Sve je izglednije da bi se transfer Ćire Blaževića, za koji su mnogi do prije nekoliko dana mislili da je suluda kombinacija, ipak mogao ostvaritiSvi su ludi za Ćirom. Ništa ne bi bilo čudno da za legendom hrvatskog nogometa, mitskim trenerom Dinama i karizmatičnim vođom “vatrenih”, nije počeo ludjeti i Split. Nije nikakva tajna da je životni san Miroslava Ćire Blaževića trenirati splitski Hajduk. Ali proteklog tjedna postalo je sve očitije da Uprava Hajduka sasvim ozbiljno želi dovesti Blaževića na vruću trenersku stolicu u Poljudu. S vrlo odgovornih mjesta potvrđeno nam je kako Hajduk nakon završetka ovogodišnje sezone i velikog trenerskog uspjeha Igora Štimca računa na Blaževića kao novog trenera. Ne na Scoriju, ne na Karačića ili Katalinića, ne na Tomislava Ivića već upravo na dugogodišnjeg Hajdukova prirodnog neprijatelja – Miroslava Ćiru Blaževića. Službeni Hajduk još mudro šuti. Čeka da se emocije smire, da se prvenstvo sretno okonča, a razum prevlada u interesu budućnosti kluba. I to one neposredne. Blažević je kažu prvu ponudu u Varaždinu oduševljeno prihvatio. I osobno nam je potvrdio da bi to bila kruna njegove trenerske karijere. Rado bi došao u Split, kaže, “nije to nikakva tajna”. Radije bi u Split negoli ostao u Varaždinu ili se upustio u parišku avanturu sa PSG-om. Ali predsjednik Uprave Hajduka Branko Grgić i direktor Hajduka Fredi Fiorentini žele se upustiti u još jednu misiju. Nakon Nike Kranjčara, čije se dovođenje u Split pokazalo kao pun pogodak, ništa više nije nemoguće, pa ni to da trener Hajduka postane čovjek koji je stvorio moćni Dinamo.

VELIKA TRENERSKA NADNICA Dio navijača smatra da će Blažević ima veliku cjenu, ali bi proboj u Ligu prvaka bila dobra zarada iz koje bi se isplatila i trenerska zarada BLAŽEVIĆ TVRDI DA BI IGRAČI LETJELI 'Nije tajna da već dugo želim biti trener Hajduka. Mogu pripremiti momčad, posebno za međunarodne nastupe; pripremio bih ih ne da trče, nego da lete' DUBOKO U DRUGOJ LIGI Ako Blažević ode u Hajduk, Zdravko Mamić i Dinamo nemaju nikakve šanse isplivati iz druge lige hrvatskog nogometaGrgić-Fiorentini-Štimac-Žaja, udarna Hajdukova četvorka, ima viziju jakog, europskog Hajduka koji će na duže vrijeme oteti primat Dinamu, a Split učiniti središtem hrvatskog baluna. Izazov je velik, Hajduk za Europu još ovog ljeta mora biti spreman sto posto. Naime, svi se u Poljudu nadaju da će Štimac uspjeti osvojiti duplu krunu- i Kup i naslov prvaka države, čime bi njegova zadaća preuzimanja momčadi u trenucima teške krize bila završena. Uprava na čelu s Grgićem želi sačuvati veliki Štimčev potencijal i autoritet, ojačan skorim osvajanjem dviju titula, i vratiti ga na mjesto sportskog direktora. Na taj način Hajduk će uvijek u rukavu imati i trenerskog jokera, a na klupi Blaževića koji momčad znade dobro motivirati i “napumpati” pred kvalifikacije za ligu prvaka, pa i usred ljetne pauze koja se za Hajduk uvijek pokazala kobnom.

Sve je izglednije da bi se transfer, za koji su mnogi do prije nekoliko dana mislili da je suluda kombinacija, ipak mogao ostvariti. U Splitu su krenule priče, nagađanja, nevjerica, zgražanje, ljutnja, čak i šale na račun Blaževićeva mogućeg dolaska. Svi su se odjednom prisjetili Hajdukovih i Torcidinih sukoba s njim na Poljudu i izvan njega, skandiranja “Ćiro, pederu!” koja su u nekom trenutku više bila protest protiv splitske nemoći pred favoriziranim i nedodirljivim Dinamom i njegovim političkim zaštitnicima, negoli provala navijačkog bijesa prema Blaževiću, nogometnom strategu, nepopravljivom šarmeru i žongleru komplimentima prema nogometnoj igri i lijepim ženama.

Već ove zime, u vrijeme predsjedničke kampanje Miroslava Ćire Blaževića, kad je dvorana na Gripama grmjela od podrške, i oni uzvici “Ćiro, pederu!” imali su potpuno drukčiji smisao. Nisu to više bile uvrede nego podrška Blaževiću koji je hrabro odgovorio: “Nema veze jesam li peder, al’ sam vaš!” I danas, kad se o Blaževićevu dolasku naveliko raspravlja u svakom kafiću kao o gotovoj stvari, pojedinci sumnjaju da će se veliki plan ostvariti. Neki se i dalje ljute. Neki tvrde da je Blaževića lakše dovesti negoli otjerati. Neki su skeptični i govore kako će to Hajduk puno koštati. Drugi odmah izvode računicu po kojoj bi proboj u Ligu prvaka ili dalje od prvog nesretnog pretkola bila itekako dobra zarada, iz koje bi se lako isplatila i Blaževićeva zarada. Međutim, mnogi hajdukovci već prihvaćaju Blaževića kao pojačanje i blagodat za Hajduk. Logika “jesmo im uzeli Kranjčara, to je bio pun pogodak! Ali, zaboga, nemojte Blaževića, on je naš protivnik” više u Splitu ne prolazi glatko. Torcida je vijest dočekala zgranuta, ali sve se više čuju tonovi koji znače podršku. I Društvo prijatelja Hajduka polako se okreće u drugi smjer. Prevladava pragmatizam i mišljenje zašto ne pokušati s Velikim magom. Posebice nakon što je prije nekoliko dana mogući Blaževićev dolazak u Hajduk pozdravio nitko drugi do Tomislav Ivić, koji je bio najuspješniji trener Hajduka, ali i zagrebačkog Dinama. Kombinacije s Ivićevim povratkom na kormilo momčadi, ideje o zatvaranju dugovanja prema Komercijalnoj banci međusobnim cediranjem i cijela storija oko nesretne kupovine hotela Ambasador, tako padaju u vodu.

Ali u toj priči oko Blaževićeva dolaska u Hajduk obje strane imaju svoj interes. Uprava “bilih” svjesna je da će Hajduk osvojiti i ovo prvenstvo Hrvatske. Ali Grgić, Fiorentini, Štimac svjesni su da je osvajanje prvenstva Hajdukov limit, a borba za Ligu prvaka nedosanjana bajka. Kao za nesreću, Hajdukova se šampionska momčad, već drugu sezonu za redom, opušta nakon završetka prvenstva. Igrači krenu na odmor kojemu se ne vidi kraja, a sportska forma, fizička sprema i posebno psihička motivacija padnu na nemoguće grane. Uprava i Štimac rastrče se tražeći pojačanja, koja također dođu fizički nespremna, pa Hajduk u potpunom rastrojstvu dočeka kolovoške kvalifikacijske utakmice. I zato se dogodi Shelbourn. Katastrofa u Dublinu prošlog ljeta naučila je Hajduk pameti. Ne može se živjeti od titule prvaka Hrvatske, iako na Poljud ovog proljeća gledatelji naprosto hrle. Baka Slišković se trudio, mijenjao momčad, donio i neke nerazumljive odluke, ali Torcida i navijači strpljivo su podržavali Hajduk i u trenucima kad igre na vidiku nije bilo. Hajduk mora živjeti od Europe, svima je jasno. Tamo se igra nogomet, tamo se zarađuje novac, a hrvatski klubovi daleko su od tijekova europskog nogometa. Zato hrvatski prvak ima samo jednu šansu. Šansa je u mrtvoj sezoni kad se svi veliki klubovi odmaraju. Da je kojim slučajem Hajduk bio spreman i pregazio irski Shelbourn, dobio bi nespremnog Deportiva koji je tek počeo s pripremama i jedva izašao na kraj s irskim poluamaterima. A da je Hajduk eliminirao Deportiva, eto europske senzacije, eto na Poljudu velikih klubova, eto velike zarade.

Toga su u Upravi Hajduka itekako svjesni. Iako se čeka kraj prvenstva da se objavi velika vijest, više nitko ne sumnja da u Splitu vide kako je upravo Blažević osoba koja, uz Štimca, može pripremiti momčad za okršaje u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Svi vjeruju da Blažević može motivirati igrače da u te odlučujuće utakmice uđu kao ratnici. Iduće prvenstvo, očigledno, Hajdukovim je čelnicima u drugom planu. Interes za Europu vodi ih traženju rješenja koja su do jučer bila nezamisliva.

Blaževićev interes je da vodi prvaka. Od talentirane momčadi Varteksa teško je mogao postati prvak Hrvatske. Blaževiću je u interesu da povede Hajduk u borbu za najbolji europski razred. U interesu mu je da sad puno ne govori. “Dok traje prvenstvo, dok se sve utakmice pošteno i sportski ne odigraju, ne može se postići konkretan i konačan dogovor”, rekao nam je Blažević. “Tako je i ovom prilikom. Nogomet je, sine, varljiv, i nikad ne znaš kad će nešto krenuti po zlu! Nekad svi razgovori naprosto padnu u vodu. Hajduk vode sposobni i čestiti ljudi. Vjerujem Branku Grgiću, on je čovjek koji znade što radi, i koji ima viziju budućnosti Hajduka. Ja mu na tome čestitam. Ali strpite se do kraja prvenstva”, ističe Miroslav Ćiro Blažević. Međutim kaže i kako “nije nikakva tajna da ja već dugo želim biti trener Hajduka. Mislim da bi to u ovom trenutku bila kruna moje trenerske karijere. A umišljam si da nikad nisam bio bolji trener nego danas. Svojim znanjem i iskustvom mogu podići i pripremiti momčad Hajduka, posebno za međunarodne nastupe. Pripremio bi ih ne da trče, nego da lete!” A kaže i ono što svako “hajdučko” srce želi čuti. Posebne komplimente daje Štimcu i njegovu trenerskom umijeću. Blažević i Štimac su za Hajduk ovoga trena, očigledno, superdobitna kombinacija. Nakon dana sreće i zadovoljstva nakon Svjetskog prvenstva u Francuskoj nastupilo je doba zahlađenja i teških riječi. Ali sad je opet sve u najboljem redu, pa su Blažević i Štimac glavni kandidati za autore hrvatskog nogometnog “Rata i mira”.

Još jedan velik razlog Blaževića vodi na Poljud. Dinamo! Blažević se ipak želi osvetiti Zdravku Mamiću što je najuren s Maksimira. Razlaz među kumovima je konačan, ako išta u hrvatskoj nogometnoj sapunici može biti konačno. Blažević je uvrijeđen i želi Dinamu pokazati da može biti trenerom hrvatskog prvaka i bez Mamića. Mamić je već stotinu puta požalio što je otjerao Blaževića, ali to nije dovoljno za novi početak. “Hajduk ima tri zajebana ključna čovjeka”, požalio se Mamić u jednom društvu. “Grgić, Štimac i Ante Žaja. Ako jednog preskočiš, sačeka te drugi. A ja sam ostao sam!”, svjestan je Mamić. Ako se Blažević doista pridruži Hajduku, Mamić i Dinamo nemaju nikakve šanse isplivati iz druge lige hrvatskog nogometa. Stoga Mamić poduzima očajničke korake, poput razgovora s Borisom Mikšićem. Blažević to ne želi komentirati, ali zna se što o tome misli.

Hoće li u Splitu biti neprijateljski dočekan ako se drugi “nemogući” transfer iz Zagreba u Split doista ostvari? “Ne bojim se toga. Uvijek sam poštivao i Hajduk i Torcidu i Split. Prolazio sam kroz različite faze odnosa sa Splitom i Torcidom, ali nikad to nije bio rat, već rivalstvo. Mislim da je ovog trenutka puno više protivnika moga dolaska u Split upravo u Zagrebu, a ne u Splitu. Znaju neki u Zagrebu što će se dogoditi, ako ja prijeđem u Split!” kazao nam je Blažević. Hajduk na čelu sa Brankom Grgićem doista želi oteti hrvatski nogometni primat Dinamu i metropoli. Najbolji igrači, najbolji treneri, novac i slava kreću prema Poljudu. Plan je odličan, misle u Splitu. Dinamu treba vremena. Možda Mamić doista nešto i učini s Mikšićem i Bandićem.