sam opstao u Hollywoodu. A kad mi je puna kapa svega, posvetim se scientologiji, ona je moje utočište.

NACIONAL: Vaš brak s glumicom Kelly Preston traje već 14 godina, iznenađujuće dugo za filmske zvijezde. Koja je tajna dugotrajnosti vašeg braka? – Mislim da su nam djeca jako puno pomogla. Ljubav prema djeci i ljubav koju dobivate od djece, jedan su od glavnih razloga zbog kojih parovi ostaju zajedno. Pomaže nam i to što ne živimo u Hollywoodu. Scientologija također pomaže.