Tom Meggle, direktor Cartiera, u Ženevi je pokazao novu verziju Cartierovog popularnog modela PashaOKVIR
SAJAM VISOKOG URARSTVA
‘Koristimo samo savršeno drago kamenje’
U prostorima Cartiera, jednom od najvećih na ženevskom salonu, razgovarala sam sa Jacquesom Diltoerom, kreativnim direktorom satova, kojega u toj svjetski poznatoj kompaniji smatraju pravom legendom zbog njegova znanja i 40-godišnjeg staža u Cartieru. Od početka se ponajprije bavio dizajnom nakita, a potom i satova, i jedan je od kreatora slavne linije Must de Cartier. Kao sasvim mladom dizajneru prvi mu je posao bio da radi s privatnim klijentima koji su dolazili u Cartier s draguljima i zlatom i željeli da im se u njihovim radionicama izradi nakit. Upoznao je cijeli niz slavnih osoba za koje je preuzimao specijalne narudžbe. Uvjerila sam se da je, kad je o kupcima riječ, diskrecija zajamčena u Cartieru. Jacques Diltoer nije želio spomenuti nijedno ime. Posljednjih se godina posve posvetio urarstvu, otkad se ženski satovi u Cartieru tretiraju poput komada nakita, pravih malih dragulja i po dizajnu, materijalima i ukrasima. Diltoer radi u radionici u Švicarskoj gdje nastaju novi modeli i ima ekipu od osam inženjera i dizajnera. Tu se rade, kako je ispričao, tehnički planovi i makete satova. Svoje dizajnerske ideje predaju u ruke urarskih majstora koji kažu može li se to izvesti. Tada projekti odlaze predsjedniku Cartiera i njegovim najbližim suradnicima koji donose konačnu odluku o proizvodnji. “Ja sam zapravo garancija za kvalitetu i sve ono što Cartier znači, te svojevrsni posrednik između tehnologa, dizajnera i onih koji odlučuju o cijeni proizvoda i brinem se da se svi aspekti oko planiranja i proizvodnje uspješno ostvare”, ispričao je Diltoer.
U ovogodišnjoj ženskoj kolekciji veliko zanimanje pobuđuje skupocjena linija u kojoj su se dizajneri poigrali novim oblicima, slikama i ukrasima, ali su uspjeli zadržati prepoznatljivost Cartierova dizajna. Cartierova pantera pojavljuje se u novim verzijama, vrlo je originalan i novi Diagonale de Cartier. Upitala sam Diltoera kako je pantera dospjela u satnu kutiju. “To je ideja jedne naše dizajnerice, ali ne izvorno za sat. U Cartierovu timu mnogo je ljudi koji su podijeljeni u razna područja. Ona radi na dizajniranju Cartierovih marama, pa se pantera pojavila najprije na marami. Kad smo je odlučili upotrijebiti za satove, morali smo prvo riješiti niz tehničkih pitanja. Mnogo je toga unaprijeđeno u tehničkom smislu posljednjih godina, pa i kad je riječ o materijalu. Primjerice, drago kamenje i dijamanti koje danas koristimo savršeni su, a prije nekoliko godina nismo bili takvi perfekcionisti u kvaliteti kamena. To je osobito važno zbog kupaca iz Azije, iz Japana, koji traže savršene dragulje.”
Upitala sam ga je li teško tajne sačuvati od konkurencije kad se kreiraju i proizvode novi modeli. Diltoer kaže kako nikad nije imao problema jer radi s ljudima koji su godinama u Cartieru, koji su potpuno posvećeni njegovoj tradiciji, ali koji i u svojim ugovorima imaju poseban član o povjerljivosti informacija. Osim toga, postoje i posebne sigurnosne mjere za taj dio potpuno odvojene od ostatka Cartiera. Na kraju, rekao je, samo osobe najvišeg ranga u cijelosti znaju novi projekt tijekom njegove pripreme. Od tisuću ljudi koji rade u proizvodnji nitko ne zna sve, nego svaki samo svoj dio.

Najveće dostignuće našega doba je da svaki čovjek ima sat, ali više nitko nema vremena, ustvrdio je uz smijeh jedan uspješni švicarski biznismen u industriji satova kad sam prošli tjedan boravila na Međunarodnom salonu visokog urarstva, Salon International de la Haute Horlogerie (SIHH), što se već petnaest godina održava u Ženevi. Ta prestižna specijalistička smotra – uz onu koja se samo nekoliko dana prije održavala u Baselu, pa ta dva događaja obuhvaćaju najcjelovitiju godišnju novu ponudu najboljih satova na svijetu – strogo je ograničena na profesionalce u visokom urarstvu. Veliki proizvođači koji su registrirani u Međunarodnom komitetu visokog urarstva svake godine u Ženevu pozivaju trgovce, dilere, poslovne ljude u toj branši, kolekcionare te na kraju i novinare, da pokažu što sve novo lansiraju na tržište i da, naravno, u šest dana sklope što više ugovora.

Ništa bolje ne definira imidž Švicarske u drugim zemljama kao švicarski satovi i švicarska čokolada. No dok proizvodnja i izvoz čokolade za zemlju visoke ekonomije kakva je Švicarska ima marginalno značenje, industrija satova treća je najvažnija nacionalna grana u kojoj je zaposleno više od 40 tisuća ljudi a vrijednost proizvedene robe je deset milijardi švicarskih franaka. Mala Švicarska ima 565 tvrtki za proizvodnju satova, najveći je izvoznik satova na svijetu u vrijednosti 9,3 milijarde švicarskih franaka, i to najviše u SAD, Hong Kong, Kinu i Japan. Ukratko, od deset u Švicarskoj proizvedenih satova, devet ide u izvoz. Ima li stoga primjerenijeg mjesta od Švicarske za Međunarodni salon visokog urarstva?

Salon u Ženevi, koji jednostavno zovu sajmom satova, ove je godine okupio 16 imena: Cartier, Audemars Piguet, Baume&Mercier, Girard-Perregaux, Piaget, Vacheron Constantin, A. Lange&Soehne, Jeanrichard, Jaeger-LeCoultre, IWC, Parmigiani Fleurier, Panerai, Roger Dubois, Van Cleef&Arpels, A. Dunhill Ltd. i Mont Blanc. Prošle godine SIHH je posjetilo 10 tisuća ljudi, među kojima je bilo 4600 klijenata i 900 novinara, obavijestio je prisutne u pozdravnom govoru prošli tjedan predsjednik ženevskog salona Franco Cologni, dodavši da je ta brojka 2005. čak i veća. Prema njegovim riječima, lani su narudžbe i rezervacije kupaca premašile sva predviđanja proizvođača, a porast se očekuje i ove godine. Kako tvrde znalci u urarskom biznisu, kriza koja je potresala ovo tržište 2003. definitivno je iza njih. Na ženevski salon 60 posto klijenata dolazi iz Europe, 18 posto iz Azije, 16 posto iz Sjeverne i Južne Amerike i 6 posto s Bliskog istoka.

“Pogledaj oko sebe, tu su sve sami bogataši, osim naravno vas novinara”, ustvrdio je Čedo Komljenović, poznatiji među pripadnicima svjetske poslovne i filmske elite kao Monty Shadow, nekadašnji fotograf a danas i sam poslovni čovjek. Srela sam ga ispred izložbenog salona čuvenog proizvođača satova iz Schaffhausena, tvrtke IWC. Taj neformalni čovjek za public relation Mercedesa i grupe Richemont International kojoj pripadaju brandovi s najluksuznijim satovima i nakitom, taj je dan u prostoru IWC-a okupio i animirao španjolskog kralja, nekoliko svjetskih zvijezda i sportaša, a vrhunac je bio uvečer na raskošnom partyju s oko tisuću ljudi gdje su se poslovnoj eliti i uzvanicima smiješili Boris Becker, Cate Blanchett, Nadia Comaneci, Seal, te nogometaš Oliver Bierhoff u pratnji svoje supruge Klare, koje će se neki sjetiti po tome što je ona bila djevojka Dražena Petrovića i osoba koja ga je posljednja vidjela živa jer je stradao u nesreći u Njemačkoj u njezinu automobilu. Samo se najavljena Naomi Campbell nije pojavila na zabavi, što je ipak malo iznerviralo Komljenovića iako je vjerojatno odavno naviknut na prenemaganja i hirove te manekenske zvijezde.

Osim njega, na ženevskom salonu susrela sam i nekoliko hrvatskih kolega te Veljka Martona, vlasnika Martimexa koji je u Ženevu “skočio” iz Pariza zajedno sa svojim novim šefom marketinga iz Londona. “Poslovi su se toliko proširili da mi treba međunarodni stručnjak”, objasnio je Marton koji je zajedno s novim suradnikom obišao nekoliko prezentacija.

Željko Marinović, vlasnik poznatih urarskih dućana Marli, došao je u Ženevu sa Salona u Baselu. Još potresen nakon nedavne pljačke usred bijeloga dana u njegovu dućanu u Praškoj ulici u Zagrebu, kad su razbojnici odnijeli sto dvadeset skupocjenih satova, te ogorčen Globusovom spekulacijom kako je i sam pod sumnjom policije, u Švicarskoj je imao dogovorene sastanke s predstavnicima tvrtki s kojima radi već godinama. U društvu supruge koja ga prati u njegovu poslu iako je liječnica, obišao je poslovne partnere i vjerojatno naručio nove vrhunske satove za hrvatsko tržište.

SIHH je ove godine bio smješten u dosad najvećem prostoru, novoizgrađenoj hali, blizu ženevskog aerodroma, od 24 tisuće četvornih metara. Osmislili su ga vrhunski arhitekti i dizajneri jer velikom broju dobro stojećih posjetilaca trebalo je osigurati elegantan prostor u kojemu će se ugodno osjećati. Tu se moglo doručkovati croissante, osvježiti prirodnim sokovima ili kavom, ručati i obaviti sve poslovne dogovore i sastanke. Kožnate garniture za sjedenje, stolovi za objedovanje za osmero ljudi, nekoliko jelovnika, vrhunski servis i srebrno posuđe, kafeterije u kojima se cijeli dan nudilo od kave do šampanjca, posluživalo male sendviče, a za ručak birana jela, kolače i voće – sve je to bilo na raspolaganju gospodi na ženevskom sajmu, koja su ležerno kružila izložbenim salonima u svojim dizajnerskim odijelima. Bio je to i raj za novinare, inače potpuno nenavikle na bilo kakvu pažnju.

Na Salon u Ženevu obično se poziva ljude iz specijaliziranih časopisa, ali i iz najrazličitijih magazina i revija širom svijeta, često iste novinare. Mnogi se stoga međusobno poznaju. Novopridošlica iz Nacionala nije ni slutila da će u tri dana koliko je bilo rezervirano da bi se za njih lijepo rasporedilo 16 vrhunskih urarskih prezentacija sve doista štimati kao švicarski sat. Prezentacije se održavaju na ”štandovima” pojedinih proizvođača satova i traju oko pola sata. Predstavnici tvrtke, katkad čak i sami predsjednici i dizajneri, izvijeste novinare o novostima, obično uz kratke reklamne filmove svojih proizvoda, gdje se pokazuju majstorstvo zanata, inventivnost, kreativnost, neviđena tehnička rješenja, materijali od zlata, platine, dijamanata i drugog dragog kamenja, unikatni primjerci, ograničene serije, a tada slijedi najbolji dio: donose se kutije sa satovima i bijele platnene rukavice. To znači da je svaki sat – s navučenim rukavicama da se satovi ne maste, uz pomnu pasku organizatora prezentacije – moguće razgledati sa svih strana, osjetiti u ruci i na zapešću. Na kraju tih malih sastanaka, svaki novinar odlazi s vrećicom punom izvanredno uređenih knjiga, fotografija, priča i objašnjenja i obvezni mali dar tvrtke. To je nakon 16 prezentacija dragocjen izvor podataka, ali i desetak kilograma težak teret zbog kojega se let od Ženeve do Zagreba s presjedanjem činio noćnom morom.

U Cartieru sam srela i Toma Megglea, marketinškog stručnjaka iz Njemačke, glavnog menadžera te čuvene svjetske tvrtke skupocjenog nakita i satova koji je odgovoran za poslove u 14 zemalja. Meggle, koji je u Njemačkoj poznat i kao nasljednik “kralja maslaca”, kako zovu njegova oca, vlasnika ogromne mljekarske industrije Meggle, ispričao je kako na Salonu cijele dane provodi s kupcima jer vlada veliki interes za nove skupocjene kolekcije koje tek dolaze u Cartierove dućane širom svijeta. Kazao je kako je klima u biznisu s luksuznom robom mnogo optimističnija u Europi nego što je bila početkom dvijutisućitih godina, te da je oduševljen reakcijom kupaca na Cartierove nove kolekcije. Kad je riječ o Cartieru, ispričao je Meggle, dvije su glavne novosti koje su pokazane na Salonu: lansiranje novog modela Pasha i kolekcije za dame Tankissima, što je, kako kaže, reminiscencija na slavni ženski model Tank, satovi koji su zapravo poput komada nakita.

Kad je riječ o dizajnu i veličini satova koji vladaju na tržištu luksuza, ove godine, kako tvrdi Meggle, kulminira trend velikih XXL modela. “Mislim da je s tim gotovo i da će u iduće dvije, tri godine ponovo zavladati manji satovi, konzervativnijeg, historijskog dizajna, jednostavni modeli. Jer kad pogledate razne brandove satova na Salonu koji imaju silne komplikacije, kako se u urarstvu nazivaju sofisticirane dodatne funkcije na satovima, te modele tourbillon, mislim da je došlo do inflacije tih modela. Praksa mi govori da to nije ono što ljudi traže, osim male grupe kolekcionara. Mislim da je trend povratak na staro, da se na sat gleda kao na vrijedni predmet koji će otac ostaviti sinu. Kad kupite sat od deset ili dvadeset tisuća eura, to je jako mnogo novca i to je investicija.”

Upitala sam ga koje mu se novosti čine zanimljivima kod konkurencije. Rekao je da mu se sviđaju novi modeli IWC-a, da su pokazali dobre promjene u marketinškoj strategiji, a on osobno veliki je poklonik satova Panerai s jedinstvenim, prepoznatljivim dizajnom. Možda i zato što je to dizajn koji nema baš nikakve sličnosti s Cartierom i što je riječ o isključivo muškim satovima. Upravo je ta originalno talijanska tvrtka, sada u velikoj Richemont grupi, koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata proizvodila vojne ronilačke satove, uvela prije desetak godina trend velikih muških satova i do 45mm u promjeru. Panerai je doživio pravi boom, neviđeni uspjeh s takvim modelima, te se ta tvrtka danas ubraja u veće igrače na tržištu. Čak je zahvaljujući tom trendu muških velikih satova i u linijama za žene došlo do velikih promjena. Veliki “muški” sat na ženskom zapešću ? trend je koji su prihvatile mnoge, osobito poslovne žene.

Meggle ipak tvrdi da će ponovo zavladati tradicionalni modeli, valjda i zato što je upravo Cartier krenuo u tom pravcu svojim novim kolekcijama. Mora se priznati da je upravo Cartier više puta na salonu istaknut kao tvrtka koja jedinstveno dizajniranim i skupim satovima- nakitom čini hommage ženi. Fokus je na ženskim modelima, što je u Cartieru doista tradicija, kaže Meggle i dodaje: “Pravi uspjeh je kad se satovi dobro prodaju, a to još ne znamo. Postoji veliko zanimanje među našim kupcima i dilerima širom svijeta za novosti. Lani smo doživjeli golem uspjeh s modelom Santos koji je tada lansiran, pa smo vrlo optimistični u vezi s Pashom i Tankissimom ove godine.”

Kad sam Megglea srela 2004. u Dubrovniku na otvaranju Štrokova hotela “Palace”, na ruci je nosio prekrasan zlatni Santos. Takav model tom je prilikom u ime Cartiera darovao i predsjedniku Mesiću. Ove godine pak u Ženevi na Meggleovoj je ruci sjao novi Pasha 42., što znači da mu je kutija 42mm u promjeru. Izrađuje se od žutog, bijelog i ružičastog zlata a cijena se kreće od osam do deset tisuća eura.

Meggle mi je otkrio i da se na sajmu sreo sa Željkom Marinovićem, dilerom Cartiera za Hrvatsku. “Marli je nažalost doživio vrlo neugodno iznenađenje uoči Uskrsa, kad su orobili njegov dućan. Razgovarao sam s njime više puta telefonom, znam iz iskustva kakva je to drama za vlasnika i šok za osoblje jer su neki naši butici u Europi također opljačkani. Stoga mi je prvo bilo važno da vidim kako se osjećaju ljudi u Zagrebu, a tek nakon toga kakva je šteta. Nedavno je opljačkana trgovina u Stuttgartu, i to danju, a bilo je i ranjenih, to je najgore. Pljačkaši su bili iz Estonije iako su najveći problemi s Poljacima. Što se tiče robe, lako joj je ući u trag jer svaki komad ima svoj broj”, kaže Meggle.

Tom Meggle od srijede je zajedno s predsjednikom kompanije Cartier Bernardom Fornasom u Zagrebu. U Mimari se taj dan otvara velika Cartierova izložba skupocjenog nakita. Kaže da je grupa Richemont htjela upravo u Hrvatskoj organizirati takvu izložbu kao svojevrsnu podršku za ulazak u Europsku uniju. Osim toga, Cartier smatra da je Zagreb metropola u kojoj bi oni željeli razviti tržište luksuznom robom. Takva tržišta uvelike ovise o turizmu a Meggle smatra da se turizam u Hrvatskoj razvija velikom brzinom.

Na izložbi u Mimari bit će izložena povijesna kolekcija nakita. Budući da se u Hrvatskoj zasad nigdje ne prodaje Cartierov nakit, to je način da se na ovom tržištu pokaže i to Cartierovo značajno područje. Meggle je kazao: “Mi osluškujemo svako tržište, vrlo nam je zanimljiv bivši istočnoeuropski blok, pa tako i što se događa u Hrvatskoj. Prije ili kasnije proširit ćemo poslove i u Hrvatskoj.”