Film redatelja, koscenarista i producenta Ahmeda Imamovića i koscenarista Envera Puške trebao bi biti kandidiran i za filmski festival u CannesuFilm “Go West” o ljubavi dva mladića u vihoru rata, iako do sada nije nigdje javno prikazan, gotovo da je u nekim medijima stavljen pred zid srama i unaprijed osuđen na linč. Dva mladića, Srbin Milana (Tarik Filipović) i Bošnjak Kenan (Mario Drmać), željeli su da njihova ljubav nadživi ratno ludilo. Iz Sarajeva su pokušali otići u Nizozemsku. Otišli su u Milanovo rodno selo, Kenan se prerušio u ženu, a Milan ga je svom ocu Ljubi (Rade Šerbedžija) predstavio kao svoju zaručnicu Milenu. Milanov otac je mladencima organizirao svadbu. Milan je mobiliziran u srpsku vojsku, a Kenan u ulozi supruge Milene ostaje živjeti sa svekrom Ljubom.

LEAD 'Takve priče ne smiju biti ispričane jer naše društvo nije tolerantno i jer pripadaju ljudima koji ne čine većinu' LEAD Avdić tvrdi da je ljubav Bošnjaka i Srbina trostruko osuđena na propast jer je riječ o homoseksulcima, različitim nacionalnostima i odnosu u ratnom sukobu LEAD 'Kako bi se osjećali Hrvati kada bi financirali film u kojem je tragedija Vukovara ovjekovječena pričom o dvojici pedera, od kojih je onaj groteskniji Hrvat?'Osim Šerbedžije, Filipovića i Drmaća, u filmu glume i Mirjana Karanović, Nermin Tulić, Haris Burina i Žana Moro, a sniman je u Sarajevu, Zagrebu i Kaknju.

Film redatelja, koscenarista i producenta Ahmeda Imamovića i koscenarista Envera Puške trebao bi biti kandidiran i za filmski festival u Cannesu. Mladi bosanskohercegovački redatelj Ahmed Imamović dobitnik je nagrade Felix za kratki film pod nazivom “10 minuta”, a film “Go West” njegov je dugometražni prvijenac.

Pojedini Bošnjaci, ali i lokalni mediji, etiketirali su taj film kao “drsko ruganje bošnjačkoj tragediji i dodvoravanje svjetskom homoseksualnom lobiju”. Odmah po snimanju prve scene, u ljeto prošle godine, u sarajevskim medijima počeo se razbuktavati medijski rat. Neovisni mediji podržali su taj projekt, a radikalni Bošnjaci su tvrdili da film treba zaustaviti kako se ne bi nanijela nesaglediva nepravda Bošnjacima i kako bi se što hitnije zaustavilo ismijavanje genocidu koji je nad njima počinjen.

Prva pogreška koja je u medijima napravljena jest podatal da su dva glavna lika filma bili pripadnici Armije BiH. Radikalni Bošnjaci smatrali su da su se ovim filmom trebali veličati otpor i stradanja boraca Armije BiH, te da su ga trebali snimiti po uzoru na “Kozaru”, “Bitku na Neretvi” ili “Remake”, a ne predstavljati borce Armije BiH kao homoseksualce. Glasni kritičari filma smatraju da je autor, ako je to želio, mogao napraviti film o homoseksualcima u BiH, ali da priču nije smio smjestiti u doba rata u BiH. Film “Go West” je, osim u medijima, postao iznimno popularan i na gay portalima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

Predsjednica Udruge Q, prve gay grupe u BiH, Svjetlana Đurković smatra da će ovaj film pomoći da društvo u BiH počne više pozornosti posvećivati homoseksualcima, biseksualcima i zaštiti manjina. “Podržavam taj film, on je veliki izazov i zaista nudi alternativu. U tom se filmu ljudski pokazuje priča koja je mnogo jača i važnija od mnogih takozvanih velikih stvari. Vjerujem da nakon ovog filma mnoge stvari neće ostati iste, uklonit će se mnoge predrasude kod naših ljudi. Ovaj je film, zapravo, promocija ljudskih prava.” Svjetlana Đurković tvrdi da je situacija koja je prikazana u filmu “Go West” realna i da nije sporno da su i u tijeku rata na prostoru BiH živjeli homoseksualci te dodaje: “Koliko god mi željeli individualizirati patnju jednog naroda, moramo priznati da su se i takve priče dešavale u ratu. Ali te su priče neispričane jer pripadaju ljudima koji ne čine većinu u našem društvu. Te priče ne smiju biti ispričane jer naše društvo nije tolerantno.”

Mario Drmać, koji predstavlja lik Kenana, tvrdi da će svi homoseksualci biti jako razočarani kada vide film, jer u njemu nema scena koje se ne bi mogle svakodnevno vidjeti na TV ekranima. ”Žao mi je što se svaki naš film mora poistovjetiti s državom. U ovom filmu nema nikakvih škakljivih scena ni scena gorih od, recimo, onih u filmu ‘Remake’ u kojem sam također glumio. O homoseksualcima u svijetu snimaju se jako dobri filmovi. Ali ovaj film nije takav. Ovo je umjetničko djelo u kojem nema porno scena. Ja kao glumac nikada ne bih pristao glumiti u porno filmovima”, kazao je Drmać u razgovoru za Nacional.

On ističe da nema ništa protiv homoseksualaca i da svi imaju pravo na svoj izbor. “Postoji jedna dobra izreka: ‘Ja samo volim čovjeka i je li to grijeh?’ Mislim da svi imaju pravo na svoje opredjeljenje.” Ipak, kako kaže, potrese ga sve negativno što pročita o filmu, sebi i ulozi koju tumači. “Ne mogu reći da me to apsolutno ne tangira. Malo me uzdrma, jer uvijek postoje ljudi koji te vole i odjednom počnu vjerovati u ono što pročitaju u medijima. Oni koji pišu takve kritike za ovaj film – sreća riječ je o malom broju ljudi – zapravo samo žele postići veću nakladu svojih novina. To su sigurno neumjetnički, neetički i nemoralni kreteni, a ne novinari. Nije mi ugodno pročitati svakakve laži. Nedavno sam u Trnu pročitao da sam pretučen, a nisam. Međutim, ima ljudi koji vjeruju tim novinama, pa mi jednostavno ne bude ugodno i dogodi se da po sedam dana ne želim izići iz kuće”, rezigniran je Drmać.

Kaže da bi, i nakon ovih neugodnih iskustava, bez razmišljanja ponovno pristao glumiti u filmu “Go West”: “To je moj posao. A, ponavljam, u filmu nema škakljivih scena i oni koji su to očekivali bit će razočarani, kao i oni koji su nas kritizirali. Ali, budući da si takvi ljudi jako sujetni, nikad neće priznati da nisu bili u pravu. Sa druge strane, ti koji dižu toliko prašine nisu ni svjesni da nam prave jako dobru reklamu i garantiram da svi s nestrpljenjem, pa i ti što su pljuvali, čekaju da vide film.”

Mario Drmać je voditelj popularne dječje interaktivne TV igre “Hugo”, a glumi i u emisiji za djecu “Lutkokaz”. Drmać ne strahuje za svoj angažman u dječjim emisijama nakon što javnosti bude predstavljen film “Go West”. “Ja sam glumac i neću dopustiti da moj posao neko uprlja. Radim da udovoljim publici. Napravim svoj posao, iziđem iz kostima i ponovno postanem svoj čovjek, onakav kakav jesam. Poručio bih roditeljima da ne odvajaju djecu od mene, jer ja sam uvijek isti. A film “Go West” samo je još jedno umjetničko djelo”, tvrdi Mario Drmać.

Jedan od najglasnijih kritičara filma je novinar i književnik iz Tuzle Fatmir Alispahić. Prema njegovu mišljenju, autor filma je trebao napraviti projekt prema kojem će se pamtiti bosanska tragedija, a ne da ga prikaže “najlakšim putem za zgrtanje slave i priznanja”. Alispahić za Nacional tvrdi da u povijesti južnoslavenskih kinematografija ni jedan film nije imao bučniju marketinšku pripremu i da cijela gužva nema nikakve veze s estetskim kvalitetama tog filma. “Vjerojatno će se dogoditi da ‘Go West’ dobije razna priznanja bez obzira na njegovu kvalitetu. Svi znamo da nagrade za umjetnost najčešće nisu u sferi estetskog, već lobističkog i političkog. A s obzirom na političku intenciju zaboravljanja genocida nad Bošnjacima, te na lobističku intenciju pederskog lobija da se jedna psihopatologija legitimizira kao normalna pojava, može se očekivati da će ‘Go West’ biti ovjenčan umjetničkim nagradama. To opet ne znači da će taj film biti loš s estetske točke gledišta. Nije nužno da estetika ima etičke kvalitete, pogotovo ne danas”, smatra Alispahić.

Alispahić je zatim postavio pitanje: “Kako bi se osjećali Hrvati kada bi financirali film u kojem je tragedija Vukovara ovjekovječena pričom o dvojici pedera, od kojih je onaj groteskniji, dakle onaj koji izigrava žensko u muškom tijelu, Hrvat, a time i predstavnik stradalničke grupacije? Ili, kako bi se osjećali Židovi kad bi se snimio film u kojem zatočeni Židov u Auschwitzu čezne za muškim spolnim organom, recimo, nekog esesovca? Možda je i u vukovarskoj tragediji, i u holokaustu bilo cirkusa ove vrste, ali to su tek kapi u oceanu onog korpusa priča po kojima zasad prepoznajemo ove tragedije. Bošnjačku tragediju čini 200.000 žrtava stradalih u genocidu. Kad se tom oceanu priča suprotstavi ili pretpostavi ta kapljica o nekakvom bošnjačkom pederu koji čezne za penisom nekog Srbina, onda ne samo da se radi o neistini, već i o blasfemiji cijele tragedije.”

Alispahić tvrdi da je narod koji sebi dopusti da financira ili slavi film o svetogrđu vlastite tragedije vrijedan podsmijeha i dodaje: “Da su Hrvati snimili jedan takav film o Vukovaru, ja bih im se prvo čudio, pa bih se smijao, pa bih ih sažalijevao kao totalne idiote. Ali Hrvati su izlobirali da velike svjetske zvijezde snime film o Vukovaru, pod naslovom “Harisonovo cvijeće”. Ako netko u Hrvatskoj smatra da je normalno da se bošnjačka tragedija pamti kroz film o pederima, onda neka tu istu situaciju primijeni na Domovinski rat, pa će vidjeti kako to boli i vrijeđa. U bošnjačkom slučaju ova je pozicija još dramatičnija, jer su Bošnjaci najveće žrtve ratova na prostorima bivše Jugoslavije, a imaju samo jedan film koji vjerodostojno pamti njihovu tragediju. To je ‘Remake’ Dine Mustafića.”

Alispahić dalje navodi da će sigurno gledati film “Go West” tim prije što je u nekoliko inserata vidio neka zanimljiva redateljska rješenja, dobru fotografiju i pojedina dobra glumačka ostvarenja. On objašnjava da nema ništa protiv homoseksualaca ni protiv prava ljudi da se udružuju po seksualnim sklonostima i da u svojoj intimi upražnjavaju sve što ih zadovoljava, ali se protivi “legalizaciji i institucionalizaciji protuprirodnog bluda”.

Neke segmente filma je u internoj kućnoj DVD projekciji gledao glavni i odgovorni urednik sarajevskog tjednika Slobodna Bosna Senad Avdić koji smatra da film “Go West” nije ni patriotski ni nepatriotski, već priča o “ljubavi u okolnostima posvemašnje mržnje i razaranja svih postulata ljudskosti, humanizma”. Avdić naglašava da bi svođenje ovog filma na patriotizam ili domoljublje poništilo mogućnost rasprave o njegovom univerzalnom značenju, porukama i filmskom jeziku kojom su one ispričane. On ocjenjuje da je taj film sjajan, hrabar, potresan, sa sjajnom glumačkom ekipom i gotovo savršenim scenarijem u kojem je ljubav Bošnjaka i Srbina trostruko osuđena na propast, jer je riječ o homoseksualcima, vezi dvojice mladića različitih nacionalnosti i jer se ta ljubav dešava u jezivim ratnim okolnostima. “Nije ‘Go West’ prvi, a sasvim sigurno neće biti ni posljednji film kojeg taj radikalni bošnjački, a u osnovi neosocrealistički ‘intelektualni’ i politički polusvijet osporava. Isti idejni čistunci osporili su i ‘Ničiju zemlju’ Danisa Tanovića zato što, kao, nije dovoljno transparentno povukao liniju između žrtve i agresora u bosanskom ratu. Bošnjačka politička elita bila je bijesna i na film ‘Gori varta’ Pjera Žalice. Film ‘Go West’ napadaju oni koji ga nisu ni vidjeli, a ne sumnjam da će, i kada ga vide, išta razumjeti i da će prestati primitivni napadi na njegove autore”, izjavio je Avdić Nacionalu.

On vjeruje da film ‘Go West’ nije snimljen da bi zadovoljio estetske i idejne standarde primitivne strukture i da će recepcija filma u zemlji i svijetu “začepiti gubicu ideološkim talibanima i samozvanim cenzorima”.

Koscenarist filma Enver Puška, pristao je govoriti za Nacional o linču filma koji još nije doživio ni premijeru. On nije krio ljutnju na medije koji daju prostora “nekompetentnim fanaticima da govore o jednom filmskom projektu kojeg nisu ni podgledali”.

NACIONAL: Zašto ste odlučili ispričati priču o dva mladića čija je ljubav smještena u ratni period? – To je obična ljubavna priča o dva muškarca koja se vole. Naša priča govori o 1992. i 1993. godini. Željeli smo pokazati da u netolerantnim sredinama nastaju tragedije. Film govori o ljubavi i o tome kuda nas vodi netolerancija. Mi moramo jedan dan stati pred sobom i raščistiti da smo ksenofobi, nacionalisti i šovinisti. Tek kada shvatimo što smo i kad ukažemo na svoje anomalije, možemo postati zdravo društvo koje može ići naprijed.

NACIONAL: Jeste li mogli nekom drugom pričom ukazati na potrebu jačanja tolerancije? Zašto baš dva homoseksualca u ratu u BiH? – Evo sad smo vidjeli da je ta priča izazvala veliku pažnju. Da smo pravili neku lijepu priču o toleranciji, ljudi bi to odgledali nezainteresirano i to bi tako prošlo.

NACIONAL: Ekipa filma “Go West” je primala i prijetnje. Tko vam je prijetio? – Na našu sreću, to nije veliki broj ljudi. To je par idiota koji su sebi našli neki medijski protor, a pri tome nisu stvorili sebi ništa u životu i pokušavaju se progurati u medije pljujući po drugima. U toj želji da im život brzo ne prođe, oni ne sačekaju ni promociju filma već odmah krenu da po njemu pljuju unaprijed. Neko tko osuđuje nekoga zbog nečega što nije ni vidio, stvarno u mom životu nema prostora da o njemu razišljam.

NACIONAL: Organizirali ste privatne projekcije filma? Kakvi su bili komentari onih koji su film gledali? – To je već druga strana ovog filma. Svi raspravljaju o par ljudi koji su nas napali, a s druge strane imamo mnogo normalnih ljudi koji prihvaćaju ono što radimo i razumiju poruku filma. Poslije svake projekcije, pa čak i male, privatne osjećam ponos.