Objavljeno u Nacionalu br. 487, 2005-03-15

Autor: Nina Ožegović

KRONIKA SPLITSKE GLUMICE

'Beba koja se naguzila pokazuje što sve radima za EU'

Arijani Čulini idući tjedan, uoči 17. ožujka, kada bi trebali započeti pregovori o ulasku u EU, izlazi knjiga društvenih kronika 'Za Europu spremni' gdje će se predstaviti kao drukčija autorica koja piše o anomalijama hrvatskog društva: za Nacional savjetuje premijera Sanadera o putu u EU i govori o svojoj ranjivost te negativnim kritikama

Arijana Čulina, splitska glumica, autorica pet tiražnih knjiga i odnedavno društvena kroničarka u emisiji "U sridu" na Novoj TV, idući tjedan, uoči 17. ožujka kada bi trebali početi pregovori o ulasku Hrvatske u EU, izlazi nova knjigaArijana Čulina, splitska glumica, autorica pet tiražnih knjiga i odnedavno društvena kroničarka u emisiji "U sridu" na Novoj TV, idući tjedan, uoči 17. ožujka kada bi trebali početi pregovori o ulasku Hrvatske u EU, izlazi nova knjiga“Moja nova knjiga društvenih kronika ‘Za Europu spremni’ nije ozbiljna knjiga, iako sam pisala o užasno ozbiljnim problemima, ali nije ni humoristična, no čovjek se može slatko nasmijati”, rekla je Arijana Čulina, splitska glumica, autorica pet tiražnih knjiga i odnedavno društvena kroničarka u emisiji “U sridu” na Novoj TV, kojoj idući tjedan, uoči 17. ožujka kada bi trebali početi pregovori o ulasku Hrvatske u EU, izlazi nova knjiga provokativnog naslova “Za Europu spremni”. Knjiga će izići u sklopu biblioteke “Slobodna Dalmacija”, moći će se kupiti na kioscima, a Čulina će se u njoj predstaviti kao posve drukčija autorica: za razliku od njezine popularne brbljave junakinje Goge Bjondine, koja zločesto komentira muško-ženske odnose, u ovoj će knjizi govoriti o sitnim i krupnim anomalijama hrvatskog društva.

'Europa nas namjerava primiti, ali ne sad i ne same, nego u paketiću s nekim, a još nisu odlučili s kim' 'Ljudi misle da sam snažna, ali ja sam vrlo krhka i ranjiva žena. No život me naučio da od plahosti nema ništa' 'Privatno sam totalno suprotna osoba od one na ekranu. Život mi se sveo na kuću i posao'NACIONAL: Kako je nastala knjiga društvenih kronika “Za Europu spremni”? – Još dok sam bila kolumnistica u “Glamour cafeu” razmišljala sam o tome da napišem ovakvu knjigu. Međutim, zaključila sam da se te kolumne ne mogu iskoristiti, jer su uvijek bile vezane uz neki aktualni događaj. Zbog toga sam sjela i napisala knjigu ispočetka. Ona se sastoji od satiričnih i ironičnih kolumni u kojima sam ocrtala hrvatsko društvo iz svoje vizure. Prvo sam se bavila problemom hrvatskog jezika, primjerice, staro-novohrvatskim rječnikom i anglokrobatskim jezikom, o čemu sam razglabala još prije tri-četiri mjeseca, a on je tek sada postao aktualan. Zatim sam pisala o našoj cesti ? cesti zvanoj čežnja, o nužniku kao mjestu kojem sam definitivno dužnik, hrvatskom jalu ? nek’ susjedu crkne krava, bespravnim gradnjama, o homoseksualizmu, o stravi ljudskih prava tipa snađi se druže, o jednostavnijoj tehnologiji, a kompliciranijem životu, bon-tonu, sigurnoj starosti i nesigurnoj mladosti? Govorila sam i o političkim događajima, ali ne bukvalno ni poimence. Žao mi je što sam je završila prije nekoliko mjeseci jer bih je sada sigurno nadopunila.

NACIONAL: S kojim biste je temama nadopunili? – Sigurno bih komentirala događaje vezane uz umirovljenoga generala Antu Gotovinu, zatim pregovore o primanju Hrvatske u EU koji bi trebali početi 17. ožujka te o povećanje broja euroskeptika. Naime, kad sam je pisala, bilo je puno manje euroskeptika nego danas. Ja nisam euroskeptik, naravno, želim u Europu, kao i svi, ali ne pod ovakvim uvjetima, navrat-nanos, ili po svaku cijenu, nego kad bude pripremljen teren i kad budemo spremni u svim segmentima. Onda može, nema nikakvih problema… No, danas radimo previše ustupaka toj Europi, a stvari su malo drukčije. Zato fotografija na naslovnici knjige prikazuje malu, golu bebu u pelenama, koja se lijepo naguzila. Znači, pokazala je golu guzu, kao da je rekla – za Europu spremni! To pokazuje što mi sve radimo da uđemo u Europu. Zapravo, pokazuje koliko se mi jadni mučimo i pužemo ne bi li došli do te Europe.

NACIONAL: Govorilo se svojedobno da ste bili vrlo bliski s Antom Gotovinom. Koliko je to točno? – Ma, ne. Nisam bila bliska s Antom Gotovinom. Srela sam ga dva puta u životu i to na tri-četiri minute. Prvi put smo se sreli na primanju nakon kazališnih predstava za vrijeme rata. Upoznali smo se i malo popričali, bio je vrlo ugodan. I to je sve, blic susret.

NACIONAL: Mislite li da je Gotovina pravi razlog teškoća koje Hrvatska ima s EU? – To su gluposti, nebuloze. To nam govore u doba kad Amerikanci haraju po tuđoj zemlji. Mislim da je to ucjena i nepravda i da to nema nikakve veze s Antom Gotovinom. Ante Gotovina je razlog, isprika, a kad ne bi bio on, našli bi nešto drugo. I u ljubavi i u svemu drugom, morate naći neki razlog. Da je on stvarno problem, to bi bilo neozbiljno. Očito nas sada ne žele, njima nije u interesu da sada počnu pregovori, nego onda kad će nas spakirati u neki paket, koji će nama biti namijenjen. No taj paket još nije spreman. Europa nas namjerava primiti, ali ne sada i ne ovako same, nego u paketiću s nekim, a još nisu odlučili s kim.

NACIONAL: Što biste savjetovali premijeru Ivi Sanaderu i ministrici vanjskih poslova uoči 17 ožujka? – U emisiju “U sridu” spomenula sam u šali zgodan citat: “Politika je kao ljubav, što više za njom čezneš, ona ti više bježi.” Kad bismo povukli ovaj naš prijedlog za EU, oni bi nas odmah primili. Znam da Sanader i naši ministri nisu u ružičastom položaju, jer žele da Hrvatska uđe u europske integracije, ali meni je grozno gledati koliko se mi jadni ponižavamo. Mi smo divna zemlja i Bog nam je dao prvu parcelu uz more, ali mislim da se prvo trebamo suočiti sami sa sobom i državu iznutra urediti ? pravno i financijski, a tek onda možemo razgovarati o tome trebamo li mi ići u tu Europu ili ne. Nije nužno navrat-nanos stići u Europu, jer nam ona neće donijeti neke silne pogodnosti preko noći. To pokazuje i slučaj Slovenaca, Nijemaca i Talijana, koji nisu baš najsretniji. Ima zemalja koje jesu, a ima zemalja koje baš i nisu. Nama, malim zemljama, kažu neki, trebat će 50 godina da nađemo svoje mjesto u toj EU i da stignemo razinu razvijenih. Jednoj Švicarskoj ne treba Europa, ali ona je davno krenula u sve to, pa je njoj sada O.K., a nama treba još 30 godina da stanemo na svoje noge. Iza nas je rat i odvajanje od jedne države. Ponavljam, moramo prvo riješiti gomilu unutarnjih problema.

NACIONAL: Imate li vi političkih ambicija? Naime, u vašem se pisanju vidi pomak s muško-ženskih tema na politiku i političke odnose. – Ne, nemam političkih ambicija. Što će mi to? Skučen bi bio čovjek koji se bavi pisanjem pa cijeli život piše o jednoj temi. No politika me zanima, a sebe doživljavam kao društvenog kroničara. Pisanje o muško-ženskim odnosima i o politici zapravo je slično, jer u oba slučaja bilježim, komentiram i kritiziram svakodnevnicu. U svim medijima u kojima sam do sada radila, uvijek sam donosila kritiku društva. Neki pisci, umjetnici, glumci, novinari ili jednostavno autori vide stvarnost drukčije od onoga što je drugima obično i očigledno. Nekome se čini da je svaki dan uobičajen i da se sve rutinski ponavlja, primjerice, sunce iziđe, ujutro se digneš, odeš na kavu, razgovaraš s ljudima, dođeš kući? No ja na toj kavi primijetim stotinu sitnih ili krupnih anomalija u društvu. Budući da nisam profesionalni politički analitičar ili psiholog, komentiram ih iz pozicije malog čovjeka. To je moj posao koji radim posljednje četiri godine, i u “Glamour cafeu” na televiziji, i sada u emisiji “U sridu”. Čovjek koji o tome ne razmišlja, to neće primijetiti, vidjet će samo da je sunce izišlo i da smo popili kavu. Možda će konstatirati nešto o muško-ženskim odnosima, ali neće detaljno analizirati problem. I Ephraim Kishon je progovarao o mnogim problemima društva, a bio je samo pisac. Znači, ne moram imati političkih ambicije, ali imam pravo vidjeti.

NACIONAL: Kako ste doživjeli ne baš pozitivne kritike predstave “Splitska kvatrologija”, koju je Georgij Paro prošle jeseni režirao po vašem nagrađenom tekstu? – Drago mi je što je Georgij Paro prepoznao taj tekst i što ga je baš on htio režirati, iako nije lak za postavljanje – ima pomalo beketovsku formu. No, možda je pogreška bila u tome što sam htjela postići da se publika sablazni običnom, pučkom igrarijom, iako to nije pučki tekst. Drugo, možda su neki pomislili: ”Što će ova u kazalištu?” Možda su poistovjetili tekst “Splitske kvadrologije” sa mnom, dakle, pisac i njegov lik, a to im se nije svidjelo. Recimo, spisateljicu i blaziranu Splićanku koja živi u Zagrebu, pa kad dođe u Split i kaže: “Ajme, ne bih se više mogla ovdje vratiti, ne mogu podnijeti ovi primitivizam!” Valjda su pomislili da je to moj stav. Uglavnom, ne želim ulaziti u to zašto je kritika loše pisala o toj predstavi, no tješim se da je i Bizetova “Carmen” gađana rajčicama. Puno je važnije da ta predstava puni teatre – bili smo u Puli, Opatiji, igramo u Zadru, Splitu, ljudi se vesele. Kad bih pogledala sve svoje kritike, od glumačkih do književnih, vidjela bih da ja ništa ne valjam, jer nema osobe koja me nije popljuvala tijekom mog 20-godišnjeg rada. No, navikla sam, neka dobra kritika iskreno bi me iznenadila. Na to sam navikla i plivam uzvodno sasvim komotno.

NACIONAL: Je li bilo teško svesti vaše dvije knjige na monodramu ”Što sve žena triba znat o onim stvarima”? – Osjetila sam da moram napisati tu monodramu, ali “bakćala” sam se s njom godinu dana, jer je od dvije knjige od 600 stranica trebalo izvući 18 stranica. Onda su me neki zvali iz Beograda, koji su također htjeli napraviti monodramu, ali svima sam rekla da ću ja to napraviti. I onda sam radila i radila. Nisam napravila premijeru, ali sam u Rijeci imala nastup 8. ožujka i bilo je odlično. Predstavu je režirala Marica Grgurinović, a glazbu ? četiri songa, napisao je Nenad Šiško. Premijera će vjerojatno biti idućeg mjeseca u Splitu. U Zagrebu ću gostovati onda kad nađem organizatora, jer to nije nimalo lako. Najviše bih voljela igrati u nekom teatru, ali to ne ovisi o meni.

NACIONAL: Koliko u liku Goge Bjondine ima autobiografskih elemenata? – Ja sam privatno vrckasta i ponekad znam bubnuti i nasmijati društvo, ali imam i svoju drugu stranu. Uvijek kažem da komičari znaju biti najzatvoreniji i najdepresivniji ljudi tako da je teško povući paralelu između Goge i mene. Ja sam žena koja ozbiljno i studiozno radi svoj posao. Život shvaćam odgovorno i ozbiljno, ali imam u sebi prirođenu sklonost prema komediji i satiri. To se ne može, kao što je rekao Woody Allen, nigdje naučiti. Moj je život ozbiljniji od života Goge Bjondine. Ona je samo lik kroz koji ja progovaram. U njoj, naravno, ima moje osobnosti, ali ljudi bi se jako iznenadili kad bi me vidjeli u drugim ulogama koje sam tumačila, primjerice, u Grušenki. Ne bi me prepoznali! No, sada u emisiji “U sridu” nisam ni Goga, ni Arijana; to je nezgodan teren, tu treba balansirati.

NACIONAL: Koliko vas muškarci poistovjećuju s Goge Bjondinom i boje li se njezine snage? – Privatno sam potpuno suprotna osoba od one na ekranu. Meni se život sveo na kuću i na posao. U posljednje dvije godine oko mene se stvorio čistac, ne razgovaram puno s kolegama o mom poslu, ali narod mi se približio. Ljudi misle da sam snažna, ali ja sam zapravo vrlo krhka i ranjiva žena. Ali me život naučio da od plahosti nema ništa. No, i Goge je slaba žena. Romano Bolković rekao mi je kako sam se uspješno izborila za svoju poziciju na kojoj mogu izreći neke stvari, ali to se nije dogodilo preko noći. Borila sam se pet godina i ljudi su se naviknuli na mene. Da sam privatno nalik Gogi Bjondini, imala bih drukčiju karizmu i ljudi bi drukčije reagirali. Ljude odbija jako i zločesto.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi? – Nude mi da napišem neku seriju, no sada se želim odmoriti. Iza mene je pet godina rada, pet knjiga, mnogobrojne predstave, tri moja teksta su igrana… Imam potrebu leći, isključiti mobitel i dati sebi oduška, barem tijekom ljeta.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika